REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Pr-1355/2022-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 18. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od svibnja 2017.godine do rujna 2024.godine, u ukupnom iznosu od 906,33 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na iznos od:
-4,92 EUR teče od 15. lipnja 2017. godine do isplate,
-31,01 EUR teče od 15. srpnja 2017. godine do isplate,
-7,40 EUR teče od 15. kolovoza 2017. godine do isplate,
-17,22 EUR teče od 15. listopada 2017. godine do isplate,
-14,96 EUR teče od 15. studenog 2017. godine do isplate,
-14,48 EUR teče od 15. siječnja 2018. godine do isplate,
-10,08 EUR teče od 15. veljače 2018. godine do isplate,
-22,63 EUR teče od 15. ožujka 2018. godine do isplate,
-15,27 EUR teče od 15. travnja 2018. godine do isplate,
-11,28 EUR teče od 15. svibnja 2018. godine do isplate,
-18,12 EUR teče od 15. lipnja 2018. godine do isplate,
-16,98 EUR teče od 15. srpnja 2018. godine do isplate,
-15,65 EUR teče od 15. kolovoza 2018. godine do isplate,
-13,65 EUR teče od 15. rujna 2018. godine do isplate,
-17,39 EUR teče od 15. listopada 2018. godine do isplate,
-9,28 EUR teče od 15. studenog 2018. godine do isplate,
-15,65 EUR teče od 15. prosinca 2018. godine do isplate,
-10,45 EUR teče od 15. siječnja 2019. godine do isplate,
-8,49 EUR teče od 15. veljače 2019. godine do isplate,
-9,23 EUR teče od 15. ožujka 2019. godine do isplate,
-20,12 EUR teče od 15. travnja 2019. godine do isplate,
-21,39 EUR teče od 15. svibnja 2019. godine do isplate,
-23,25 EUR teče od 15. lipnja 2019. godine do isplate,
-12,54 EUR teče od 15. srpnja 2019. godine do isplate,
-15,20 EUR teče od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,
-11,24 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,
-11,69 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,
-10,78 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,
-29,23 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,
-21,95 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,
-23,04 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,
-26,28 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,
-15,69 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,
-3,94 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,
-38,96 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,
-4,30 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,
-6,88 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,
-3,19 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,
-5,29 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,
-13,03 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,
-34,62 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,
-3,90 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,
-6,25 EUR teče od 15. ožujka 2021. godine do isplate,
-5,35 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,
-10,72 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,
-2,11 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,
-5,22 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,
-5,53 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,
-3,46 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,
-6,57 EUR teče od 15. listopada 2021. godine do isplate,
-11,67 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,
-11,07 EUR teče od 15. prosinca 2021. godine do isplate,
-2,93 EUR teče od 15. siječnja 2022. godine do isplate,
-19,08 EUR teče od 15. veljače 2022. godine do isplate,
-13,32 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,
-7,15 EUR teče od 15. svibnja 2022. godine do isplate,
-10,43 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,
-5,95 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,
-9,92 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,
-2,39 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,
-1,46 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,
-17,62 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,
-6,15 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,
-5,75 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,
-12,98 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,
-0,94 EUR teče od 15. travnja 2023. godine do isplate,
-3,92 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,
-11,41 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,
-11,63 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,
-5,64 EUR teče od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,
-21,20 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,
-13,09 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,
-3,23 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,
-6,05 EUR teče od 15. travnja 2024. godine do isplate,
-4,32 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,
-1,17 EUR teče od 15. lipnja 2024. godine do isplate; bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.947,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].
Obrazloženje
1. Pred ovim sudom dana 13.travnja 2022.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra/tehničar pri Službi za centralnu sterilizaciju. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika, tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa da mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik tužitelju da je isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, na određene sate prekovremenog rada da je plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja da imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, traži da sud naloži tuženiku dostaviti platne liste, odjelne liste i plan rada za tužitelja za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe pa do dana podnošenja tužbe.
2. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.
3. Kako sud nije smatrao osnovanim manifestacijski zahtjev tužitelja, to je tužitelj pozvan dopuniti tužbu i postaviti određen zahtjev, svojim podneskom od dana 14.siječnja 2025.godine tužitelj je dopunio tužbu i postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.104,00 EUR bruto, za razdoblje od 1.veljače 2017.godine do 30.rujna 2024.godine, sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu, pa je svoje protivljenje i obrazložio.
4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc EL, tužitelj je svojim podneskom od dana 27.lipnja 2025.godine uredio svoj tužbeni zahtjev, potražuje, na ime razlike za utuženo razdoblje od svibnja 2017.godine do rujna 2024.godine iznos od 906,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, na ime dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja. Navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka EL. Tuženik je naveo kako uređeni tužbeni zahtjev nije podoban za odlučivanje po istom jer je tužitelj tužio po više osnova, vještak da je izvršio izračun za svaki od osnova i prikazao ga u odvojenim tablicama, tužitelj da je sva potraživanja po svim osnovama postavio u jednoj ukupnoj cifri te za svaki mjesec zbrajao potraživanja, to da nije pravilno. Nadalje, protivi se djelomičnom povlačenju tužbe i to obrazlaže.
5. Za navesti je da je tužitelj prvenstveno podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelj dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravila podneskom nakon rješenja suda, zatražio je iznos od 1.104,00 EUR. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom je tužitelj uredio zahtjev, isti je smanjio na iznos od 906,33 EUR, sud drži da mu taj iznos i pripada. Nakon provedenog dokaza vještačenjem na okolnosti visine zahtjeva tužitelj je ovlašten urediti zahtjev, smanjiti isti, a tuženik se tome ne može sa uspjehom protiviti. Dakle, tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome može protiviti, ali ne sa uspjehom. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik može dati izjavu da se djelomičnom povlačenju tužbe protivi, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva uslijedilo je nakon provedenog dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, prije toga i prije vještačenja tužitelji u ovakvim slučajevima nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima, pa i u ovom konkretnom slučaju, može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja (po mjesecima) kada se u biti i utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe kada bi trošak zatražio za ovaj dio zahtjeva, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Sud odlučuje o zahtjevu tužitelja od 27.lipnja 2025.godine.
6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom platnih lista i evidencije radnog vremena za tužitelja te vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc EL sa pisanom dopunom nalaza i mišljenja.
7. Tužitelj je popisao parnični trošak.
8. Zahtjev tužitelja je osnovan.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara pri Službi za centralnu sterilizaciju.
10. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću odnosno dodatke plaće tužitelju i naknadu plaće, po osnovama i stavkama, kako to navodi i precizira tužitelj.
11. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU),
12. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.
13. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl. 53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.
14. Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.
15. Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.
16. Prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18, čl. 21. Dodatka II KU i čl. 2. Dodatka III KU, tužitelj kao zdravstvenom radniku pripada pravo na uvećanje plaće na ime posebnih uvjeta rada ima za 25% do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa nadalje za 28 %.
17. S obzirom je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika u navedenoj jedinici odnosno službi tuženika, tužitelj je radio u posebnim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu i liječenju ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi; te na ime posebnih uvjeta rada.
18. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.
19. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
20. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
21. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
22. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc EL, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:
„Tužitelj je 13.04.2022. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade plaće u razdoblju od travnja 2017. g. do dana dostave podataka. Tužba se temelji na radnom odnosu u kojem je tužitelj zaposlenik, a tuženik poslodavac, koji je reguliran Zakonom o radu (ZOR), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (TKU),Kolektivnim ugovorom i dodatkom kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU). Navedenim dokumentima je reguliran način obračuna naknade plaće, a tužitelj smatra kako su mu umanjeni iznosi koje je imao primiti na ime dodataka za posebne uvjete rada, dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te nakade plaće za godišnji odmor i bolovanje.
U svrhu izrade nalaza i mišljenja sam izvršio uvid u ZOR, TKU, KU, tumačenja KU , te od strane tuženika dostavljene obračune plaća i evidencije radnog vremena tužitelja. Utvrdio sam sljedeće:
- plaćom i naknadom plaće plaće se smatra plaća u bruto iznosu, te je stoga u ovom nalazu izračunavan iznos bruto plaće
- plaća radnika se sastoji od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću - osnovnu plaću čini umnožak osnovice za izračun plaće i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, uvećan za 0,5% za svaku godinu radnog staža
- dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaća
- osnovna se plaća uvećava za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom35%, prekovremeni rad 50%, rad u drugoj smjeni 10%
- pojedina radna mjesta u djelatnosti zdravstva, kod kojih postoje posebni uvjeti rada, za dane provedene na radu primaju pripadajući dodatak na osnovu plaću, od kojih je dodataka sukladno evidenciji radnog vremena tužitelj imao pravo na dodatke:
-12% ili 14% kao zdravstveni djelatnik- tehničar (17% od rujna 2019)
-4%za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 10/15 (8% od rujna 2019)
- iz zaključka Povjerenstva za tumačenje KU Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora izračunava se sukladno Zaključku broj 63. s 12. sjednice Povjerenstva. Ako je to za radnika povoljnije poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri dobiva se prosječna mjesečna plaća.
Iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. Temeljem odredbi TKU, zaposleniku za vrijeme bolovanja pripada naknada u iznosu 85% njegove prosječne tromjesečne plaće neposredno prije početka bolovanja.
Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio sam kako je tužitelju ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. g. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. S obzirom da vještak nije mogao točno utvrditi u kojim je uvjetima tužitelj radio prekovremeno, izračunao sam proporcionalno vrijeme provedenog rada u navedenim posebnim uvjetima za vrijeme prekovremenog rada u odnosu na provedeno vrijeme u redovnom radu u posebnim uvjetima. Stoga sam u tablici 1. obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada. Iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati sa osnovnom bruto satnicom te postotkom dodatka Posljedično manje isplaćenim dodatcima, a i inače, bilo je potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2. a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85%iznosazabolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:
U periodu obračuna plaća od svibnja 2017.g. do rujna 2024.g., Tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:
- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu
=244,48 Eur
- dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu =88,04 Eur
- dodatke na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu
=392,49 Eur
- posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu
=181,32 Eur
Sveukupan bruto iznos =906,33 Eur
Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 7, Nalaza vještaka.“
23. Sudski vještak EL dostavio je dana 18.rujna 2025.godine pisano očitovanje odnosno dopunu nalaza i mišljenja, te navodi:
„Tuženik je u svom podnesku prigovorio na izračun nakon 01.07.2020.g. i traži odgovor na pitanje je li tuženik nakon 01.07.2020. vršio obračune svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad, te nastavno pitanje ukoliko je odgovor pozitivan.
Kako sam već naveo u svom nalazu od 07.05.2025.g.,u odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista, dakle smatram kako nakon 01.07.2020. g. nisu svi dodatci plaćani, već samo dodatci za otežane uvjete rada i život i zdravlje pacijenata.“
24. Prema stavu ovog suda, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl.oecc EL, sa pisanom dopunom, predstavlja cjelovito vještvo, sud isto prihvaća kao stručno, logično i uvjerljivo, sudski vještak odgovorio je na zadatak vještačenja, sva bitna pitanja u ovom postupku, nije preostali nerazjašnjenih pitanja. Metodologija obračuna primijenjena od strane vještaka na predmetno činjenično stanje je prema stavu ovog suda pravilna i u potpunosti obrazložena. U skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, na što je i ovlašten.
25. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da tuženik nije tužitelju isplatio pripadajući iznos dodatka na plaću za otežane uvjete rada, dodatka za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatka na plaću za rad noću, u smjeni, blagdanom, te posljedično da je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja; sve u ukupnom iznosu od 906,33 EUR bruto, za utuženi period. Radi navedenog je valjalo obvezati tuženika da ovaj iznos isplati tužitelju.
26. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., dalje: ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.
27. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju, s obzirom na v.p.s. od 906,33 EUR), odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 22.travnja 2024.godine, 14.siječnja 2025.godine i 27.lipnja 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 13.siječnja 2025.goidne, 7.travnja 2025.godine, 7.srpnja 2025.godine, 23.rujna 2025.godine i 5.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 75 bodova (za svaki bod po 2,00 EUR); 25% PDV-a u iznosu od 337,50 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 260,00 EUR; što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.947,50 EUR; koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svojoj punomoćnici za zastupanje u ovom postupku, sud drži da se radi o valjanoj punomoći, u istoj je, između ostalog navedeno, da ovlašćuje svoju punomoćnicu primati novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju kao stranci. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnica tužitelja ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja specijalne punomoći takvog sadržaja. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.
U Splitu, 18. lipnja 2026. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku