REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-1447/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i zamj. pun. tuženika, dana 18. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.3.2017.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 263,15 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a na iznos od:

-9,46 EUR teče od 15. travnja 2018. godine do isplate,

-13,84 EUR teče od 15. lipnja 2018. godine do isplate,

-0,98 EUR teče od 15. srpnja 2018. godine do isplate,

-38,30 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-74,86 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-24,32 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-23,10 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-2,41 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-0,25 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-2,88 EUR teče od 15. listopada 2023. godine do isplate,

-0,73 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-10,65 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-45,64 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-0,66 EUR teče od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-0,84 EUR teče od 15. rujna 2024. godine do isplate, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.046,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 14.travnja 2022.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara pri Klinici za infektologiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tuženik da joj nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, sud je vratio tužiteljici tužbu na dopunu, držeći da manifestacijski zahtjev nije osnovan. Svojim podneskom od dana 15.siječnja 2025.godine tužiteljica uređuje svoj tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 1.344,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, potražuje i naknadu parničnog troška od tu ženika.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od dana 28.listopada 2025.godine, tužiteljica uređuje svoj tužbeni zahtjev, navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, potražuje od tuženika iznos od 263,15 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da ne potražuje zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

4. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom platnih lista i evidenciji radnog vremena za tužiteljicu te vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1.ožujka 2017.goidne do 30.rujna 2024.godine bila zaposlenica tuženika, na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara pri Klinici za infektologiju.

8. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici po osnovi utuženih dodataka, kako to navodi i precizira tužiteljica.

9. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU),

10. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

11. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

12. Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

13. Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

14. Prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18, čl. 21. Dodatka II KU i čl. 2. Dodatka III KU, tužiteljici kao zdravstvenom radniku - viša medicinska sestra/tehničar pri Klinici za infektologiju pripada pravo na uvećanje plaće na ime posebnih uvjeta rada ima za 20% do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa na dalje za 23 %.

15. S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika- viša medicinska sestra/tehničar pri KIinici za infektologiju, tužiteljica je radila u posebnim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu i liječenju ima pravo na uvećanje plaće za 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa dalje za 8%, dok pravo na uvećanje plaće za 20% ima na temelju posebnih uvjeta rada do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa na dalje za 23%.

16. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

17. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

18. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

19. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

20. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Marijanu Joviću, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio sam kako je tužitelju ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. g. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije zasebno evidentirano u platnim listama, ali je točno evidentirano u evidenciji radnog vremena i po toj evidenciji plaćeno, uz napomenu kako je evidencija radnog vremena neovjerena. Tužiteljica je rijetko radila prekovremeno. Zaključno sam u tablici 1. obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati sa osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, bilo je potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Tablice br. 1, br 2. i br. 3. priležu ovom nalazu i mišljenju.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od ožujka 2017.g. do rujna 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu

=19,19 Eur

- dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu =3,81 Eur

- manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu

=240,15 Eur

Sveukupan bruto iznos =263,15 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 7, Nalaza vještaka.“

21. Sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka Jovića, vještvo je logično, uvjerljivo i profesionalno, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja i nije preostalo pitanja na koja vještak ne bi odgovorio. Primjena propisa na činjenično stanje, metodologija obračuna primijenjena od strane vještaka je prema stavu ovog suda pravilna i u potpunosti obrazložena. U skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev, na što je i ovlaštena.

22. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da tuženik nije tužiteljici isplatio pripadajući iznos dodatak na plaću za otežane uvjete rada, dodatka za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te konačno da je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, sve u ukupnom iznosu od 263,15 EUR, za utuženi period. Radi navedenog je valjalo obvezati tuženika da ovaj iznos isplati tužiteljici.

23. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., dalje: ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

24. Tužiteljica je prvenstveno podnijela stupnjevitu tužbu, postavila manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužiteljici dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužiteljica napravila podneskom nakon rješenja suda, zatražila je iznos od 1.344,00 EUR. Nakon provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom je tužiteljica uredila zahtjev, isti je smanjila na iznos od 263,15 EUR, taj iznos joj i pripada. Nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužiteljica je ovlaštena urediti zahtjev, smanjiti isti, a tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti. Dakle, tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik može dati izjavu da se djelomičnom povlačenju tužbe protivi, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva uslijedilo je nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, prije toga i prije vještačenja tužitelji u ovakvim slučajevima nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe kada bi trošak zatražio za ovaj dio zahtjeva, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužiteljica u ovom postupku ovlaštena nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sve vezano za v.p.s. od 263,15 EUR za čitav tijek postupka i sve radnje u postupku. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe; podnesaka od 23.travnja 204.godine i 28.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 26.ožujka 2025.godine, 2.srpnja 2025.godine i 5.svibnja 2026.godine, za svaku radnju po 50 bodova (za svaki bod po 2,00 EUR); pristup na odgođeno pripremno ročište od dana 11.travnja 2024.godine u iznosu od 25,00 EUR (25%); što ukupno zbrojeno daje iznos od 625,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 156,25 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 1.046,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužiteljica ispustila punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, sud drži da se radi o valjanoj punomoći, u istoj je, između ostalog navedeno, da ovlašćuje svoju punomoćnicu primati novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužiteljici kao stranci. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužiteljice ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja specijalne punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 18. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika