REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-98/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Jošku Jurašinu i Ani Jurašin, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 18. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 2.229,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19.siječnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 3.054,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19.siječnja 2024.godine do isplate zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.107,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 19.siječnja 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 20.10.2020.godine, u Dugopolju, tužiteljica kao policajac pripadnik MUP-a RH, pri obavljanju službenog zadatka, pala i slomila nogu. Prilikom radne nezgode tužiteljica da je zadobila teže ozljede, prijelom noge, a koje su ostavile trajne posljedice. Tužiteljica da je kao djelatnik MUP-a bila osigurana od nezgode policom br. OV 0682048575 na iznos od 840.000,00 kn, te da potražuje iznos od 5 % invaliditeta, dakle 42.000,00 kn /5.574,36 Eur, te za 2 bolnička dana po 480,00 kn dakle 960,00 kn/127,41 Eur, budući da tuženik nije isplatio zatraženi iznos kao naknadu štete. Tužiteljica napominje da je procjenu invaliditeta moguće dati najmanje 3 mjeseca nakon zaključenja liječenja. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 5.701,77 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u ovom slučaju ne radi o sporu iz radnog odnosa, jer ovo nije spor između radnika i poslodavca. Što se tiče tužbe i tužbenog zahtjeva, ne spor činjenicu da je kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju po Polici osiguranja broj OV 0682048575 (grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja – nezgode) za razdoblje 26.11.2019 – 26.11.2020. godine. Navodi da je ugovaratelj osiguranja MUP, osiguranici da su policijski službenici posebnih kriminalističkih poslova prema evidenciji ugovaratelja, osiguran svota da je za slučaj trajnog invaliditeta u iznosu od 840.000,00 kn, a dnevna naknada za liječenje u bolnici 480,00 kn. Spisu da nisu priloženi dokazi o radno-pravnom statusu tužiteljice, kao ni dokaz da se tužiteljica sukladno kadrovskoj evidenciji ugovaratelja osiguranja (MUP-a RH) nalazi među 260 osiguranika po predmetnoj Polici osiguranja, na što da je tužiteljica upozorena još u „mirnom postupku“. Stoga tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, dok se ne izvedu odgovarajući dokazi koji se predlažu. Navodi da se ovdje radi o ugovornom osiguranju, pa da je i osnovanosti i o visini osigurnine, koja bi tužiteljici mogla pripasti, potrebno odlučiti isključivo u skladu s odredbama sklopljenog ugovora o osiguranju, sastavni dio kojega su Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), te Tablica za ocjenu trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode). Ne ulazeći u pitanje osnovanosti zahtjeva, uzimajući u obzir ozljedu koju je tužiteljica zadobila i njezine posljedice, te tijek liječenja, kod tužiteljice u smislu ugovornih odredaba da nije zaostao trajni invaliditet, a da nisu ostvarene ni pretpostavke dosude dnevne naknade za liječenje u bolnici. Tuženik se stoga protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, istog predlaže odbiti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica u svom podnesku od dana 11.lipnja 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev, nakon provedenog dokaza vještačenjem, potražuje od tuženika ukupan iznos od 5.284,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe-19.siječnja 2024.godine. Tuženik navodi da ovo raspolaganje tužiteljice, smanjenje zahtjeva, predstavlja djelomično povlačenje tužbe, te da na to ne pristaje, zatraženi iznos da ne predstavlja 2% od osigurane svote koju tužiteljica navodi u predmetnom podnesku.

4. Prema stavu ovog suda, tužiteljica je bila ovlaštena, nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, urediti svoj tužbeni zahtjev, isti smanjiti ili preinačiti tužbu povećanjem zahtjeva. Kako se tuženik ne bi mogao sa uspjehom protiviti preinaci tužbe povećanjem zahtjeva i ne bi bio osnovan niti prigovor zastare za povećani dio zahtjev (jer se smatra da je takav – već zahtjev postavljen već u tužbi), o čemu se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, to se tuženik sa uspjehom ne može protiviti niti smanjenju zahtjeva nakon vještačenja, iako to raspolaganje ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno povlačenja tužbe u tom dijelu zahtjeva. Dakle, sud drži da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe, ali da se tuženik nakon vještačenja ne može tome sa uspjehom protiviti, tako da je sud stava da je trebalo odlučiti o smanjenom zahtjevu odnosno onom uređenom nakon provedenog dokaza vještačenjem.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi isplate osigurane svote radi nastupanja osiguranog slučaja. Tužiteljici se nezgoda dogodila na radu kao policijskoj službenici-zaposleniku RH, ovo zaista nije spor između radnika i poslodavca, već je ovo postupak koji vezano za nezgodu na radu, radi isplate osigurane svote, pokreće i vodi osigurana osoba protiv osiguravatelja, kao radnica ugovaratelja osiguranja.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrde MUP-a od 3. siječnja 2022. godine; izjave tužiteljice od 13. studenog 2020. godine; medicinske dokumentacije za tužiteljicu; prijave tužiteljice tuženiku od 14. prosinca 2021. godine; police grupnog osiguranja djelatnika broj OV 0682048575 od 25. studenog 2019. godine; dokumentacije dostavljene od strane MUP-a uz podnesak od 21. listopada 2024. godine i očitovanja od istog dana; saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke; medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku spec. traumatologu dr. UA; pregledom tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) u primjeni od 1. siječnja 2003. godine; priloga predmeta ovog suda broj Pr-99/24.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je radi ovog štetnog događaja u bolnici bila tri dana na liječenju, navodi da ima zdravstvene poteškoće, da trpi svakodnevne boli pa prilikom hoda da gazi unutrašnjom stranom stopala. Nadalje, svakodnevno da stavlja zavoj na nogu jer joj je tako lakše hodati, ukoliko vanjskim dijelom stopala zagazi na nekakav pregib na tlu, tada da je zaboli, a da se radi o elastičnom zavoju. Navodi da je u bolnici noćila dvije noći, treći dan da je bila otpuštena sa bolničkog liječenja. Navodi da joj je stavljena sadrena čizmica do visine nekih 15 cm gledajući od zgloba put gore, navodi da se ne sjeća na kojem je odjelu bila hospitalizirana. ili hospitalizirani, tužiteljica odgovara, iskreno, ne sjećam se. Navodi da je još u radnom odnosu, da je bila u Splitu na izdvojenom odjelu krim policije, ali da to više nije zbog boli u stopalu, da je tražila premještaj i da sada radi u službi za nezakonite migracije u PP Solin, navodi da nije imala nekih drugih zdravstvenih tegoba koje bi utjecale na premještaj.

10. Iz potvrde MUP-a od 3.siječnja 2022.godine proizlazi da je tužiteljica bila na radu u sjedištu MUP-a od 1.kolovoza 2019.godine do 14.prosinca 2021.godine, a od 15.prosinca 2021.godine da je zaposlenica PU Splitsko-dalmatinske, na neodređeno vrijeme. Spisu je priložena izjava tužiteljice od 13.studenog 2020.godine vezano za nastanak i bitne okolnosti štetnog događaja.

11. Pregledom police grupnog osiguranja djelatnika broj OV-0682048575 od 25.studenog 2019.goidne, razvidno je da je ista zaključena između MUP-a kao ugovaratelja, osiguranici su policijski službenici posebnih kriminalističkih poslova prema evidenciji ugovaratelja, 260 osiguranika, osiguranje ja kratkoročno i traje od 26.studenog 2019.godine do 26.studenog 2020.goidne, osigurana svota za smrt uslijed nezgode je 600.00000 kn, za trajni invaliditet 840.000,00 kn i za dnevnu naknadu za liječenje u bolnici u iznosu od 480,00 kn. Sastavni dijelovi ovog ugovora o osiguranju su Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) te Dopunski uvjeti za grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja.

12. Po traženju ovog suda, vezano za aktivnu legitimaciju tužiteljice, MUP, Uprava za ljudske potencijale, poslodavac tužiteljice, dostavio je traženu dokumentaciju, iz iste proizlazi da je zaista tužiteljica od 1.kolovoza 2019.godine do 15.prosinca 2021.godine bila policijska službenica Službe posebnih kriminalističkih poslova. Dakle, ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, spram tuženika, vezano za predmetni štetni događaj u kojem je zadobila povrede u službi, ista je na dan nezgode zaista bila među 260 osiguranika po predmetnoj polici, tuženik je pasivno legitimiran, valjalo je utvrditi pripada li pravo tužiteljici na isplatu osigurane svote vezano za predmetni štetni događaj. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica dana 20.listopada 2020.godine pretrpjela povredu u službi, da joj je pružena pomoć, da je liječena te je valjalo utvrditi pripada li joj pravo na isplatu osigurnine, dijela iste na ime ostvarenog štetnog događaja i zaostale invalidnosti iz ove povrede. Dakle, tužiteljica je dokazala aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov odgovornosti, valjalo je provesti dokaz medicinskim vještačenjem na ime utvrđenja visine iznosa koji iz ugovora o osiguranju pripada tužiteljici.

13. Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku spec.kirurgu- traumatologu dr UA. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledao spisu priležeću medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice i preslike RTG snimaka. Navodi da je tužiteljica nastradala na radnom mjestu na dan 20.10.2020.godine, u ranim jutarnjim satima, ista da je rođena 1998. godine. Nadalje, da je pregledana na HKP na dan ozljeđivanja, da je napravljen potrebni klinički pregled i radiološka obrada zbog ozljede lijevog stopala, postavljena dijagnoza prijeloma baza pete metatarzalne kosti lijevog stopala. Navedena ozljeda i prijelom da se mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim uganućem, na HKP da se tužila na bolnost vanjske strane stopala, u statusu da je bila zabilježena bolnost na palpaciju bolne regije, da je ordinirana, po pravilima struke, imobilizacija uz analgetsku terapiju i mirovanje te elevaciju ekstremiteta. U daljnjem tijeku liječenja tužiteljica da se javlja na pregled traumatologa po protokolu za takve ozljede tijekom 10., 11. i 12. mjeseca iste godine. Na dan 19.11.2020. godine da joj je postavljena imobilizacija, preporučena i magnetoterapija za ubrzano cijeljenje navedenog prijeloma. Tužiteljica da je dugi period hodala na štakama, otprilike 1,5 do 2 mjeseca sa hodom i oslanjanjem do granice tolerancije, a nakon postavljenja imobilizacije. Fizikalna terapija da je provedena u tri ciklusa, u nalazu fizijatra da je zabilježeno kako je stopalo bolno i kako je prisutan povremeni otok, da su ordinirani u prosincu uz fizikalnu terapiju ortopedski ulošci i rasterećenje stopala. Međutim, u nalazu traumatologa unatoč provedenom liječenju na dan 4.3.2021. godine da je zabilježeno kako još postoji bolnost stopala pa se upućuje fizijatru koji na dan 31.3.2021. ističe bolnost na palpaciju na mjestu prijeloma te uz prethodna dva ciklusa ordinira još jedan ciklus terapije. Spisu da nisu priloženi drugi nalazi, međutim pregledom zdravstvenog kartona tužiteljice, na dan 24.6.2021. da je pregledana po ortopedu. U zdravstvenom kartonu, a po nalazu ortopeda, da stoji kako je izražena egzorstoza u području prijeloma, bolno na palpaciju. Ovaj podatak da je jako značajan te da mu pomaže u rasvjetljavanju predmetnog ozljeđivanja i procjeni. Upravo temeljem ovoga nalaza, a koji za dijagnozu stavlja po šiframa M21 ostale stečene deformacije udova, da govori kao jedna potvrda da ovdje kliničkim pregledom postoji utvrđena deformacija dok su snimke koje prileže spisu zapravo podloga da se razvije takva deformacija i predstavljaju snimke koje su znatno ranijeg datuma i predstavljaju i prikazuju pomak od 1-2 mm u području frakturne pukotine, ali sa još neformiranim kalusom. Da ne bi bilo spora, kada kaže "znatno ranijeg datuma", da misli na učinjenu radiološku obradu tijekom pregleda iz kraja 2020. god., dakle nakon ozljeđivanja i tijekom kontrole traumatologa. Doduše, da ne postoje datumi RTG snimaka, ali da je to procijenio iskustveno i temeljem medicinske dokumentacije priložene spisu i zdravstvenog kartona tužiteljice, iz koje proizlazi da je na kontrolama izvršena i radiološka obrada tužiteljice. Slijedom navedenoga da može kazati kako je kod tužiteljice zbog predmetnog ozljeđivanja i prijeloma baze pete metatarzalne kosti došlo do klinički uočljivog deformiteta što se da iščitati iz nalaza ortopeda iz lipnja 2021., a što je zabilježeno u zdravstvenom kartonu tužiteljice. Prema tablicama koje su priložene spisu i to od RH Ministarstva unutarnjih poslova, da cijeni po točki 228. invaliditet od 2% gdje je navedeno kako je ovo vezano za deformaciju metatarzusa nakon prijeloma metatarzalnih kostiju i to za svaku metatarzalnu kost 2%. Na poseban upit pun. tužiteljice što točno znači egzorstoza, vještak odgovara, egzorstoza je koštana tvorevina koja se u ovom slučaju razvila iznad prijeloma koja mijenja arhitektoniku kosti, a što je potvrđeno iz nalaza ortopeda. Na pitanje pun. tuženika vještak navodi da su sudskom spisu priložene tablice koje je citirao. Na poseban upit pun. tuženika, ima li u sudskom spisu dokaza da je tužiteljica boravila u bolnici na liječenju, vještak navodi da je tužiteljica pregledana na HKP dana 20.10.2020.godine, potom u daljnjem tijeku liječenja ambulantno kontrolirana i praćena od strane traumatologa, a rehabilitirana po fizijatru. Zadnji nalaz kontrole ortopeda da je iz 6. mjeseca 2021.. Dakle, tužiteljica da nije bila hospitalizirana, ali da je ambulantno liječena. Na daljnji upit pun. tuženika, na temelju čega je vještak utvrdio da su RTG snimke tužiteljice iz ranijeg razdoblja, vještak navodi da u spisu, a na temelju medicinske dokumentacije, da je kod tužiteljice učinjena radiološka obrada i to 20.10.2020., potom 30.11.2020. i 4.3.2021.godine.

14. Nakon provedenog dokaza vještačenjem po vještaku dr UA, tuženik se u svom podnesku od dana 1.srpnja 2025.godine, opširno očitovao na to vještvo, prigovara korištenju Tablica invaliditeta korištenih od strane vještaka, navodi da je na tužiteljici teret dokaza dostave mjerodavnih Uvjeta odnosno Tablica, što ovdje nije učinjeno. Navodi da procjena vještaka nema uporište u medicinskoj dokumentaciji, tuženik ne predlaže ponovno pozivanje vještaka dr UA, predlaže provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem. Tuženik navodi i to da iz medicinske dokumentacije, vještva dr UA pa i same tužiteljice proizlazi da tužiteljica nije bila hospitalizirana u bolnici, već da je bila ambulantno liječena, stoga da joj ne pripada pravo na isplatu osigurane svote na ime boravka i liječenja u bolnici, za dva dana.

15. Navod tuženika da tužiteljica nije bila bolnički liječena, sud drži osnovanim i to je utvrđeno u postupku, tužiteljica nije dokazala suprotno i nema niti otpusnog pisma bolnice koje bi potvrdilo da je tužiteljica bila na bolničkom liječenju. Dakle, sud drži utvrđenim da tužiteljica nije zadržana na bolničkom liječenju i da je joj po predmetnoj polici odnosno ugovoru o osiguranju ne pripada naknada odnosno isplata osigurane svote po ovom osnovu.

16. Sud je stava da nema mjesta provođenju dokaza novim medicinskim vještačenjem, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr UA je stručno, logično i uvjerljivo, vještak je temeljem medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona tužiteljice i dostavljenih Tablica osiguranja od strane poslodavca tužiteljice, sačinio nalaz i mišljenje, vještvo je cjelovito i logično, nije bilo niti mjesta provođenju dokaza usmenom dopunom nalaza i mišljenja po ovom vještaku, a posebno ne provođenju dokaza medicinskim vještačenjem po drugom sudskom vještaku. Suprotno navodu tuženika, sud je upravo tuženika trebao pozvati radi dostavljanja Tablica invaliditeta, u primjeni vezano za predmetni štetni događaj, a to je tuženik i sam trebao dostaviti, prije provođenja dokaza vještačenjem. Tuženik je tek uz podnesak od 22.listopada 2025.godine dostavio Tablice tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), u primjeni od 1.siječnja 2003.godine. kada se pregledaju ove tablice, vezano za deformaciju metatarzusa nakon prijeloma metatarzalnih kostiju, jasno je da bi procjena vještaka dr UA očito bila ista i po ovim Tablicama, kao i po korištenim tablicama, vezano za zaostali invaliditet tužiteljice radi prijeloma baze metatarzalne kosti lijevog stopala i deformitet. Sud je pribavio i odluku iz spisa ovog suda Pr-99/2024, po tužbi tužiteljice protiv drugog tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., vezano za isti štetni događaj. Dana 17.listopada 2025.godine donesena je prvostupanjska presuda, protiv iste je podnesena žalba, u tom postupku je utvrđeno, vezano za zahtjev tužiteljice spram tog osiguravatelja, kao osigurane osobe, vezano za istu nezgodu na radu od 20.listopada 2020.godine, da je kod tužiteljice zaostao invaliditet od 2%, primjenom Tablica tog tuženika. Sudski vještak spec.ortoped dr OA je u tom postupku, klinički pregledala tužiteljicu, navela da je kod tužiteljice s obzirom na prijelom metatarzalne kosti zaostao invaliditet od 2%. Dakle, za navesti je, da, iako se radi o postupku vezano za isti štetni događaj, radi isplate osigurane svote, procjena vještaka u tom postupku i vještaka dr UA je identična po pitanju zaostalog invaliditeta kod tužiteljice vezano za predmetnu povredu.

17. Sud drži utvrđenim da je procjena vještaka dr UA pravilna i da je zaista kod tužiteljice zaostao invaliditet od 2%, primjenama i naknadno dostavljenih tablica tuženika i onih dostavljenih od strane poslodavca tužiteljice. Sud ovo drži nedvojbenim, dakle, svakako tužiteljici od osigurane svote po predmetnom ugovoru o osiguranju pripada 2% od iznosa od 840.000,00 kn (na ime trajnog invaliditeta). Za navesti je da je 2% od ove ugovorene svote upravo iznos od 2.229,74 EUR, a ne iznos od 5.284,00 EUR. Dakle, tuženika je valjalo obvezati da tužiteljici isplati iznos od 2.229,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, dok je za više neosnovano zatraženi iznos od 3.054,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužiteljica valjalo odbiti kao neosnovan. Dakle, dosuđeni iznos od 2.229,74 EUR predstavlja iznos od 2% od iznosa od 840.000 kn, odnosno iznos od 16.800,00 kn po fiksnom tečaju konverzije.

18. Na dosuđeni iznos od 2.229,74 EUR tužiteljica je zatražila zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe, prema odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima i čl.943 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), valjalo je prihvatiti ovaj zahtjev tužiteljice pa su istoj na dosuđeni iznos od 2.229,74 EUR priznate zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate.

19. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sporni su bili i osnov i visina zahtjeva, tužiteljica je u osnovu uspjela za 100%, a u visini za 42%, ukupno 71%. Od ovog postotka uspjeha tužiteljice valjalo odbiti uspjeh tuženika od 29%, tako da je konačno sud tužiteljici od potrebnog troška trebao priznati 42%. Dakle, obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe i podneska od 2.lipnja 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 25.rujna 2024.godine, 21.siječnja 2025.godine, 20.ožujka 2025.godine, 15.svibnja 2025.godine, 9.srpnja 2025.godine, 16.srpnja 2025.godine i 6.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.800,00 EUR. Na ovaj iznos valja dodati 25% PDV-a u iznosu od 450,00 EUR; pa od tako dobivenog iznosa od 2.250,00 EUR tužitelju pripada 42% odnosno iznos od 945,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 162,00 EUR; pa je tako tuženik obvezan konačno tužitelju na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 1.107,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 18. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika