Poslovni broj: Pr-27/2026-56
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvj. u Šibeniku, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, za MUP, zastupane po ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. svibnja 2026.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 18. lipnja 2026.g.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja, sadržaja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da tužitelj: ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenik MUP, PU Šibensko-kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla."
i p r e s u d i o j e
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (38,00 € = 286,00 kuna) počevši od 1. prosinca 2017. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:
- Za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2018. godine
- Za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2018. godine;
- Za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;
- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;
- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;
- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;
- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;
- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;
- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;
- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;
- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;
- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;
- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;
- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;
- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;
- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;
- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;
- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;
- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;
- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;
- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;
- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;
- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;
- Za mjesec siječanj 2020. godine (od 3.1.2020. – 31.1.2020.) iznos od 34,33 € (252,33 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;
- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;
- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;
- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;
- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 3.80 € (28.60 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;
- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 28,73 € (209,74 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;
- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;
- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;
- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;
- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;
- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;
- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 30,61 € (230,64 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;
- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 31,63 € (238,34 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;
- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;
- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;
- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;
- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 38,00 € (286,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine; te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru na dalje."
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje:
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-125/2022-37 od dana 25. listopada 202r. g. utvrđeno je da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju s naslova neisplaćene naknade troškova prijevoza na posao i s posla, u periodu od prosinca 2017. do ožujka 2021., za svaki mjesec 286,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na način određen izrekom te presude (točka II. izreke), utvrđeno povlačenje tužbe za razdoblje od 30.11.2019. do 3.1.2020. godine, 3.5.2020. do 8.7.2020. godine i 25.1.2021. do 5.4.2021. godine (točka III. izreke) i naloženo tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.650,00 kn / 617,16 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem: Gž R-1266/2023-2 od 4. ožujka 2025.g. kojim je u toč. I. odbio žalbu tuženice Republike Hrvatske kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-125/2022-37 od 25. listopada 2023. pod točkama I. i IV. izreke u cijelosti i pod točkom II. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužitelja ĐD iz [adresa] za isplatu s pripadajućim zateznim kamatama prihvaćen za period od veljače 2018. do kolovoza 2021. u ukupnom iznosu od 1.383,10 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog u tom periodu kako je navedeno pod točkom II. izreke te presude, te u toč.II. preinačio presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-125/2022-37 od 25. listopada 2023. u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na zahtjev za isplatu za prosinca 2017. i siječanj 2018. te odbio tužbeni zahtjev tužitelja ĐD iz [adresa], u dijelu kojim od tuženice Republike Hrvatske zahtjev isplatu za prosinca 2017. u iznosu od 38,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09. siječnja 2018. do isplate i za siječanj 2018. u iznosu od 38,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09. veljače 2018. do isplate kao neosnovan, te u toč. III. odbio zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
3. Protiv citiranje drugostupanjske odluke reviziju je podnijela tuženica, pa je odlučujući povodom revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje pod posl.br.: Rev-208/2026-2 od dana 25. veljače 2026.g., kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1266/2023-2 od 4. ožujka 2025.g., te presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-125/2022-37 od 25. listopada 2023.g., te predmet vratio istom sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
4. Tužitelj i nadalje u nastavku navodi da je odlukom tužene broj 511-13-01- 15-376/2018 od 22.2.2018.g. tužitelju kao službeniku MUP-a, PU Š.-K određeno da ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla s obrazloženjem da je njegovo prebivalište od mjesta rada udaljeno manje od dva kilometra, kao i da je odlukom tužene Klasa: 121- 05/18-01/68, Ur.br.: 511-01-157-18-2 od 14.5.2018.g. odbijen Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tužitelj podnio protiv odluke tužene od 22.2.2018.g., a kojom je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje navedeno pravo na prijevoz za utuženo razdoblje. Tužitelj navodi da mu međutim, pripada pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla od mjesta prebivališta do mjesta rada, da je čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, st.1. određeno da službenik ima pravo na troškove prijevoza za udaljenost veću od dva km, a st. 14. da se udaljenost određuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google maps kao najkraća ruta sa asfaltiranom podlogom, a u slučaju računanja udaljenosti iz st.1. kao pješačka ruta, da oni službenici koji stanuju na udaljenosti manjoj od dva km i koji imaju pješačku rutu, tj. nogostup nemaju pravo na naknadu za prijevoz, dok službenici koji nemaju pješačku rutu imaju pravo na naknadu, da tužitelj nema pješačku rutu, jer da je put do radnog mjesta takav da postoji asfaltirana cesta, ali bez nogostupa ili bilo kakve prikladne pješačke staze, te k tome da postoji i prijelaz preko željezničke pruge koji također da nema pješačku rutu, da tužitelju pripadajuća mu naknada nije isplaćena. Ističe da je konkretni slučaj izuzetak od pravila članka 196.a ZPP-a jer se radi o prekluzivnom zahtjevu koji ne trpi odgode zbog odluke o mirnom rješenju spora. Ujedno, tužena da je upoznata sa zahtjevom tužitelja kroz prethodni postupak zaštite prava, te rješenjem upućena na ostvarenje prava u roku od 15 dana pred sudom opće nadležnosti upravo odlukom tužene.
5. Tužena se u nastavku raspravljanja i dalje protivi tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je člankom 5. Izmjena KU u cijelosti izmijenjen čl. 53. KU kojim se uređuje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, da je st.1.čl.53. KU utvrđeno da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta, odnosno, boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra, da je st.14. istog članka utvrđeno da se udaljenost u smislu navedenog članka utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz st.1. istog članka, kao pješačka ruta, da je u provedenom postupku utvrđeno da je od prebivališta tužitelja do mjesta rada udaljenost pješačkom rutom manja od dva kilometra, pa da ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza, da je u konkretnom slučaju ruta određena temeljem kartografske podloge Google maps i većim dijelom se proteže od izlaska s raskrižja Ul. Velimira Škorpika s Tehnološkom cestom i ulicom Put Bioca i dalje vodi ulicom Velimira Škorpika do glavnog ulaza u PU Šibensko-kninsku, da je konkretna pješačka ruta asfaltirana cijelom svojom dužinom i da zadovoljava uvjet relevantne pješačke rute koji je određen tumačenjem sa 17. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike broj 21/53, a da okolnost postojanja, odnosno, nepostojanja nogostupa na pješačkoj ruti koja je asfaltirana nije određen kao uvjet za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza niti odredbama važećeg KU, a niti danim tumačenjem njegovih odredbi, te da je neosnovano potraživanje i tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke MUP, PU ŠKŽ broj: 511-13-01-15-376/2018 od 22.2.2018.g., Zahtjeva za zaštitu prava od 12.3.2018.g. i 7.5.2018.g., Odluke MUP-a broj: Klasa: 121-05/18- 01/68, Ur.br.: 511-01-157-18-2 od 14.5.2018.g, Odluke tužene broj: 511-13-01- 15-543/2018 od 19.4.2018.g.Odluke tužene broj: Klasa: 121-05/18-01/347, Ur.br. 511-01-157-18-2- od 4.6.2018.g., Dopisa Postaje prometne policije PU ŠKŽ, kartografske podloge Google maps, Gradskih autobusnih linija, dopisa poduzeća Ceste Šibenik d.o.o. od 2.11.2018.g., te Tumačenja KU.
7. u ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa te nije riječ o postupku o ostvarivanju prava iz radnog odnosa za čije je ostvarivanje predviđeno pokretanje odgovarajućeg postupka iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a. Dakle, nije riječ o prekluzivnom roku za zaštitu prava, već o iznimci predviđenoj u odredbi čl. 133. st. 3. i 4. ZR-a u kojem slučaju su izrijekom isključeni zahtjevi radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa pa se na te postupke primjenjuju opće odredbe procesnog prava sadržane u ZPP-a, uključujući i odredbu čl. 186.a ZPP-a.
8. Ovakvo pravno shvaćanje u bitnom je izraženo u odlukama ovog suda poslovni broj Revr-1521/2009-2 od 27. travnja 2010., Revr-157/2016-2 od 11. travnja 2017., Revr-777/2014 od 2. lipnja 2015.
9. U slučaju kada je predmet spora novčano potraživanje iz radnog odnosa tužitelja nije riječ o prekluzivnom roku za zaštitu prava, već o iznimci predviđenoj u odredbi čl. 133. st. 3. i 4. Zakona o radu, stoga tužitelj i nije mogao s uspjehom tražiti sudsku zaštitu prije nego li je postupio u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, a čime se i reafirmira pravno shvaćanje iz odluke ovoga suda broj Rev-446/2025-2 od 3. lipnja 2025.
10. Sukladno uputi VSRH valjalo je nedvojbeno utvrditi je li se tužitelj obratio odštetnim zahtjevom nadležnom Državnom odvjetništvu.
11. U konkretnom slučaju dolazi do primjene mjerodavnog prava koje propisuje zaštitu i ostvarivanje prava državnih službenika.
12. Naime, prema čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/13.) na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
13. Sukladno čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17., dalje ZDS), koji je bio na snazi tijekom provođenja ovog prvostupanjskog postupka, odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe jest upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela (st. 1.), dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (st. 2.).
14. Članak 62. KU propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.
15. Iz stanja spisa prvenstveno proizlazi da je odlukom MUP-a, PU Šibensko- kninske broj 511-13-01-15-376/2018 od 22. veljače 2018. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 1. veljače 2018. pa nadalje, a iz obrazloženja te odluke proizlazi da je po zahtjevu tužitelja proveden postupak u kojemu je utvrđeno da od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], do mjesta rada u [adresa], udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave.
16. Stoga je vidljivo da je tom odlukom odlučeno o zahtjevu tužitelja od strane tužene kao poslodavca i to u pisanom obliku s uputom o pravnom lijeku, kako propisuje čl. 62. KU, te je odluku tužitelj bio ovlašten pobijati u skladu s odredbama općih propisa o radu kojima se uređuje postupak ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, a na koji opći propis o radu izričito upućuje čl. 63. st. 2. ZDS.
17. Prema čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19, 46/23. i 64/23. dalje ZR), kao općem propisu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st. 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2.), a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (st. 3.).
18. Kako iz stanja spisa proizlazi da je o zahtjevu tužitelja o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tužena kao poslodavac, to ovaj sud nije nadležan ponovno odlučivati o istom pravu pa je tužbu pod toč. I. trebalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
19. Osim toga, s obzirom da tužitelj nije zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, to je prekludiran zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (čl. 133. st. 3. ZR-a)
20. S obzirom da je sud vezan za pravomoćnu i konačnu odluku tužene kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza i da sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno čl. 53. st. 14. u vezi st. 1. KU, to nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti.
21. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
22. Stranka čija je tužba odbačena, odnosno, odbijena, je izgubila parnicu te bi pravo na naknadu parničnog troška imala tužena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 163. ZPP-a.
23. Tužena je prema priloženom troškovniku zatražila trošak u visini od 5.100,00 Eura Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23.).
24. Međutim, za odluku o naknadi troškova postupka prema kojem bi tužitelj bio obvezan platiti troškove zastupanja države valja uzeti u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda „Klaus protiv Hrvatske“ kao i u presudi „Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske“) te stav iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kao i iz presude br. Rev -1427/2018-2, koje su odluke primjenjive na konkretan slučaj, da bi isto predstavljalo miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva te da sud mora utvrditi u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"- Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. - Pročišćeni tekst 8/99.- ispravak 14/02., 1/06., 2/10. - dalje: Konvencija), je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
25. U konkretnom slučaju u ovom radnom sporu prema mišljenju ovog suda iako je tužbu valjalo odbaciti zbog procesnih nedostataka, odnosno odbiti zbog neosnovanosti, predmetna tužba tužitelja nije nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu troška prijevoza biti potpuno neopravdano, a radi se o klasičnom radnom sporu između pojedinca i tužene Republike Hrvatske koju zastupa državno odvjetništvo te da se troškovi državnog odvjetništva procjenjuju prema odvjetničkoj nagradi i isti se zapravo financiraju iz državnog proračuna samim time nisu u istom položaju kao odvjetnik, trošak zatražen od strane državnog odvjetnika kao tužene je nerazmjeran u odnosu na vrijednost predmeta spora, a i nije neznatan obzirom na materijalnu situaciju tužitelja kao radnika pojedinca, što upućuje na zaključak da bi u konkretnom slučaju dosuđivanje troška tuženiku u zatraženoj visini predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja i time ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između stranaka i isto bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
26. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
27. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku, dana 18. lipnja 2026. godine
Sutkinja:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
