Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-206/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Solina, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Slavko Baotić, odvjetnik iz Županje, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 18. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. OIB 52848403362 da tužitelju OB OIB [osobni identifikacijski broj] isplati:

-na ime razlike neto plaće (izgubljene zarade) ukupan iznos od 294,53 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na pojedinačne iznose kako slijedi:

− na iznos od 102,98 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate,

− na iznos od 191,55 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate.

-na ime naknade materijalne štete iznos od 142,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.125,40 EUR, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 646,80 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 12. studenog 2023. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećenik zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih je pretrpio imovinsku štetu. Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik tuženika, što je među strankama nesporno. Oštećenik je pretrpio imovinsku štetu zbog troškova liječenja i izgubljene zarade obzirom da se od 13.11.2023. do 30.12.2023. nalazio na bolovanju. Navodi da radi kao dostavljač hrane za "Glovo", a zaposlen je kod poslodavca "Genius transfer" d.o.o. koji je posrednik. Ostvaruje zaradu po tjednima koja se umanjuje za 5% troška posrednika. Posrednik uplaćuje doprinose na minimalnu plaću i obračunava priznate dodatke, dok ostatak isplaćuje kao "loko vožnju". Izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja procijenio je na 2.207,60 EUR, uz troškove liječenja od 142,74 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporan štetni događaj niti osnova, već visina tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj mora dokazati opravdanost trajanja bolovanja i visinu izgubljene zarade. Predlaže uvid u platne liste i provjeru urednosti prijave rada te visine primanja. Navodi da ne može prihvatiti obračun tužitelja i očekuje financijsko vještačenje. U kasnijim očitovanjima tuženik je istaknuo da tzv. "loko vožnja" ne spada u izgubljenu zaradu jer predstavlja naknadu za stvarno učinjeni trošak korištenja vlastite stvari, koji ne nastaje tijekom bolovanja.

3. Tužitelj u podnesku od 24. siječnja 2025. odgovara na tuženikove navode, ističući da su platne liste i prometi po računu već dostavljeni. Navodi da je nejasno zašto tuženik problematizira "urednost prijave" ako on potražuje samo ono što je primao na račun. S obzirom na to da je tuženik osporio visinu, tužitelj predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tužitelj je precizirao zahtjev prema nalazu vještaka na ukupno 2.562,67 EUR.

4. Među strankama nije sporno da se štetni događaj dogodio, da je tuženik pasivno legitimiran, te da je tužitelj bio na bolovanju od 13. studenog do 31. prosinca 2023. godine. Sporna je visina izgubljene zarade, odnosno pravna narav isplata koje su tužitelju vršene pod nazivom "loko vožnja" te ulaze li one u osnovicu za izračun naknade štete.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, platne liste tužitelja za razdoblje od rujna 2023. do ožujka 2024., izvode iz PBZ banke o prometu po računu, račune Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" i tvrtke Bauerfeind, podatke Porezne uprave i HZMO, te nalaz i očitovanja sudskog vještaka. Također je saslušan tužitelj kao stranka te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji Jadranki Crnogorac, koja je svoj nalaz i mišljenje obrazložila i usmeno na raspravi.

6. Uvidom i čitanjem izvadaka plaće (platnih lista) utvrđeno je da je tužitelj bio prijavljen na bruto plaću od 700,00 EUR (neto 560,00 EUR) za rujan i listopad 2023. godine. Za mjesec studeni 2023. isplaćena mu je neto plaća od 203,64 EUR i naknada za bolovanje od 415,97 EUR. Za prosinac 2023. isplaćena je isključivo naknada za bolovanje u iznosu od 623,95 EUR.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isprave dostavljene od Porezne uprave i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koje su pribavljene po službenoj dužnosti radi provjere urednosti prijave rada i visine primanja tužitelja. Iz potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za 2023. godinu proizlazi da je tužitelj u toj godini ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 3.574,34 EUR te neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 1.214,96 EUR. Detaljnim pregledom specifikacije neoporezivih primitaka utvrđeno je da se isti odnose na nagrade za radne rezultate (538,85 EUR), paušalne naknade za prehranu i smještaj (260,14 EUR) te naknadu plaće za vrijeme bolovanja isplaćenu na teret obveznog osiguranja u iznosu od 415,97 EUR. Nadalje, iz podataka HZMO-a o statusu osiguranika razvidno je da je tužitelj bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod poslodavca GENIUS TRANSFER d.o.o. u kontinuitetu od 1. rujna 2023. pa sve do 26. siječnja 2025. godine. Ovi službeni podaci potvrđuju da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u uredno prijavljenom radnom odnosu kod navedenog agregatora, a struktura primanja iskazana u potvrdi Porezne uprave u cijelosti korelira s podacima iz platnih lista u spisu i nalazom vještakinje u pogledu isplaćenih naknada za bolovanje i drugih dodataka, što je sudu omogućilo precizno utvrđivanje osnovice za izračun izgubljene zarade.

8. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je radio kao dostavljač za Glovo preko agregatora "Genius transfer". Navodi da je "na papiru" plaća bila minimalna, ali je ovisila o tome koliko bi radio, te bi prosječno zaradio oko 1.600,00 EUR u dva tjedna. Tvrdi da mu je poslodavac od zarade odbijao 5% provizije, a ostatak mu je uplaćivao na račun pod nazivom "plaća" i "loko vožnja". Napominje da nije proučavao obračunske liste, već mu je bilo bitno samo koliko je novca ukupno sjelo na račun.

9. Sud je rješenjem odredio provođenje financijskog vještačenja, a vještakinja Jadranka Crnogorac izradila je nalaz i mišljenje u kojem je utvrdila da je prosječni mjesečni promet tužitelja prije bolovanja iznosio 2.352,45 EUR. Vještačenje je izradila uspoređujući ostvarene promete i isplaćene iznose plaće, naknada i "loko vožnje". Utvrdila je da je razlika u samoj neto plaći (bez dodataka) za studeni i prosinac iznosila 1.334,45 EUR, dok je razlika u "loko vožnji" iznosila 2.125,40 EUR. Ukupnu izgubljenu dobit (zaradu) procijenila je na 2.419,93 EUR nakon odbitka primljenog bolovanja.

10. Tuženik je u podnesku naveo prigovore na nalaz vještakinje, ističući da se cijeli izračun temelji na izjavi tužitelja, a ne na ugovornom odnosu. Ponovio je da "loko vožnja" zakonski predstavlja naknadu troškova (gorivo, amortizacija), a ne plaću, te se stoga ne može smatrati izgubljenom zaradom dok radnik ne radi i ne koristi vozilo.

11. Vještakinja je na ročištu 25. svibnja 2026. iskazala da se razlika izgubljene dobiti koja se odnosi isključivo na plaću može izračunati tako da se od utvrđene razlike u plaći (stupac 5, Tablica 5) oduzme iznos isplaćen na ime bolovanja. Pojasnila je da se dodaci poput prijevoza i prehrane ne isplaćuju tijekom bolovanja. Potvrdila je da je "loko vožnja" prikazana kao naknada za korištenje vlastitog vozila do 30 km udaljenosti, što se prema svjedočenju tužitelja koristilo za isplatu razlike zarade.

12. Nalaz i mišljenje vještakinje Jadranke Crnogorac sud ocjenjuje stručnim, objektivnim i izrađenim sukladno pravilima financijsko-knjigovodstvene struke. Vještakinja je svoj izračun temeljila na vjerodostojnim ispravama u spisu, prvenstveno na platnim listama i izvodima o prometu po računu, čime je uspostavljena jasna korelacija između tvrdnji tužitelja i stvarnih novčanih tijekova. Ipak, sud ističe da vještak daje stručnu podlogu za izračun prema različitim varijantama, dok sud tumači pravo i ocjenjuje osnovanost pojedinih stavki tužbenog zahtjeva.

13. Sud je uvidom u izvode o prometu po računu Privredne banke Zagreb (PBZ) utvrdio da su uplate na koje se tužitelj poziva kao na svoju stvarnu zaradu u izvodu izričito navedene pod nazivom „loko vožnja“, a ne „plaća“. Tijekom postupka tužitelj nije ničim dokazao da se te uplate, unatoč njihovom nazivu, doista odnose na naknadu za rad (plaću), niti takva pravna narav proizlazi iz ostalih isprava u spisu, poput platnih lista ili službenih podataka Porezne uprave i HZMO-a. Štoviše, stalna sudska vještakinja Jadranka Crnogorac na ročištu održanom 25. svibnja 2026. godine iskazala je da ne može sa sigurnošću potvrditi da je upravo poslodavac tužitelja uplaćivao te iznose, budući da je ona uvidom u izvode vidjela samo nalog uplate kao primitak, dok je sam izračun u nalazu temeljila na subjektivnom svjedočenju tužitelja.

14. Sud je iskaz tužitelja ocijenio uvjerljivim u pogledu opisa načina rada za tvrtku agregatora i činjenice da je on de facto ostvarivao ukupne prihode koji su bili viši od onih iskazanih kao osnovna plaća na platnim listama. Međutim, sud napominje da je tvrdnja tužitelja prema kojoj se cjelokupni iznos koji mu je sjedao na račun mora smatrati „plaćom“ isključivo subjektivna procjena radnika. Pravna narav tih primitaka isključivo je u domeni sudskog tumačenja materijalnog prava, prvenstveno odredbi Zakona o radu, prema kojima primici koji predstavljaju naknadu troška (poput loko vožnje) ne ulaze u pojam plaće. Budući da tužitelj tijekom bolovanja nije obavljao rad niti koristio vozilo, ne postoji pravna osnova da mu se ti varijabilni iznosi, koji ovise o stvarnom utrošku i radnom učinku, dosude kao izgubljena zarada 15. U konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje vještakinje poslužili su kao nužna matematička podloga za izračun onog iznosa koji sud cijeni kao pravno opravdan za dosudu na ime izgubljene zarade , a to je isključivo razlika u neto plaći. Sud je, dovodeći nalaz vještaka u vezu s ispravama Porezne uprave i HZMO-a te odredbama Zakona o radu, utvrdio da se stavka isplaćivana kao „loko vožnja“ ne može smatrati dijelom plaće u smislu naknade za rad, već predstavlja naknadu troška koja ne nastaje tijekom bolovanja. Stoga je nalaz vještakinje u varijanti koja isključuje dodatke i putne troškove prihvaćen kao relevantan kriterij za utvrđivanje stvarne imovinske štete tužitelja.

16. Osnova odgovornosti tuženika temelji se na odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Budući da tuženik, kao osiguratelj štetnika, nije osporio osnovu odgovornosti, sud je primijenio članak 965. stavak 1. ZOO-a, koji oštećenoj osobi omogućuje neposredan zahtjev prema osiguratelju.

17. U pogledu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, mjerodavna je odredba članka 1095. stavka 1. ZOO-a, koja propisuje obvezu naknade zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad. Prilikom tumačenja pojma „izgubljene zarade“, sud se rukovodio načelom potpune naknade iz članka 1090. ZOO-a, prema kojemu sud dosuđuje naknadu u iznosu potrebnom da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kakvom bi bila da nije bilo štetne radnje.

18. Sud je utvrdio da je prema platnim listama ugovorena neto plaća tužitelja bila 560,00 EUR. Iako tužitelj tvrdi da je njegova stvarna plaća bila znatno viša, nisu dostavljeni podaci niti ugovori koji bi potvrdili da je varijabilni dio isplaćivan kao "loko vožnja" bio ugovoren kao dio fiksne plaće. S obzirom na to da je taj dio varijabilan i ovisi o stvarno ostvarenim troškovima i radnom učinku, sud ne može uzeti kao plaću dio koji ovisi o troškovima, poput putnog troška ("loko vožnja"), jer tužitelj nije dokazao da je takav način isplate bio pravni temelj njegovog dohotka od rada. Povezujući to s navodima vještakinje da je taj iznos prikazan kao "loko vožnja", on se prema svojoj prirodi ne može smatrati plaćom koja bi se nadoknađivala za vrijeme dok radnik ne koristi vozilo zbog bolovanja. Sud je stoga odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.125,40 EUR, koji se u cijelosti odnosi na razliku u isplatama pod nazivom „loko vožnja“ i druge varijabilne dodatke iskazane u nalazu vještakinje. Sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da su ove uplate, doista predstavljale dio njegove ugovorene plaće, odnosno naknadu za rad. „Loko vožnja“ predstavlja neoporezivu naknadu troškova za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, a kako tužitelj tijekom bolovanja nije obavljao dostave niti je koristio vlastito vozilo, on te troškove nije niti imao. Slijedom navedenog, dosuda ovog iznosa na ime izgubljene zarade ne bi predstavljala naknadu štete u sm islu članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, već bi dovela do neosnovanog obogaćenja tužitelja, budući da mu se ne može nadoknaditi trošak koji mu tijekom nesposobnosti za rad nije niti nastao. Kako u spisu ne postoji pisani ugovor koji bi potvrdio tužiteljeve navode o drukčijem načinu ugovaranja plaće, a vještakinja je potvrdila da je taj dio nalaza temeljila isključivo na subjektivnoj izjavi tužitelja bez uvida u poslovne knjige poslodavca koje bi dokazale suprotno, sud je ovaj dio zahtjeva u cijelosti odbio kao neosnovan.

19. Izračun razlike: Prema Tablici 5 nalaza vještaka, ukupna "razlika u plaći" (bez "loko vožnje") za studeni i prosinac iznosi 1.334,45 EUR. Od tog iznosa potrebno je oduzeti naknadu za bolovanje koju je tužitelj stvarno primio u tom razdoblju, a koja prema Tablici 2 iznosi 1.039,92 EUR (415,97 + 623,95). Dakle: 1.334,45 EUR - 1.039,92 EUR = 294,53 EUR.

20. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se pod pojmom izgubljene zarade može smatrati isključivo neto plaća kao naknada za rad, a ne i varijabilni dodaci koji po svojoj prirodi predstavljaju naknadu stvarnog troška, poput putnih troškova ili tzv. „loko vožnje“. Naime, tzv. „loko vožnja“ predstavlja neoporezivu naknadu za korištenje privatnog automobila u službene svrhe. Kako je smisao naknade štete prema članku 1089. stavku 1. ZOO -a naknada obične štete i izmakle koristi, a tužitelj tijekom bolovanja nije koristio vozilo niti snosio troškove goriva i amortizacije, isplata tog iznosa ne predstavlja njegovu izgubljenu dobit, već bi predstavljala neosnovano obogaćenje. Stoga je sud, držeći se citiranih zakonskih odredbi i sudske prakse, tužitelju priznao samo razliku u neto plaći utvrđenu nalazom vještakinje, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbio kao neosnovan.

21. U odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete na ime troškova liječenja, sud je isti u cijelosti usvojio kao osnovan jer uvidom u račune priložene spisu proizlazi da su ovi izdaci opravdani i izravno povezani s liječenjem ozljeda iz prometne nezgode. Čitanjem i pregledom računa Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod te računa tvrtke Bauerfeind d.o.o. utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od studenog 2023. do veljače 2024. godine snosio troškove participacija za brojne liječničke preglede i fiz ikalnu terapiju, kao i trošak nabave ortopedskog pomagala (cervikalnog ovratnika), što ukupno iznosi 142,74 EUR. S obzirom na to da je odredbom članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da je onaj tko drugome naruši zdravlje dužan naknaditi troškove liječenja, a tužitelj je postojanje i visinu tih troškova dokazao vjerodostojnim ispravama, sud mu je dosudio navedeni iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

22. Odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose temelji se na odredbama članka 29. stavka 1. i 2. te članka 1086. Zakona o obveznim odnosima. U pogledu izgubljene zarade, sud je prihvatio tijek kamata kako je tužitelj postavio u tužbi i kasnijem preciziranju, ali na smanjene iznose koji su utvrđeni kao razlika neto plaće prema Tablici 5. nalaza vještakinje (stupac 5 umanjen za stupac 7). Kamata na iznos od 102,98 EUR (razlika za studeni 2023.) teče od 15. prosinca 2023., dok na iznos od 191,55 EUR (razlika za prosinac 2023.) teče od 15. siječnja 2024. godine. Ovakva odluka utemeljena je na činjenici da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka njezina nastanka, što u slučaju izgubljene zarade odgovara datumima kada je dospijevala isplata plaće za prethodni mjesec, sukladno članku 92. stavku 4. Zakona o radu. Budući da tužitelj te iznose nije primio u dospijeću, tuženik je od navedenih datuma zapao u zakašnjenje.

23. Vezano uz materijalnu štetu na ime troškova liječenja u iznosu od 142,74 EUR, sud je odredio da kamata teče od dana donošenja presude (presuđenja) do isplate. Ovakva odluka o tijeku kamata na imovinsku štetu po računima, temelji se na odredbi članka 1089. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, pa stoga obveza tuženika dobiva značenje fiksne novčane obveze tek u trenutku presuđenja, kada sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje konačni opseg štete.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh stranaka u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva s obzirom na to da tuženik nije osporio osnovu odgovornosti što se priznaje kao stopostotni uspjeh po osnovi dok je u pogledu visine zahtjeva tužitelj od konačno potraživanih 2.562,67 EUR uspio za iznos od 437,27 EUR što predstavlja 17,06% uspjeha po visini. Stavljanjem tih iznosa u bodovni omjer koji iznosi 117,06 bodova za tužitelja naspram 82,94 boda za tuženika proizlazi da je tužitelj u parnici uspio s 58,53% a tuženik s 41,47% pa primjenom načela razmjernog uspjeha i oduzimanjem postotaka tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi 17,06% zajedničkih troškova. Sud je sukladno članku 155. Zakona o parničnom postupku tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe od 200,00 EUR sastav izvansudskog odštetnog zahtjeva od 200,00 EUR sastav obrazloženih podnesaka od 500,00 EUR zastupanje na ročištima u iznosu od 700,00 EUR te konferenciju sa strankom od 100,00 EUR što uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 198,99 EUR čini ukupne zajedničke troškove od 2.323,99 EUR od čega tužitelju razmjerno uspjehu pripada 396,47 EUR. Pored navedenog sud je tužitelju priznao i trošak predujma za financijsko vještačenje u punom iznosu od 250,33 EUR jer je isto bilo nužno za utvrđivanje visine štete u pogledu razlike plaće koju je tuženik osporavao a u kojem je dijelu tužitelj uspio pa ukupni parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 646,80 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavku 4. Zakona o parničnom postupku.

Slavonski Brod, 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku