REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-461/2022-88.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AO, Vidikovac 59, Brezovac, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, OIB: 22822699415, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CO, odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnice Nevene Oulovski iz Pakraca , te u nazočnosti punomoćnika tuženika FO, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, na ročištu 18. lipnja 2026. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništena odredba glave 8. Ugovora o kreditu, koji je tužitelj AO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključio s tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, dana 15. svibnja 2006. godine pod brojem 2402006 1031262160/51400607-51029866379, koja glasi: "8.KAMATNA STOPA Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 4.750 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direkte metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećem odlukama Banke."

II. Nalaže se tuženiku, Erste & Streiermarkische bank d.d. Rijeka,

Jadranski trg 3a, da tužitelju LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 93,84 EUR (devedeset-tri eura i osamdeset- četiri centa), sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 31,46 EUR počevši od 1. rujna 2006. do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 5. veljače 2008. do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 4. ožujka 2008. do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 3. travnja 2008. do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 5. svibnja 2008. do isplate,

- 10,77 EUR počevši od 6. lipnja 2008. do isplate,

- 8,53 EUR počevši od 4. srpnja 2008. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji novčana tražbina tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, prema tužitelju LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 559,06 EUR (petsto-pedeset-devet eura i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta, po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.084,33 EUR (tisuću-osamdeset-četiri eura i trideset-tri centa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana 18. lipnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj AO podnio je 12. lipnja 2019. tužbu (zaprimljenu pod posl. brojem P-888/2019) protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su tužitelj i tuženik dana 15. svibnja 2006. zaključili ugovor o kreditu br. 2402006 1031262160/51400607-51029866379, potvrđen kod javnog bilježnika Maje Kustić iz Bjelovara pod brojem OU-470/2006., za iznos kredita od 55.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, da je kredit bio stambeni s rokom otplate kredita od 204 mjeseci, da je tužitelj s tuženikom sačinio konverziju kredita iz CHF u EUR, da je u glavi 8. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,750% s mogućnošću promjene, da je to dovelo do nerazmjera u pravima i obvezama, do narušavanja životnog standarda i egzistencijalnih problema tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i razlog je za utvrđenje ove ugovorne odredbe ništetnom, da je i Vrhovni sud RH u svojoj presudi br. Rev-249/14 naveo da je unošenje u ugovor potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope suprotno načelima obveznog prava i korisnik kredita se time dovodi u neravnopravan položaj, da je odredba čl.4. predmetnog ugovora o kreditu ništetna i ne proizvodi pravne učinke, da je nezakonitim postupanjem tuženika tužitelju prouzročena šteta, slijedom čega predlaže donošenje sljedeće presudu:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba glave 8 Ugovora o kreditu, koji je tužitelj AO iz [adresa], zaključio sa Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, Poslovnica Bjelovar, Ulica Petra Preradovića bb, dana 15. 05. 2006. godine, pod brojem 2402006 1031262160/51400607-51029866379, koja glasi:

"8. Kamata stopa, tog ugovora, ugovoreno je: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,750% godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode.

Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način i obračuna i naplate prema važećim odlukama Banke.

Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kredita na otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, u roku od 15 dana od datuma zaduženja."

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, Poslovnica Bjelovar, Ulica Petra Preradovića bb, da tužitelju AO iz [adresa], isplati iznos, koji će utvrditi nakon što tuženik dostavi stvarni plan otplate i pregled uplata, te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje HNB tekućom od 29. 11. 2011. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 22. kolovoza 2019. tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda budući da je odredbom čl.16. st.7. ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Također u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, i to s više osnova, ističe prigovor zastare utužene tražbine, ukazuje da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) i slobodnim očitovanjem volje tužitelja ugovorni odnos s tuženikom uređen je tako da se ima smatrati EUR korisnikom kredita od početka, osporio je da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nepoštene i ništetne, naveo da je tužitelj bio dovoljno informiran o ekonomskim posljedicama ugovaranja te odredbe, da je jasna, lako uočljiva i razumljiva, da tužitelju nije nastala šteta, te je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta u iznosu od 1.174,57 CHF kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

3. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. br. P-888/2019- 9. od 6. prosinca 2019., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-418/2020-2 od 28. kolovoza 2020. godine.

4. Rješenjem posl. br. P-888/2019-13 od 21. listopada 2020., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1078/2020-5 od 7. ožujka 2022., bio je određen prekid ovog postupka do okončanja postupka pred Sudom Europske unije br. C-474/20 povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1042/2017 od 30. rujna 2020. godine za prethodnu odluku, odnosno za tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a nakon što su prestali razlozi zbog kojih je bio određen prekid, rješenjem posl. br. P-888/2019-22 od 4. travnja 2022. postupak je nastavljen (pod posl. brojem P-461/2022).

5. Rješenjem posl. br. P-461/2022-42 od 26. srpnja 2023., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-685/2023-2 od 2. studenog 2023. naloženo je tuženiku da dostavi početni otplatni plan u CHF i otplatni plan koji je tuženik koristio tijekom otplatnog razdoblja u CHF, a tuženik je postupio po tom rješenju 4. listopada 2024.

6. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 8. ožujka 2026. odredio tužbene zahtjeve tako da glase: "I. Utvrđuje se da je ništena odredba glave 8. Ugovora o kreditu, koji je tužitelj, AO, [adresa], zaključio sa tuženikom, Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, dana 15.05.2006 godine, pod brojem 2402006 1031262160/51400607-51029866379, koja glasi: „8.KAMATNA STOPA Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 4.750 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direkte metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu se mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećem odlukama Banke“.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Streiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju AO, [adresa], isplati iznos od 93,84 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sa z.z. kamatom sukladno članku 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 31,46 EUR sa z.z. kamatom počevši od 01.09.2006.g.do isplate

-za iznos od 10,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.02.2008.g.do isplate

-za iznos od 10,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.03.2008.g.do isplate

-za iznos od 10,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 03.04.2008.g.do isplate

-za iznos od 10,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 05.05.2008.g.do isplate

-za iznos od 10,77 EUR sa z.z. kamatom počevši od 06.06.2008.g.do isplate

-za iznos od 8,53 EUR sa z.z. kamatom počevši od 04.07.2008.g.do isplate te naknadi parnični trošak tužitelju, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

7. Nakon provedbe vještačenja i tuženik je u podnesku od 31. ožujka 2026. precizirao svoj prigovor radi prebijanja predlažući da se, za slučaj da sud utvrdi ništetnom ugovornu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope, utvrdi i postojanje njegove tražbine prema tužitelju s naslova manje plaćenih kamata u slučaju primjene početno ugovorene kamatne stope od 7,75% kroz cijelo razdoblje kredita, i to tražbine u iznosu od 559,06 EUR za zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlika anuiteta.

8.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu br. 2402006-103126160 / 51400607-5102986739 od 15. svibnja 2006. (str. 5-12), Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102986739 od 25. ožujka 2016. (str. 22-26), izračun konverzije kredita (str. 27-34), pregled prometa po partiji kredita 5102986739 (str. 52-58, 423-436), obavijesti o promjeni kamatne stope (str. 59, 68, 452-454, 458, 459, 463-464, 468, 481 i 482), otplatni plan po kreditu br. 5102986739 (str. 60-63, 415-423, 455-457, 460-462, 465-467, 469-471, 477-480, 483-484), metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa (str. 64-67) i otplatna tablica (str. 472- 476),

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sanji Pernjak iz Koprivnice (pisani nalaz i mišljenje - str. 564-589),

- saslušan je tužitelj (str. 353-354).

8.2. Na ročištu 7. listopada 2025. glavna rasprava je počela iznova zbog promjene suca (čl.315. st.3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP)

i uz suglasnost punomoćnika stranaka riješeno je da se tužitelj ne saslušava ponovno, već je pročitan zapisnik s njegovim iskazom.

9. Tužbeni zahtjevi (iz podneska od 8. ožujka 2026.) su osnovani. Tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

10. Nesporne činjenice:

- tužitelj i tuženik sklopili su 15. svibnja 2006. ugovor o kreditu br. 2402006- 103126160 / 51400607-5102986739, na iznos od 55.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 240 mjeseci, koji kredit je tužitelj bio dužna vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, s tim da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s odlukama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,750% godišnje,

- predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi glasi: "8.KAMATNA STOPA Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 4.750 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direkte metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećem odlukama Banke.",

- namjena kredita bila je kupnja stambene nekretnine, dakle, riječ je o potrošačkom kreditu,

- 30. prosinca 2016. sklopljen je Aneks br. 1 ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija iz kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

11. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: ima li tužitelj pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka, mogu li utvrđenja iz kolektivnog spora biti primijenjena na konkretan predmet i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine. Kao sekundarno pitanje bila je sporna činjenica visina tražbine tužitelja (visina razlika između plaćenih rata kredita i rata kredita obračunatih bez ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).

12. Sadržaj izvedenih dokaza:

12.1. Isprave:

Sadržaj isprava vezanih za sklapanje ugovora o kreditu i njegovu otplatu te za aneks tog ugovora o konverziji nije bio sporan i bio je predmet stručne računske analize od strane knjigovodstveno-financijskog vještaka te se posebno ne izlaže.

12.2. Iskaz tužitelja:

"Predmetni ugovor o kreditu iz 2006. godine ja sam zaključio jer mi je trebao novac za kupnju kuće za stanovanje. Dakle, nekretnina koju sam kupio isključivo je služila u svrhu stanovanja, te ja u njoj nisam obavljao nikakvu poslovnu djelatnost. Nisam posebno čitao ugovor jer se tada u to vrijeme samo nudilo da potpišem kredit u francima. Cijeli ugovor nisam čitao. Razgovarao sam sa službenicom prilikom zaključenja ugovora te mi je bilo jasno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nitko nije spominjao koliko bi ta kamatna stopa mogla varirati i rasti. Ja sam prihvatio konverziju predmetnog ugovora 2015. godine, a ne sjećam se je li tom prilikom bila uračunata ili utvrđena bilo kakva preplata. Inače, samoj konverziji prethodilo je to da je sam dobio određenu dokumentaciju od banke te sam se temeljem te dokumentacije javio u banku i potpisao konverziju. Kod javnog bilježnika nitko mi posebno nije objašnjavao odredbe ugovora niti onog osnovnog ugovora niti ugovora o konverziji odnosno aneksa."

12.3. Vještačenje:

12.3.1. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. travnja 2025. stalni sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke Sanja Pernjak iz Koprivnice navela je u bitnome da je prema ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607 5102986739 od 15. svibnja 2006. odobren iznos kredita od 55.500,00 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate kredita od 240 mjeseci (20 godina) uz kamatnu stopu od 4,75% s odgodom otplate glavnice u iznosu od 22.200,00 CHF koji se vraća jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka, da je namjena kredita stambeni kredit za kupnju nekretnine, da otplata kredita treba biti izvršena u 240 jednakih mjesečnih anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati u visini od 33.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti 303,07 CHF (215,19 CHF+87,88 CHF =303,07 CHF) prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora, da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, da prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu 1. kolovoza 2006., da je 25. ožujka 2016. sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102986739 temeljen na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. u kojem u članku 4.1. banka utvrđuje nedospjelu glavnicu kredita na iznos od 43.942,27 CHF-a, a u članku 5.3. utvrđuje manje plaćeni iznos (manjak) na dan naveden u zaglavlju ovog ugovora odnosno na 25. ožujka 2016. u iznosu od 1.350,61 EUR, dok u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015.g. navodi iznos manje plaćenog u valuti EUR u visini od 845,29 EUR, da je u Tablici 1. izradila otplatni plan temeljem sklopljenog ugovora o kreditu broj za razdoblje od 1. anuiteta do 110. anuiteta odnosno do dana konverzije 30. rujna 2015., da je banka tijekom otplatnog perioda mijenjala kamatne stope i iznose mjesečnih anuiteta (u tablici broj 2 pregled je promjena kamatnih stopa), da je u tablici broj 3 izradila otplatni plan koji je tijekom otplatnog razdoblja od 1. anuiteta do 30. rujna 2015. odnosno do sklapanja Aneksa ugovora o kreditu upotrebljavala banka, u tablici broj 4 izradila je pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio tijekom otplatnog razdoblja do dana 30. rujna 2015., da je iznos uplata usklađen s uplatama u kunama koje je tuženik koristio pri obračunu konverzije, osim iznosa koji je uplaćen dana 6. lipnja 2006. godine u visini od 1.110,94 kune, a odnosi se na interkalarnu kamatu, a ne otplatu anuiteta, te isti nije naveden u specifikaciji uplata niti korišten u obračunu iz čega proizlazi da su sve uplate s osnova kredita izvršene od strane tužitelja, da je u tablici broj 5 izradila obračun razlike anuiteta zbog promjene kamatnih stopa tijekom otplatnog razdoblja pa sve do dana 30. rujna 2015., da razlika između anuiteta po ugovoru o kreditu i anuiteta po promjenama kamatne stope za cijelo otplatno razdoblje uz uračunavanje negativnih razlika ukupno iznosi CHF 152,36 odnosno preračunato po tečaju na dan korištenja od 1 CHF=4,6388 kuna, iznosi ukupno 706,98 kuna, sa sl jedećim dospijećima pojedinih iznosa preplata u EUR (primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za 1 EUR), odnosno ukupno 93,84 EUR-a u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća (237,04 kuna / 31,46 €, 1.9.06.; 81,13 kuna / 10,77 €, 5. 2. 08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 4. 3.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 3.

4.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 5. 5.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 6. 6. 08.; i 64,29 kuna / 8,53 €, 4. 7. 08.). Navedeni iznosi dobiveni su nakon uračunavanja i negativnih razlika, odnosno manje plaćenih iznosa anuiteta kredita u razdobljima kada je kamatna stopa prema odlukama banke bila manja od početno ugovorene od 4,75% (op. vještak je u tablici broj 6 izradio i specifikaciju isključivo negativnih razlika koje su nastale prilikom izračuna preplate s osnove promjene kamatnih stopa; te su razlike nastale u tijeku otplatnog razdoblja od 1. 10. 2006. do 1. 1.2008. i u razdoblju od 1. 11. 2011. do 1. 9. 2015. i iznose CHF 908,06 odnosno 4.212,24 kuna preračunato po tečaju na dan korištenja od 1 CHF=4,6388 kuna, ili 559,06 EUR po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7,53450 Kn). Vezano za zadatak vještačenja da utvrdi jesu li konverzijom u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit bio u EUR-ima, uključujući i kamate, vještak je naveo u bitnome da je tuženik izradio obračun konverzije prema otplatnom planu koji je koristio tijekom otplatnog razdoblja, dakle, s promjenjivim kamatnim stopama i tečaju na dan plaćanja, a ne prema početnom otplatnom planu i tečaju na dan korištenja kredita.

12.3.2. Napominje se da je mimo zadatka vještačenja određenog rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, posl. br. P-461/2022- 32 od 22. veljače 2023., sudski vještak izradio i obračun razlika zbog promjene tečaja tijekom obračunskog razdoblja sve do dana konverzije kredita. Budući da tečajne razlike zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu predmet ovog parničnog postupka, utvrđenja vještaka u tom dijelu nisu relevantna i posebno se ne izlažu.

14. Ocjena dokaza:

14.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

14.2. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je bio uvjerljiv i logičan.

14.3. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno. Primjedbe tuženika bile su ograničene na dio nalaza i mišljenja o tečajnim razlikama zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Tuženik je s pravom ukazao da je u tom dijelu vještak prekoračio zadatak vještačenja, pa sud nije uzeo u obzir taj dio nalaza i mišljenja (kao što je već navedeno pod 12.3.2.). Stranke su prihvatile računsku ispravnost nalaza i mišljenja i u skladu s tim tužitelj je odredio svoj tužbeni zahtjev za isplatu u podnesku od 8. ožujka 2026., a tuženik svoj prigovor radi prebijanja u podnesku od 31. ožujka 2026., te nisu predlagali usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi.

15. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

15.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita (izloženih pod 10.) iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:

- je tužitelj od strane banke bio samo općenito informiran o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te je tužitelj prihvatio od strane banke ponuđeni ugovor,

- razlike između plaćenih anuiteta kredita i anuiteta obračunatih bez ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (odnosno obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,75% kroz cijelo vrijeme otplate kredita do dana izvršene konverzije u EUR) vještačenjem su utvrđene u iznosu od ukupno 152,36 CHF odnosno 93,84 EUR (237,04 kuna / 31,46 €, 1. 9. 06.; 81,13 kuna / 10,77 €, 5. 2. 08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 4. 3.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 3. 4.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 5. 5.08.; 81,13 kuna / 10,77 €, 6. 6. 08.; i 64,29 kuna / 8,53 €, 4. 7. 08.),

- taj iznos razlika anuiteta dobiven je uz uračunavanje i negativnih razlika (manje plaćenih iznosa anuiteta kredita u razdobljima kada je kamatna stopa prema odlukama banke bila manja od početno ugovorene od 4,75%; ukupno 908,06 CHF / 4.212,24 Kn / 559,06 EUR),

- prilikom konverzije kredita u EUR tuženik je obračun konverzije izradio prema otplatnom planu koji je koristio tijekom otplatnog razdoblja, dakle, s promjenjivim kamatnim stopama, a ne prema početnom otplatnom planu i početno ugovorenoj kamatnoj stopi, dakle, preplaćeni iznos od 93,84 EUR zbog promjene kamatne stope nije priznat u konverziji.

15.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

15.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi: "8.KAMATNA STOPA Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznos 4.750 % godišnje. Kamata se obračunava primjenom direkte metode. Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja ovog ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate prema važećem odlukama Banke.") i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita da izvršene konverzije.

15.4. Sukladno odredbama čl.323. st.1. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO)

tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih anuiteta kredita i između anuiteta kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

15.5. Sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/15 - dalje: ZIDZPK), tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznosa temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (op. ovaj zaključak suda korespondira s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.), s tim da se pretplata koja je priznata konverzijom ne može kumulirati s preplatom koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, već tužitelj ima pravo na njihovu razliku, odnosno na iznos preplate temeljem ništetnih odredbi umanjen za priznati iznos preplate u konverziji.

15.6. Tek ostvarivanjem tužiteljevog prava na preplaćene iznose uspostavlja se pravična ravnoteža interesa stranaka.

15.7. Vještačenjem je utvrđeno da razlike između plaćenih anuiteta kredita i anuiteta kredita obračunatih bez ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznose 93,84 EUR (umanjeno za negativne razlike; s pojedinačnim razlikama kao u tablici na br. 5 u nalazu i mišljenju vještaka; op. na istovjetan način navedenima u tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. ožujka 2026.), koji iznos preplate nije uzet u obzir prilikom konverzije te tužitelj osnovano zahtijeva njegovu isplatu. Temeljem odredbi čl.1115. i čl.29. ZOO na pojedinačne iznose razlika anuiteta tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće od dana neosnovanog stjecanja.

15.8. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine nije osnovan. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (13. lipnja 2014.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (12. lipnja 2019.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila.

15.9. Prigovor radi prebijanja svoje novčane tražbine po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (negativne razlike) tuženik je izjavio u odgovoru na tužbu, a nakon provedbe vještačenja specificirao je svoju tražbinu (559,06 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne razlike) u podnesku od 31. ožujka 2026. i predložio da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine s tražbinom tužitelja.

15.10. Prigovor je ocijenjen neosnovanim i utvrđeno je da ne postoj i navedena novčana tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi potplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

15.11. Iako je u pojedinim razdobljima otplate kredita tužitelj plaćao anuitete koji su zbog primjene niže kamatne stope bili manji od anuiteta obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope, sud je imao u vidu da je u čl.323.st.2. ZOO propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora (op. u konkretnom slučaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju on trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

15.12. Dakle, tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora (što je utvrđeno u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača), ne može ostvariti pravo na isplatu od tužitelja primjenom te zakonske odredbe.

15.13. Napominje se da je, unatoč navedenom, tužitelj utužio novčani iznos od 93,84 EUR koji je dobiven upravo uz uračunavanje negativnih razlika od ukupno 559,06 EUR nastalih u razdobljima kada je kamatna stopa prema odlukama banke bila manja od početno ugovorene (4,75%), te je sud donio presudu odlučujući u granicama tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

16. Zbog iznesenih razloga tužbeni zahtjevi su ocijenjeni osnovanima i presuđeno je kao u točki I. i II. izreke, dok je tuženikov prigovor radi prebijanja ocijenjen neosnovanim i presuđeno je kao u točki III. izreke.

17. Parnični troškovi:

17.1. Odluka o naknadi parničnih troškova iz točke IV. izreke temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

17.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora (93,84 EUR) proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/2023), i to:

- odvjetničke nagrade za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (od 18. rujna 2019., 14. kolovoza 2023., 12. rujna 2023. i 23. rujna 2024.) te za zastupanje na 3 ročišta (na pripremnom i 2 ročišta za glavnu raspravu): 8 × 62,50 (25 bodova ×2,00 EUR vrijednost boda uvećano za PDV 25%; tbr.8. t.1. i tbr.9. t.1. Tarife),

- odvjetnička nagrada za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2025.: 31,25 EUR (5. obrazloženi podnesak, 50% od punog iznosa nagrade, tbr.8. t.3. Tarife)

- troškovi vještačenja: 500,00 EUR,

- sudska pristojba na tužbu: 53,09 EUR,

sveukupno 1.084,33 EUR.

17.3. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO.

17.4. Nisu priznati zatraženi troškovi s naslova odvjetničke nagrade za sastav tužiteljevih podnesaka od 6. ožujka 2025., 29. srpnja 2025. i 19. rujna 2025. jer u spisu ne postoje podnesci s tim nadnevcima. Nije priznat ni trošak sastava podneska od 8. listopada 2025. jer je njime tužitelj pogrešno postavio tužbeni zahtjev za isplatu, što je korigirao u naknadnom podnesku, pa se u smislu odredbe čl.155. st.1. ZPP ne radi o potrebnom trošku koji bi trebala snositi protivna stranka. Iz istog razloga nisu priznati ni troškovi odvjetničkih nagrada za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu 7. listopada 2025. i 25. veljače 2026. jer je punomoćnik tužitelja na njima predložio odgodu glavne rasprave kako bi mu bilo omogućeno da u dodatnom roku prouči nalaz i mišljenje vještaka i odredi visinu tužbenog zahtjeva za isplatu.

U Pakracu, 18. lipnja 2026.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje odluke.