Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Psp-18/2025-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja ARTHUR SOLAR d.o.o. Zagreb, Ivice Drmića 8, OIB: 24669129427, zastupan po direktoru ĐĐ, [adresa], protiv tuženika RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. svibnja 2026., održane u prisutnosti zastupnice tužitelja VĐ i tuženika, **.**.2026. objavio i

r i j e š i o  j e

I Tuženik RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelja ARTHUR SOLAR d.o.o. za proizvodnju, prodaju i ugradnju solarnih panela, OIB:24669129427, ZAGREB (Grad Zagreb), Ivice Drmića 9, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa], u naravi: Poslovna zgrada u površini od 464 m2, Poslovna zgrada u površini od 444 m2, Dvorište u površini od 12655 m2, Oranica u površini od 35514 m2, ukupne površine od 49077 m2, time što je samovoljno, bez znanja ili prethodne obavijesti ili molbe tužitelju, uklonio postojeću ogradu koja je od uvijek razdvajala tužiteljevu i susjednu nekretninu, čiji je danas vlasnik tuženik, te samovoljno i neovlašteno iskopao kanal na dijelu tužiteljeve nekretnine i ulazio u posjed tužiteljeve nekretnine teškim strojevima, te se tuženiku zabranjuje svako takovo ili slično smetanje i nalaže se uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja postavljanjem ograde na mjesto gdje je prvobitno bila, zatrpavanjem iskopanog kanala i predajom nezakonito uzurpiranog posjeda navedene nekretnine tužitelju.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 89,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 300,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. uI. br. 2439 k. o. [katastarska općina], [adresa] - poslovna zgrada u površini od 464 m2, poslovna zgrada u površini od 444 m2, dvorište u površini od 12655 m2, oranica u površini od 35514 m2, ukupne površine od 49077 m2. Tužitelj je u višegodišnjem posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Posjed nekretnine je tužitelj obavljao prema njegovoj uobičajenoj gospodarskoj namjeni, obavljao registriranu gospodarsku djelatnost, održavao, plaćao sve režijske troškove i o nekretnini se skrbio pažnjom dobrog domaćina. Tužiteljeva nekretnina graniči sa tuženikovom nekretninom i to: kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Na međi između tužiteljeve nekretnine i nekretnine prijašnjeg vlasnika tvrtke Spajić d.o.o., koja je sada u vlasništvu tuženika, od uvijek je postojala žičana ograda s betonskim stupcima. U mjesecu srpnju 2025. godine, kada je predstavnik tužitelja bio na posjedu, postojala je ograda. Dana 29. rujna 2025., dolaskom na posjed, direktorica tužitelja je zapazila da je žičana ograda uklonjena, a betonski stupci pobacani po posjedu tužitelja. Tužitelj je za čin smetanja posjeda saznao upravo toga dana, da bi dana 30. rujna 2025. direktor tužitelja podnio prijavu MUP-Policijskoj postaji Orahovica, zahtijevajući službeni uvid i izvješće o nastalom događaju iz razloga što su tuženik i njegov brat BĐ, koji je inače policijski djelatnik Policijske postaje Orahovica, nazočnima vlasniku firme MĐ i direktorici tužitelja davali kontradiktorne izjave da ograda nije niti postojala, a da je na posjedu tužitelja iskop kanala izvršio HEP. Iz Izvješća MUP-a, PP Orahovica, razvidno je da je tuženik izjavio da je osobno uklonio ogradu jer mu je smetala za izvođenje radova. Tuženik je smetao tužitelja u posjedu tužiteljeve nekretnine jer je samovoljno, bez znanja ili prethodne obavijesti ili molbe tužitelju, uklonio postojeću ogradu koja je od uvijek razdvajala tužiteljevu i susjednu nekretninu, čiji je danas vlasnik tuženik. Tuženik je samovoljno i neovlašteno iskopao kanal na dijelu tužiteljeve nekretnine i ulazio u posjed tužiteljeve nekretnine teškim strojevima, a što je vidljivo po tragovima koji su ostali vidljivi na tužiteljevoj nekretnini. Tuženik je time samovlasno smetao tužitelja u njegovu posljednjem posjedu nekretnine iz toč. 1. ove tužbe svojatajući posjed iste. S obzirom na naprijed navođeno, tužitelj je predložio da nakon povedenog postupka sud donese rješenje kojim će utvrditi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, te naloži tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje postavljanjem ograde na mjesto gdje je prvobitno bila, zatrpavanjem iskopanog kanala i predajom nezakonito uzurpiranog posjeda navedene nekretnine tužitelju, i da nadoknadi troškove tužitelju, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovor na tužbu, danog na pripremnom ročištu od 3. ožujka 2026., tuženik je naveo da je zaprimio tužbu s prilozima na odgovor, da se na tužbu do sada nije očitovao s obzirom da je u međuvremenu na mjesto stare ograde, kako je to prikazano na fotografijama priloženim uz tužbu, postavio nove stupce jer je u međuvremenu naručio žičanu ogradu koju će na te stupce i postaviti. Navedena ograda je maknuta sa svoga mjesta jer je imao namjeru po djelatnicima HEP-a povećati snagu KW struje za svoj objekt koji ima na svom zemljištu, odnosno za potrebe sušare i silosa. Djelatnici tvrtke Elektro Lovošević iz Našica, nakon što je HEP Osijek dao suglasnost za povećanje snage, kako bi postavili i položili električne kablove u zemlju iskopali su pored ove ograde jedan kanal i navedene stupce sa žičanom ogradom uklonili. Smatra da u njegovim radnjama nije bilo namjere za smetanje posjeda tužitelja. Osim toga, navedena ograda sa stupcima nije se nalazila na zemljištu tužitelja već na njegovoj nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica]. Međa između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja išla je sredinom kanala za oborinske vode koji se pružao uz navedenu ogradu na udaljenosti od oko 45-50 cm, koji kanal je vidljiv na fotografiji koja je priložena uz tužbu. Navedeni kanal za oborinske vode je postavljen još od vremena kada je to zemljišta bilo u vlasništvu tvrtke Spajić d.o.o. Što se tiče radnji na uklanjanju ograde o kojoj je riječ u ovom predmetu ističe da je bio u kontaktu s ŽĐ i SĐ, bivšim zaposlenicima tvrtke tužitelja, ujedno i srodnika vlasnika tvrtke tužitelja, koji su mu u tom kontaktu rekli da postavi novu ogradu na mjestu gdje je bila stara ograda i da zatrpa kanal za oborinske vode. Što se tiče navedenog kanala za oborinske vode napominje da u slučaju da se ovaj kanal zatrpa da će tada biti nemoguće otjecanje oborinskih voda i doći će do plavljenja kako njegovog dvorišta tako i susjednog, jer ovaj kanal koji je postojao godinama služio je upravo za otjecanje oborinskih voda.

3. U postupku sud je izveo dokaze uvidom u fotografije priložene uz tužbu (list 3- 7 spisa), čitanjem zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čitanjem dopisa PP Orahovica od 8. listopada 2025. te saslušanjem svjedoka ŽĐ, SĐ, KĐ i OĐ.

4. Nije sporno da su stranke vlasnici i posjednici međusobno neposredno susjednih nekretnina, i to tužitelj nekretnine označen kao kč. br. [katastarska čestica] - poslovna zgrada u površini od 464 m2, poslovna zgrada u površini od 444 m2, dvorište u površini od 12655 m2, oranica u površini od 35514 m2, ukupne površine od 49077 m2, upisana u zk. uI. br. 2439 k. o. [katastarska općina], a tuženik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

5. Između stranaka nije sporno da je između navedene nekretnine tužitelja i navedenih nekretnina tuženika postojala žičana ograda s betonskim stupcima, prikazana na fotografijama sa lista 5, 6 i 7 spisa.

6. Nije sporno, a kako to tuženik u odgovoru na tužbu navodi, da su djelatnici tvrtke Elektro Lovošević iz Našica, kako bi položili električne kablove u zemlju uklonili stupce sa žičanom ogradom, što je razvidno iz fotografija sa lista 3, 4 i 5 spisa.

7. Nadalje, nije sporno da se uz navedenu ogradu, sa njezine desne strane gledano od ceste, nalazio kanal za odvod oborinskih voda obrastao travom, prikazan na fotografiji sa lista 5 spisa, koji je neposredno nakon uklanjanja navedene ograde od strane tuženika uporabom radnog stroja proširen produljen te očišćen od trave, što je razvidno iz fotografija sa lista 3 i 4 spisa.

8. Sporno je da li se u vrijeme kada su izvedeni navedeni radovi na uklanjanju sporne ograde i proširenju te produljenju navedenog kanala za odvodnju oborinskih voda tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne kč. br. [katastarska čestica] u dijelu gdje se nalazila sporna ograda i navedeni kanal za odvodnju oborinskih voda, te da li je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine time što je uklonjena sporna ograda te postojeći kanal za odvod oborinskih voda radnim strojem proširen i produljen.

9. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka ŽĐ, SĐ, KĐ i OĐ.

9.1. Svjedokinja ŽĐ iskazala je da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio 2017. godine, na tom zemljištu sagrađene su hale za sušenja voća i povrća, a da je nekretnini tuženika neposredno susjedna. Predmetna nekretnina tužitelja ograđena je ogradom sa betonskim stupcima i postavljenoj pletenoj žici. Pored te ograde nalazio se jedan kanalić koji je služio za oborinske vode koji se pružao sve do pristupnog mosta uz cestu, no nije bio uz cijelu dužinu navedene ograde, već u dužini od otprilike 5 metara. Navedenu žičanu ogradu sa stupcima tuženik je porušio, a navedeni kanalić prokopao dalje prema svojoj nekretnini uz samu ogradu te ga produžio iskapanjem u daljnjem dijelu nekretnine. Za radove na rušenju žičane ograde i na proširenju navedenog kanalića tuženik nije imao odobrenje vlasnika zemljišta, odnosno tvrtke Arthur Solar d.o.o. Na mjestu porušene ograde tuženik nije postavio novu ogradu, barem to nije učinio do subote koja je prethodila ovom ročištu. Naime, toga dana ujak vlasnice tvrtke Arthur Solar LĐ je te subote bio na ovim nekretninama i tom prilikom nije zatekao nikakvu novosagrađenu ogradu. Da li je tuženik u međuvremenu do održavanja današnjeg ročišta postavio novu ogradu nije joj poznato jer u tom razdoblju nije dolazila na predmetne nekretnine. Točno je da je tuženik uz odobrenje vlasnika tvrtke Arthur Solar jedno vrijeme održavao predmetno zemljište tužitelja uz određenu naknadu, na način da je kosio travu, međutim, to je činio isključivo uz prethodno odobrenje vlasnika zemljišta. Tuženik nije imao odobrenje niti suglasnost vlasnika za održavanje navedenog kanalića koji je služio za oborinske vode u smislu da bi taj kanal održavao. Tuženik nije imao odobrenje vlasnika niti za rušenje žičane ograde, za rušenje ove ograde vlasnici tvrtke tužitelja nisu imali saznanja sve dok u mjesecu rujnu prošle godine osobno nisu došli na predmetno zemljište te zatekli izvađene stupce žičane ograde pobacane na njihovo zemljište, koje stupce je tuženik kasnije uklonio.

9.2. Svjedok SĐ iskazao je da mu je poznato posjedovno stanje predmetnog zemljišta vlasništvo tužitelja kakvo je bilo prije nego što je tuženik ušao u posjed i porušio postojeću staru ogradu i iskopao veliki kanal uz tu ogradu dubine oko 1,5 metara. Naime, tvrtka Arthur Solar došla je u posjed predmetnog zemljišta 2017. godine kada je tu nekretninu kupila, u to vrijeme zemljište je u odnosu na neposrednu susjednu nekretninu tuženika bilo omeđeno ogradom koja je bila postavljena na stupcima sa betonskim postoljem, na koje stupce je bila postavljena pletena žičana ograda. Takvo posjedovno stanje je bilo sve dok tuženik tu ogradu nije uklonio te izvadio navedene stupce sa betonskim postoljem i ostavio na zemljištu tužitelja, što je osobno vidio kada je došao na lice mjesta. Radove na uklanjanju ograde i kopanje novog dubokog kanala tuženik je izveo bez odobrenja i suglasnosti vlasnika zemljišta. Tuženik je radi izvođenja ovih radova samovoljno ušao u posjed predmetnog zemljišta, a da prethodno nije tražio odobrenje vlasnika. Što se tiče kanala koji se nalazio uz ranije postojeću ogradu, naveo je da se radi o kanalu dužine oko 10 metara i dubine možda 10 cm, a nastao je djelovanjem oborinskih voda. Na mjestu tog kanala tuženik je iskopao sada veliki kanal dubine oko 1,5 metara. S obzirom da su navedena ograda i kanal postojali u vrijeme kada je tužitelj kupio predmetno zemljište, pretpostavlja da je tu ogradu postavio bivši vlasnik koji je tužitelju zemljište prodao 2017. godine. Navedena ograda nalazila se točno na katastarskoj međi između zemljišta tužitelja i zemljišta tuženika. Smatra da je tuženik navedenu ogradu uklonio kako bi prisvojio komad tuđeg zemljišta, a ne radi postavljanja kakvih električnih kablova za potrebe njegovog pogona. Naime, na fotografijama koje je snimio kada je došao na lice mjesta u mjesecu svibnju 2025. vidljiv je kanal kojeg su iskopali djelatnici HEP-a za postavljenje električnog kabla, a koji se nalazi na zemljištu tuženika uz samu ranije postavljenu ogradu koju je kasnije tuženik uklonio. Posljednji puta je na predmetnom zemljištu vlasništvo tužitelja bio prošlu subotu kojom prilikom je na mjestu gdje se nalazila ranija ograda zatekao samo 5-6 stupaca bez ikakve pletene žice, a da li je tuženik u međuvremenu na mjestu gdje se nalazila ograda postavio novu ogradu sa stupcima i pletenom žičanom ogradom njemu nije poznato, jer od subote pa dao današnjeg ročišta više nije dolazio na navedeno zemljište tužitelja. Nakon što mu je od strane tuženika predočena snimka sa njegovog mobitela na kojoj je prikazan dio ograde sa postavljenim stupcima i pletenom žicom može samo reći da mu nije poznato da li je ograda koja je vidljiva na tom snimku postavljena upravo na onom mjestu gdje se nalazila srušena ograda. Navedeni kanalić kojeg je stvorila oborinska voda pružao se do pristupnog mosta s kojeg se sa ceste dolazi na zemljište tužitelja. U tom pristupnom mostu nalazi se odvodna cijev za koju ne zna da li je služila za daljnje otjecanje oborinskih voda, odnosno da li je bila u funkciji.

9.3. Svjedok KĐ iskazao je da ima saznanja da je na zemljištu vlasništvo tužitelja CĐ, a koja tvrtka je ranije bila u vlasništvu g. Đ, bila postavljena ograda gledano prema nekretnini tuženika, uz tu ogradu je postojao kanal koji se pružao od arteškog bunara na zemljištu vlasništvo tuženika pa sve do kanala uz glavnu cestu i po njegovoj procjeni bio je dubine oko 1 metar, što mu je poznato jer je prije 20-ak godina po zahtjevu tadašnjeg vlasnika zemljišta vršio sanaciju kanala na način da je taj kanal čistio. Što se tiče ograde koja je dijelila posjed zemljišta tužitelja i tuženika može reći da je bila postavljena uz navedeni kanal, a uz tu ogradu na zemljište tuženika od ranije su bile postavljene cijevi za plin i elektro kabel za tada postojeći pogon, da bi za potrebe tuženika i njegovog pogona na tom zemljištu uz ovu ogradu prokopan kanala za postavljenje elektro kabla, koji radovi su učinjeni prošle godine. Navedeni kanal za postavljanje elektro kabla iskopali su djelatnici HEP-a, a kako bi se taj kanal mogao iskopati i u njega postaviti kabel postojeću ogradu bilo je potrebno srušiti, budući da za postavljanje novog kabla nije bilo dovoljno prostora između betona koji se nalazi na zemljištu tuženika i navedene ograde. Ispod same ograde od ranije je već bio postavljen jedan elektro kabel, tako da su djelatnici HEP-a novi kabel trebali postavili na mjestu gdje se nalazi taj stari kabel, a da bi to mogli učiniti morali su ogradu ukloniti. Nije mu poznato tko je izveo radove na čišćenju postojećeg odvodnog kanala, niti ima saznanja kada su ti radovi izvedeni. Oborinska voda sa zemljišta tuženika odlazila je upravo kroz taj kanal, a isto tako tim kanalom je odlazila i voda koju je prijašnji vlasnik zemljišta tuženika tvrtka „ TĐ“ koristila u proizvodnji i za pranje voća i povrća.

9.4. Svjedok OĐ iskazao je da nema saznanja kakav je bio posjed nekretnina tužitelja i tuženika. Naime, zemljište koje se nalazi u posjedu tuženika prodao je tuženiku 2020. ili 2021. godine. U to vrijeme između tog zemljišta i neposrednog susjednog zemljišta sa desne strane, gledano sa ceste, postojao je odvodni kanal koji se cijelom dužinom pružao sve do ceste. Između ovih zemljišta postojala je žičana ograda, nije mu poznato da li ta ograda i danas postoji ili je eventualno srušena. Navedeni kanal je služio za odvod oborinskih voda jer drugi način odvodnje oborinskih voda nije postojao. Navedeni kanal nije nastao prirodnim putem djelovanjem oborinskih voda, jer je predubok da bi nastao samo djelovanjem oborinskih voda. Nakon što mu je predočena fotografija od 30. rujna 2025. na kojoj je prikaza iskopani kanal, potvrdio je da se navedeni kanal nalazi sa desne strane ograde gledano sa ceste. Ne može sa sigurnošću reći da li je kanal iskopan na istom mjestu gdje se nalazio stari kanal. U vrijeme kada je ovo zemljišta on kupio, od geodete je zatražio izmjeru zemljišta i da tada je postojeći kanal za odvod oborinskih voda išao upravo po međi katastarske granice između zemljišta tuženika i tužitelja. Nova ograda koja je sada postavljena nalazi se sa lijeve strane navedenog kanala gledano sa ceste, a po njegovoj procjeni nalazi se na istom mjestu gdje se nalazila stara ograda, no to ne može sa sigurnošću reći jer nije izvršio mjerenja da to može sa sigurnošću potvrditi. Stara ograda nalazila se sa lijeve strane odvodnog kanala gledano od ceste. Nije mu poznato da li je ta ograda srušena radi postavljanja novog energetskog kabela, ali svakako je stara ograda bila u derutnom stanju, tako da je bilo potrebno staviti novu ogradu. Spomenuta stara ograda na predmetnom zemljištu postojala je i u vrijeme kada je to zemljište on kupio 2019. godine, a postavljena nova ograda nalazi se upravo na mjestu gdje se nalazila stara ograda.

10. Iskaze navedenih svjedoka sud prihvaća jer su logični, uvjerljivi, detaljni te, kada je riječ o posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, u bitnim dijelovima suglasni.

11. Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da se u posjedu predmetne kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj nalazi od 2017. godine, kada je tu nekretninu tužitelj kupio, a da je u vrijeme izvršenje kupnje predmetna nekretnina, u odnosu na neposredne susjedne nekretnine vlasništvo tuženika (kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) bila omeđena spornom ogradom, koju je postavio bivši vlasnik, iz čega proizlazi da je navedena ograda bila u posjedu tužitelju te da su stranke upravo do te ograde posjedovale svaka svoje nekretnine. Nadalje, iz iskaza svjedoka i iz priloženih fotografija utvrđeno je da se sporni kanal za odvodnju oborinskih voda nalazi desno od navedene ograde, gledano sa ceste, odnosno na dijelu zemljišta koje se nalazi u višegodišnjem posjedu tužitelja.

12. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su navedeni radovi izvedeni točno neutvrđenog dana u razdoblju između srpnja 2025. godine i 29. rujna 2025. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je predstavnik tužitelja bio na posjedu predmetne nekretnine u mjesecu srpnju 2025. godine, u vrijeme kada je navedena ograda još postojala, da bi 29. rujna 2025. dolaskom na posjed direktorica tužitelja zapazila da je sporna ograda uklonjena, a betonski stupci pobacani po posjedu tužitelja. Istaknute navode tužbe sud smatra nespornim, budući da ih tuženik u postupku nije osporavao.

12.1. S obzirom da je zakonska zastupnica (direktorica) tužitelja za smetanja posjeda saznala 29. rujna 2025., a da je tužba podnesena 28. listopada 2025., utvrđeno je da je tužba pravodobna te da nije prestalo pravo tužitelja na zaštitu posjeda predmetne nekretnine, budući da od dana saznanja tužitelja za čin smetanja i počinitelja pa do dana podnošenje tužbe nije proteklo više od 30 dana (subjektivni rok), niti je od nastalog smetanja proteklo više od godinu dana (objektivni rok). Naime, odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) određeno je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine u vrijeme kada je sporna ograda uklonjena radi postavljanja elektro kabla za potrebe proizvodnog pogona tuženika, koje radove su, kako je to tuženik naveo u odgovoru na tužbu, izveli djelatnici tvrtke Elektro Lovošević iz Našica, te u vrijeme kada je tuženik izveo radove na proširenju i produljenju navedenog kanala za odvodnju oborinskih voda, koje radove je tuženik izveo uporabom radnog stroja, pri čemu je radnim strojem ulazio na navedenu nekretninu tužitelja, cijeneći da je odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano da pravo na zaštitu posjeda putem suda, ili putem dopuštene samopomoći, ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, te polazeći od odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, sud je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te riješio kao u izreci.

14. Navode tuženika da se sporna ograda nije nalazila na zemljištu tužitelja već na njegovoj neposredno susjednoj nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica]/ te da katastarska granica (međa) između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja ide sredinom navedenog kanala za odvodnju oborinskih voda, sud smatra irelevantnim za donošenje meritorne odluke. Naime, odredbom čl. 441. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) određeno je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljati o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadom štete.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. 1. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 89,08 EUR, i to 26,54 EUR za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-37/23), u troškovniku zatraženi iznos od 26,54 EUR za sudsku pristojbu na rješenje, te 36,00 EUR za troškove prijevoza zastupnice tužitelja na ročišta održana 3. ožujka i 13. ožujka 2026. te 20. svibnja 2026., na ime cijene autobusne karte na relaciji [adresa] (6,00 EUR x 2 x 3).

16. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 300,00 EUR sud smatra neosnovanim, budući ovaj trošak tužitelj nije imao. Naime, navedeni iznos odnosi se na naknadu zastupnice tužitelja zbog izbivanje iz ureda tužitelja za vrijeme putovanja na navedena ročišta, na koju naknadu ista nema pravo s obzirom da nije odvjetnica. Pravo na naknadu zbog izbivanja iz ureda za vrijeme putovanja i sl. pripada samo odvjetnicima i odvjetničkim društvima u zastupanju stranaka, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN-138/23), kojom je određen način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda ili drugog nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu.

U Slatini, 18. lipnja 2026.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. VĐ, [adresa] - zastupnica tužitelja.

2. RĐ, [adresa]- tuženik.