Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2638/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Bralić, odvjetnik u Splitu , protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. kbr. 1, OIB: 66486182714, radi prestanka djelatne vojne službe, 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II 112-01/24-03/4, ur.broj: 512-25- 23-2 od 14. listopada 2024., kao i rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I 112- 01/24-03/239, ur.broj: 512M2-010103-24-2 od 15. kolovoza 2024.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II 112-01/24-03/4, ur.broj: 512- 25-23-2 od 14. listopada 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I 112-01/24-03/239, ur.broj: 512M2-010103-24-2 od 15. kolovoza 2024.
2. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi s činom narednika, prestaje djelatna vojna služba po sili zakona, 15. kolovoza 2024., zbog izrečene kazne zatvora za kazneno djelo koje je zapreka za prijam.
3. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja, tužitelj upućuje na dugogodišnje pravno shvaćanje u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je uvjetna osuda vrsta kaznenopravne sankcije koja je različita od kazne zatvora. Isto tako, i u kaznenopravnoj znanosti vlada shvaćanje prema kojem uvjetna osuda i bezuvjetna kazna zatvora nisu identične sankcije, odnosno prema kojem uvjetna osuda, kao i rad za opće dobro nisu kazne, već posebne vrste kaznenopravnih sankcija odnosno kaznenopravnih mjera. Međutim, suprotno ovim pravnim shvaćanjima, javnopravna tijela u njegovu slučaju ne prave razliku između uvjetne osude i kazne zatvora. Naime, tužitelj ukazuje na da mu je izrečena uvjetna osuda pa se na njega ne može primijeniti odredba o prestanku službe po sili zakona zbog osude na kaznu zatvoru. Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja te da obveže tuženika na nadoknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja te navodi kako je u konkretnom slučaju tužitelj osuđen na uvjetnu kaznu zatvoru zbog kaznenog djela protiv imovine, koje je zapreka za prijam službu, te su stoga ostvarene pretpostavke za prestanak djelatne vojne službe po sili zakona sukladno članku 205. stavku 1. točki 17. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Predlaže Sudu da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava 27. svibnja 2026. uz nazočnost tužitelja i njegova opunomoćenika.
7. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
8. Opunomoćenik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je dodatno naveo da je došlo do izmjene i dopuna Zakona u službi oružanim snagama Republike Hravtske kojim se na jasan način ukazuje da osuda uvjetno osudom ne predstavlja razlog za prestanak službe. Pobijanom odlukom dolazi do povrede Ustavnog i konvencijskog prava na pravičnost te do povrede načela ne bis in idem. Tužitelja se stigmatizira te je došlo do povrede načela razmjernosti jer pobijana odluka predstavlja nerazmjerno tešku kaznu za tužitelja. Opunomoćenik je pritom ukazao na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1414/25-5 od 18. veljače 2026. u postupku sa praktično identičnim činjeničnim supstratom. Istaknuo je da je tužitelj u stegovnom postupku kažnjen opomenom pa se u dokaznom smislu predlaže od tuženika zatražiti stegovni spis u vezi predmetnog događaja koji je vođen protiv tužitelja te dodatno po potrebi saslušati tužitelja u svojstvu stranke. Opunomoćenik tužitelja popisao je trošak spora za sastav tužbe i zastupan je na jednom ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova za svaku radnju bez poreza na dodanu vrijednost.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
10. Sud nije smatrao potrebnim izvesti predložene dokaze ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Predmetnim je prvostupanjskim rješenjem u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelju prestaje djelatna vojna služba po sili zakona pozivom na odredbu članka 205. stavka 1. točke 17. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24.). Navedenom je zakonskom odredbom, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja osporavanih rješenja, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona kada je tijekom službe osuđena na kaznu zatvora za kazneno djelo koje je zapreka za prijam, danom saznanja.
13. Međutim, tužitelj ukazuje na to da mu je izrečena uvjetna osuda, a kako se radi o kaznenopravnoj sankciji različitoj od kazne zatvora, smatra da se navedena zakonska odredba o prestanku djelatne vojne službe ne može primijeniti u njegovu slučaju.
14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-539/2024-2 od 28. svibnja 2024., tužitelju izdan kazneni nalog kojim ga se proglašava krivim za kazneno djelo protiv imovine oštećenjem tuđe stvari, te ga se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci i izriče uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju jedne godine.
15. Sud prihvaća argumentaciju tužitelja, potkrijepljenu recentnom sudskom praksom, te nalazi da u konkretnom slučaju zbog izrečene uvjetne osude nije moglo doći do prestanka djelatne vojne službe.
16. Naime, tužitelj je tužbu radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika podnio 21. studenog 2024., a za vrijeme trajanja upravnog spora na snagu je stupio, 13. studenog 2025., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 136/25.). Člankom 34. navedenog zakona izmijenjena je odredba članka 205. stavka 1. točke 17., na način da sada glasi: „kada je tijekom službe osuđena na kaznu zatvora za kazneno djelo koje je zapreka za prijam, danom saznanja, osim ako joj je pravomoćnom presudom izrečena uvjetna osuda ili joj je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro“. Pritom je, u obrazloženju konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama navedeno da „uvjetna osuda ne bi trebala povlačiti posljedice za djelatnu vojnu osobu u vezi njezinih prava vezanih za radni odnos što bi bilo u suprotnosti sa svrhom uvjetne osude koja odgađa izvršenje kazne pod uvjetom da osoba ne počini novo kazneno djelo u određenom roku“.
17. Sud ne može zanemariti činjenicu da je prije pravomoćnog rješavanja konkretne upravne stvari mjerodavna zakonska odredba, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja osporavanih rješenja, izmijenjena na način koji je sada povoljniji za tužitelja budući da otklanja svaku dvojbu u pogledu njezina tumačenja. Naime, svrha uvjetne osude, kao blaže kaznenopravne sankcije za lakša kaznena djela, između ostalog je i u tome da se osoba zaštiti od društvene stigmatizacije zbog boravka u zatvoru te da joj se omogući nastavak normalnog života i rada, a takva se svrha ovdje ne bi mogla postići u slučaju prestanka djelatne vojne službe. Stoga Sud smatra da zakonsku odredbu, kojom je kao posljedica osude za kazneno djelo propisan prestanak djelatne vojne službe, treba tumačiti restriktivno na način da se nastup takve posljedice veže jedino uz slučajeve bezuvjetne osude na kaznu zatvora, odnosno kako je to sada jasno propisano nakon navedene zakonske izmjene.
18. Prema navedenom, osporavana se rješenja ne mogu ocijeniti zakonitima. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenja poništiti. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
19. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
20. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
21. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
22. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, dakle ukupno 1000 bodova.
23. Budući da vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, nadoknada troškova priznaje se tužitelju u svoti od 2.000,00 EUR, koliko je i zatraženo. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 18. lipnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke te rješenja o troškovima upravnog spora u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
