REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-18/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, A. Hebranga 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Vinkovci, Glagoljaška 27b, radi odjave prebivališta, 18. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, KLASA: UP/I-220-01/23-06/1161, URBROJ: 511- 15-06-23-3 od 2. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, KLASA: UP/I-220-01/23-06/1161, URBROJ: 511-15-06-23-3 od 2. prosinca 2023. odjavljeno je prebivalište tužitelja s adrese [adresa], te je tužitelj obvezan u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja vratiti osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od PP Vukovar.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je netočan podatak da ne živi na adresi u [adresa], pri čemu tuženik u osporenom rješenju ne navodi ni jedno ime navodnih stanara koji su iznijeli takvu tvrdnju. Dapače, iz ovjerene izjave RĆ od 21. prosinca 2023. zamjenika predstavnika stanara vidljivo je da isti tužitelja viđa svako jutro i večer te da tužitelj boravi na predmetnoj adresi u [adresa], a jednako proizlazi i iz ovjerene izjave LĆ i AĆ. Ističe da na adresi u [adresa], koja se spominje u pobijanom rješenju kao mjesto stanovanja tužitelja, stanuju njegova odrasla djeca, a tužitelj svakoga dana odlazi obavljati poslove u plasteniku koji se nalazi na adresi [adresa] te se vraća navečer u svoj stan na adresi u [adresa]. Ističe da je promašeno pozivanje tuženika na nekakvo rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 29. ožujka 2023. o raskidu ugovora o najmu budući da takovo rješenje nije nikada zaprimio, niti mu je tuženik takvo rješenje predočio. Isto je tako neutemeljeno pozivanje tuženika kako je na traženje Općinskog suda u Vukovaru još od 17. srpnja 2017. trebalo utvrditi činjenicu živi li tužitelj na prijavljenoj adresi. Opisanim postupanjem tuženik je povrijedio na samo zakon nego i prava tužitelja navedena u članku 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske, pa zbog svega navedenoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno rješenje Policijske uprave vukovarsko-srijemske, KLASA: UP/I-220-01/23- 06/1161, URBROJ: 511-15-06-23-3 od 2. prosinca 2023., sve uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je tijekom postupka utvrđeno da je Općinski sud u Vukovaru pismenom broj K-136/17 od 17. srpnja 2017. zatražio od PP Vukovar podatke o adresi stanovanja FĆ. Slijedom toga, PP Vukovar obavila je terenske provjere tijekom kojih je utvrđeno da predmetni stvarno ne živi na prijavljenoj adresi u [adresa], već je terenskim provjerama utvrđeno da duže od 5 godina živi na adresi u [adresa]. Operativna saznanja o navedenom su prikupljena terenskim provjerama i razgovorima policijskih službenika sa više osoba sukladno pravilima policijske struke. Osim toga, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Uprava za stambeno zbrinjavanje donijela je rješenje KLASA: UP/I-371-01/23-01/02, URBROJ: 531-510-07-02/01-23-02 od 29. ožujka 2023. kojim se raskida ugovor o najmu te je tužitelju određena obveza predaje predmetnog stana na adresi F [adresa]. Zbog navedenih razloga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je u skladu s člankom 7. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) u ovom predmetu održao raspravu na kojoj je na prijedlog tužitelja izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, te svjedoka RĆ i LĆ, te policijskih službenika PP Vukovar ZĆ i ŠĆ.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, na čijem području tužitelj ima prijavljeno prebivalište, utvrdila da tužitelj ne živi na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište ([adresa]). Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tijekom postupka, odnosno terenskih provjera utvrđeno da tužitelj ne živi na prijavljenoj adresi. Tako je tijekom terenskih provjera obavljen razgovor sa susjedima (službena zabilješka od 30. srpnja 2017., službene zabilješke 11. siječnja 2022., službena zabilješka od 29. kolovoza 2023.) te je utvrđeno da neki od susjeda nisu tužitelja nikada vidjeli i da u predmetnom stanu nitko ne živi (zabilješka od 11. siječnja 2022.), odnosno da u stan dolazi jednom do dva puta mjesečno (zabilješka od 29. kolovoza 2023.)
7. Tijekom upravnog spora, na ročištu održanom 21. svibnja 2026. sud je saslušao tužitelja kao stranku u sporu te je tom prilikom tužitelj naveo da živi na adresi u [adresa], F [adresa] više od 20 godina. Trenutno je u invalidskoj mirovini, koja je jako malena, pa se bavi poljoprivredom (plastenici se nalaze u [adresa], na adresi [adresa] i br. 5. te br. 17.). Naveo je da ujutro u 6,00 sati odlazi iz stana na tržnicu u [adresa] te se vraća u stan navečer oko 20,00 odnosno 21,00 sata, nekada i ranije, što sve ovisi o poslu. Na adresi u [adresa], nalazi se kuća s baščom, u kući nitko ne živi, on tu kuću obiđe i napravi posao oko rasade. U stanu na adresi F [adresa] svaku noć prespava, a u stanu se nalaze i njegove stvari.
8. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu (''Narodne novine'', broj 144/12.,158/13. i 114/22.) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
9. Odredbom članka 12. navedenog Zakona propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba (stavak 1.). Prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta (stavak 3.).
10. Dakle, prebivalište je, u skladu s člankom 2. stavkom 1. Zakona o prebivalištu, ''mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi''.
11. Svaki hrvatski državljanin koji se u Republici Hrvatskoj trajno nastanio ''radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi'' mora prijaviti prebivališ te nadležnoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji.
12. Zakon o prebivalištu uveo je, između ostalog, i pravo policije da po službenoj dužnosti odjavi prebivalište. Raniji Zakon o prebivalištu i boravištu građana (''Narodne novine'', broj 53/91. i 11/00.) nije predviđao mogućnost odjave prebivališta osobe bez njezina osobnog zahtjeva pa se često u praksi događalo da osobe koje nemaju nikakve veze s prijavljenim prebivalištem i dalje imaju isprave u kojima je ispisana adresa na kojoj ne stanuju i ostvaruju prava koja proizlaze s osnove prebivališta (biračko pravo, socijalna prava, prava s osnove zdravstvenog osiguranja itd.). Očito je da je novi Zakon o prebivalištu izraz potrebe i intencije države da se spriječi lažno prijavljivanje prebivališta i boravišta i time ostvarivanje različitih prava, što je legitiman cilj države. Naime, evidencija prebivališta građana te nužnost da ta evidencija, kao i podaci na osobnim iskaznicama građana, održavaju pravo stanje, potrebni su za održavanje javnog (pravnog) poretka.
13. U konkretnom slučaju iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj boravio u predmetnom stanu u [adresa], na temelju ugovora o najmu, koji je raskinut rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-371-01/23-01/02, URBROJ: 531-510-07-02/01-23-02 od 29. ožujka 2023. Ujedno je tim rješenjem tužitelju određena obveza predaje predmetnog stana, jer je utvrđeno da ne živi u predmetnom stanu i ne koristi stan na ugovoreni način.
14. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj navedeno rješenje od 29. ožujka 2023. osobno preuzeo dana 8. svibnja 2024. i nije ga osporavao, iako je riječ o rješenju koje ima znatne posljedice na zakonitost i mogućnost boravka tužitelja u tom stanu.
15. Tužitelj u tužbi tvrdi da je riječ o nekakvom rješenju koje nije nikada primio . Međutim, na ročištu održanom 21. svibnja 2026. tužitelj je naveo da je navedeno rješenje ipak uredno primio, ali ga nije osporavao jer nema novaca (što i nije naročito uvjerljivo, pogotovo s obzirom na važnost predmeta te kraj postojanja sustava besplatne pravne pomoći i činjenice da je u ovome sporu angažirao odvjetnika).
16. Iz navedenih činjenica slijedi da predmetni državni stan nije središnja točka tužiteljevih životnih odnosa, odnosno nije mjesto u kojem se nalazi središte tužiteljevih životnih interesa, a i pitanje je može li uopće to biti nakon raskida ugovora o najmu. Naime, nakon donošenja rješenja od 29. ožujka 2023. više ne postoje pravne veze tužitelja s predmetnim stanom, jer za boravak u stanu više nema pravne osnove, a i faktične veze su očito povremene i prigodne.
17. U svakom slučaju, tužitelj očito ima alternativni boravak, jer da nema zasigurno bi osporavao rješenje kojim mu je određena obveza iseljenja iz predmetnog državnog stana u kojem se navodno stalno nastanio ''radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi''.
18. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi da u kući u [adresa] na adresi [adresa], gdje obavlja poljoprivrednu djelatnost, borave njegova odrasla djeca, dok u svom iskazu danom na ročištu održanom 21. svibnja 2026. tvrdi da u kući nitko ne živi.
19. U svom iskazu danom tijekom spora tužitelj je, jednako kao i tijekom upravnog postupka, tvrdio da spava u stanu na adresi [adresa].
20. Svjedoci LĆ i RĆ su u svojim iskazima naveli da tužitelja dugo poznaju i da su ga u određenom razdoblju viđali na spornoj adresi u [adresa], F [adresa].
21. Svjedok LĆ je također naveo da je neki dan (očito nekoliko dana prije svjedočenja) bio kod tužitelja na kolačima, a obojicu je na raspravu dovezla tužiteljeva gospođa, kako je to naveo svjedok LĆ.
22. Međutim, sve da je tužitelj u određenom razdoblju i prespavao na adresi u [adresa], što naravno nije nemoguće, ta činjenica, sama po sebi, ne upućuje na zaključak da je priroda tužiteljeva života i boravka na predmetnoj adresi u [adresa] onakva kakvu traži članak 2. stavak 1. Zakona o prebivalištu.
23. Svjedoci, policijski službenici PP Vukovar, ZĆ i ŠĆ u svojim su iskazima naveli da je ovdje bila riječ o standardnom postupanju. Naveli su da se ne sjećaju svih detalja provjere zbog proteka vremena i činjenice da su nakon ove terenske provjere obavili još mnoštvo, ali podaci o osobama navedenim u službenim zabilješkama su točne.
24. Nije neuobičajeno da se policijski službenici ne sjećaju svakog razgovora kojeg su obavili tijekom službe, pogotovo razgovora koji je obavljen prije nekoliko godina i koji po ničemu nije bio poseban. No, to nije nešto što bi dovelo u sumnju podatke iz predmetnih službenih zabilješki.
25. Je li i svjedok RĆ zaboravio da su policijski službenici s njim obavili razgovor ili je nešto drugo razlog zbog kojeg je na raspravi održanoj kod ovoga suda naveo da s njim policijski službenici nisu razgovarali, nije, kraj ostalih podataka s terenskih provjera i podataka spisa, okolnost koja bi bila od odlučnog značaja pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva.
26. Imajući na umu navedene odredbe materijalnog prava i utvrđene činjenice, prema ocjeni suda, zakonito je tuženik postupio donijevši rješenje o odjavi tužitelja sa sporne adrese jer se tužitelj na adresi u [adresa] nije nastanio radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
27. Tužiteljeve suprotne tvrdnje nemaju podlogu u podacima spisa, dijelom su i kontradiktorne, pa stoga i nevjerodostojne.
28. Zbog svega navedenoga, sud je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva analizirao podatke spisa te je na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a presudio kao u izreci ove presude.
U Osijeku 18. lipnja 2026.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opun.,
2. Tuženiku
