Poslovni broj: Pr-120/2025-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borivoj Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: ZELENI GRAD ŠIBENIK d.o.o., OIB: 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17, kojeg zastupa ZOU Burić i KOudela iz Šibenika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave dana 1. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave dana 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika ZELENI GRAD ŠIBENIK d.o.o., OIB: 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17, od 11. kolovoza 2025.g. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog od 26. veljače 2016.g. tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te da radni odnos tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod tuženika ZELENI GRAD ŠIBENIK d.o.o., OIB: 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17 nije prestao te se nalaže tuženiku ZELENI GRAD ŠIBENIK d.o.o., OIB: 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17 da tužitelja MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na posao na radno mjesto higijeničara, na kojem je tužitelj radio prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

II. Nalaže se tuženiku ZELENI GRAD ŠIBENIK d.o.o., OIB: 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17 da tužitelju MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati naknadu za neisplaćene plaće od 11. kolovoza 2025.g., pa do vraćanja tužitelja na posao, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2025. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te naknadi parnični trošak, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je dana 18. veljače 2022. ustao tužbom protiv tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, navodeći da je Odlukom tuženika od 11. kolovoza 2025.g., tužitelju izvanrednim otkazom radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć otkazan ugovor o radu koji su stranke sklopile 26. veljače 2016.g. U obrazloženju navedene odluke tuženik da je naveo da je utvrdio da tužitelj MN ne dolazi na posao neprekidno od 21. srpnja 2025.g. do donošenja predmetne odluke, a što da je vidljivo i iz evidencije o radnom vremenu, a da radnik nije o izostanku posla obavijestio poslodavac niti opravdao svoj nedolazak potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana. Tužitelj navodi da mu nije nikada uručena odluka o otkazu, niti dokumentacija na koju se u odluci poziva, ali da je neposredno nakon saznanja o sadržaju te odluke podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radi nedopuštenosti otkaza, a da se tuženik nije izjasnio o navedenom zahtjevu. Tužitelj navodi kako je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelju dao tuženiku nedopušten, jer tužitelj nije svojim ponašanjem počinio osobito tešku povredu obveza iz ugovora o radu koja je opisana u predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu budući da radi uhićenja i zadržavanja u pritvoru nije bio u mogućnosti obavijestiti poslodavca o tome, a niti dolaziti na posao. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci ove presude i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu ističući da je neosnovan navod tužitelja da nije zaprimio predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, sama okolnost da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava zbog nedopuštenosti otkaza u zakonski predviđenom roku, kao i ovopredmetnu tužbu, nedvojbeno da potvrđuje činjenicu da je isti i zaprimio predmetni otkaz te da je upoznat sa sadržajem istog. Neutemeljeni i paušalni navodi o navodnom nezaprimanju otkaza da se ne mogu prihvatiti kao vjerodostojni, budući da nisu ni životni niti logični. Dapače, kako je razvidno iz predmetne tužbe upravo sadržaj Odluke o izvanrednom otkazu da predstavlja osnovu na kojoj tužitelj temeljni činjenični supstrat predmetne tužbe. Slijedom navedenog, ostaje posve nejasno na koji bi način tužitelj mogao raspolagati sadržajem odluke o izvanrednom otkazu, a da istu prethodno nije zaprimio. Isto tako, a što se tiče dostave predmetne Odluke o izvanrednom otkazu, predmetna Odluka da je dostavljena poštom preporučeno, sve kako je razvidno iz povratnice, i to iz broja za praćenje pošiljke: RG 516075115HR, te da je pošiljka nedvojbeno uručena primatelju u srijedu 27. kolovoza 2025, u 11:50:39h. Nadalje, što se tiče sadržaja predmetne Odluke, a koju je tužitelj nesporno zaprimio, obrazlaže se da tužitelj obavlja poslove kod tuženika na radnom mjestu vozač – higijeničar, a zaposlen je kod poslodavca 4. svibnja 2015. Odlukom se ističe da je tuženik utvrdio da tužitelj ne dolazi na posao neprekidno od 21. srpnja 2025. do 11. kolovoza 2025., odnosno do dana donošenja predmetne Odluke, a što je vidljivo iz evidencije o radnom vremenu koja čini prilog predmetne Odluke. Ističe se da tužitelj nije ni obavijestio tuženika, niti opravdao svoj nedolazak potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana, čime da je počinjena osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, a koji predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu. Slijedom navedenog, da se zaključuje da se tužitelj prema poslu odnosio „nemarno, neodgovorno i nesavjesno i da se poslodavac ne može osloniti na radnika u izvršavanju obveza iz radnog odnosa, te da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa“. Stoga, da je zbog postupanja tužitelja došlo do poremećaja u organizaciji posla na sakupljanju i odvozu otpada budući da je radnik obavljao poslove vozača – higijeničara te da je zato tuženik morao preraspodijeliti posao na preostale radnike koji su morali pored svojih redovitih poslova obavljati i posao radnika koji neopravdano izostaje s posla. Isto tako, iz Odluke je razvidno da tuženik nije prije izvanrednog otkazivanja pozvao radnika da iznese svoju obranu, budući da sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac nije dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu u slučaju da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da isto i učini. Činjenica da je tužitelj bio priveden i lišen slobode te da u razdoblju od 21. srpnja do 11. kolovoza 2025. nije ni opravdao svoj izostanak niti je u ijednom trenutku kontaktirao poslodavca – ovdje tuženika, nedvojbeno da pokazuje da se od poslodavca nije moglo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje svoje obrane. Nadalje, a sukladno čl. 132. Zakona o radu, dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Nastavno na navedenu odredbu Zakona o radu, tuženik ističe da je tuženik donio Pravilnik o radu od 21. lipnja 2023., a koji je stupio na snagu 29. lipnja 2023.g., te da isti predstavlja izvor radnog prava za ovdje tužitelja kao bivšeg radnika te tuženika kao poslodavca. Pravilnikom o radu pobliže da su razrađene zakonske odredbe Zakona o radu, uključujući, između ostalog, i uređenje izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, definiciju teške povrede obveze iz ugovora o radu te način dostave otkaza ugovora o radu. Člankom 52. Pravilnika o radu da su propisane radne obveze radnika, i to osobito da radnik na radu i u vezi s radom ima obvezu uredno i pravovremeno izvršavati sve radne zadatke, urednog dolaska na posao te u slučaju nepredviđenog izostanka s rada obavještavanja (bez odgode) neposredno nadređene osobe te opravdavanja svog izostanka. Članak 56. Pravilnika o radu da propisuje da se u slučaju kršenja radnih obveza utvrđenih između ostalog i Zakonom o radu i Pravilnikom o radu može otkazati ugovor o radu. Isto tako, članak 59. Pravilnika o radu propisuje da je poslodavac dužan prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu omogućiti radniku iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano za očekivati od poslodavca da to učini. U istom se članku taksativno navode i predviđaju okolnosti u kojima se od poslodavca ne može opravdano očekivati da radniku omogući iznošenje obrane kod otkazivanja ugovora o radu – primjerice, kada radnikovo ponašanje ukazuje na nepoštivanje obveza preuzetih ugovorom o radu, kada radnik ne dolazi na posao i / ili ne prima pozive poslodavca koji su upućeni usmeno ili pisano te u drugim opravdanim situacijama. Članak 61. Pravilnika o radu da podrobnije uređuje pitanje osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, ugovora o radu ili u svezi s radnim odnosom zbog koje se smatra da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), i to osobito neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, svaka radnja ili propuštanje kojom se izravno ili neizravno nanosi šteta poslodavcu, neopravdano izostajanje s rada dva ili više dana uzastopno ili s prekidima u tijeku jedne kalendarske godine (čl. 61. st. 1. t. 15. Pravilnika o radu), te druge povrede radnih obveza koje su kao takve utvrđene zakonom ili općim aktom Poslodavca. Nadalje, članak 72. Pravilnika o radu da uređuje mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu na isti način kao što to čini i Zakon o radu. Konačno, u bitnom tuženik ističe članak 75. Pravilnika o radu koji uređuje oblik i način dostave otkaza o radu. Članak 75. stavak 2. ističe da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje uz obvezno osiguranje dokaza o urednoj dostavi, a uredna dostava koja je nedvojbeno razvidna iz povratnice – Obavijesti o uručenju te je razvidno za je Odluku nedvojbeno primio ovdje tužitelj. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu budući da je nedvojbeno dokazao da je Odluka o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu donesena u skladu sa svim relevantnim odredbama Pravilnika o radu i Zakona o radu te svim drugim izvorima radnog prava, te se predlaže naslovnom sudu da odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te da se naloži tužitelju naknaditi parnični trošak ovdje tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 26.2.2026.g., Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 5.9.2025.g., Povratnice – Obavijesti o prijmu / uručenju / isplati - scan sa stranice Hrvatske pošte, praćenje pošiljke: RG 516075115HR, Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2025.g., evidencije rada za tužitelja, Pravilnika o radu, broj 3849/20 od 17. studenog 2020.g., koji je stupio na snagu 25. studenog 2020.g., spisa ODO Šibenik broj Kis-DO-53/2025, dopisa rukovoditelja sektora operativnih poslova tuženika KN Ur.broj 4968/25 od 8.8.2025.g., Prijedloga direktora tuženika Ur.broj: 4975/25 od 11.8.2025.g., dopisa Sindikalne podružnice SKPH od 11.8.2025.g., Podataka o isplati plaće koja je tužitelju isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu, Izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 8.8.2025.g., te saslušanjem tužitelja MN i direktora tuženika

CN, kao stranaka u postupku,

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj sklopio sa tuženikom dana 26.2.2016.g. ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta higijeničar, kao i da je tuženik dana 11.8.2025.g. donio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i da je tužitelj dana 5.9.2025.g. uložio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji je tuženik nije odgovorio.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno, da li je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć.

7. Odredbom članka 116 st. 1 i 2. Zakona o radu ( N.N. 93/14 - dalje ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnos nije moguć, time da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8. Pregledom dopisa pomoćnika rukovoditelja Sektora operativnih poslova tuženika KN utvrđeno je da je istim obaviješten direktor poslodavca da je dna 10.7.2025.g. zaprimio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad djelatnika MN koja teče od 10.7.2025.g. te da je sukladno tome i tužitelju pisao u evidenciji za rad da je na bolovanju na trošak poslodavca, a da je dana 7.8.2025.g. zaprimio izviješće o privremenoj nesposobnosti koja se odnosi na datume 10.7. do 20.7., te da nema opravdan izostanak od 21.7. do 31.7.

9. Pregledom Izviješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za tužitelja od 8.8.2025.g. utvrđeno je trajanje privremene nesposobnosti za razdoblje od 10.7.2025.g. do 20.7.2025.g., s tim da je do 4.7.2025.g. tužitelju odobren godišnji odmor, a nije bilo sporno da tužitelj nije dolazio na posao od 23.6.2025.g.

10. Pregledom dopisa direktora tuženika Ur.br.: 4975/2025 utvrđeno je da je Sindikalnoj podružnici SSKH, a zamjeniku sindikalnog povjerenika EN dostavljen na savjetovanje prijedlog odluke o izvanrednom otkazu tužitelju te da je dopisom od 11.8.2025.g. sindikat tuženika, a sindikalni povjerenik EN, iskazao suglasnost sa navedenim prijedlogom

11. Pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.br.: 4502/25 od 11.8.2025.g. utvrđeno je da je istom odlukom radniku MN otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, te da radnik nema pravo na otkazni rok, niti otpremninu, a radni odnos radniku prestaje dostavom te odluke, sve uz obrazloženje da je poslodavac utvrdio da radnik MN, ovdje tužitelj, ne dolazi na psoao neprekidno od 21.7.2025.g. do dana donošenje odluke o otkazu 11.8.2025.g., a da o izostanku radnik nije obavijestio poslodavca, niti opravdao svoj izostanak potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana, čime da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja predstavlja razlog za otkaz, budući da iz navedenog postupanja proizlazi da se radnik prema poslu odnosi nemarno, neodgovorno i nesvjesno i da se poslodavac ne može osloniti na radnika u izvršavanju obveza i zbog kojeg ponašanja je došlo do poremećaja u organizaciji posla na sakupljanju i odvozu otpada, te je poslodavac morao preraspodijeliti posao na druge radnike, koji da su pored svojih poslova morali obavljati poslove radnika koji neopravdano izostaje s posla. Iz pobijane odluke proizlazi da poslodavac nije prije izvanrednog otkazivanja pozvao radnika da iznese svoju obranu jer da nije opravdano očekivati da bi radnik koji neopravdano i kontinuirano izostaje s posla mogao iznijet nešto što bi opravdalo takovo postupanje, te da je poslodavac temeljem čl.150. Zakona o radu dostavio sindikalnoj podružnici SKPH prijedlog Odluke o otkazu radi savjetovanja prije donošenja odluke, a koja da se očitovala da je suglasna s prijedlogom Odluke o izvanrednom otkazu.

12. Tužitelj MN iskazuje da ga je 23.6.2025.g. policija pokupila u firmi i tu da je bio i njegov šef KN i vidio da su ga policajci odveli a i pokazali su mu značke, da su ga odveli u pritvor i tamo da je ostao tri mjeseca, i na kraju da je oslobođen od svega. Iskazuje da mu je u tom postupku odvjetnik po službenoj dužnosti bio odvjetnik Matić i ja da ga je pitao što učiniti vezano uz posao, a on da mu je kazao da ukoliko mu ništa nisu iz firme poslali da nema potrebe išta poduzimati, s tim da su svi u firmi vidjeli da ga je mene odvela policija. Poslije da mu je bio odvjetnik Krešimir Škarica. Kako da je mogao samo komunicirati iz pritvora sa svojom majkom ona da mu je kazala da je dobio otkaz i kada ju je zamolio da mu nađe odvjetnika onda da je ona njemu našla odvjetnika Borivoja Mitrića i da mu je potpisao punomoć na porti. Nakon tri mjeseca 23.9.2025. da je izišao iz pritvora, međutim, da nije otišao u firmu jer je vidio da je dobio otkaz i do dan danas da nije odlazio u firmu i sve odrađuje preko odvjetnika. Iskazuje da dok je bio u pritvoru nije dobio rješenje o korištenju godišnjeg odmora od svoje firme, s tim da je bio u pritvoru i nije bio na bolovanju. Iskazuje da u periodu od 23.6.2025.g., odnosno 21. srpnja 2025. pa do 11. kolovoza 2025. nije nikako kontaktirao poslodavca nego samo da je mogao kontaktirati majku, a koja da nije otišla do poslodavca i da on samo zna ono što mu je rekao odvjetnik. Iskazuje da nema saznanja da li je napisao zahtjev za zaštitu prava radnika 5.9.2025. i ponavlja da nije ništa dobio od poslodavca već je to dobila njegova majka dok je on bio u pritvoru, te ponavljam da je odvjetniku potpisao punomoć da ga zastupa vezano uz ovaj otkaz pa tako i da sastavi zahtjev za zaštitu prava. Iskazuje opetovano da mu je u istražnom zatvoru bilo dozvoljeno komunicirati samo s majkom, te da je mogao sa svojom majkom komunicirati i kazati joj da obavijesti poslodavca o razlogu izostanka s posla, ali da joj nije rekao da obavijesti poslodavca, a i ona da je slabog zdravstvenog stanja te ponavlja da su u firmi znali da se nalazi u pritvoru, a ovo dalje vezano za ostanak u pritvoru i obavijest poslodavca da je prepustio odvjetniku, te da se želi vratiti na posao.

13. Direktor tuženika CN iskazuje da se ne sjeća točnoga dana niti datuma kada je došla policija u prostorije tuženika sa civilnim vozilom i kada je tužitelj otišao s njima, a to da je bilo za vrijeme radnog vremena i iskazuje da je pitao njegovog neposrednog rukovoditelja što se desilo i da mu je rekao da su ga kontaktirali djelatnici PU i pitali da li radi i kada ga mogu doći vidjeti i kontaktirati te kada je MN došao u krug firme oni su ga i priveli. Nakon što su ga odveli da u firmi nisu znali što se dalje dešava i nakon toga, u dogovoru sa njegovim nadređenim rukovoditeljem SN da su donijeli odluku da mu se odobri godišnji odmor dok se on njima ne javi, a sukladno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Kada je to isteklo, a tužitelj se i dalje nije javljao, da su pokušali njegovi rukovoditelji preko njegove obitelji i prijatelja doći do njega međutim da nisu uspjeli, ali de ne zna sada tko donio u firmu doznake liječnika o bolovanju koje traje do 21. srpnja 2025. godine. Nakon toga datuma da su i dalje pokušavali doći do tužitelja međutim nije im se javljao, niti tužitelj ali niti njegovi roditelji niti njegov odvjetnik. Iskazuje da ime je bilo žao što moraju donijeti ovakvu odluku sukladno Pravilniku o radu, dati mu otkaz jer je on bio dobar radnik ali da su morali postupiti po zakonu. Pravna služba da je postupila po proceduri nakon utvrđenja da tužitelj nije opravdao svoj nedolazak u utuženom periodu. Također iskazuje da nakon što je tužitelja odvela policija iz kruga firme da se on više nikada nije pojavio na poslu niti se javio. Uglavnom do ove odluke o otkazu da nije došlo zbog nikakve droge i niti postupanja policije i državnog odvjetništva već isključivo zbog neopravdanog nedolaska na posao. Iskazuje da ga je pravna služba obavijestila da je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika u vezi predmetne odluke i da su oni postupili sukladno pravilniku i zakonu, a da ne zna da li je tuženik odgovorio na taj zahtjev, ali da zna da je pravna služba vezano uz ovaj otkaz punomoć davala odvjetničkom uredu da je istom i dostavljena dokumentacija i misli da u Zelenom Gradu postoji spis vezano uz ovaj otkaz tužitelju.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je od strane radnika – ovdje tužitelja, došlo do neopravdanog nedolaska na radno mjesto higijeničara u dane od 21.7.2025 do 11.8.2025.g, i u koje pak dane nije dokazao da bi bio privremeno nesposoban/spriječen za rad, da tužitelj nije ničim obavijestio poslodavca o razlogu nedolaska na rad, da je zbog njegovog ponašanja tuženik mogao imati problema u organiziranju procesa rada, da je na ročištu pre pvim sudom iskazao da u periodu od 23.6.2025.g., odnosno 21. srpnja 2025. pa do 11. kolovoza 2025. nije nikako kontaktirao poslodavca, da je mogao sa svojom majkom komunicirati i kazati joj da obavijesti poslodavca o razlogu izostanka s posla, ali da joj nije rekao da obavijesti poslodavca, da je Sindikat dao suglasnost poslodavcu za donošenje pobijane odluke o otkazu, a sindikalni povjerenik nije imao nikakve prijedloge i primjedbe, pa stoga svega ovaj sud cijeni da upravo takvo postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, te da je odluka tuženika na zakonu osnovana, odnosno da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć jer je tužitelj svojim ponašanjem od strane poslodavca – tuženika izgubio povjerenje, radi čega svega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u izreci ove odluke.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155, čl. 164 ZPP i Tbr. 7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženiku koji je uspio u sporu priznat trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u vidu jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 250 bodova, a prema vrijednosti boda s paušalom i uvećanjem za 25% PDV -a što iznosi 625,00 Eura, koliko je dužan tužitelj naknaditi tuženom na ime parničnog troška, pobliže opisano u točki II. izreke.

U Šibeniku, 18. lipnja 2026.godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena