REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-448/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u ZOV Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, Rijeka, A. Medulića 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/26-01/4, URBROJ: 511-01-149-26-2 od 6. ožujka 2026., kao i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, KLASA: UP/I-560- 01/25-01/66, URBROJ: 511-04-04-25-10 od 23. prosinca 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak u kojem postupku je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda sadržanim u predmetnoj presudi.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja), u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnoga spora, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 3.750,00 eura odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/26-01/4, URBROJ: 511-01-149-26-2 od 6. ožujka 2026., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, KLASA: UP/I-560-01/25-01/66, URBROJ: 511-04-04- 25-10 od 23. prosinca 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te izdavanja potvrde s osnova statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Policijske uprave.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/26-01/4, URBROJ: 511-01-149-26-2 od 6. ožujka 2026., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, KLASA: UP/I-560-01/25-01/66, URBROJ: 511-04-04- 25-10 od 23. prosinca 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 20. ožujka 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je bio angažiran od strane Policijske uprave Ličko-senjske u pričuvni sastav policije u razdobljima od 1. studenog 1994. do 1. veljače 1995. i od 15. srpnja 1995. do 25. rujna 1995. te je koristeći vlastite konje obavljao logističke zadaće za potrebe policije, uključujući i dostavu oružja, streljiva i hrane za borbene položaje na Velebitu (Tulove grede i Bukva), a tijekom obavljanja navedenih zadaća, da je bio izložen neposrednoj životnoj opasnosti i borbenim djelovanjima te je nosio službeno naoružanje (automatsku pušku) i odoru pričuvnog sastava policije, a djelovao je pod zapovjedništvom policijske uprave Ličko-senjske.

4. Sve navedeno da su potvrdili i svjedoci saslušani u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu (i to SV, FV, OV i KV, a posljednji da je bio zamjenik načelnika Policijske uprave Ličko-senjske u razdoblju od 1992. do 1995.), čije iskaze tuženik nije pravilno vrednovao niti im je dao odgovarajući dokaznu snagu, zbog čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

5. Ističe da je iz Službenog Uvjerenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za obranu u Gospiću, Ureda za obranu Gospić, KLASA: 803-01/95-83/01, URBROJ: 512-119-03-01-95-200, od 14. studenog 1995. razvidno, da se tužitelj nalazio u postrojbama Hrvatske vojske u vremenu od 1. studenog 1994. do 1. veljače 1995. i od 15. srpnja 1995. do 25. rujna 1995.

6. Ističe da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ne osporava sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu niti njegov doprinos, već odbija tužitelju priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata isključivo iz razloga što navedeni angažman nije evidentiran u službenim evidencijama Policijske uprave Ličko-senjske, zanemarujući upravo gore navedenu potvrdu Ministarstva obrane, Uprave za obranu Gospić, Uredu za obranu Gospić od 14. studenog 1995.

7. Tužitelj je u ovom upravnom sporu predložio saslušanje svjedoka ĆV iz [adresa], ŠV iz [adresa], ZV iz [adresa], BV iz [adresa], DV i FV na okolnosti navedene iz tužbe, budući se radi o osobama koje imaju neposredna i osobna saznanja o angažmanu tužitelja u navedenim razdobljima, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 6. ožujka 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 23. prosinca 2025. te tužitelju prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, sve uz nadoknadu troška upravnog spora, podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika od 6. ožujka 2026. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz nadoknadu troška upravnog spora.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 27. travnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da izjave saslušanih svjedoka SV, KV, FV i OV nisu bile od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari, jer iz raspoloživih evidencija ne proizlazi, da bi tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave Ličko-senjske. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. U ovom upravnom sporu 11. lipnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

10. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

11. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka proizlazi, da je tužitelj 11. ožujka 2025. u Gospiću podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog sastava policije Policijske uprave Ličko-senjske, uz kojeg je priložio Uvjerenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za obranu u Gospiću, Ured za obranu Gospić, KLASA: 803-01/95- 83/01, URBROJ: 512-119-03-01-95-200 od 14. studenog 1995., iz koje proizlazi da se tužitelj nalazio u postrojbama Hrvatske vojske u razdoblju od 1. studenoga 1994. do 1. veljače 1995. i od 15. srpnja 1995. do 25. rujna 1995.

12. Utvrđeno je, da je na zapisnik sastavljen 1. rujna 2025. saslušan svjedok SV koji je naveo, da je bio predstojnik Ureda za obranu Gospić 90-ih godina, točnije od 1993. do 1995. i da mu je poznato da je Ured za obranu Gospić mobilizirao određeni broj konja za potrebe pričuvne policije Policijske uprave Gospić te je praksa bila da sa mobiliziranim konjima ide i vlasnik zbog bolje njege i skrbi o životinjama, a iz potvrde Ureda za obranu koju je u to vrijeme u svojstvu predstojnika Ureda za obranu Gospić potpisao, da je razvidno da je tužitelj također bio mobiliziran u navedenom vremenskom razdoblju.

13. Nastavno, utvrđeno je, da je na Zapisnik sastavljen kod prvostupanjskog tijela 24. lipnja 2025. saslušan tužitelj koji je izjavio, da je bio angažiran u pričuvni sastav policije u jesen 1994., u razdobljima od 1. studenoga 1994. do 1. veljače 1995. i od 15. srpnja 1995. do 25. rujna 1995. od strane Policijske uprave Ličko-senjske, a poziv mu je uručen od strane policijskih službenika te je po angažiranju upućen svojim konjima na obavljanje zadaće za potrebe policije, dostavljao je oružje, municiju, hranu na položaje na Velebitu (Tulovu gredu i Bukvu), a s njim da je bio angažiran njegov brat ŽV, kojemu je za angažiranje priznat status hrvatskog branitelja.

14. Utvrđeno je, da su o samom tužiteljevom angažiranju u pričuvnom sastavu policije, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu saslušani tadašnji policijski službenici i zapovjednik tadašnje Policijske uprave Ličko-senjske, a također, tužitelj je naveo da je za svo vrijeme angažiranja, bio životno ugrožen, jer su u to vrijeme putevi kojima su prolazili bili pod borbenim djelovanjem i njihov angažman da je bio velik doprinos, a dužio je i oružje, automatsku pušku i odoru pričuvne policije, što je zadužio u prostorijama policijske uprave i po završetku angažiranja je razdužio te je direktno bio pod zapovjedništvom Policijske uprave Ličko-senjske, zapovjednika od kojeg je dobivao naloge i zapovjedi.

15. Na zapisnik saslušan pred prvostupanjskim tijelom 4. rujna 2025., svjedok KV naveo je, da je u razdoblju od 1992. do 1999. bio zamjenik načelnika Policijske uprave Ličko-senjske i da mu je utvrđen status hrvatskog branitelja za cijeli ratni period, a poznato mu je da je tužitelj u pričuvnom sastavu policije bio sa svojom samaricom, angažiran s područja Korenice, točno vremensko razdoblje zbog proteka vremena i velikog broja ljudi koji su prošli kroz pričuvni sastav policije se ne sjeća, ali se sjeća da je tužitelj bio zajedno na terenu s UV koji je poginuo na terenu na Velebitu prilikom dostave opreme i hrane iz Starigrada na položaju na Velebitu.

16. Također, je u postupku saslušan i svjedok FV na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 26. kolovoza 2025., koji je istaknuo, da je bio zaposlen u Policijskoj upravi Ličko-senjskoj, od 6. kolovoza 1991. do 31. prosinca 2008. te ima utvrđen status branitelja, a poznato mu je da je tužitelj bio aktiviran u pričuvnom sastavu Policijske postaje Gospić i kao takav angažiran na poslovima logistike za potrebe specijalnih postrojbi koje su se nalazile na području Velebita, te je isti vršio logističku dostavu na području Velebita i Starigrada sa svojim konjima, samaricom, u vremenskom razdoblju od 1994. do 1995. i bio je aktivan i u radnoj grupi koja je bila stacionirana pri Policijskoj postaji Gospić, prilikom izrade popratnih objekata na položajima u Velebitu.

17. Naposljetku, svjedok OV saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 9. rujna 2025., naveo je, da je zaposlen u Policijskoj upravi Ličko-senjskoj, Policijskoj postaji Gospić od 5. ožujka 1991. i da ima utvrđen status hrvatskog branitelja te vezano za tužitelja, poznato mu je da je isti bio u bazi Lukovo Šugarje gdje ga je viđao, a zbog proteka vremena da se detalja ne može sjetiti, a nakon čega je prvostupanjski rješenjem od 23. prosinca 2025. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata te izdavanje potvrde s osnova statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Policijske uprave Ličko-senjske, uz pojašnjenje da nije ispunjen uvjet iz članka 3. stavak 1.a Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u nastavku teksta ZOHBDR).

18. Utvrđeno je, da je protiv navedenog rješenja, tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje, da je iz raspoloživih evidencija i cjelokupne dokumentacije razvidno, da tužitelj u navedenom razdoblju nije bio pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave Ličko-senjske. Iako, tuženik uvažava značaj aktivnosti u kojima je tužitelj sudjelovao tijekom Domovinskog rata, tuženik utvrđuje kako, međutim nije razvidno, da je navedene aktivnosti obavljao kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave Ličko-senjske. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

19. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

20. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17,98/19 i 84/21 u nastavku teksta ZHBDR) propisano je:

21. Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

22. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti i suvereniteta Republike Hrvatske (u nastavku teksta obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

23. Prema članku 179. točki a) ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

24. Naime, po mišljenju ovoga Suda, kao i tužitelja, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno, niti su upravna tijela u dovoljnoj mjeri cijenila iskaze svjedoka saslušanih u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, FV, OV i KV, a iz čijih iskaza proizlazi da je tužitelj bio angažiran od strane Policijske uprave Ličko- senjske u pričuvni sastav policije i da je svojim konjima obavljao zadaću za potrebe policije, dostavu oružja, municije i hrane na položaju na Velebitu, dok iz izjave KV koji je bio zamjenik načelnika PU Ličko-senjska u razdoblju od 1992. do 1999., a koju je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi, da je tužitelj sa svojom samaricom bio angažiran u pričuvnom sastavu policije, zajedno s njim da je bio angažiran pričuvni policajac s područja Korenice, te da je u to vrijeme tužitelj bio uključen u oružani otpor agresoru, izravno djelovao u vezi s tim otporom na način da je odlazio u postrojbu pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-senjske, Policijske postaje Gospić te naoružan i u uniformi pričuvnog sastava policije odlazio na borbene položaje na položajima na Velebitu u predjelu Tulove grede, kao i mjesto Rizvan, sudjelujući u borbenim akcijama, a u kojima je zajedno sa svojim suborcima, aktivnim i pričuvnim policajcima pružao oružani otpor agresoru, bio izložen neprijateljskim napadima te se vraćao i sudjelovao u novoj obuci, kao u pripremama za odlazak na bojište.

25. Imajući u vidu da prvostupanjsko tijelo u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, gore navedene svjedoke, nije saslušalo na okolnost iz odredbe članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a u svezi stavka 1. citiranog članka 3. ZOHBDR-a, odnosno na koji je način tužitelj sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, koje je aktivnosti obavljao niti po čijem angažmanu, to je predmet bilo potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, kako bi se utvrdilo je li tužitelj pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuku i pripremu za odlazak na bojište, a kako je to u svojoj izjavi priloženoj uz tužbu izjavio KV pred javnim bilježnikom u Gospiću od 5. prosinca 2016., pa će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama iste, zatražiti dopunu izjave od tužitelja, saslušanih svjedoka SV, FV, OV, KV, a po potrebi za pravilno rješavanje ove upravne stvari, će i na okolnosti navedene u tužbi, saslušati i svjedoke koje je tužitelj predložio u tužbi ĆV, ŠV, ZV, BV, DV, ukoliko isti imaju neposredna i osobna saznanja o angažmanu tužitelja u relevantnom razdoblju kao pripadnika Policijske uprave Ličko senjske Policijske postaje Gospić i njegovim aktivnostima, koje odlučne činjenice su ostale sporne, a to tim više imajući u vidu Uvjerenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za obranu u Gospiću, Ureda za obranu Gospić od 14. studenog 1995. iz kojeg proizlazi, da se tužitelj nalazio u postrojbama Hrvatske vojske u vremenu od 1. studenog 1994. do 1. veljače 2025. i od 15. srpnja 1995. do 25. rujna 2025., u razdoblju za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te izdavanja potvrde s osnova statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika Policijske uprave, te izjavu SV iz koje proizlazi da je tužitelj bio angažiran od strane Ureda za obranu Gospić, a ne Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko senjske, Policijske postaje Gospić. Stoga je na okolnosti spornih činjenica oko angažmana tužitelja (da li je bio angažiran od Ureda za obranu Gospić ili Policijske postaje Gospić i aktivnosti koje je obavljao (je li uopće obavljao aktivnosti u smislu čl. 3. stavak 2. ZOHBDR-a, ukoliko je bio angažiran od strane Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Ličko senjske Policijske postaje Gospić) saslušati gore navedene svjedoka i tužitelja, nakon čega će biti mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje u roku od 60 dana od dana primitka presude, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine broj 47/09 110/21, u nastavku teksta ZUP), a njegovo obrazloženje u skladu s člankom 98. stavak 5. ZUP-a,.

26. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

27. Točka II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano pa je imajući u vidu navedeno, tužitelju je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenika sukladno Tarifnom broju 27. i Tarifnog broju 46. u svezi Tbr 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 u nastavku teksta Tarifa) i to za sastav tužbe i zastupanja na raspravi održanoj 11. lipnja 2026., u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. svibnja 2026. u iznosu od 1.250,00 eura, jer u istom nisu navedene nikakve nove činjenice, već je tužitelj ponovio ono što je već i u tužbi naveo, očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu.

U Rijeci 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a), dok je žalba dopuštena protiv točke II. izreke presude Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Miljenku Mrakovčiću i Bojanu Miliću, odvjetnicima u Rijeci,

A. Medulića 5

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

-