Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7,

51000 Rijeka

Poslovni broj Kzd-13/2018-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, sudac za mladež Petra Primc kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje Nikoline Mesić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu pokrenutom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO Rijeka) poslovni broj KMP-DO-46/2012 protiv okrivljenika TH, a zbog kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. i 3. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, dalje KZ/11) nakon održane javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe THI, zamjenice za mladež u ODO Rijeka, okrivljenika TH i braniteljice okrivljenika Miroslave Turnšek, odvjetnice iz [adresa], dana 18. lipnja 2026. u nenazočnosti zamjenice za mladež ODO Rijeka, okrivljenika TH i braniteljice okrivljenika Miroslave Turnšek, odvjetnice iz [adresa], donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 1¸52/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08)

okrivljenik TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ZH i majke PH rođene T, rođen **.**.1981. u [adresa], po zanimanju konobar, sa završenom srednjom školom, sa prebivalištem u [adresa], neoženjen, bez djece, zaposlen u Imperial Riviera, sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 800,00 eura, bez vrijednije imovine, vojsku služio 1999./2000. u Požegi i Pločama,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 19. prosinca 2011. oko 15,45 sati u [adresa], u [adresa], u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona ušao u portun zgrade na gornjoj adresi sa djetetom ĐH (rođena **.**.2000.) pa premda svjestan nedopuštenosti svojeg postupanja obzirom na djetetovu dob, obratio joj se riječima "uzmi ovu maramicu", a nakon što joj je pružio maramicu koju je onda ona uzela u ruku počeo otkopčavati patentni zatvarač na svojim hlačama te se obratio djetetu riječima i traženjem "e, sad ćeš me dolje obrisati" pripremajući se izvaditi spolovilo, sve na očigled ovog djeteta, na što se ista prestrašila i pobjegla s mjesta događaja,

dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela i to da pred djetetom mlađim od petnaest godina čini spolne radnje namijenjene za zadovoljavanje vlastite pohote,

pa da bi time počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta

- zadovoljenjem pohode pred djetetom mlađim od petnaest godina u pokušaju iz čl. 160. st. 1. i 3. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11.

Sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 25. svibnja 2012. optužnicu pod brojem KMP-DO-46/12 protiv okrivljenika TH (dalje: okrivljenik) koja je izmijenjena na raspravi 6. veljače 2013., a kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina u pokušaju iz čl. 160. st. 1. i 3. u svezi čl. 34. KZ/11, na način činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

2. Prije svega valja istaći da se u nazočnom slučaju treba primijeniti Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. obzirom da je sud utvrdio da činjenični i zakonski opis kaznenog djela za koje se tereti okrivljenika optužnicom ODO u Rijeci iz čl. 194. KZ/97 ima svoj pravni kontinuitet i u novom KZ/11 i to u čl. 160. st. 1. i 3. KZ/11, a budući da se radi o pokušaju u konkretnom slučaju imaju se primijeniti i odredbe čl. 34. st. 1. KZ/11.

3. Kako je prema KZ/97 za kazneno djelo iz čl. 194. istog Zakona bila propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 3 godine, a prema KZ/11 za isto kazneno djelo po čl. 160. st. 1. i 3. KZ/11 je propisana kazna zatvora do 1 godine sukladno čl. 3. st. 2. KZ/11 sud je utvrdio da je KZ/11 blaži za okrivljenika te je primijenio KZ/11.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela za kojeg se optužbom tereti, a svoju obranu iznio je na kraju dokaznog postupka.

5. U tijeku dokaznog postupka ispitani su svjedoci ŽH, PH i KH **.**.2013., svjedokinje MH i AH na raspravi 18. travnja 2013., oštećenica mlt. ĐH **.**.2015. te 24. ožujka 2021., svjedokinja ŽH na raspravi 24. ožujka 2021., svjedoci PH i KH na raspravi 12. svibnja 2022., svjedok ZH na raspravi 1. srpnja 2022., svjedok NH na raspravi 17. lipnja 2026., pročitan je račun vodoinstalaterskog obrta NH sa lista 44 spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

6. Svjedokinja ŽH je u svojem iskazu u bitnom izjavila da ostaje kod svojeg iskaza gdje je izjavila da se sjeća da je bio ponedjeljka, da je bilo negdje oko 15,45 sati i da je ona čim je pozvonila na vrata uočila da je ista bila preplašena i da je rekla da joj je neki barba u portunu ponudi maramicu da obriše "ono", a po gestikulaciji da je zaključila da s radi o spolovilu. Dijete da je plakalo da nije ručalo i cijelu noć da se je budilo. Rekla joj je da je barba u dobi od 30-40 godina prišao joj u portunu te da joj se je obratio riječima nakon što joj je pružio maramicu "e sad ćeš me dolje obrisati". Dijete da je reagiralo tako što je odbacilo maramicu i otrčalo kući. Po njezinom mišljenju kćer je osjetljivija nego inače jer da se boji da bi mogla sresti tog barbu. Nakon ovog događaja ona da sa svojom kćerkom nije odlazila psihologu ili psihijatru jer da smatra da za to nema potrebe. Dijete da joj je tog barbu opisalo kao starosti 30-40 godina, da je imao traperice i jaknu, tamniju kosu te da je bio visok kao njezin tata. Nije tom prilikom spominjala da bi taj barba tom prilikom nosio naočale. Nadalje, svjedokinja je navela da su njezinoj kćeri u policiji prije radnje prepoznavanja osoba iza jednog stakla od strane djelatnice policije bile prikazane dvije fotografije muških osoba od kojih jedna mlađe životne dobi, a druga znatno starije životne dobi, a koje da je i ona tom prilikom pogledala te da je njezina kćer tom prilikom identificirala ovu mlađu mušku osobu sa fotografije kao počinitelja s time što da joj je djelatnica policije tom prilikom pojasnila da ta ista osoba je sada nešto starija i mršavija. Nakon toga da je obavljena radnja prepoznavanja te da je njezina kćer prepoznala osobu počinitelja. Njezina kćer da nakon uvida u te fotografije nije odmah pristupila radnji prepoznavanja već idućeg dana. Prilikom prepoznavanja osoba djelatnica policije da sa sobom nije imala prethodno navedene fotografije niti joj je sugerirala koga bi trebalo prepoznati. Smatra da njezina kći to nije izmislila jer da vidi razliku u njezinom ponašanju. Na raspravi 24. ožujka 2021. svjedokinja je izjavila da na prepoznavanju kćerka nije odmah bila sigurna u osobu počinitelja već da joj je na izlasku iz policije rekla da joj se čini da se radi o osobi pod rednim brojem četiri pa da su se onda vratile u policiju i o tome obavijestile djelatnice policije. Navela je da kada su kćeri pokazivane fotografije kćerka da nije nikoga od osoba pokazala kao mogućeg počinitelja.

7. Svjedokinja PH je navela da stanuje u istoj zgradi kao okrivljenik te da je 19. prosinca 2011. u razdoblju od 12-17 sati viđala okrivljenika da je zajedno sa svojim ocem nešto radio ispred zgrade odnosno da su kopali zemlju kako bi došli do vodovodne cijevi. Oko 15 sati ona da je pitala okrivljenika, njegovog oca i vodoinstalatera da li žele kavu. O svemu tome da je ona napravila i zabilješku u jednoj svojoj teci gdje piše da su baš toga dana ZH i TH iskopali kanal do cijevi te da su radovi trajali od 12-17 sati. Navela je da je njima kavu poslužila vani oko 15,20 sati, a sa njima da se je zadržala u društvu do 16,00 sati kada da je otišla u svoj stan. Svo vrijeme TH da je bio na licu mjesta.

8. Svjedok KH je u svojem iskazu naveo da je jedan dan u periodu jesen-zima 2011. vraćao se sa posla oko 15-16 sati i parkirao svoje vozilo uz zid prema zgradi okrivljenika. Kada je izašao iz auta da je vidio u dvorištu zgrade ZH, okrivljenika i NH. S njima da se je zadržao otprilike 10-tak minuta u razgovoru.

9. Svjedokinja MH je u svojem iskazu navela da je zaposlena u Prvoj PP Rijeka na poslovima kriminaliteta vezano za maloljetničku delikvenciju i nasilje u obitelji, a na tom radnom mjestu da se je nalazila i 19. prosinca 2011. Navela je da je ona toga dana provela dokaznu radnju prepoznavanja. Dokazna radnja prepoznavanja da nije poduzeta 19. prosinca 2011. već par dana nakon toga i to na način da su u sobu za prepoznavanje uveli četiri osobe koji nemaju veze s predmetnim događajem a nakon toga da su na zadnji ulaz doveli osumnjičenika kojemu se također daje redni broj. Za to vrijeme oštećena je bila u drugoj prostoriji te može vidjeti te osobe putem transparentnog stakla. Prepoznavanje je vršeno u nazočnosti majke maloljetne oštećenice. Ona da osobno nije prije provođenja radnje prepoznavanja kako toga dana tako niti nakon podnošenja kaznene prijave davala na uvid maloljetnoj ĐH bilo kakve fotografije koje bi mogle biti osumnjičene osobe, a nema niti saznanja da bi to činio netko drugi. Mlt. ĐH da je odmah bez oklijevanja prepoznala osobu počinitelja pod rednim brojem četiri, a to je bio ovdje prisutni okrivljenik.

10. Svjedokinja AH je navela da je ona djelatnica Prve PP Rijeka te da je predmetnog dana radila na poslovima maloljetničke delikvencije i daje 19. prosinca 2011. zaprimila zajedno sa Z kaznenu prijavu protiv NN počinitelja, a nakon nekoliko dana da je provedena i dokazna radnja prepoznavanja. Ona da prije provođenja dokazne radnje prepoznavanja nije mlt. ĐH pokazivala bilo kakve fotografije, a niti njezinoj majci. Mlt. ĐH da je u nazočnosti svoje majke prepoznala okrivljenika kao počinitelja. Niti ona niti njezini kolege da nemaju praksu pokazivati fotografije osumnjičenika prije radnje prepoznavanja te joj nije poznato tko bi joj od djelatnika policije pokazivao nakon zaprimanja kaznene prijave fotografije osumnjičenika mlt. ĐH.

11. Svjedok ZH je u svome iskazu naveo da je toga dana zajedno sa svojim sinom-ovdje okrivljeni počeo kopati u dvorištu negdje oko 9-10 sati ujutro te da su kopali tri metra. Vodoinstalater NH da je došao oko 12-13 sati. On da je pogledao o čemu se radi i išao kupiti materijal, a da se je vratio oko 15-15,30 sati. U to vrijeme susjeda da im je donijela kavu. Oni da su te radove izvodili do 19 sati, a njegov sin da je cijelo vrijeme bio sa njime, možda da je u nekom trenutku otišao zapaliti cigaretu, ali da duljih razdoblja izbivanja njegovog sina od tamo nije bilo. Nije se sjetio da bi njegov sin otišao po nešto u zgradu.

12. Svjedok NH je u svojem iskazu naveo da je on dobio poziv od oca okrivljenika 19. prosinca 2011. u svezi izvođenja radova na zamjeni vodovodne cijevi koja da je puštala vodu pa da je toga dana oko 12-13 sati došao na lice mjesta kojom prilikom da je vidio da su ZH i okrivljenik već iskopali dio materijala radi promjene cijevi nakon čega da se je uputio u trgovinu kupiti sve što mu je trebalo za zamjenu cijevi i ponovno da se vratio na lice mjesta oko 15 sati, a moglo je biti i oko 15,30 sati nakon čega je izvršio zamjenu puknute cijevi. Njegov posao da je sve skupa trajao do otprilike 16,30 sati, a sa njime da su okrivljenik i njegov otac ostali do završetka predmetnih radova. Račun za izvršene radove da je izdao nekoliko dana kasnije te da se sjeća da je to bilo upravo toga dana.

13. Oštećenica ĐH je u svom iskazu izjavila da prije inkriminiranog događaja okrivljenika nije nikada viđala, a tada da je živjela na adresi [adresa]. Ona da se toga dana vraćala iz škole i d je išla u četvrti ili peti razred, da je ušla u zgradu u kojoj je stanovala i nije zatvorila ulazna vrta već da je pustila da se vrata sama zatvore, a u portun da je ušao okrivljenik i obratio joj se sa zamolbom da mu izvuče maramicu iz paketa jer da je imao na rukama rukavice, a ona da je već svoje rukavice bila skinula. Ona da je izvukla maramicu i kada mu je pružila maramicu on da je otkopčao patentni zatvarač i rekao joj da ga sada može obrisati na što da je ona bacila maramice i pobjegla kući.

Ona da se ne sjeća da su joj prije prepoznavanja pokazali dvije fotografije na kojima su bile jedna mlađa i jedna starija osoba. Na prepoznavanja da je bila sa svojom majkom te da nije odmah prepoznala osobu počinitelja i odmah da joj je okrivljenik zapeo za oko, ali da nije odmah bila sigurna da li je to upravo on. Sa majkom da je već bila izišla sa prepoznavanja iz policijske postaje i onda da je majci rekla da je to ta osoba za koju je mislila da je počinitelj u samom početku kada da ga je i vidjela. Onda da su se vratile u policijsku postaju te da je rekla policajcima da je počinitelj osoba za koju da je skoro bila sigurna da je to on.

14. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnom naveo da poriče učin kaznenog djela koje ga se u ovom postupku tereti.

15. U tijeku dokaznog postupka sud je na temelju čl. 10. st. 1. i 2. toč. 1. ZKP/08 kao nezakoniti dokaz iz spisa predmeta izdvojio zapisnik o prepoznavanju od 22. prosinca 2011. sa listova 3-5 spisa te fotodokumentaciju vezanu za provedenu dokaznu radnju prepoznavanja od 22. prosinca 2011. koja se nalazi na listu 7 spisa. Naime, majka oštećenice mlt. ĐH, ŽH, a koja svjedokinja je prisutna u policijskoj postaji sa svojom kćerkom, je u dva svoja iskaza koja je iznijela pred ovim sudom navela kako su policijske službenice prije provođenja dokazne radnje prepoznavanja mlt. ĐH pokazale dvije fotografije na kojima su se nalazile jedna mlađa i jedna starija muška osoba. Suprotno navodima svjedokinje ŽH policijske službenice MH i AH u svojim su iskazima navele da one nisu pokazivale mlt. ĐH prije dokazne radnje prepoznavanja fotografije bilo kakvih osoba, dok je saslušana pred sudom ĐH izjavila da se ona ne sjeća da li su joj prethodno pokazivane fotografije (što je i životno i logično jer je od trenutka provođenja dokazne radnje prepoznavanja 22. prosinca 2011 – kada je SH imala 11 godina pa do njezinog iskazivanja na sudu 24. ožujka 2021. prošlo skoro 10 godina). Za očekivati je da se dijete od 11 godina neće sjećati 10 godina kasnije da li su joj prije provođenja dokazne radnje pokazivane fotografije. Nadalje, sud nije imao razloge posumnjati u navode svjedokinje ŽH koja je majka ĐH, kada je ista u dva navrata iskazivala da su mlt ĐH, a dok je ona kao njezina majka bila prisutna, tada mlt. ĐH pokazane dvije fotografije i to jedne mlađe i jedne starije osobe. Suprotno tome, policijske službenice su navele da one nisu pokazivale fotografije, međutim sud nije njihove iskaze cijenio kao vjerodostojne jer obzirom da su one policijske službenice, svjesne su toga da bi u tom slučaju provedena dokazna radnja prepoznavanja predstavljala nezakoniti dokaz, odnosno da dokaznu radnju nisu provele sukladno zakonu. Zbog gore navedenog, sud je zauzeo stajalište da su prije provođenja dokazne radnje prepoznavanja mlt SH predočavane dvije fotografije, a što znači da nije postupano u skladu sa odredbama Zakona o kaznenom postupku koji propisuje na koji način je potrebno provesti tu dokaznu radnju. Naime, odredbom čl. 301. st. 2. ZKP/08 propisano je da će se osoba koja obavlja prepoznavanje upitati između ostalog da li joj je prije prepoznavanja predmet prepoznavanja bio pokazan na fotografiji te da li postoje druge okolnosti koje mogu utjecati na prepoznavanje iz čega nesporno proizlazi da je pokazivanje fotografija prije provođenja dokazne radnje prepoznavanja moglo utjecati na prepoznavanje, stoga je zapisnik o prepoznavanju zajedno sa pripadajućom fotodokumentacijom izdvojen iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08 koji propisuje da su nezakoniti dokazi oni koji su provedeni povredom zakona.

16. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika utvrđeno je da je isti kazneno osuđivana osoba.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući iskaze svih saslušanih svjedoka ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koja ga se tereti uvodno citiranom optužnicom i njezinom izmjenom.

18. U predmetnom postupku nije sporno da su okrivljenik, njegov otac ZH i vodoinstalater NH inkriminiranoga dana obavljali radove zamjene cijevi u dvorištu zgrade na adresi [adresa] u [adresa].

19. U ovom postupku je sporno da li je okrivljenik postupao na način opisan u izreci ove presude i na taj način ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. i 3. u svezi s čl. 34. KZ/11.

20. Ovaj sud je u ponovljenom postupku ponovno proveo sve dokaze te je ispitao pred sudom oštećenicu ĐH, sukladno upiti drugostupanjskog suda.

21. U nazočnom slučaju saslušani svjedoci u postupku i to ZH, vodoinstalater NH, PH i KH potvrđuju da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, dakle u 15,45 bio ispred zgrade u njihovom društvu cijelo vrijeme. Pa tako, svjedokinja PH tvrdi da je kavu donijela oko 15,20 sati te da se je zadržala sa okrivljenikom, njegovim ocem i NH do 16,00 sati, a okrivljenik da je cijelo vrijeme bio prisutan. Svjedok NH potvrđuje da je u vremenu od 15,00 sati do 16,30 vršio zamjenu cijevi a da su i okrivljenik i njegov otac bili cijelo vrijeme prisutni. Otac okrivljenika ZH je iskazao da je cijelo vrijeme bio u društvu svojega sina, ovdje okrivljenika, a svjedok KH je iskazao da je parkirao auto kraj zida zgrade oko 15,00 – 16,00 sati i zadržao se pričajući sa NH oko 10 tak minuta. Dakle, svjedoci NH, PH i KH potvrđuju da se je u inkriminirano vrijeme okrivljenik nalazio ispred zgrade u njihovom društvu, objašnjavajući i činjenicu kako točno znaju da se je radilo o točno tom datumu, pa tako svjedokinja PH u svojem iskazu navodi da je ona to sve zabilježila u svoju u teku, a svjedok NH je izdao račun za izvršenje vodoinstalaterskih usluga. Svjedoci NH, PH i KH su po stavu ovoga suda iskazivali istinito te nije u tijeku postupka utvrđeno iz kojeg bi eventualnog razloga htjeli od okrivljenika otkloniti kaznenu odgovornost, dakle njihovi iskazi su ocjenjeni kao vjerodostojni jer su i u međusobnom suglasju. Nadalje, majka oštećenice ŽH u svojem iskazu navodi da joj je kći opisala predmetni događaj na način opisan u izreci ove presude, međutim kći joj nije znala reći tko je taj "barba" koji joj je to učinio. Isto tako, prilikom iskazivanja 24. ožujka 2021. na sudu svjedokinja je navela da kada su njezinoj kćeri pokazivane fotografije da kćerka nije bila sigurna u počinitelja, a na prepoznavanju kćerka da nije odmah bila sigurna nego da joj je na izlasku iz policije rekla da joj se čini da se radi o osobi pod brojem 4, i onda da su se vratile u policiju i to rekle. Svjedokinja ĐH je iskazala pred sudom da na prepoznavanju nije odmah bila sigurna da je to upravo on, a nakon vraćanja u policijsku stanicu da je rekla policajcima da je počinitelj osoba za koju da je bila skoro sigurna da je to on.

22. Dakle, iz navedenog se zaključuje da oštećenica ne zna sa sigurnošću tko je osoba koja joj se je obratila na način opisan u izreci presude, a saslušani svjedoci tvrde da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio u njihovom društvu, pa po stavu ovoga suda nije dokazano da bi upravo okrivljenik bio počinitelj kaznenog djela na štetu tada mlt. ĐH.

23. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149. st.1. ZKP/08, koja određuje da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz čl.145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 18. lipnja 2026.

SUDAC ZA MLADEŽ

Petra Primc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na broj KMP-DO-46/12

2. Okrivljeniku

3. Braniteljici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke

4. ĐH – po pravomoćnosti