REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-40/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženica SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Antoniji Glavan, odvjetnici u Zadru, uz sudjelovanje mlt. HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku CL dipl. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi izmjene plana o roditeljskoj skrbi, radi privremene mjere, rješavajući žalbu tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 27. travnja 2026., poslovni broj: P Ob-224/2025, 18. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja OL iz [adresa] i žalba tuženice SL se prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Zadru od 27. travanja 2026. poslovni broj: P Ob-224/2025, ukida pod točkom IV. i V. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Zajedničko dijete stranaka mlt HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena dana **.**.2011. nastavit će živjeti s majkom SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.

III. Osobni odnosi oca OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i mlt. HL OIB: [osobni identifikacijski broj] održavati će jednom tjednom tjedno u obliku susrete i druženja i to subotom od 14:00-19:00 sati, te neizravno svakodnevno putem mobitela i društvenih aplikacija.

IV. Tužitelj OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], FL dužan je za uzdržavanje mlt. HL OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za period od 9. listopada 2025. ( dan podnošenja tužbe) do 31. listopada 2025, s iznosom od 35,38 eura, od 1. studenog 2025. pa do 31. travnja 2026. s mjesečnim iznosom od po 100,00 eura, te od 1. svibnja 2026. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti s iznosom od 250,00 eura mjesečno, najkasnije do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29.stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35,05,41,08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a na račun majke i zz mlt djeteta, odnosno račun na koji je i dosada plaćao uzdržavanje za mlt. dijete

V. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv točke IV. izreke presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.2. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu njegove obveze uzdržavanja maloljetne kćeri, te ga neosnovano obvezao doprinositi za njezino uzdržavanje iznosom od 250,00 eura mjesečno, uz obvezu podmirenja dospjelih obroka od dana podnošenja tužbe, odnosno od 9. listopada 2025. Ističe da je visina uzdržavanja postala sporna tek na ročištu održanom 17. ožujka 2026., kada je tuženica navela da smatra kako bi uzdržavanje trebalo biti određeno u iznosu od 350,00 eura mjesečno.

2.3. Nadalje navodi da za potrebe maloljetnog djeteta već podmiruje trošak školarine za privatnu školu u iznosu od 460,00 eura mjesečno, trošak mobilnog telefona u iznosu od 45,00 eura mjesečno, te dodatno iznos od 150,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njegove prihode i imovinske mogućnosti te da nije pravilno primijenio odredbe članaka 307., 310., 311. i 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ).

2.4. Navodi da prosječne potrebe djeteta u dobi od 13 do 18 godina iznose oko 649,00 eura mjesečno, dok minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta te dobi iznosi 290,00 eura. Ističe da je i prije donošenja pobijane presude za potrebe djeteta mjesečno izdvajao ukupno 655,00 eura, te smatra da tuženica, iako radno sposobna, ne doprinosi uzdržavanju djeteta u odgovarajućoj mjeri.

2.5. Također osporava postojanje povećanih potreba djeteta vezanih uz zdravstveno stanje, navodeći da iste nisu potkrijepljene odgovarajućom medicinskom dokumentacijom. U odnosu na trošak privatnog školovanja ističe da ga podmiruje zbog želje tuženice i maloljetne kćeri te smatra da bi se jednaki obrazovni rezultati mogli ostvariti i pohađanjem javne škole.

2.6. Predlaže da se pobijani dio presude preinači na način da se njegova obveza uzdržavanja odredi u iznosu od 150,00 eura mjesečno. Ne traži naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženica osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Ističe da smatra kako je dosuđeni iznos uzdržavanja prenizak, te da bi uzdržavanje trebalo biti određeno najmanje u iznosu od 290,00 eura mjesečno. Navodi da tijekom postupka nije podnijela protutužbu niti postavila poseban zahtjev radi određivanja uzdržavanja u višem iznosu. Ne traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Protiv točke IV. izreke presude žalbu je podnijela i tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. U žalbi navodi da je uzdržavanje određeno u preniskom iznosu te protivno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio potrebe maloljetnog djeteta, osobito troškove prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, obrazovanja i zdravstvene skrbi, imajući pritom u vidu porast životnih troškova.

4.2. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članaka 307. stavka 3., 311. stavka 2. i 314. stavaka 2. i 3. ObZ-a, te da nije pravilno ocijenio prihode i mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja. Navodi da nije jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud odredio uzdržavanje u iznosu od 250,00 eura mjesečno, iako minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta predmetne dobi iznosi 290,00 eura.

4.3. Također smatra da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

4.4. Predlaže da se pobijani dio presude preinači na način da se tužitelju naloži doprinositi za uzdržavanje maloljetne kćeri iznosom od 290,00 eura mjesečno, a podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Ne traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe su osnovane.

7. Ispitujući pobijani dio presude u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se za sada ne može ispitati.

8. Osnovano stranke u žalbama upiru na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama koje se odnose na visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta nisu dostatni, jasni ni potpuni, a djelomično su i proturječni sadržaju izvedenih dokaza i samim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

9. Predmet pobijanja je odluka o uzdržavanju maloljetne kćeri stranaka. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, kao roditelj s kojim dijete ne stanuje, dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznosom od 250,00 eura mjesečno, uz obvezu plaćanja razlike između dosuđenog i do tada plaćanog iznosa od dana podnošenja tužbe. Pri tome je sud pošao od odredaba članaka 310., 311. i 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), ali odlučne činjenice nije utvrdio na način koji bi omogućavao pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Prema članku 310. stavku 1. ObZ-a, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava svakodnevnom skrbi o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Prema članku 311. stavcima 1. i 2. ObZ-a, ukupne materijalne potrebe djeteta odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove, a određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Prema članku 313. ObZ-a, mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose se na njegove prihode i imovinsko stanje u vrijeme određivanja uzdržavanja, pri čemu se uzimaju u obzir i druge mogućnosti stjecanja zarade.

11. Međutim, prvostupanjski sud nije konkretno utvrdio ukupne mjesečne potrebe maloljetnog djeteta. U obrazloženju se navodi da su uzete u obzir potrebe djeteta za prehranu, odijevanje, stanovanje, higijenu, obrazovanje, zdravlje i druge svakodnevne potrebe, kao i povećane potrebe zbog zdravstvenog stanja, ali sud nije naveo koliko pojedinačno iznose te potrebe niti koliko iznose ukupne mjesečne potrebe djeteta. Takvo obrazloženje ne omogućava ispitivanje pravilnosti zaključka da je upravo iznos od 250,00 eura mjesečno odgovarajući doprinos tužitelja.

12. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj plaća školarinu za privatnu školu u iznosu od 460,00 eura mjesečno, trošak mobilnog telefona za dijete u iznosu od oko 44,00 odnosno 45,00 eura mjesečno te dodatno iznos od 150,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja. Istodobno zaključuje da je tužitelj dužan plaćati još 250,00 eura mjesečno, ali ne razjašnjava na koji način je navedene iznose uračunao u ukupnu obvezu uzdržavanja. Sud navodi da ti izdaci „po svojoj naravi predstavljaju doprinos uzdržavanju djeteta“ i da su uzeti u obzir pri određivanju visine novčanog uzdržavanja, no iz obrazloženja nije jasno znače li oni djelomično ispunjenje obveze uzdržavanja ili dodatne izdatke izvan novčanog uzdržavanja.

13. To je odlučna okolnost jer, prema utvrđenju samog prvostupanjskog suda, tužitelj već mjesečno izdvaja znatan iznos za potrebe djeteta. Ako se školarina, mobitel i novčani iznos od 150,00 eura smatraju doprinosom uzdržavanju, tada je bilo potrebno jasno utvrditi ukupne potrebe djeteta, udio svakog roditelja u tim potrebama te obrazložiti zbog čega je, unatoč već postojećim izdacima tužitelja, potrebno odrediti dodatni novčani iznos od 250,00 eura mjesečno. Ako se, pak, školarina i mobitel ne uračunavaju u zakonsku obvezu novčanog uzdržavanja, sud je bio dužan za takav zaključak dati jasne i određene razloge.

14. Pobijana odluka ne sadrži ni dostatne razloge o mogućnostima tuženice kao roditelja s kojim dijete stanuje. Prvostupanjski sud prihvaća da tuženica ne ostvaruje prihode i da svakodnevno skrbi o djetetu, no ne daje ocjenu njezine radne sposobnosti, mogućnosti zapošljavanja ni stvarnih mogućnosti doprinosa uzdržavanju djeteta, iako su i te okolnosti odlučne za pravilnu primjenu članaka 307., 310., 311. i 313. ObZ-a.

15. Osim toga, prvostupanjski sud se poziva na Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/25), prema kojoj minimalni novčani iznos za dijete u dobi od 13 do 18 godina iznosi 290,00 eura, ali ne daje dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju odredio uzdržavanje u iznosu nižem od tog iznosa. To osobito imajući u vidu da je sud sam utvrdio da dijete ima povećane potrebe zbog zdravstvenog stanja, kao i da tužitelj ostvaruje stabilna i iznadprosječna mjesečna primanja.

16. Nejasni su i razlozi prvostupanjskog suda o zdravstvenim potrebama djeteta. Sud zaključuje da dijete ima povećane potrebe zbog post-COVID stanja, češćih pregleda, lijekova i dodataka prehrani, ali ne utvrđuje koliki su stvarni mjesečni troškovi liječenja, putovanja na preglede, lijekova i dodataka prehrani, niti koji su od tih troškova redoviti, nužni i dokazani. Stoga se ne može ispitati u kojoj su mjeri te okolnosti utjecale na visinu dosuđenog uzdržavanja.

17. Osnovano tužitelj ukazuje i na nejasnoće u odnosu na početak obveze plaćanja razlike uzdržavanja. Tužitelj je tužbom predložio da uzdržavanje plaća u iznosu od 150,00 eura mjesečno od donošenja presude, dok je tuženica u odgovoru na tužbu navela da predlaže iznos od 350,00 eura mjesečno, odnosno tijekom postupka isticala potrebu određivanja višeg iznosa. Budući da se radi o uzdržavanju maloljetnog djeteta, sud nije vezan prijedlozima stranaka kao u običnoj dispozitivnoj parnici, jer je dužan voditi računa o najboljem interesu djeteta i po službenoj dužnosti utvrditi činjenice odlučne za uzdržavanje. Međutim, sud je bio dužan jasno obrazložiti od kojeg dana i zbog kojih razloga dosuđuje razliku uzdržavanja, posebno s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, dotadašnje dobrovoljno plaćanje iznosa od 150,00 eura i podmirivanje drugih troškova djeteta.

18. Zbog navedenih nedostataka za sada se ne može prihvatiti ni žalbeni prijedlog tužitelja za preinačenje presude određivanjem uzdržavanja u iznosu od 150,00 eura mjesečno, niti žalbeni prijedlog tuženice za preinačenje presude određivanjem uzdržavanja u iznosu od 290,00 eura mjesečno. Činjenično stanje u pogledu ukupnih potreba djeteta, mogućnosti oba roditelja, uračunavanja već plaćenih troškova i početka obveze plaćanja razlike uzdržavanja nije potpuno i jasno utvrđeno, pa nisu ispunjene pretpostavke za preinačenje pobijane odluke.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke. Prije svega, utvrdit će konkretne ukupne mjesečne potrebe maloljetnog djeteta po pojedinim stavkama, uključujući troškove prehrane, stanovanja, odjeće, obuće, higijene, obrazovanja, zdravstvene skrbi, prijevoza, školskih i drugih svakodnevnih potreba. Posebno će utvrditi koji zdravstveni troškovi proizlaze iz medicinske dokumentacije, jesu li redoviti i nužni te u kojem mjesečnom iznosu opterećuju uzdržavanje djeteta.

20. Nadalje, sud će jasno utvrditi ukupne mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja, uključujući njegova stalna i povremena primanja, imovinsko stanje, druge mogućnosti stjecanja zarade, osobne troškove i nepostojanje drugih zakonskih obveza uzdržavanja. Sud će ocijeniti i mogućnosti tuženice, uključujući njezinu radnu sposobnost, mogućnost zapošljavanja i stvarni doprinos uzdržavanju djeteta kroz svakodnevnu skrb.

21. Prvostupanjski sud će potom posebno ocijeniti pravnu narav plaćanja školarine za privatnu školu, troška mobilnog telefona i drugih izdataka koje tužitelj neposredno podmiruje za dijete. Ako te izdatke smatra doprinosom uzdržavanju, dužan je jasno navesti kako ih uračunava u ukupnu obvezu tužitelja. Ako ih ne uračunava u novčano uzdržavanje, dužan je dati razloge za takav zaključak.

22. Slijedom navedenoga, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a, valjalo je prihvatiti žalbe tužitelja i tuženice, ukinuti prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Kako je prihvaćanjem žalbi pobijana presuda u dijelu odluke o uzdržavanju ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu. Stoga će o svim troškovima postupka, uključujući i troškove nastale u povodu pravnog lijeka, odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci, sukladno odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP-a.

Slavonski Brod, 18. lipnja 2026

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak