Pr-278/2024-26
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ŽĆ, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Mladenu Pavasoviću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21.svibnja 2026., u nazočnosti tužiteljice, pun.tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 18.lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti iznos od 4.665,94 eura neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:
– veljača 2019., iznos od 48,84 eur
– ožujak 2019., iznos od 67,95 eur,
– travanj 2019., iznos od 10,62 eur,
– svibanj 2019., iznos od 58,40 eur,
– lipanj 2019., iznos od 63,18 eur,
– srpanj 2019., iznos od 67,95 eur,
– kolovoz 2019., iznos od 48,84 eur,
– rujan 2019., iznos od 14,60 eur,
– listopad 2019., iznos od 58,40 eur,
– studeni 2019., iznos od 63,18 eur,
– prosinac 2019., iznos od 63,18 eur,
– siječanj 2020., iznos od 17,25 eur,
– veljača 2020., iznos od 67,95 eur,
– ožujak 2020., iznos od 63,18 eur,
– travanj 2020., iznos od 39,29 eur,
– svibanj 2020., iznos od 63,18 eur,
– lipanj 2020., iznos od 53,62 eur,
– srpanj 2020., iznos od 67,95 eur,
– kolovoz 2020., iznos od 13,27 eur,
– rujan 2020., iznos od 63,18 eur,
– listopad 2020., iznos od 67,95 eur,
– studeni 2020., iznos od 63,18 eur,
– prosinac 2020., iznos od 10,62 eur,
– siječanj 2021., iznos od 63,18 eur,
– veljača 2021., iznos od 58,40 eur,
– ožujak 2021., iznos 63,18 eur,
– travanj 2021., iznos od 19,91 eur,
– svibanj 2021., iznos od 63,18 eur,
– lipanj 2021., iznos od 48,84 eur,
– srpanj 2021., iznos od 19,91 eur,
– kolovoz 2021., iznos od 39,29 eur,
– rujan 2021., iznos od 53,62 eur,
– listopad 2021., iznos od 67,95 eur,
– studeni 2021., iznos od 63,18 eur,
– prosinac 2021., iznos od 58,40 eur,
– siječanj 2022., iznos od 77,51 eur,
– veljača 2022., iznos od 29,73 eur,
– ožujak 2022., iznos od 29,73 eur,
– travanj 2022., iznos od 63,18 eur,
– svibanj 2022., iznos od 93,76 eur,
– lipanj 2022., iznos od 119,56 eur,
– srpanj 2022., iznos od 106,66 eur,
– kolovoz 2022., iznos od 42,44 eur,
– rujan 2022., iznos od 107,98 eur,
– listopad 2022., iznos od 95,56 eur,
– studeni 2022., iznos od 82,18 eur,
– prosinac 2022., iznos od 95,79 eur,
– siječanj 2023., iznos od 33,54 eur,
– veljača 2023., iznos od 46,92 eur,
– ožujak 2023., iznos od 84,00 eur,
– travanj 2023., iznos od 84,00 eur,
– svibanj 2023., iznos od 78,24 eur,
– lipanj 2023., iznos od 75,00 eur,
– srpanj 2023., iznos od 91,20 eur,
– kolovoz 2023., iznos od 52,44 eur,
– rujan 2023., iznos od 59,16 eur,
– listopad 2023., iznos od 121,44 eur,
– studeni 2023., iznos od 101,52 eur,
– prosinac 2023., iznos od 107,04 eur,
– siječanj 2024., iznos od 84,00 eur,
– veljača 2024., iznos od 95,52 eur,
– ožujak 2024., iznos od 93,00 eur,
– travanj 2024., iznos od 105,24 eur,
– svibanj 2024., iznos od 80,76 eur,
– lipanj 2024., iznos od 52,44 eur,
– srpanj 2024., iznos od 89,76 eur,
– kolovoz 2024., iznos od 32,16 eur,
– rujan 2024., iznos od 78,24 eur,
– listopad 2024., iznos od 95,52 eur,
– studeni 2024., iznos od 89,76 eur,
– prosinac 2024., iznos od 84,00 eur,
– siječanj 2025., iznos od 32,16 eur,
do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.525,00 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dana 15. ožujka 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od veljače 2019. do veljače 2024. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kuhara pri Službi za prehranu i dijetetiku, a prebivalište ima na adresi [adresa], koje je od mjesta rada udaljena više od 2 km. Stoga, tužiteljica smatra kako ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, pri tome pozivajući se na odredbe čl. 66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, 128/17, 47/18, 123/19, 66/20), odnosno čl. 65. TKU (Narodne novine broj 56/22). Sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a, a s obzirom da ne raspolaže točnim iznosima naknade za trošak prijevoza, kao ni evidencijom mjesečnog broja dolazaka na posao za utuženo razdoblje podnosi stupnjevitu tužbu, kojom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od veljače 2019.-veljače 2024. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s time da će tužbeni zahtjev urediti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer da je tuženik tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu, odredbama Zakona o radu i Kolektivnom ugovoru.
3.Tužitelj je podneskom od 26.svibnja 2025., sukladno dostavljenim podacima tuženika, uredio tužbeni zahtjev na način zatražena isplata iznosa od 4.990,45 eura iznosa na ime razlike manje isplaćenog putnog troška za razdoblje od veljače 2019. do siječnja 2025. sa zakonskom kamatom.
3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 16.veljače 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 4.665,94 eura.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz: čitanjem uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu, platne liste i evidenciju radnog vremena, saslušanjem tužiteljice te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način određen u izreci presude.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
6.Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu kuhar pri Službi za prehranu i dijetetiku, da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa].
7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).
8.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17).
8.1.Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.
9.Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), koji se primjenjivao od 1.12.2017. do 30.4.2022., odnosno čl.65. st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22, koji je na snazi od 01.05.2022. pa na dalje) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.
9.1.Odredbom čl. 66. st. 8. pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.
9.2 Odredbom čl. 66. st. 9. TKU-a propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.
9.3.Odredbom čl.66. st.12. TKU-a propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom čl.65. st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 1.5.2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru odnosno 0,19 eura od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden euro.
9.4.Odredbom čl.66. st.16. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st. 21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.
10.Saslušana kao stranka tužiteljica je u svojem iskazu navela da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kuhara i radi u smjenama jutarnja od 6-14 i popodnevna od 14-22, a koji rad uključuje vikende, blagdane praznike itd. Poslodavcu da se izjasnila da će na radno mjesto dolaziti osobnim automobilom, budući bi dolazak autobusom značio da na radno mjesto ne bi mogla stići na vrijeme. Ističe da je od mjesta prebivališta do stanice udaljenost od kilometar i pol što znači da joj treba oko 20 minuta pješke da dođe do autobusne stanice. Kroz njeno mjesta stanovanja prolazi autobusna linija 37 koja kreće iz Trogira pa bi trebala koristiti autobus koji iz Trogira kreće u 4,50 ujutro međutim tom linijom ne može doći na radno mjesto do 6,00 sati, a kada je i koristila autobus kasnila je po 20-30 minuta, zbog čega je bila primorana putovati osobnim automobilom. Što se tiče plaćanja putnog troška u jednom vremenskom razdoblju trošak joj je bio plaćen po km, da bi nakon toga bilo promijenjeno na iznos pokazne karte III tarifne zone, a na njen usmeni upit zbog čega je to tako dobila je odgovor da su se zakoni promijenili i da ide isplata po pokaznoj karti. Što se tiče rada u popodnevnoj smjeni kada bi koristila autobus trebala bi krenuti iz kuće oko 12,20 da bi mogla doći na vrijeme i to samo u idealnim cestovnim i vremenskim uvjetima, dakle kada nije turistička sezona i kada nisu gužve kroz predio Solina. Kada bi koristila autobus vožnja od kuće do posla pa i s posla do kuće bi trajala otprilike oko sat i pol vremena, a ponekad i duže. Što se tiče rasporeda vožnje linije br. 37, tužiteljica navodi da koliko zna prva linija kreće iz Trogira u 4,50 ujutro i poslije toga svakih pola sata, u tom slučaju kada bi koristila tu autobusnu liniju na stanici u Sukoišanskoj ulici (gdje staje autobus br.37-zadnja stanica) bi bila oko 5,40 i 5,45, s tim da onda od 5,30 do 6,00 sati nema autobusnu liniju koja bi je mogla od Sukoišanske stanice dovesti do bolnice. Što se tiče obraćanja poslodavcu na početku svake kalendarske godine o načinu dolaska na posao te dostavljanja rasporeda autobusne linije broj 37, navodi da navedeno nije posebno dostavljala poslodavcu jer se vezano za navedenu liniju i način njenog dolaska nije ništa promijenilo. Štoviše, navodi da se često puta desi da poveze kolegice svojim automobilom na radno mjesto jer ne bi na vrijeme stigle na posao.
11.Prema Tumačenju Povjerenstva br. 61/19 od 21.1.2019. da bi se prijevoz smatrao organiziranim zaposlenicima moraju omogućiti redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane, što znači ako jedan dan u mjesecu kad mora doći na posao nema pogodnu putnu vezu autobusom koja bi joj omogućavala da na vrijeme dođe do svog radnog mjesta i u povratku do autobusne stanice smatralo bi se da nema organizirani javni prijevoz pa joj za cijeli mjesec pripada naknada po prijeđenom kilometru.
11.1.Povjerenstvo za tumačenje TKU dalo je Tumačenje i br. 51/22 od 7. listopada 2022. prema kojem se prijevoz smatra organiziranim ako je u oba smjera (na posao i s posla) organiziran sukladno članku 65. st.10. i 11. TKU-a, a što ovdje nije slučaj.
12.S obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije br. 37 u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužiteljica ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. To posebno iz razloga što tužiteljica i radnim danom te vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45-50 minuta.
13.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je temeljem dostupnih evidencija o radnom vremenu tužiteljice za razdoblje od 01.02.2019. do 31.01.2025. utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno postavljenom zadatku izračunao potraživanje tužiteljice za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da joj pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 01.02.2019.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. nadalje naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Zaključno, potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla u razdoblju od 01.02.2019. do 31.01.2025.g., a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno u visini naknade troškova prijevoza usklađene s promjenama cijene goriva, iznosi 4.665,94 eura.
13.1.Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 4.665,94 eura.
14.Tuženik osporava pravo na traženje troškova ili razlike troškova prijevoza od strane tužiteljice jer se ista nije prethodno pisano obratila poslodavcu s takvim zahtjevom, odnosno nije priložila tražene dokaze. Međutim, u ovom slučaju tužiteljica je obavijestila poslodavca da koristi osobni automobil za dolazak i dolazak s posla jer nema organiziranog javnog prijevoza i tražila naknadu troškova prijevoza po kilometraži, čemu tuženik nije udovoljio.
15.Kako s obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije tvrtke Promet d.o.o. Split - br. 37 (Trogir-Split i obratno), javni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redovan dolazak na posao i povratak s posla, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima sukladno odredba čl. 66. st. 12. TKU/17 (1,00 kn po prijeđenom kilometru), odnosno čl. 65. st. 14. TKU/22 (1,35 kn po prijeđenom kilometru). Sve gore navedeno potvrđeno je u presudi Županijskog suda u velikoj Gorici Gž R-39/2026 od 7.svibnja 2026. u pravnoj stvari protiv istog tuženika, a radi isplate na ime razlike troškova prijevoza.
16.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je u presudi pod točkom I. odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza neto iznos od 4.665,94 eura. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1.ZR-a u slučaju radnog spora teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva te kako je vještak na temelju platnih lista tužiteljice i odjelnih lista utvrdio manje isplaćen trošak prijevoza primjenom odredbi TKU-a i same odluke tuženika, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan.
17.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno čl. 92. st.3. ZR/14),
18.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), VPS te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 19.02.2025., 10.09.2025., 14.04.2025., 21.05.2026.-svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 26.05.2025., 16.02.2026., 26.02.2026.-svako po 100 bodova, te pristup na ročište za objavu -50 bodova, ukupno 850 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 1.700,00 eura+PDV=2.125,00 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 2.525,00 eura.
19.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 18.lipnja 2026.
Sudac
Jerka Kovačić Garac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
-u spis
