Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Povrv-68/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zečić d.o.o. iz [adresa], OIB 14426139599, zastupan po punomoćniku Nemanji Nožinić, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika IZ kao nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. iz Nove Gradiške, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 10. ožujka 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno sa punomoćnikom, te nakon objave presude dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Dražena Orešković iz Nove Gradiške, Trg kralja Tomislava 5, poslovni broj Ovrv-21/16 od 31.ožujka 2016. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku IZ kao nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivica Tadijanović iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zečić d.o.o. iz [adresa], OIB 14426139599, iznos od 79.841,25 kn / 10.596,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31.siječnja 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.348,01 kn / 444,36 eura nastalih ovršnih troškova te predvidivih troškova postupka u iznosu od 1.600,00kn / 212,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31.ožujka 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te se tužitelj Zečić d.o.o. iz [adresa], OIB 14426139599, odbija sa tužbenim zahtjevom.

II. Nalaže se tužitelju Zečić d.o.o. iz [adresa], OIB 14426139599 , tuženiku IZ kao nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivica Tadijanović iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.894,50€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od presuđenja 18. lipnja 2026., sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tuženik IZ kao nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivica Tadijanović iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], se odbija.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak je započeo kao ovršni postupak pred Javnim bilježnikom Draženom Orešković iz Nove Gradiške, Trg kralja Tomislava 5, koji je temeljem prijedloga za ovrhu od 8.3.2016. ovrhovoditelja Zečić d.o.o. iz [adresa], a ovdje tužitelja, izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-21/16 od dana 31.ožujka 2016.

2. U svome prijedlogu za ovrhu, ovdje, tužbi tužitelj Zečić d.o.o. iz [adresa] navodi kako tuženik temeljem uvida u vjerodostojnu ispravu – račun/otpremnicu br.8/1/4 od 31.siječnja 2016. duguje tužitelju ukupan iznos od 79.841,25 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća 31.01.2016. do konačne isplate. Obzirom da dugovanje nije dobrovoljno podmireno tužitelj je ustao s ovršnim prijedlogom.

3. U otvorenom zakonskom roku protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tuženi IZ iz [adresa], uložio je prigovor 05.04.2016. godine, a koji se u ovom postupku smatra odgovorom na tužbu i u kojem navodi kako u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi. Ovršenik naime u cijelosti osporava navedeno rješenje o ovrsi budući smatra kako ništa ne duguje tužitelju temeljem navedenog računa/otpremnice 8/1/4 od 31.01.2016.i nisu mu poznate osnove temeljem kojih je izdan predmetni račun. Ovršenik ističe kako je kao kooperant tvrtke BC Agroslavonija d.o.o. iz Osijeka dana 28.10.2015. predao tužitelju soju u ukupnoj količini od 27.180,00 kg na ime i račun svog kooperanta, te da je roba uredno predana. Isporučenom robom da je zatvarao svoju obvezu prema BC Agroslavonija d.o.o. po osnovi ranije isporučenog repromaterijala, a istovremeno navedenu robu tužitelj je trebao proslijediti Ameropa žitnim terminalima d.o.o. kao krajnjem kupcu. Obzirom da je on uredno isporučio predmetnu robu nejasno je prema mišljenju tuženika temeljem čega se pojavljuje predmetno dugovanje i potraživanje tužitelja.

Ovakav prigovor ovršenika ovaj sud je svojim rješenjem broj 25 Povrv -289/16-2 od 13.travnja 2016. usvojio i odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom predanim na ročištu kod ovoga suda održanom 08.rujna 2016. očitovao na navode iz prigovora ovršenika, te istaknuo kako je točno da je tuženik kooperant tvrtke BC Agroslavonija d.o.o. no da je navedenog dana u silose tužitelja predao ukupnu količinu od 58.640,00 kg žitarice soje, a svome kooperantu BC Agroslavonija d.o.o. obračunao i fakturirao ukupnu količinu od 85.820,00 kn žitarice soje. Uslijed ovakvog ponašanja tuženika za tužitelja je nastala šteta za ukupan iznos od 27.180,00 kg žitarice soje budući da je on temeljem izdanog računa predao BC Agroslavonija d.o.o. iznos od ukupno 85.820,00 kg soje sukladno dogovoru. Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelj je u spis dostavio račune 13/KS/3 i 15/KS/3 iz kojih je razvidno da je kooperantu BC Agroslavonija d.o.o. predano ukupno 85.820,00 kg žitarice soje, kao i Dnevna izvješća Croatiakontrole d.o.o. i skladišnih primki 241,167,142,151,138,141,135 i 136 iz kojih je razvidno kako je tuženik predao samo 58.640,00 kg. Na ovaj način prema mišljenju tužitelja tuženik IZ je fakturirao i naplatio od svog kooperanta BC Agroslavonija d.o.o. više robe nego je predao i to za ukupno 27.180,00 kg žitarice soje, i to tužiteljeve robe i na taj način neosnovano naplatio za sebe predmetni iznos a njega direktno oštetio.

5. Podneskom od 15. rujna 2017. (str. 44-46 spisa) tuženik se očitovao na navode tužitelja ističući kako je netočno da je tuženik fakturirao BC Agroslavonija d.o.o. ukupnu količinu od 85. 820,00 kg žitarice soje u ukupnoj vrijednosti 239.581,00 kn. Ističe kako je s BC Agroslavonija d.o.o. bio u poslovnom odnosu na način da je prethodno od njega preuzeo repromaterijal u vrijednosti od 223.581,00 kn koji je namjeravao platiti isporukom žitarice soje. Dogovor je bio da dogovorenu količinu soje tuženik doveze u silose tužitelja gdje će se izvršiti vaganje i kontrola kvalitete predane soje kako bi ista bila proslijeđena tvrtki Ameropa Žitni terminali d.o.o. Prema mišljenju tuženika ne postoji nikakav vjerovničko-dužnički odnos između njega i tužitelja, te je tužitelj u konkretnom pravnom odnosu poslužio samo kao posrednik za kooperanta. Tuženik nadalje ističe kako je u vremenskom razdoblju od 25.10.2015. do 7.11.2015. uredno dovezao i predao tužitelju za račun BC Agroslavonija d.o.o. žitarice soje ukupne količine 85.820,00 kg, te kako je uobičajena i dogovorena procedura između BC Agroslavonija d.o.o. i tuženika bila da tuženik fakturira račun za isporučenu količinu soje, a oni dobiju potvrdu od tužitelja o primljenoj soji te se vrši isplata. Ističe kako je djelatnica BC Agroslavonija d.o.o. putem e-maila pozvala tuženika na fakturiranje i dostavu računa, što je i učinjeno putem dva računa u ukupnom iznosu od 239.581,00 kn i to: račun br.13/KS/3 od 30.11.2015. na 159.061,00kn i račun br.15/KS/3 od 30.11.2015. na iznos od 80.520,00 kn. Nakon fakturiranja na njegov račun ukupno je uplaćen iznos od 16.000,00 kn nakon izvršenog umanjenja za preuzeti repromaterijal. Prema mišljenju tuženika da nije ukupna količina od 85.820,00 kg soje predana u silose tužitelja Zečić d.o.o., račun ne bi bio plaćen i zatvoreno dugovanje tuženika IZ kao nositelja OPG Tadijanović Ivice prema BC Agroslavoniji. Upravo slijedom navedenog tužitelj ističe i prigovor aktivne legitimacije u ovome predmetu budući da tuženik nije tražio od tužitelja da svojom sojom nadoknadi eventualnu razlike nego je isporuku ove količine robe zahtijevala BC Agroslavonija d.o.o., pa je stoga ona i odgovorna.

Tuženik u tome smislu osporava i osnovanost računa tužitelja budući da navedeni račun primjenom materijalnog prava ne predstavlja vjerodostojnu ispravu budući da račun može izdavati samo za poslovne isporuke dobara i usluga, a ne za odštetna potraživanja. Obzirom da poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika nije bilo smatra da nema osnove niti za izdavanje računa obzirom da nije bilo razmjene roba i usluga. Tuženik smatra značajnim i što gotovo tri mjeseca nitko ga nije pozvao vezano uz nedostatke nego tužitelj tek tri mjeseca nakon isporuke uočava manjak i njega poziva na nadoknadu. Da tuženik nije dovezao u silose tužitelja ukupnu količinu soje u količini od 85.820,00kg BC Agroslavonija d.o.o. zasigurno ne bi zatvorila tuženikov dug po osnovi repromaterijala i još tuženiku izvršila plaćanje razlike s obzirom da je BC Agroslavonija d.o.o. plaćanje vršila uz prethodnu potvrdu iz silosa tužitelja da je soja isporučena. U tužiteljevim silosima se iz nekog znanog ili neznanog razloga stvorio manjak ukupne količine soje čiju vrijednost je utužio tužitelj te taj manjak tužitelj želi nadoknaditi od tuženika neistinito prikazujući da tuženik nije za račun BC Agroslavonija d.o.o. isporučio svu količinu soje u silos tužitelja. Čak i da je točno, a nije, da tuženik ne bi za račun Agroslavonija d.o.o. isporučio dogovorenu količinu soje od 85.820,00kg nejasno je zašto tužitelj potražuje vrijednost navedenog manjka od tuženika kada tuženik i tužitelj nisu bili u nikakvom poslovnom odnosu niti bi tuženik dogovorio sa tužiteljem da navodni manjak soje tužitelj nadomjesti vlastitom sojom. Ukoliko tuženik ne bi isporučio količinu soje za BC Agroslavonija d.o.o. koju je sa istima dogovorio tada bi BC Agroslavonija d.o.o. kao oštećena tvrtka trebala teretiti tuženika za navodni manjak odnosno za preplatu soje. Ukoliko je tužitelj zamoljen i dobio nalog od BC Agroslavonija d.o.o. da navodni manjak soje nadoknadi vlastitom sojom tada je za nadomještenu količinu soje trebao teretiti BC Agroslavoniju d.o.o. u čije ime bi plasirao tvrtci Ameropa žitni terminal d.o.o. nadomještenu količinu soje koju sada potražuje od tuženika. Nejasno je zašto i po čijem bi nalogu tužitelj vlastitom sojom nadoknađivao navodni manjak koji bi prouzročio tuženik. Između tužitelja i tužen ika nije postojao nikakav ugovorni odnos pa tužitelj nije ovlašten niti ispostavljati račun u odnosu na tuženika i temeljem istog dalje pokrenuti ovrhu. Zbog navedenog tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika eventualni manjak isporučene robe soje i tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i predlaže odbiti istoga sa tužbenim zahtjevom.

Ukoliko tužitelj smatra da bi mu zbog navodnog manjka u tuženikovoj isporuci bila pričinjena šteta tada tužitelj nije mogao izdavati račun na ime tuženika koji bi mu zaračunavao naknadu štete niti temeljem takvog računa podnositi prijedlog za ovrhu jer takav račun pravilnom primjenom materijalnog prava ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31 Ovršnog zakona (odluka VTS broj Pž-2916/02 od 20.4.2004.) Račun se može izdavati samo za poslovne isporuke dobara i usluga a ne za odštetna potraživanja. Tuženik i tužitelj nisu u nikakvom poslovnom odnosu niti je između njih postojao ikakav ugovor da tužitelj umjesto tuženika a za račun tuženika isporuči soju. Tužitelj računom tuženiku zaračunava navodnu naknadu štete koju je eventualno pretrpio isti tužitelj no takav račun nije valjana vjerodostojna isprava te tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Nakon isporučene soje zaključno sa 7. studenim 2015. tuženika nikada nitko iz tvrtke BC Agroslavonija d.o.o. nije pozivao da naknadno doveze soju u količini koja bi eventualno nedostajala te 23. prosinca 2015. BC Agroslavonija d.o.o. zatvara tuženikov dug i vrši razliku plaćanja za ispostavljene račune. Nakon toga tužitelj krajem siječnja 2016. gotovo tri mjeseca nakon isporuke primjećuje da u njegovim silosima nedostaje određena količina soje nakon čega kontaktira tuženika i to kako bi prvo ispitao da li tuženik posjeduje sve skladišne primke u vezi ranije isporučene soje pa kada je saznao od tuženika da isti uopćene posjeduje skladišne primke o isporučenoj soji tada počinje potraživanje od tuženika navodnog manjka jer tuženik ne može dokazati skladišnim primkama koju količinu soje je dovezao u silose tužitelja. Unatoč tome što tuženik ne posjeduje skladišne primke za isporučenu soju u ukupnoj količini 85.820,00kg tuženik može dokazati da je za račun BC Agroslavonije d.o.o. isporučio žitaricu soje u toj količini. Iz skladišnih primki broj 135, 136, 141, 142, 151, 167, 138 i 241 iz perioda od 27.10.2015. do 7.11.2015. koje je tužitelj dostavio nesporno proizlazi da je tuženik u silose tužitelja dovezao 58.640,00kg soje. Iz dnevnog izvješća Croatia kontrole d.o.o. za kontrolu robe kojeg je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tvrtka Croatia kontrola d.o.o. putem djelatnice HZ izvršila kontrolu isporučene robe od tuženika u količini od 58.640,00kg te tu količinu tužitelj čini nespornim.

Tužitelj zaboravlja da je dalju količinu od 27.000,00kg od strane tuženika isporučena u silose tužitelja u periodu od 25. listopada do 31. listopada 2015. kontrolirala druga tvrtka Inspecto d.o.o. putem svog zaposlenika EZ te je sastavljen zap isnik o kontroli kakvoće soje od 5. studenog 2015. (str. 13 spisa) i isti je zapisnik dostavljen uz prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi. Iz tog zapisnika proizlazi da je kooperant OPG Tadijanović Ivica isporučio za kupca BC Agroslavoniju soju u količ ini od 27.000,00kg te da je istu robu kontrolirao zaposlenik tvrtke Inspecto d.o.o. Iz navedenog proizlazi da je tuženik nedvojbeno isporučio količinu soje od 85.820,00kg. Tužitelj u spis nije dostavio sve skladišne primke koje su izdane na ime tuženika za razdoblje od 25.10. do 7.11.2015. pa tuženik predlaže da sud obveže tužitelja na dostavu skladišnih primki za soju količine od 27.000,00kg koju kontrolu je vršila tvrtka Inspecto d.o.o. Iz otpremnice br. 25/soja od 28.10.2015. koju je sačinio tužitelj prilikom daljeg prosljeđivanja soje tvrtci Ameropa žitni terminal d.o.o. sam tužitelj je stavio napomenu da je količina od 27.180,00kg soje tvrtki Ameropa žitni terminal d.o.o . isporučena od BC Agroslavonije d.o.o. odnosno od tuženika koji je tu količinu dovezao za račun BC Agroslavonija d.o.o. Tužitelj nije upoznat s prirodom poslovnog odnosa između tuženika i BC Agroslavonije u kojem je tužitelj sudjelovao samo kao posrednik za primitak i dalje prosljeđivanje robe – soje za račun BC Agroslavonija d.o.o. Tuženik je prema prethodnom dogovoru sa BC Agroslavonija d.o.o. istima predao količinu soje od 85.820,00kg koju je dovezao u silose tužitelja a potom je tužitelj nakon primitka robe u ime i za račun BC Agroslavonija d.o.o. tu predanu količinu soje dalje prosljeđivao tvrtci Ameropa žitni terminal d.o.o. koja je tu količinu soje kupila od tvrtke BC Agroslavonija d.o.o. Tuženik nakon predaje soje u silose tužitelja nije vršio nikakav dalji odvoz te soje iz silosa tužitelja.

6. Sukladno odredbi čl. 219. u vezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 123/2008., 57/2011., 148/2011. i 25/2013. - dalje u tekstu ZPP-a) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Među strankama je sporna osnovanost i visina potraživanja tuž itelja te aktivna legitimacija tužitelja za potraživanje utuženog iznosa od 79.841,25kn / 10.596,75€ od tuženika, a nesporno je postojanje poslovnog odnosa tuženika s BC Agroslavonija d.o.o. iz Osijeka te je nesporna činjenica da je tuženik po nalogu BC Agroslavonije dovezao soju u silose tužitelja za korist treće osobe BC Agroslavonija.

Sporno je koju količinu soje je tuženik predao u silose tužitelja za korist treće osobe BC Agroslavonija te da li je tužitelj aktivno legitimiran utužiti tuženika radi naplate iznos od 79.841,25kn /10.596,75€ od tuženika a temeljem računa – otpremnice 8/1/4 od 31.1.2016. na kojem računu je naznačen datum isporuke sa 31.1.2016. uz napomenu na računu veza BC Agroslavonija (str. 6 spisa) a koji račun je izdan nakon izvršene inventure u silosu tužitelja te utvrđenog manjka od 27.180,00kg soje.

8. Sud je u dosadašnjem tijeku postupka donio presudu sa 18. siječnja 2018. u predmetu ranije oznake Povrv-289/2016-18 kojom je djelomično održao na snazi platni nalog a kako je to pobliže označeno u izreci presude a kojim je naloženo tuženiku kao nositelju OPG Ivice Tadijanović isplatiti tužitelju Zečić d.o.o. iznos od 79.841,25kn /10.596,75€. U preostalom dijelu u pogledu dijela troškova ovrhe platni nalog je ukinut za dio ovršnih troškova u iznosu od 2.225,00kn/295,31€ te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove.

Tuženik je uložio žalbu na donesenu presudu te je Županijski sud u Sisku rješenjem Gž-684/2018-3 od 15.12.2022. istu žalbu uvažio te je ukinuo prvostupanjsku presudu u točki I i III izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, uz napomenu da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Tuženik se nije žalio na točku II izreke presude u kojoj je platni nalog ukinut u dijelu ovršnih troškova koji su naznačeni u donesenom platnom nalogu po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću Ovrv-21/2016 za iznos od 2.225,00kn/295,31€.

Nakon dostave drugostupanjske odluke predmet je dodijeljen u rad novom sucu a nakon imenovanja tog suca na županijskom sudu spis je došao u rad sucu koji donosi presudu.

9. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račun – otpremnica 8/1/4 od 31.01.2016., izvadak iz sudskog registra (str. spisa 7-9), prigovor protiv računa – otpremnica od 15.02.2016. s preslikom povratnice, zapisnik o kontroli kakvoće soje od 05.11.2015. (str. spisa 13), ispis e-maila od 19.02.2016., račun 13/KS/3 od 30.11.2015., dopis od 30.11.2015., dnevno izvješće 1/soja od Croatia kontrola, preslik otpremnica 25/soja od 28.10.2015. s povratnicom, obračun od 19.02.2016., preslik skladišnih primki (str. spisa 34 – 37), vagarski list broj 2015/1-2385, zapisnik (str. spisa 42), račun – otpremnica 1072/1/1 od 28.10.2015., zahtjev za račun (str. spisa 46), preslik računa (str. spisa 47-48) izvadak o stanju i prometu po računu od 26.12.2015., te su u svojstvu svjedoka saslušani MZ, VZ, HZ, ČZ, EZ, RZ i GZ, te tužitelj FZ, kao ovlaštena osoba za zastupanje u tvrtci tužitelja, i tuženik IZ, uvidom u iskaz ponovo saslušanog ŽZ i SZ, u usmeno očitovanje vještakinje Jadranke Crnogorac, u dodatni iskaz tuženika IZ.

10. U rješenju Gž-684/2018-3 od 15.12.2022. Županijskog suda u Sisku prihvaća se žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa time i pravilna primjena materijalnog prava. Drugostupanjski sud u obrazloženju rješenja ističe kako iz spisa proizlazi da je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo 8. ožujka 2016. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa otpremnice br. 8/14 datiranim s 31. siječnja 2016. i dospijećem s 31. siječnja 2016. i to na iznos od 79.841,25 kn.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da niti je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem temeljem kojeg je tužitelj izdao predmetni račun-otpremnicu, da nema dugovanja prema tužitelju i nije mu poznato po kojoj osnovi je izdan predmetni račun. Na temelju provedenih dokaza proizlazi da je tuženik bio kooperant tvrtke BC Agroslavonija d.o.o. koja mu je 2015. isporučila repromaterijal i da je tuženik ostao dužan oko 200.000,00 kn te su se ČZ kao komercijalni direktor te tvrtke i tuženik dogovorili da će tuženik dug vrati preuzimanjem merkantilne soje tuženika, koju će tuženik predati u silose tužitelja.

Iz iskaza svjedoka FZ, zaposlenika tužitelja, proizlazi da ga je svjedok ČZ zamolio da od tuženika zaprimi od 80 tona robe i da je pristao jer su s tvrtkom BC Agroslavonija d.o.o. surađivali niz godina. Navodi da nije sporno da su od tuženika primili 58,5 tona soje i da su izdali 85 tona, a da su ČZ i tuženik tvrdili da će dovesti razliku robe. Svjedok je iskazao da je manjak robe utvrđen nakon pregleda papira i da je prilikom isporuke robe tvrtki BC Agroslavonija d.o.o. bio uvjeren da je tuženik predao u silose 85 tona soje, a što bi značilo, kako se to navodi u žalbi, da je tužitelj predao tvrtki BC Agroslavonija d.o.o. svoju robu.

Tuženik tijekom postupka tvrdi da je bio u poslovnom odnosu s tvrtkom BC Agroslavonija d.o.o. i po nalogu svjedoka ČZ isporučivao robu u silose tužitelja u dogovorenoj količini.

Tuženik tvrdi da je kao kooperant BC Agroslavonija d.o.o. temeljem usmenog sporazuma i naloga BC Agroslavonija d.o.o. upućen da za račun iste preda količinu od 85.820,00kg soje u silose tužitelja.

Iz dostavljenih skladišnih primki nesporno je da je tuženik u silose tužitelja predao ukupno 58.640,00 kg žitarice soje no niti jedna strana, ni tužitelj ni tuženik, nisu u spis dostavili primke za količinu od 27.180,00kg soje, za koju količinu je tužitelj utvrdio manjak prilikom inventure stanja u silosima u siječnju 2016. pa je za isti manjak izdan račun – otpremnica 8/1/4 od 31.1.2016. sa datumom isporuke od istoga dana a temeljem kojeg se potražuje utuženi iznos. Iako tuženik tvrdi da je predao dogovorenu količinu soje od 85.820,00kg prema provedenim dokazima nije dokazan ulaz količine od 27.180,00kg soje u silose tužitelja, no ta količina soje je isporučena kao soja OPG IZ i to od BC Agroslavonije za kupca Ameropa žitni terminal, adresa isporuke Silosi u Silašu sa 28.10.2015. a sve prema otpremnici broj 25. Na istoj otpremnici je vidljivo da je roba izdana od strane Zečić d.o.o. Za istu soju napravljen je zapisnik o kontroli kakvoće soje na Žitnom terminalu Radna jedinica Silos Silaš za partnera Ameropa žitni terminal d.o.o. gdje je kao kupac naveden BC Agroslavonija te je navedena količina od 27.180,00kg soje navedeno kao soja OPG Tadijanović Ivice uz dopunu zapisnika da se iza račun na BC Agroslavoniju za količinu od 27.180,00kg soje na iznos od 80.520,75kn. Upravo tu količinu soje, protuvrijednost utuženog iznosa, tužitelj potražuje od tuženika smatrajući da je tu količinu izdao kao soju primljenu od OPG IZ a za koju količinu ne postoje primke u skladištu tužitelja a za što je tužitelj saznao tek prilikom inventure robe na svom silosu u siječnju 2016. godine. Iz tog razloga za nastali manjak od 27.180,00 kg soje prema izdanom računu od 31.1.2016. (str. 6 spisa) tužitelj tereti tuženika. Tuženik tvrdi da je u silose tužitelja predao ukupno dogovorenu količinu od 85.820,00kg soje no da za količinu od 27.180,00kg nema izdane primke od strane tužitelja prilikom predaje u silos no da je njegova soja proslijeđena dalje u silos u Silašu.

Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika utuženi iznos a koliko iznosi manjak u njegovim silosima u siječnju 2016. te da li je tužitelj postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika kad je predao količinu soje od 85 tona tvrtki BC Agroslavonija d.o.o. bez provjere količine robe koju je predao tuženik u silose tužitelja. Ni tužitelj ni tuženik nemaju dokaz o predaji količine od 27.180,00kg u silose tužitelja no tuženik nije odgovoran za isporuku navedene količine soje iz silosa tuži telja za račun BC Agroslavonije d.o.o. a koja količina je proslijeđena i predana na Ameropa Žitnim terminalima, Radna jedinica Silaš (str. 13 spisa) a sve prema otpremnici broj 25 izdanoj od strane Zečić d.o.o. od 28.10.2015. (str. 40 spisa). Bez obzira da li je tuženik predao ukupno dogovorenu količinu soje u silos tužitelja od 85.820,00kg soje time da postoje primke samo za iznos od 58.640,00kg a ne postoje za količinu od 27.180,00kg, tužitelj ne može i nije aktivno legitimiran potraživati od tuženika utuženi iznos za količinu utvrđenog manjka robe u silosu od 27.180,00kg soje jer tuženik nije bio u nikakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem a izdavanje robe po usmenom dogovoru tužitelja sa knjigovođom BC Agroslavonija d.o.o. ne daje pravo tužitelju potraživati utuženi iznos manjka od tuženika već upravo od BC Agroslavonije d.o.o. kojoj je tuženik izdao tu količinu soje a naknadno je prema dokumentaciji iz silosa utvrdio da ta količina nije predana od strane tuženika tužitelju.

Sud u cijelosti prihvaća navode tužene strane a napose istaknuti prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja koji je osnovan jer tužitelj ne može teretiti tuženika za utvrđeni manjak robe prilikom inventure na svojim silosima u siječnju 2016. bez obzira na usmene dogovore između tužitelja i BC Agroslavonija d.o.o. i predaji količine od 27.180,00kg soje koja je predana na Ameropa žitnim terminalima Radna jedinica Silaš kao soja OPG IZ (str. 13 i 40 spisa).

11. Uvidom u račun – otpremnica 8/1/4 od 31.01.2016. utvrđeno je kako tužitelj tereti tuženika IZ za iznos od 79.841,25 kn na za ukupnu količinu od 27.180,00 kg žitarice soje, te pripadajući Porez na dodanu vrijednost (PDV). Iz uvida u priloženu dokumentaciju koja se sastoji od dopisa od 30.11.2015., preslika otpremnica 25/soja od 28.10.2015. s povratnicom, obračuna od 19.02.2016., preslika skladišnih primki (str. spisa 34 – 37), vagarski list broj 2015/1-2385, zapisnik (str. spisa 42) utvrđeno je kako je tuženik u silose tužitelja predao ukupan iznos od 58.640,00 kg žitarice soje. Navedena količina istovjetna je na podacima iz skladišnih primki i podacima s vagarinki. Nadalje iz dnevnog izvješća 1/soja od Croatiakontrola utvrđena je zabilježena predane količine žitarice soje od 58.640,00 kg, te je u potpunosti sukladna s zabilježenim težinama na dokumentaciji tužitelja.

Iz računa 13/KS/3 od 30.11.2015.i 15/KS/3 od 30.11.2015. proizlazi kako je OPG Tadijanović fakturirao na naplatu ukupnu količinu žitarice soje BC Agroslavonija d.o.o. od 85.820,00 kg, i to jedna faktura na 58.640,00 kn i druga na 27.180,00 kn, tržišne novčane vrijednosti ukupno 239.581,00 kn. Također iz izvatka o stanju i prometu na računu od 26.12.2015. utvrđeno je kako je nakon izvršenih prebijanja na ime preuzetog repromaterijala od BC Agroslavonija d.o.o. na račun tuženika izvršena uplata od 16.000,00 kn, a koju činjenicu je nespornom učinio i sam tuženik.

12. Na okolnosti ukupno predane količine soje u silos tužitelja sud je saslušao predložene svjedoke ŠZ, VZ, HZ, ČZ, EZ, FZ, RZ i GZ.

13. Svjedok MZ iz [adresa] koji je zaposlenik tužitelja 12 godina iskazao je kako je radi uglavnom poslove vezane uz prijem robe koji se sastoji od vaganja pristigle robe i uzimanja uzoraka prije tovarenja u silos. Uobičajen način poslovanja je da kada dođe klijent s robom uzima se uzorak koji se prosljeđuje djelatnicima Croatiakontrola d.o.o. ili Inspekt d.o.o., radi daljnjih analiza, a vozilo se važe na elektronskoj vazi koja se službeno baždari jednom godišnje. Po izvršenom vaganju s računala koje je povezano s vagom ispisuju se podaci o težini primljene robe te se navedeni podaci spajaju s podacima s uzoraka. Iskazao je i kako upravo on obično radi ove poslove kod tužitelja uz još jednog radnika TZ, ali da ne može sa sigurnošću reći da je uzimao uzorke ili vagao. Ustvrdio je kako mu je poznato da je tuženik u navedenom periodu dostavio oko 56000 kg soje, a što je poznato iz papira koji se vode. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja odgovorio je kako se pri sastavljaju primke na istima navodi koliko, kakve robe, kojega dana i tko ju je predao, nadalje on osobno sastavlja skladišnu primku i primjerak uručuje klijentu kao i primjerak odvage. Također iskazao je kako ne zna razliku između skladišnice i skladišne primke, te da oni na svom radnom mjestu izrađuju skladišne primke primjerak kojega uručuju osobama koje su predale robu i ne razumije što je skladišnica i da nitko do sada nije stavio prigovora u tome smislu. Na posebno pitanje vezano uz otpremnicu broj 25/soja koja je u spis dostavljena i nalazi se na str. 30, svjedok odgovara kako je istu potpisao VZ, ali da on osobno ne radi na tom poslu i da ne izdaje otpremnice, također da nema saznanja vezano uz prijem i otpremu robe trećim osobama i o načinu poslovanja.

14. Svjedok VZ zaposlen na poslovima skladištara kod tužitelja iskazao je istovjetno vezano uz postupke predaje robe u silos i prijema iste, no napomenuo je kako mu je poznato da je iz silosa izašlo robe tuženika ukupne težine 85 tona i da on nikada nije predao razliku. Nadalje je iskazao kako kontrolu uzoraka vrši Croatiakontrola d.o.o. koja je izvršila i kontrolu robe tuženika, te da i oni imaju evidenciju o količini primljene robe, a prema njegovim saznanjima kontrolu je vršila isključivo Croatiakontrola d.o.o. Nastavno na posebno pitanje punomoćnika tuženika vezano uz odvoz robe iz silosa u korist trećih osoba svjedok iskazuje da se obično iz silosa odvozi robe tek kada je sva primljena. Nadalje je iskazao kako je on sastavio otpremnicu koja se u spisu nalazi na str. 30, te da napomena znači kako je ta količina robe isporučena BC Agroslavoniji i da je riječ o robi OPG Tadijanović, isto tako kako se osobe koje predaju robu ne potpisuju na primku pa tako nije niti tuženik. Na iskaz ovog svjedoka tuženik je istaknuo prigovor samo u dijelu iskaza svjedoka kada tvrdi da je kontrolu primljene robe kod tužitelja vršila isključivo Croatiakontrola d.o.o. jer u spisu postoji zapisnik o kontroli kakvoće soje tvrtke Inspekto d.o.o., p rema kojom proizlazi da je kontrolu vršila i tvrtka Inspekto d.o.o. Vezano na ovu primjedbu svjedok VZ očitovao se kako se roba kontrolira na izlasku i ulasku u silos, kontrolu ulaska robe za Zečić d.o.o. vrši isključivo Croatiakontrola d.o.o., p rilikom otpreme robe trećim osobama kontrolu mogu vršiti i druge tvrtke, ovisno o dogovoru sa trećom osobom koja preuzima robu.

15. Svjedokinja HZ zaposlenica Croatiakontrole d.o.o. iskazala je kako njen poslodavac ima ugovor sa tužiteljem, te da ona obavlja poslove kontrole na silosu tužitelja prilikom prijema robe, a otpremi robe prema pisanom nalogu. Svjedokinja je iskazala kako se kontrola robe vrši na način da radnik uz naše nadgledanje ili uz prisustvo stranke koja mora biti prisutna uzima uzorak. U uzorku se pregledava vlaga, proteini, hektolitarska masa, primjesa, gluten, defektna i zelena zrna. Nakon izvršenog uzorkovanja popunjavaju se posebni popratni dokumenti u koji se upisuju rezultati svih izvršenih mjerenja kao i podaci o danu predaje, osobi koja predaje i kilaži. Ove podatke i danu osobi i kilaži prepisujemo iz skladišnih primki Zečić d.o.o. Nadalje je sv jedokinja predočila sudu dnevno izvješće, a koje se u spisu nalazi na str. 32, iz kojega je vidljivo naznačeni datumi predaje i količine vezani uz datume primke tužitelja za IZ, a iste da sadrže podatke o predanoj robi kroz cijelu godinu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedokinja je iskazala kako je ona osobno odgovorna za ovu radnu jedinicu, odnosno Zečić d.o.o. da svu primku vrši isključivo ona, a da ima i tehničara, a koji postupa kao i ona.

16. Svjedok ČZ, komercijalni direktor BC Agroslavonija d.o.o. iskazao je kako je njegova tvrtka u tijeku 2015. surađivala s tuženikom. Njegova firma surađuje sa BC Institutom i s tuženikom je ugovorena proizvodnju sjemenske kulture na način da mu se preda repromaterijale, a on predaje robu. Nakon završene suradnje utvrđeno je kako je tuženik ostao dužan oko 200.000,00 kn, pa je u svrhu namirenja ovog duga dogovoreno preuzimanje merkantilne soje tuženika. Obzirom da BC Agroslavonija d.o.o. često surađuje sa Zečić d.o.o. dogovorena je predaja u njegove silose, a oni će zatim istu proslijediti BC Agroslavoniji d.o.o. ili trećem po njenom nalogu. Svjedok je nadalje iskazao da nakon što je predana soja i obzirom na potpuno povjerenje u tuženika, on osobno ga je nazvao i pitao koliko mi je robe isporučio i dogovorili smo da fakturira na ime računa 85 tona. Nakon izvršenog fakturiranja i prebijanja dugovanja, moja tvrtka je ostala dužna tuženiku pa mu je na ime razlike isporučen kukuruz. Kada su poslovi oko primopredaje i preprodaje bili gotovi, ustanovljeno je kako je tuženik u silose Zečić d.o.o. predao oko 50 tona soje, što je znatno manje od fakturiranog zbog čega se stvorila dugovna razlika od preko 20 tona. Nakon pokušaja dogovora s tuženikom i pozivanja ga da dostavi razliku soje, isti se prestao javljati. Nadalje na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedok je iskazao da mu nije poznata uplata u korist tuženika od 16.000,00 kn nakon izvršene kompenzacije, kao niti da li je roba fakturirana na jednom ili dva računa. Ponovno je istaknuo o kako je on vjerovao tuženiku na riječ, da nije provjerio primke i da fakturirano stanje od 85 tona ne odgovara stanju prema primkama.

Nakon predočenja na uvid zapisnika o kontroli kakvoće soje koji se u spisu u preslici nalazi na str. 50 svjedok je odgovorio da mu je poznat navedeni zapisnik te da je na njemu navedena količina koju mu je tuženik fakturirao dva puta, a potvrdio je i kako je on sastavio dopis koji se u spisu nalazi na stranici 27. Vezano uz zapisnik o kontroli kakvoće soje Inspekto d.o.o. svjedok je odgovorio kako je isti primio prije kontroliranja ukupne količine soje i da je primljene količine od tuženika preuzeo od Zečić d.o.o., te da je prema njegovim saznanjima Inspekto d.o.o. vršio usluge kontrole kod Zečić d.o.o., kao i u svakom silosu.

Na ročištu kod ovog suda 14. prosinca 2017. prilikom ponovnog saslušanja ovog svjedoka vezano uz navode o fakturiranju dva puta robe, svjedok je iskazao kako je vjerovao tuženiku da je tužitelju u silos predao 85 tona soje koju je on osobno dalje prodao Ameuropi u Silaš, posljedica čega je bilo ispostavljanje fakture i tuženiku na 85 tona, dok se kasnije na inventurnim listama nije utvrdio prema njima manjak od 27 tona. Također pojasnio je kako se zapisnik koji se u spisu nalazi na str. 50. odnosi na robu koja je predana u silose Silaša. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedok je iskazao kako nije postojao dogovor po kojem bi tužitelj FZ nadomjestio razliku u količini soje u slučaju da tuženik IZ u silose dopremi manje od 85 tona.

Vezano na ovakav iskaz svjedoka SZ punomoćnik tužitelja istaknuo je primjedbu na dio iskaza gdje se tvrdi da je zapisnik Inspekta d.o.o. načinjen po narudžbi Zečić d.o.o. i to prilikom prijema robe u silose Zečić d.o.o., a to s obzirom da Zečić d.o.o. isključivo kontrolu prilikom primitka robe vrši po ugovorenom partneru Croatiakontroli d.o.o.

17. Svjedok FZ dugogodišnji zaposlenik tužitelja od 10. mjeseca 2015. radi na radnom mjestu savjetnika direktora koji obuhvaća poslove prijema i otpreme robe iz silosa. Iskazao je kako mu je poznato poslovanje koje je predmet ovog postupka budući ga je gospodin ČZ zamolio da od tuženika zaprimi oko 80 tona robe, a na što smo pristali budući da sa BC Agroslavonijom surađuju dobro i dugi niz godina. Ukupno je od IZ primljeno oko 58,5 tona soje, a izdano je oko 85 tona budući su g. ČZ i tuženik garantirali da će dovesti razliku robe. Nadalje je istaknuo kako su i prije surađivali s tuženikom ali da suradnja nije bila uspješna i u 2015.g. osim predmetne soje nije preuzeta druga njegova roba. Svjedok je nadalje odgovorio kako mu je poznato da je BC Agroslavonija platila fakturu od 85 tona soje kroz kompenzaciju, te da roba na silosu Zečić d.o.o. nije primljena nikada bez izdane skladišne primke i vagarinke. Nakon što su mu predočene skladišne primke koje se u spisu nalaze na str. 34 – 37 svjedok je potvrdio kako je riječ o primkama koje je izdao tužitelj tuženiku za preuzimanje soje koja je predmet ovog postupka. Također je napomenuo kako Zečić d.o.o. ima ugovor sa Croatiakontrolom d.o.o. radi kontrole robe koja ulazi u silose. Nadalje prilikom predaje soje da je bio u kontaktu s tuženikom, a budući da se približavao kraj kampanje soje i da je povjerovao je g. ČZ izvršio je predaju mu ukupnih 85 tona, računajući da će mu biti predana razlika soje. U trenutku isporučivanja robe BC Agroslavonija bio je u uvjerenju kako je tuženik predao svih 85 tona, ali budući oni kao tvrtka imaju nekoliko stotina kooperanata nije mogao biti siguran, te se konačno manjak utvrdio tek nakon pregleda papira. Nakon utvrđenog manjka kontaktiran je tuženik i pozvan ga da dođe na razgovor sa svim primkama koje ima, ali mu je isti odgovorio kako je on fakturirao 85 tona i da je on svoje poslove razriješio. Nadalje isto mu je odgovorio i g. ČZ uslijed čega je on ostao oštećen za 27 tona. Također iskazao je kako mu nije poznato da je dostavljana ikakva dokumentacija BC Agroslavoniji kao i da se na skladišnu primku ne potpisuje osoba koja ju predaje, kao i da je 85 tona soje proslijeđeno bez pregleda primki.

18. Svjedok EZ iskazao je kako od prošlog mjeseca nije zaposlen u Inspekto d.o.o. ,ali da je 2015. bio zaposlen u Inspekto d.o.o. na poslovima kontrole uzoraka. Njegovo radno mjesto bilo je isključivo u Silašu i 2015. nije radio kod Zečić d.o.o. Tamo da je samo obavljao poneki posao otpreme ali sve skupa prije 10 godina, jer je 10 godina neprestano zaposlen u Inspekto d.o.o. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika svjedok je odgovorio kako u 2015. nije nikada bio u silosima Zečić d.o.o., te da se ne sjeća tuženika da bi predavao robu bilo na kojem mjestu. Nakon što mu je predočen zapisnik o kontroli kakvoće Inspekto d.o.o. koji se u spisu nalazi na str. 50. svjedok je iskazao kako je riječ o zapisniku koji je on sastavio prilikom preuzimanja soje na silosu u Silašu, te je napomenuo kako on kao djelatnik Inspekta jamči za kvalitetu robe,a vagar radi u odvojenoj prostoriji i uobičajeno je putem motorole dojavljivao iznos utvrđen na vagi. U pogledu napomena na ovom zapisniku pretpostavlja da su one iste prenesene iz prateće dokumentacije koja je dostavljena uz vagarinku, te je vagar bio CZ. Trenutno nema uvid u tu popratnu dokumentaciju i ista bi se morala tražiti od Amerope žitnih terminala.

19. Svjedok RZ iskazao je kako je njemu poznato da se 2015. kod tuženika IZ vršila soja, a koja se prodavala u silose tužitelja Zečić d.o.o. On osobno je vršio soju na jednom od kombajna koji su radili, no međutim nema saznanja o količini soje koja je predana, te je prema njegovom sjećanju kvaliteta soje je bila srednja. Također svjedok je iskazao kako ne može sa sigurnošću utvrditi koliko je hektara obradio, ali da misli da je bilo oko 10 ha, te da se ne može očitovati o prihodu soje po hektaru budući se on razlikuje svake godine i ovisi o području na kojem je sađena.

20. Svjedok GZ iskazao je kako je u tijeku 2015. godine bio zaposlen kod tuženika na poslovima kombajniranja i prijevoza. Skidao je soju u jesen 2015. koja se vozila u silose tužitelja, dio soje vozio je on i osobno je odvezao ukupno 4 prikolice od 10 tona, a dio je vozio sam tuženik. Sveukupno je prema iskazu svjedoka bilo je 11 prikolica. Na posebno pitanje tužitelja svjedok je iskazao da se roba odvozi na silos, važe, radnici uzimaju uzorke, a on odlazi s otpremnicom, te da je to uobičajen način prijevoz odvoza robe i da se prilikom predaje robe dobije dokument da je roba predana. Iskazao je kako misli da da papir koji se dobije ima naziv "otpremnica" ali nije siguran, a li da je u svakom slučaju siguran kako na njemu piše količina izvagane robe, također da se ne sjeća da li je potpisivao bilo kakav dokument prilikom predaje robe, ali da se u većini slučajeva potpisuje.

Punomoćnik tužitelja istaknuo je primjedbu na iskaz ovog svjedoka u dijelu koji se odnosi na istinitost i točnost iskaza saslušanog svjedoka i koji su u suprotnosti s navodima tužitelja i saslušanih svjedoka, te materijalne dokumentacije a odnosi se na ukupnu količinu predane robe od 11 prikolica.

Saslušanim svjedocima sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući iste istinitim i točnim, te suglasnim s priloženom materijalnom dokumentacijom u ovom postupku.

21. Tuženik IZ pred ovim sudom iskazao je kako je surađivao s BC Agroslavonija nekoliko godina, te se prvo bavio sjemenskom proizvodnjom. Ova proizvodnja bila je popraćena sa urednim poslovanjem no nakon gašenja njihove sjemenske proizvodnje ponuđeno mu je ratarstvo. Nadalje je iskazao kako je po nalogu g. ČZ predao 84 tona merkantilne soje u silos g. FZ s kojim je surađivala Agroslavonija. Predaja se vršila na način da se skinuta robu sa oranice odvezi do silosa tužitelja gdje je vršeno vaganje, uziman je uzrok i istovar. Prilikom predaje je primio vagarinke, ali iste nije uredno sačuvao budući da one nisu neophodne za njegovo poslovanje. Robu je do silosa vozio s njim i GZ, te je bilo ukupno 11 prikolica, što znači 85 tona. Smatrao je kako nakon predaje robe tužitelj FZ prosljeđuje ČZ vagarinke. ČZ putem e-maila dostavlja podatke o količini robe što je odgovaralo i njegovim podacima, pa je nakon toga i na njegovo inzistiranje da se isplata izvrši što prije, naloženo knjigovođi da izvrši fakturiranje. Plaćeno mu je, a dio je primio i u robi i to u sjemenskom kukuruzu, a što je g. ČZ osobno isporučio. Otprilike u mjesecu siječnju, kontaktirali su ga i ČZ i tužitelj, te izvijestili kako su utvrdili da nedostaje predane soje i kako je riječ baš o njegovoj soji, navedenom prilikom da su mu ponudili i dogovor obzirom je tužitelj bio dužan BC Agroslavoniji određenu svotu novca, ali na njega nije pristao jer je smatrao da je nepošten. Na posebno pitanje je iskazao kako nema čvrsti dokaz o količini predane robe od 27,18 tona te da istu u potpunosti posjeduje tužitelj, te da ima saznanja da su podaci o predanoj robi prosljeđivani BC Agroslavonija d.o.o. nakon predočenja zapisnika koji se u spisu nalazi na str. 50, tuženik je iskazao kako smatra da se isti odnosi na predaju robe kod tužitelja Zečić d.o.o., a da je nakon skidanja soje s polja jedan dio vožen direktno u silose, a jedan dio je sušen u sušionici u vlasništvu obitelji I u [adresa].

22. Nakon ukidanja prvostupanjske presude po novom sucu kojem je spis dodijeljen u rad provedeno je dodatno saslušanje nekih već saslušanih svjedoka i stranaka kao i financijsko vještačenje po vještaku Jadranki Crnogorac na okolnost postojanja potraživanja tužitelja i visine istoga a uzimajući u obzir dokumente i isprave dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu te tijekom trajanja postupka.

23. Iz pismenog nalaza financijskog vještaka Jadranke Crnogorac (str. 126 spisa) od 20.11.2023. proizlazi da je račun 13/KS/3 od 30.11.2023. za 58.540 kg na bruto iznos 159.061,00 kn ispravan jer ima ispravne knjigovodstvene dokumente. Račun 15/KS/3 od 30.11.2023 za 27.180 kg na bruto iznos 80.520,75 kn knjigovodstveno je neispravan dokument jer nema za prilog dokument koji dokazuje ulaz robe na skladište. Vagarski list koji je u prilogu samo dokazuje da je roba vagana, ali ne da je to nova roba koja je ušla na skladište. Pošto je neispravan račun naplaćen, knjigovodstvena ispravka je fakturiranje neisporučene robe dobavljaču. Time se stvara potraživanje prema njemu, odnosno vraća se plaćeni iznos. Tužitelj Zečić d.o.o. je ispostavio fakturu prema tuženiku 8/1/4 31.01.2016. za 27.180 kg na bruto iznos 79.841,25 kn., što je ispravna korekcija. Tužitelj je napravio grešku jer je fakturirao po cijeni 2,35 kn umjesto 2,37 kako je fakturirao tuženik, pa je dobio (80.520,75-79.841,25 kn= 678,75 kn) Tužitelj da ima pravo samo na iznos potraživanja koji je fakturirao 79.841,25 kn jer je toliko fakturirao.

24. Na pismeni nalaz financijskog vještaka tuženik se očitovao podneskom od 29.11.2023. (str. 137). Tuženik ističe kako provedeno vještačenje nije podoban dokaz za utvrđivanje osnovanosti potraživanja tužitelja prema tuženiku jer se nalaz i mišljenje financijskog vještaka temelji na knjigovodstvenom stanju tužitelja prema kojemu knjigovodstvenom stanju postoji otvoreno potraživanje tužitelja prema tuženiku, što čak i tuženik ne dovodi u pitanje.

Zadaća suda je utvrditi da li je to knjigovodstveno stanje tužitelja vjerodostojno, odnosno da li je pravno utemeljeno ono što je tužitelj evidentirao u svojim knjigovodstvenim ispravama. Primjerice, da je financijska vještakinja analizirala knjigovodstveno stanje tuženika utvrdila bi da ne postoji nikakav dug tuženika prema tužitelju, a svaka od stranaka može knjigovodstveno prikazati stanje onako kako mu odgovara.

Financijska vještakinja je sukladno čl.259.st.2. ZPP imala mogućnost za potrebe nalaza i mišljenja isto sačiniti prema cjelokupnom knjigovodstvenom stanju tužitelja, tuženika kao i tvrtke BC Agroslavonija, od istih tražiti potrebna pojašnjenja, sve kako bi utvrdila da li je knjigovodstveno stanje tužitelja vjerodostojno, međutim isto je izostalo. Dominantno se nalaz i mišljenje financijske vještakinje temelji na postojanju skladišnih primki kao isprava koje dokazuju ulaz robe na skladište, međutim financijska vještakinja pri tome zanemaruje da su skladišne primke jednostrani dokument tužitelja, kojeg izdaje tužitelj, čak se na istima ne supotpisuje niti onaj tko dobavlja robu u skladište, pa već ta činjenica upućuje jasno da je tužitelj mogao lako manipulira ti skladišnim primkama dostavljajući za potrebe ovog postupka samo skladišne primke za nespornu količinu od 58.640 kg soje dok za spornu količinu od 27.180 kg ne dostavlja niti ih knjigovodstveno evidentira.

Rješenjem o planu upravljanja postupkom od 07.09.2023.g. sud je pozvao tužitelja u roku od 30 dana dostaviti u spis skladišne primke za isporučenu soju količine 27.000 kg koja je evidentirana u otpremnici tužitelja broj 25/soja od 28.10.2015.g. kao i na zapisniku o kontroli kakvoće ”soja” od 5.11.2015.g., a tužitelj podneskom od 25.09.2023.g. dostavlja ponovo skladišne primke za nespornu količinu od 58.640 kg te otpremnicu broj 25/soja od 28.10.2015.g. U nalazu i mišljenju financijska vještakinja nigdje ne utvrđuje postojanje tužiteljeve otpremnice broj 25/soja od 28.10.2015.g. koju je tužitelj sačinio prilikom otpreme količine od 27.180 kg soje u žitni terminal ”Ameropa” Silaš i na kojoj je napomena da je roba isporučena od OPG Tadijanović Ivica niti vještakinja stavlja u kontekst navedenu otpremnicu sa postojanjem skladišnih primki upravo za tu količinu. Ovdje tuženik smatra potrebnim uputiti na iskaz svjedoka H, skladištara tužitelja, koji je u svom iskazu potvrdio da je otpremnicu sastavio taj svjedok i da je riječ o robi tuženika. Svjedok VZ je iskazao i da se roba iz silosa tužitelja odvozi trećim osobama tek kada je prethodno sva roba primljena. U svom nalazu i mišljenju vještakinja ne utvrđuje da li postoje skladišne primke za robu navedenu u otpremnici broj 25/soja od 28.10.2015.g. i kako je to uopće moguće. Da li se radi o knjigovodstvenom propustu tužitelja? Nalaz i mišljenje financijske vještakinje je nejasan i kontradiktoran jer ne daje odgovor u kakvom je poslovnom odnosu tuž itelj prema tuženiku. Ukoliko je tuženik dobavljač, a kupac BC Agroslavonija u kakvom je odnosu naspram kupca i dobavljača tužitelj čije se skladište koristi za međuulaz robe. S obzirom da je u teorijskom dijelu nalaza i mišljenja vještakinja navela kako dobavljač na temelju skladišne primke knjiži prihod i zadužuje kupca, a da je kupcu to podloga za stvaranje obveze prema dobavljaču, u nalazu i mišljenju vještakinja ne utvrđuje temeljem čega je kupac BC Agroslavonija knjižio obveze prema tuženiku te izvršio plaćanje tuženiku, a pogotovo ostaje nejasno i sporno temeljem čega je tužitelj, koji nije kupac, zadužio tuženika kao dobavljača. Pogrešno vještakinja utvrđuje da je u konačnici soja završila kod tužitelja niti vještakinja za isto daje ikakvo obrazloženje s obzirom da je i među strankama nesporno da je tuženik u tužiteljeve silose dobavljao soju za BC Agroslavoniju, a potom je tužitelj prethodno dobavljenu soju isporučivao tvrtki BC Agroslavonija. Financijska vještakinja utvrđuje da je kupac BC Agroslavonija knjižio dvije tuženikove fakture bez provjere ispravnosti dokumenata i zadužio se prema tuženiku za 85.820 kg soje i 239.581,75 kn te da je BC Agroslavonija taj dug prema tuženiku i platila kompenzacijom, pa nadalje vještakinja utvrđuje da je naknadno u silosima tužitelja ustanovljeno da fali 27.180 kg soje koja je fakturirana od strane tuženika računom 15/KS/3 od 30.11.2023.g. za iznos od 80.520,75 kn, a pošto je račun plaćen jedina knjigovodstvena opcija ispravka greške je račun prema dobavljaču jer se na taj način vraća plaćeni iznos. Tko je trebao ispostaviti račun prema dobavljaču kao knjigovodstvenu opciju ispravka greške radi vraćanja plaćenog iznosa, kupac BC Agroslavonija koji je izvršio plaćanje ili tužitelj koji sa tuženikom nije u nikakvom ugovornom odnosu. Financijska vještakinja ne utvrđuje niti koji poslovni događaj je evidentiran u knjigovodstvu tužitelja, a koji je podloga za izdavanje računa tužitelja prema tuženiku i da li je to ispravno?.

Tuženik za financijsku vještakinju vezano za dostavljeni pismeni nalaz postavlja pitanja:

1. da li je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja izvršila uvid u knjigovodstvene isprave tvrtke BC Agroslavonija i tuženika vezano za spornu isporuku soje?

2. da li je vještakinja imala na uvid skladišne primke za spornu količinu 27.000 kg koja je evidentirana u otpremnici tužitelja broj 25/soja od 28.10.2015.g. kao i na zapisniku o kontroli kakvoće ”soja” od 5.11.2015.g. i da li je vještakinja knjigovodstveno mogla utvrditi tko je dobavljač te soje?

3. Ukoliko dobavljač robe prema otpremnici tužitelja broj 25/soja od 28.10.2015.g. nije tuženik, da li je tužitelj trebao ispostaviti fakturu za isporučenu robu tvrtki BC Agroslavonija?

4. Tko je izvršio plaćanje tuženiku sporne fakture 15/KS/3 od 30.11.2023.g. za iznos od 80.520,75 kn?

5. S obzirom da je po mišljenju vještakinje izvršeno plaćanje neispravnog računa 15/KS/3 od 30.11.2023.g. za iznos od 80.520,75 kn da li je kupac BC Agroslavonija knjigovodstveno ispravno trebao izvršiti knjigovodstvenu ispravku fakturiranjem neisporučene robe dobavljaču uvažavajući vještakinjinu napomenu da se na taj način vraća plaćeni iznos?

6. Koji poslovni događaj je evidentiran u knjigovodstvenom stanju tužitelja kao podloga za izdavanje tužiteljeve fakture prema tuženiku, odnosno u kakvom su poslovnom odnosu bili tužitelj i tuženik?

25. Na postavljena pitanja tuženika u odnosu na dostavljeni pismeni nalaz financijskog vještaka, financijski vještak Jadranka Crnogorac se pismeno očitovala podneskom od 29.12.2023. (str. 143 spisa) te je navela da je zadatak vještačenja bio na temelju podataka iz spisa te druge relevantne dokumentacije dati nalaz na okolnosti postojanja potraživanja tužitelja i eventualne visine istoga, a uzimajući u obzir dokumente i isprave (račune, otpremnice i skladišnice) koje su dostavljene u spis.

Vještakinja je prilikom izrade nalaza i mišljenja imala na uvid kompletni spis te je pregledala svu priloženu dokumentaciju. Vidjela je da faktura 15/KS/3 od 30.11.2023. na 80.520,00 kn (5-12-39) ima za prilog vagarski list ( u spisu 5-13-41), ne skladišnu primku. Vagarski list je samo potvrda kvalitete soje, a ne dokaz unosa količine soje u skladište. Vještakinja je vidjela fakturu Zečić d.o.o. 8/1/4 od 31.01.2016 prema OPG Tadijanović Ivica (u spisu 5-6-29) uz prilog otpremnice 25/soja (u spisu 5-6-30) prema OPG Tadijanović skladišteno Ameropa žitni terminal (roba isporučena od BC Agroslavonija = OPG Tadijanović Ivica). Ovdje se vidi da je faktura ispravno napravljena na OPG Tadijanović Ivica. Čitanjem cijelog spisa se može utvrditi da je soja išla od OPG Tadijanović Ivice u skladište Ameuropa Žitni terminali preko BC Agroslavonije, koja je tu soju isporučivala kupcu Zečić d.o.o. Pošto nema skladišne primke koja dokazuje da je OPG Tadijanović Ivica isporučio 27.180,00 kg soje Zečić d.o.o. tereti dobavljača. Vještak samo utvrđuje kako je sve provedeno i za što postoji ekonomska podloga za knjiženje te u svom nalazu pojašnjava načine knjižen ja. Ne ulazi u pravna pitanja vezana uz prefakturiranja soje i dogovore oko pravne osnove kompenzacije i plaćanja.

26. Tuženik u podnesku od 12.1.2024. (str. 144 spisa) navodi da u svom očitovanju vještakinja nije odgovorila niti na jedno pitanje postavljeno u podnesku tuženika od 29.11.2023.g. Iz očitovanja vještakinje jedino proizlazi da ista ostaje kod svog mišljenja da je faktura tužitelja Zečić d.o.o. br.8/174 od 31.01.2016.g. prema tuženiku OPG Tadijanović Ivica koja se temelji na otpremnici br.25/soja ispravno napravljena na OPG Tadijanović Ivica. Iz očitovanja vještakinje proizlazi da je čitanjem cijelog spisa ista utvrdila da je soja išla od OPG Tadijanović Ivice u skladište Ameuropa žitni terminali preko BC Agroslavonije, koja je potom tu soju isporučivala kupcu Zečić d.o.o. Na opisani način, vještakinja potpuno pogrešno utvrđuje tijek kretanja soje, a time i poslovne događaje koji su knjigovodstvena podloga za izdavanje tužiteljeve fakture prema tuženiku, odnosno vještakinja potpuno pogrešno knjigovodstveno tužitelja Zečić d.o.o. utvrđuje kao kupca. Prema vještakinji proizlazi da je soja išla od OPG Tadijanović Ivice u skladište Ameuropa žitni terminal preko BC Agroslavonije, a koji da su onda tu soju isporučivali kupcu Zečić d.o.o. Na opisani način vještakinja pogrešno interpretira otpremnicu br.25/soja koju je sastavio Zečić d.o.o. i iz koje je posve evidentno da je putem te otpremnice Zečić d.o.o. isporučio 27180 kg soje u Ameropa žitni terminal za BC Agroslavoniju, a da je roba isporučena od OPG Tadijanović Ivica. Da je vještakinjino utvrđenje u stvari pogrešno prepoznavanje stvarnog poslovnog odnosa, a posljedično i knjigovodstveno praćenje robe, tuženik ukazuje na iskaz svjedoka FZ, zaposlenog kao savjetnika direktora Zečić d.o.o., koji je na ročištu od 03.10.2017.g. iskazao:”........Poznato mi je poslovanje koje je predmet ovog postupka budući me je gospodin ČZ zamolio da od gosp. IZ, ovdje tuženika zaprimim oko 80 tona robe, a na što smo pristali budući da sa BC Agroslavonijom surađujem dobro, dugi niz godina. Ukupno smo od IZ primili oko 58,5 tona soje, a izdali smo 85 tona soje budući nam je gosp. ČZ garantirao, a isto je potvrdio i tuženik da će dovesti razliku robe. U trenutku kada sam isporučio robu BC Agroslavonija i ja sam bio u uvjerenju da je tuženik predao svih 85 tona, ali budući da imam nekoliko stotina kooperanata nisam mogao biti siguran u isto.Prema saznanjima svjedoka roba je na kraju preprodavana i završila je u Ameuropa žitni terminal d.o.o. u Silašu”. Svjedok VZ, skladištar u Zečić d.o.o. na ročištu od 03.10.2017.g. na posebno pitanje punomoćnika tuženika vezano za otpremnicu koja se u spisu nalazi na str. 30 (otpremnica br.25/soja) iskazuje:” kako ju je sastavio on te da napomena znači kako je ta količina robe isporučena BC Agroslavoniji i da je riječ o robi OPG Tadijanović.

Svjedok ČZ, komercijalni direktor u BC Agroslavonija na ročištu od 3.10.2017.g. iskazuje:”Nakon naše suradnje utvrdili smo da mi je dužnik (OPG Tadijanović Ivica) ostao dužan oko 200.000,00 kn pa smo stoga u svrhu namirenja ovog duga dogovorili preuzimanje merkantilne soje tuženika. Obzirom da često surađujemo sa Zečić d.o.o. dogovorili smo da će se ta soja predati u Zečić d.o.o., a koju će isti isporučiti BC Agroslavoniji.” Iz citiranih iskaza jasno proizlazi da tužitelj Zečić d.o.o. nije kupac soje niti da je soja išla od OPG Tadijanović Ivice u skladište Ameuropa žitni terminal preko BC Agroslavonije, a koji da su onda tu soju isporučivali kupcu Zečić d.o.o. Vještakinja za takvu tvrdnju nema nikakvu knjigovodstvenu podlogu, a postojeće isprave (poglavito otpremnicu br.25/soja) pogrešno interpretira. Već iz iskaza odgovornih osoba Zečić d.o.o. i BC Agroslavonija jasno, proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o poslovnom odnosu između tvrtke BC Agroslavonija kao kupca i OPG Tadijanović Ivice kao dobavljača, a da su silosi tužitelja Zečić d.o.o. korišteni samo kao međuulaz robe. Soja je išla OPG Tadijanović Ivice u silose Zečić d.o.o. koji su zaprimljenu soju proslijeđivali kupcu BC Agroslavoniji u skladište Ameuropa žitni terminal, a kupac BC Agroslavonija je na kraju tu soju preprodavala trećim osobama. Tužitelj Zečić d.o.o. nije kupac soje (niti od BC Agroslavonije niti od tuženika OPG Ivica Tadijanović) niti je Zečić d.o.o. platio soju tuženiku OPG Ivica Tadijanović. S obzirom da je vještakinja u osnovnom nalazu i mišljenju navela da je jedina knjigovodstvena opcija ispravka greške kod plaćanja veće količine od isporučene račun prema dobavljaču, onda se jedini ispravan zaključak nameće da je kupac BC Agroslavonija trebala ispostaviti račun prema tuženiku i to samo ukoliko se uistinu utvrdi da je dobavljač predao manju količinu od plaćene.

Ukoliko bi se ustanovilo da je Zečić d.o.o. isporučio BC Agroslavoniji veću količinu soje nego što je prethodno zaprimljena od dobavljača OPG Ivica Tadijanović i da je time Zečić d.o.o. isporučio BC Agroslavoniji jedan dio svoje soje, tada je Zečić d.o.o. mogao jedino od BC Agroslavonija tražiti povrat više isporučene soje (stjecanje bez osnove) ili tražiti plaćanje isporučene soje od BC Agroslavonija, a ne teretiti dobavljača OPG Tadijanović Ivicu za manjak u svom skladištu jer naprosto Zečić d.o.o. i OPG Ivica Tadijanović nisu bili u nikakvom ugovornom odnosu. Zečić d.o.o. nema nikakvu ugovornu niti knjigovodstvenu podlogu teretiti tuženika za svoju grešku što je BC Agroslavoniji isporučio jednim dijelom svoju soju, ukoliko uopće jest.

S obzirom da knjigovodstvena vještakinja pogrešno analizira samu prirodu poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika te pogrešno utvrđuje tijek kretanja soje, a time i poziciju ugovornih strana (tko je kupac, tko dobavljač, uloga tužitelja u poslovnom odnosu), te s obzirom da vještakinja nije odgovorila na pitanje tko je izvršio plaćanje soje tuženiku i tko bi eventualni imao pravo na povrat, koji poslovni događaj je evidentiran u knjigovodstvenom stanju tužitelja kao podloga za izdavanje tužiteljeve fakture prema tuženiku, tuženik smatra da nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje ima nedostataka zbog kojih sud isto ne bi trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

Tuženik predlaže da se u postupku provede drugo knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja da li je tužiteljeva faktura prema tuženiku knjigovodstveno vjerodostojna i ispravna, što je tužitelju podloga za knjiženje fakture prema tuženiku i da li je tužitelj ispravno knjigovodstveno zadužio tuženika za eventualni skladišni manjak i da li time postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku prema utuženom računu.

27. Tužiteljska strana je u cijelosti prihvatila nalaz financijskog vještaka i dopunu istoga te se protivi novom financijskom vještačenju predloženom po tuženiku.

28. Nakon ukidanja prvostupanjske presude u ponovljenom postupku pred novim sucem na ročištu od 21. siječnja 2026. punomoćnik tužitelja je naveo da je nazočan svjedok na ročištu FZ 2015. godine bio savjetnik direktora UZ u Zečić d.o.o. te da jedini ima neposredno saznanje iz Trgovačkog društva Zečić d.o.o. u predmetu postupka dok zakonski zastupnik PZ nije bio u komunikaciji niti sa tuženikom niti sa BC Agroslavonijom. PZ je sin ŽZ te je 2015. bio osoba mlađe životne dobi pa je njegov otac FZ kao njegov savjetnik u firmi formalno vodio dogovore sa tuženikom i BC Agroslavonijom.

Tužena strana je ostala kod prijedloga za novo financijsko vještačenje na okolnost vjerodostojnosti ispostavljene fakture tužitelja prema tuženiku račun otpremnica 8/1/4 od 31.1.2016. (str. 6 spisa) na okolnost što je tužitelju bila knjigovodstvena podloga za izdavanje i knjižene utužene fakture prema tuženiku i da li je tužitelj ispravno knjigovodstveno zadužio tuženika za eventualni skladišni manjak te na okolnost tijeka praćenja isporučene soje sukladno robno knjigovodstvenoj dokumentaciji za koju se predlaže prethodno pribaviti od tužitelja, tuženika i tvrtke BC Agroslavonija. U pravnom odnosu je tuženik bio sa BC Agroslavonijom a vezano za isporuku soje prema BC Agroslavoniji radi kompenzacije dugovanja tuženika u iznosu od 239.581,00kn na ime preuzetog neplaćenog repromaterijala a koje dugovanje se zatvorilo nakon isporuke soje od strane tuženika tužitelju u silose koje je tužitelj potom proslijedio BC Agroslavoniji koja je nakon vrijednosti isporučene soje od 223.581,00kn još isplatila tuženiku razliku od 16.000,00kn.

Vještak bi trebao uzeti u obzir otpremnicu broj 25/soja od 28.10.2015. čiji je izdatnik Zečić d.o.o. koja potvrđuje da je tužitelj svojim traktorima isporučio spornu količinu od 27180kg soje u silose Amerope žitni terminal na kojoj otpremnici stoji napomena da je roba isporučena od BC Agroslavonija (OPG Tadijanović Ivica) što upućuje da je tu soju koju je tužitelj isporučivao u Silaš prethodno zaprimio od tuženika.(str. 30 spisa) Nakon potvrde od strane svjedoka SZ tuženiku da je tu spornu količinu iz otpremnice broj 25/soja zaprimio taj svjedok je zatražio od tuženika da mu ispostavi fakturu račun 15ks/3 koji je ispostavljen sa 30.11.2015. na iznos soje od 27180kg a za vrijednost od 80.520,00kn.(str. 39 spisa)

Prethodno je BC Agroslavonija kao potvrdu o zaprimljenoj spornoj količini soje zaprimio zapisnik o kontroli kakvoće soje Inspekto d.o.o. od 5.11.2015. (str. 50 spisa) koju vještak treba uzeti u obzir kod praćenja zalihe soje.

29. Ponovo saslušan svjedok ČZ iskazao je da je već saslušavan na ročištu od 3.10.2017. (str. 54 spisa) i 14.12.2017. (str. 70 spisa) te iskazuje da ostaje u cijelosti kod svojih iskaza koje mu je sudac na ročištu pročitao.

Na dalja pitanja odgovara da je BC Agroslavonija surađivala sa tuženikom IZ te je za istog osiguravala repromaterijal za koji je tuženik ostao dužan. BC Agroslavonija je dogovorila sa tuženikom da on isporuči svoju soju na ime tog dugovanja za preuzeti a neplaćeni repromaterijal. Sjedište BC Agroslavonije je u Osijeku pa je dogovoreno da on soju isporuči u najbliži silos sa kojim BC Agroslavonija radi a to je bilo kod Zečić d.o.o.

Tuženik IZ je rekao svjedoku koji je komercijalni direktor u BC Agroslavoniji da je isporučio FZ 85 tona soje u silos i svjedok je poslao račun FZ za 85 tona soje za koje je IZ rekao da je predao u silos FZ i za koje je IZ izdao dva računa. Nakon toga je BC Agroslavonija fakturirala FZ i napravila kompenzaciju sa IZ u kojoj je kompenzaciji ispalo da je BC Agroslavonija dužna IZ par tisuća kuna koje je isplaćeno u kukuruzu i svjedok je osobno taj sjemenski kukuruz odvezao IZ u gepeku. Nakon takvog zatvaranja kompenzacije BC Agroslavonija i IZ bio je na nuli.

U 9. mjesecu se soja kombajnira a u 9. i 10. mjesecu bude puno posla oko otkupa soje i kukuruza i drugih kultura, pa kada se poslije pravila inventura u silosu Zečić su ustanovili manjak od oko 27 tona soje a koju količinu soje je i svjedok u svojoj firmi prefakturirao a obzirom na količinu soje koja mu je fakturirana od strane IZ. Vezano za fizičku isporuku soje iskazuje kako se često soja prodaje papirnato bez fizičke isporuke sa jednog silosa na drugi a obzirom da se ista u silosima čuva za pravog vlasnika te kulture dok se ne postigne potreba ili bolja cijena da se ta soja proda kupcu koji će je kupiti. FZ je prema evidenciji i inventuri vidio da mu nedostaje količina soje od 27 tona.

Na pitanje suca da li je količina od 27180 kg ikada prebačena od strane tužitelja Zečić d.o.o. na kupca Ameropa i isporučena u silose u Silašu a prema otpremnici od 28.10.2015. koja se uručuje svjedoku na uvid prilikom saslušanja, svjedok odgovara da je fizički sigurno došlo tih 27180 kg soje a trebalo je doći 85 tona.

Dva puta je dobio otpremnicu a čovjek je fakturirao 85 tona soje a nije dovezao 85 nego 55 tona soje.

Količina od 27180kg soje prema otpremnici broj 25 od 28.10.2015. od Zečić d.o.o. preuzeta je u silosu u Silašu i ta količina soje je fizički zaprimljena. Od FZ je sigurno otišlo na ime poslovnoga odnosa između BC Agroslavonija i IZ 85 tona soje koju je FZ isporučio BC Agroslavoniji i za iste su izdane otpremnice i fakture kako je već ranije objasnio. Naknadno je FZ utvrdio da postoji manjak od 27180kg soje koja nije ušla u njegov silos od strane tuženika.

Na pitanje suca svjedoku da li vlasnik silosa može od osobe koja dovozi svoj urod u silos ispostaviti račun za plaćanje određene količine robe koja nije dovezena u silos ako za tu robu ne postoji neki definirani poslovni odnos. Svjedok odgovara da ukoliko se račun a da je predano više robe u silos na pohranu i za tu robu su izdane fakture i otpremnice a ako se ustanovi da nije predana ta količina robe onda vlasnik silosa ima pravo stornirati dio izdanih faktura za robu koja nije primljena na stanje koje odgovara ulazu u silos. Svjedok navodi da FZ nije stornirao dio otpremnica za količinu robe za koju je utvrđen manjak u silosu a koju je isti predao dalje misleći da je ista predana u silos.

Na pitanje da li je tužitelj u problemu što je vjerovao tuženiku da je 85 tona soje predano u silos Zečić svjedok odgovara da su svi u problemu i da je u problemu i firma BC Agroslavonija koja je vjerovala tuženiku i temeljem čega su izvršene kompenzacije, zatvorena dugovanje prema tuženiku.

Na pitanje suca da li je vlasnik silosa dužan prije nego što otpremi robu iz silosa i to točno naznačenu robu osobe koja je predala robu u silos provjeriti koju količinu robe je ista predala u silos svjedok iskazuje da je u pravilu dužna ali da se to kroz posao ne radi i često se radi tako da se vjeruje da je ta količina koja se preda i predana. Ako se ima suradnja sa određenim poslovnim partnerima sve se sređuje na ime dogovora a provjera kroz papire se vrši a nekada i nakon a ovdje je manjak ustanovljen tek prilikom inventure stanja u silosu Zečić i kroz provjeru papira na stanju BC Agroslavonije no tek nakon što je FZ ukazao na manjak.

Na pitanje suca da li je na zapisniku o kontroli kakvoće (str. 13 spisa) rukopis svjedoka, svjedok odgovara da nije njegov rukopis već od pokojne kolegice ĆZ koja je to napisala po njegovom nalogu i kojim on traži da se fakturira račun kako bi se zatvorilo to dugovanje i to je vjerojatno traženo od tuženika.

Nakon što je tuženik IZ fakturirao ono što je rekao da je dovezao , dug koji je BC Agroslavonija imala prema njemu je kompenziran u cijelosti.

Na pitanje pun. tuženika da li je dopis od 30.11.2015. koji je upućen od strane BC Agroslavonija prema tuženiku da mu se fakturira i količina od 58640kg soje pisan po njegovom nalogu svjedok odgovara da je pisan po njegovom nalogu i da je on dobio fakturu za tu količinu soje i da je ta količina soje predana BC Agroslavoniji. BC Agroslavoniji je predana i dalja količina od 27180kg soje iz silosa Zečić. Vezano za poslovni odnos Zečić d.o.o. sa OPG Tadijanović Ivice, navodi da je Zečić d.o.o. bio samo posrednik koji će kao vlasnik silosa primiti robu tuženika za BC Agroslavoniju. BC Agroslavonija je na nuli i sa FZ i sa IZ a prema navodima FZ i prema papirima svjedoka nema otpremnicu za cijelu količinu od 85 tona soje nego je falilo 27 tona.

Na pitanje zašto je zaprimljenu količinu od 85 tona soje prefakturirao na Zečić d.o.o. svjedok iskazuje da je isto učinio iz razloga je mu je Zečić tu količinu soje otpremio a svjedok nije provjeravao da li je ta količina fizički stigla FZ a stigla je samo faktura na 85 tona. Svjedok ne zna da li je ta roba fakturirana na daljeg kupca ili na FZ no uglavnom nedostaje robe u količini od 27180kg u silosu Zečić a ne sjeća se da li mu je FZ ispred Zečić d.o.o. javljao koliko je robe predao tuženik kod njega na silos. Ne sjeća se kada je pravljen obračun za kilažu predane soje na koji način je došao do količine soje koju je trebalo fakturirati i na koji način je slana ta količina u knjigovodstvo tuženika. Nije uobičajena praksa u firmi svjedoka da pravi fakture prema nekoj firmi napamet, ali se takve stvari dogode kroz posao.

Podatke o količini soje koju je tuženik dovezao u Zečić d.o.o je BC Agroslavonija je dobivao i od FZ i od IZ. Ne sjeća se da li su ova dva obračuna koje su poslali e-mali tuženika vjerodostojni u kilaži i iznosu za firmu.

30. Ponovo saslušan svjedok FZ iskazuje da je već saslušavan na ročištu od 3.10.2017. (str. 58 spisa) te ostaje kod danog iskaza. Navodi da je 2015. sin PZ bio direktor firme Zečić d.o.o. a svjedok je bio savjetnik direktora i vodio je posao tako da on ima saznanja o svemu a PZ nema saznanja o ovome što je predmet spora.

Svjedok navodi da je i tada i sada imao dobar poslovni odnos sa BC Agroslavonijom i na njihovu usmenu zamolbu da primi soju od IZ isti je pristao preuzeti soju u silos. Rečeno je da će to biti količina oko 85 tona soje. Svjedok je bio uvjeren da je IZ i dovezao tu količinu soje u silos Zečić a bez pregleda dokumentacija o primitku robe tj. bez pregleda skladišnih primki i vagarinki. Nakon toga je dobio nalog od saslušanog svjedoka ČZ iz BC Agroslavonija da se ista soja natovari na kamione i vjerojatno je prodana Ameropi d.o.o. Uglavnom bila su tri kamiona u koje je natovarena količina od 85 tona soje. Otpremnica iz silosa PZ ide na BC Agroslavoniju za čiju korist je primljena soja od IZ. Pretpostavlja da u spisu postoji ta otpremnica a ista ima u knjigovodstvu tužitelja. Ne sjeća se da li je cijela količina od 85 tona odvezena u istom danu. Kada se roba predaje u silos uvijek se preda skladišna primka u koju se upisuje kilaža predane robe. Nju uvijek preuzima i prima onaj koji predaje robu i to je dokaz da je ta roba predana u silos. Nikada se nije desilo da na silosu da se roba preda a da nije izdana skladišna primka. Kada vlastitu robu svjedok vozi u silos piše skladišnu primku za istu jer je to dokaz o količin i robe koja ulazi u silos. Isto tako kada se roba izdaje ide otpremnica za tu robu zajedno a vagarinkom i teretnim listom koji ispunjava vozač vozila. U toj otpremnici piše količina robe i tko je isporučitelj i kome roba ide i na koje mjesto isporuke i datum kada ide. Stavlja se i registarska oznaka vozila kojim se roba prevozi i otpremnica ima broj pod kojim se izdaje. U otpremnici stoji naziv robe i količina robe. Kada roba ide van otpremnicu potpisuje je skladištar koji je robu izdao i vozač koji je došao po robu i vozi je prema mjestu isporuke. Uz otpremnicu ide vagarinka u kojoj je naznačena kilaža za robu kao i teretni list koji je dokaz da je roba utovarena. Svjedok navodi da skladište koje je robu izdalo za osobu kojoj se roba dostavlja nema nikakav dokaz da je tu robu i predalo onome kome se roba ispostavlja već onaj koji primi robu.

Roba izlazi iz skladišta po nalogu BC Agroslavonija koja je zapravo vlasnik te robe koju je predao i trebao predati IZ. U nalogu BC Agroslavonija samo stoji registarski broj vozila na koji se roba treba utovariti a ne stoji ime ili firma kojoj se roba treba isporučiti niti stoji količina robe koju treba isporučiti.

Svjedoku se predočava otpremnica br. 25 od 28.10.2015. u kojoj stoji da je ista izdana od tužitelja Zečić d.o.o. i da se roba šalje u Ameropu žitni terminal, mjesto isporuke Silaš. U otpremnici je navedena količina 27180kg soje uz napomenu da je roba isporučena od strane BC Agroslavonija OPG Tadijanović.

Pitanje suca svjedoku kako je tužitelj znao da upravo tu količinu robe treba isporučiti za Ameropu žitni terminal ukoliko iz naloga za prebacivanje robe iz silosa tj. za izlaz robe nije navedeno koja količina robe se treba odvesti dalje, svjedok iskazuje kada vagarinka prilikom izlaza robe pokaže kilažu tada se vrši obračun i fakturiranje prema toj količini natovarene robe.

Na otpremnici br. 25 od 28.10.2015. je potpis vozača koji je robu primio a nitko se ispred firme kojoj se roba dovozi ne potpisuje na otpremnici. Ta firma kojoj se roba dovozi izdaje svoju skladišnu primku i vagarinku da se potvrdi kilaža i primjerak te primke dobiva isporučitelj u ovom slučaju BC Agroslavonija. Primjerak te primke Zečić d.o.o. nema i njima ta primka ne treba.

Jedini dokaz tužitelju Zečić d.o.o. da je roba otišla iz silosa je otpremnica a za tu robu postoji i primka koju je primila BC Agroslavonija. BC Agroslavonija ima primku i za iznos soje 58640kg . količina od 85 tona soje je fizički izašla iz silosa Zečić dalje prema kupcima kojima je BC Agroslavonija tu soju prodala. U firmi Zečić d.o.o. mora biti otpremnica i za količinu soje od 58640kg koja je također izašla iz silosa Zečić jer je to roba od BC Agroslavonije. Mora postojati primka i za tu količinu te robe koja je izašla iz silosa PZ a koju je izdala firma kojoj je ta roba isporučena i tu primku dobiva vlasnik robe BC Agroslavonija na temelju čega fakturira tu robu tom kupcu. Dok traje kampanja skidanja usjeva i samo se što više radi da se preuzme roba i ne prati se situacija.

Nakon prve kontrole ulaza i izlaza robe u firmi Zečić su utvrdili da su isporučili firmi BC Agroslavonija 85 tona soje a da su zaprimili od IZ manju količinu i da postoji manjak od 27tona soje odnosno 27180kg soje. Nakon toga je zvao BC Agroslavoniju da vidi što sa tim. Rečeno mu je da oni ne mogu prihvatiti račun za taj manjak tj. račun Zečić d.o.o. prema BC Agroslavonija iz razloga jer su račun za tu količinu soje već dobili od IZ i ne mogu ponovo za istu robu dobiti račun od Zečić d.o.o. Onda je Zečić d.o.o. fakturirao taj iznos za tu količinu utvrđenog manjka predane soje u silos tuženiku.

Prije izdavanja tog računa zvao je IZ te mu predložio da donese skladišne primke o količini predane robe na silos Zečić. Ne zna više što je donio i nešto je imao no ono što je imao poklapalo se sa onom količinom predane soje od 55 tona a nije imao skladišne primke za razliku od 27180kg soje koja je utvrđena kao manjak i koji nije ušao u skladište. Svjedok ima puno povjerenje u zaposlenike Zečić d.o.o. i tvrdi da se ne može desiti da se roba preuzme a da se ne izdaju skladišne primke. Uredno izdavanje istih je nužno radi kontroliranja ulaza robe u silos a isto tako treba i uredno voditi i otpremnice za izlaz robe sa skladišta jer se tako može napraviti uredan obračun stanja.

Na pitanje pun. tuženika da li je tužitelj Zečić d.o.o. bio u poslovnom odnosu za ovu soju koju je tuženik IZ predao 2015. u silos tužitelja, svjedok odgovara da nisu bili u nikakvom ugovornom odnosu za tu soju iako su ranije surađivali a ta roba je primljena samo zbog inicijative BC Agroslavonija da se u silose tužitelja preda soja od IZ i otpremi dalje prema nalogu BC Agroslavonija.

Na pitanje da li tužitelj Zečić d.o.o. isporučuje robu iz silosa koju nije primio od dobavljača, svjedok iskazuje da ne isporučuje no da se nekada roba isporuči i na povjerenje. Ako bi netko sada tražio da mu se isporuči dva kamiona kukuruza moguće bi tužitelj ta dva kamiona isporučio no tada u slučaju kod IZ nije provjeravao da li je u silos ušlo 85 tona soje koje je isporučio dalje prema nalogu BC Agroslavonija. Svjedok je čuo da je tuženik te 2015. dio svog uroda soje vozio na silos u Vrbje no nije tada znao da nije sva količina od 85 tona soje dovezena u silos Zečić d.o.o.

Na pitanje tuženika osobno da li ako na zapisniku o kakvoći robe piše da je to nečija roba da li se smatra da je to ta roba, svjedok iskazuje da se smatra ako je tako naznačeno.

Na pitanje suca da li je svjedok bio u uvjerenju da je IZ predao svih 85 tona soje u skladište tužitelja kada je količina od 85 tona dalje izašla iz silosa po nalogu BC Agroslavonija, svjedok odgovara daje mislio da je predao a da ako nije predao da će predati jer mu je od Agroslavonije rečeno da će se dovesti oko 80 tona soje.

31. U podnesku tuženika od 25.2.2026. (str. 176 spisa) a vezano za iznesene primjedbe na nalaz i mišljenje financijske vještakinje Jadranke Crnogorac, dipl.oec od 20.11.2023.g. tuženik navodi da je dao sačiniti privatan nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja po financijskom vještaku Andriji Ilakovcu te isti dostavlja u spis (str. 179 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka Andrije Ilakovca od 24. veljače 2026.g. nedvojbeno proizlazi da tužiteljev račun - otpremnicu broj 8/1/14 na iznos od 79.841,25 kn za isporučenih 27.180,00 kg soje(utuženi račun) tuženik nije potpisao niti proveo u svojim poslovnim knjigama.

Dostavljeni nalaz o knjigovodstvenom vještačenju po vještaku Andriji Ilakovac od 24. veljače 2026. sud nije uzeo u obzir prilikom odluke o tužbenom zahtjevu jer je isti sastavljen po nalogu tuženika no u istome je navedeni vještak pravilno ukazao na bitna pitanja na koja je potrebno dopuniti vještačenje po imenovanom sudskom vještaku za sporna pitanja zbog kojih se vještačenje i provodi.

32. Punomoćnik tuženika u podnesku od 25.2.2026. ispravno ističe da je tužitelj 28.10.2015.g. isporučio Ameropa žitni terminali, otpremnica broj 25, soje ukupno 27.180 kg gdje u napomeni stoji da je roba isporučena od BC Agroslavonija i znakom jednakost i(=) potvrdio da je roba porijekla tuženika.

Tuženik smatra da je potrebno zatražiti od tužitelja kartice robno materijalnog knjigovodstva i utvrditi kako je tužitelj knjižio promjene po osnovu izdane otpremnice broj 25 od 28.10.2015. i računa - otpremnice broj 8/1/4 od 31.01.2016.g. i kako je zaknjižen kao financijski dokument (potraživanje od kupca) Budući je tužitelj kao posrednik zaprimao i otpremao robu tuženika potrebno je zatražiti preciznu evidenciju ulaza i izlaza tuženikove robe koju je tužitelj pažnjom dobrog gospodarstvenika morao voditi vanbilančno. Nakon provedene inventura kod tužitelja Popisna komisija dužna je sačiniti Izvješće o provedenoj inventuri koje bi trebalo sadržavati i mišljenje o uzrocima nastalih viškova ili manjkova.

Za nastali inventurni manjak postupa se na jedan od načina:

-teretiti odgovornu osobu za nastali manjak:

-pripisati manjak radniku koji je ovlašten donijeti odluku o terećenju odgovorne osobe, a to nije učinio(čl.21.st.5. Pravilnik o porezu na dohodak) nastali manjak oporezivati, sukladno čl.70.st.1. Pravilnika o porezu na dohodak, kao izuzimanje(dohodak od kapitala) članova trgovačkog društva(vlasnika, odnosno suvlasnika trgovačkog društva);

-ako uprava društva donese odluku da se za nastali manjak neće teretiti odgovornu osobu zbog nepostojanja objektivne mogućnosti utvrđivanja osobne odgovornosti radnika, člana društva ili druge osobe, utvrđeni manjak evidentirati kao rashod poduzetnika. Zakonodavac nije predvidio mogućnost prikrivanja manjka po inventuri na način kako ga je učinio tužitelj izdavanjem računa kupcu(tuženiku kao navodnom kupcu)

Uz sve ranije primjedbe i pitanja na koje vještakinja Jadranka Crnogorac nije odgovorila, tuženik postavlja pitanja:

- da li napomena na otpremnici broj 25, soje ukupno 27.180 kg u kojoj stoji da je roba isporučena od BC Agroslavonija i znakom jednakosti(=) potvrđeno da je roba porijekla tuženika, podrazumijeva da je soja prethodno isporučena od tuženika?,

-da li je u skladišnom poslovanju pravilo da se roba izdaje iz skladišta tek po prethodnom primitku robe u skladište?,

- da li je vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja zatražila od tužitelja i imala na uvidu evidenciju ulaza i izlaza tuženikove robe koju je trebao voditi tužitelj? ,

-da li je vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja zatražila od tužitelja i imala na uvidu kartice robno materijalnog knjigovodstva tužitelja kako bi utvrdila kako je tužitelj knjižio promjene po osnovu izdane otpremnice broj 25 od 28.10.2015. i izdanog računa - otpremnice broj 8/1/4 od 31.01.2016.g. i kako je zaknjižen kao financijski dokument?,

- da li je vještakinja imala na uvid skladišne primke za količinu 27.000 kg iz otpremnice broj 25 od 28.10.2015.g. kako bi utvrdila tko je dobavljač baš te količine soje?,

- da li je vještakinja imala na uvidu izvješće o provedenoj inventuri stanja zaliha kod tužitelja sa sadržanim napomenama o uzrocima nastalih viškova ili manjkova?,

-da li se utvrđeni inventurni manjak stanja zaliha na skladištu sukladno Pravilniku o porezu na dohodak ispravlja izdavanjem računa kupcu(navodnom kupcu)? Tuženik moli da vještakinja Jadranka Crnogorac u dopuni nalaza na pitanja odgovori direktno i konkretno.

33. Na ročištu od 10. ožujka 2026. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 79.841,25kn / 10.596,75€. Isti nije imao primjedbi na nalaz financijskog vještaka Jadranke Crnogorac te se protivio novom financijskom vještačenju na okolnosti predložene po tuženiku.

Tužena strana je na istom ročištu tražila očitovanje financijskog vještaka Jadranke Crnogorac na pitanja postavljena po tuženiku a vezano za dostavljeni pismeni nalaz i očitovanje na koje su stavljene primjedbe te dostavljena pitanja za dalje očitovanje financijskog vještaka.

34. Financijski vještak Jadranka Crnogorac je iskazala u odgovoru na pitanja tuženika da je Zečić d.o.o. bio samo posrednik koji je zaprimio soju tuženika i isporučio je dalje kupcu BC Agroslavonija. Za isporučenu količinu soje od 27.180,00kg po otpremnici br. 25 od strane Zečić d.o.o. da ne postoji primka izdana od strane PZ da je zaprimljena ta količina soje u silos od strane OPG Tadijanović Ivica. Po pravilima skladišnog poslovanja roba iz skladišta se može izdati nakon prethodnog primitka robe u isto. Vještakinja navodi da predmet vještačenja nije bilo utvrđenje dobavljača sporne količine soje od 27.180,00kg a da je tužitelj na stanju u silosu mogao imati i isporučiti količinu soje koju je isporučio prema BC Agroslavoniji a da ista nije zaprimljena od OPG Tadijanović Ivica. Uvidom u knjigovodstva stranaka i iz dokumentacije vidljivo je da je temeljem zatvaranja kompenzacije BC Agroslavonija prema OPG Tadijanović Ivice plaćena sporna količina od 27.180,00kg soje.

Na pitanje u slučaju ako bi se utvrdilo od strane kupca BC Agroslavonija da plaćenu isporučenu soju od 27180kg nije isporučio dobavljač – tuženik OPG Tadijanović, da li u tom slučaju kupac i platitelj BC Agroslavonija knjigovodstveno mora ispostaviti fakturu prema dobavljaču OPG Tadijanović radi povrata plaćenog iznosa i kome je tužitelj trebao ispostaviti fakturu za tu isporučenu količinu soje koja je sporna prema otpremnici broj 25, vještakinja iskazuje da je u konkretnoj situaciji čudna situacija, jer kada se ustanovi da za neku robu nema primke trebala se stornirati faktura prema kupcu BC Agroslavonija. IZ je trebao stornirati fakturu prema BC Agroslavoniji i to bi bilo najispravnije a to nije učinjeno. Pošto su dogovaranja i potraživanja zatvorena kompenzacijom između BC Agroslavonija i OPG Tadijanović onda je Zečić d.o.o. trebao ispostaviti fakturu prema BC Agroslavoniji a BC Agroslavonija je trebala ispostaviti fakturu prema OPG Tadijanović. Vještak navodi da ovdje PZ ispostavlja fakturu direktno OPG Tadijanović gdje se skraćuju ove dvije fakture na jednu ali to je moguće samo u slučaju ako sve tri strane pristanu na to. U knjigovodstvu stranaka nije pronađena suglasnost da su sve tri strane tužitelj, tuženik i BC Agroslavonija pristale da tužitelj ispostavi fakturu tuženiku te vještakinja ne može znati da li je to njihov interni dogovor a o tome ne postoji pismeni trag u knjigovodstvu. U praksi to često stranke rade zbog višestrukih kompenzacija no to nije zakonit način bez pismenog dokaza o sporazumu za takvu vrstu kompenzacije. Na pitanje da li je vještakinja utvrdila kako je tužitelj knjižio promjene po osnovi izdane otpremnice br. 25 od 28.10.2015. vještakinja iskazuje da to nije bio zadatak vještačenja.

Na pitanje da li je vještakinja utvrdila kako je utuženi račun br. 8/1/4 od 31.1.2016. zaknjižen kao financijski dokument kod tužitelja, vještakinja iskazuje da to nije bio predmet vještačenja jer bi u tom slučaju vještačenje bilo puno duže jer bi morala provjeravati sve primke ulaz i izlaz u skladištu tužitelja. Iz stanja spisa vidljivo je da ne postoje primke za predmetnu količinu soje u ulazu u skladište tužitelja predano od strane OPG Tadijanović.

Na pitanje da li je vještakinja imala na uvid izvješće o provedenoj inventuri stanja zaliha kod tužitelja, vještakinja odgovara da nije, no da je iz spisa vidljivo da se radilo o kontrolnoj inventuri provjera određenih stavaka u skladištu tužitelja kada je utvrđen manjak za određenu količinu soje i u tom slučaju se gledaju samo dokumenti za ulaz i izlaz te robe i samih stranaka, ovdje konkretno OPG Tadijanović.

Na pitanje da li je utuženi račun br. 8/1/4 od 31.1.2016. koji je upućen od strane tužitelja prema tuženiku knjigovodstveno opravdan, vještakinja iskazuje da je knjigovodstveno opravdano sve što se prihvati a najbolje prihvaćanje je plaćanje fakture. Ispravno bi bilo da je račun ispostavljen prema BC Agroslavonija zato što je Zečić d.o.o. utvrdio da nije dobio ulaz za tu količinu soje i nije ju trebao isporučiti BC Agroslavoniji kao soju primljenu od strane OPG Tadijanović, nakon toga je BC Agroslavonija trebala teretiti tuženika OPG Tadijanović. U praksi je vidjela da su sudionici kompenzacije često išli ovako skraćenim postupkom što je i ovdje slučaj ali za istu treba postojati pismena suglasnost svih strana.

Vještak rezimira da je u konkretnom slučaju tužitelj Zečić d.o.o. isporučio soju BC Agroslavoniji ali nema dokaza da je OPG Tadijanović predao u skladište Zečić d.o.o. i Zečić d.o.o. je na gubitku.

Na pitanje tuženika vještakinji što znači konkretno kada se napravi obračun od soje od BC Agroslavonije, čije je vlasništvo ta soja, vještakinja odgovara da dok ne bude ispostavljena faktura od strane OPG Tadijanović prema BC Agroslavonija da je to vlasništvo OPG Tadijanović a nakon ispostavljene fakture da je to vlasništvo BC Agroslavonija.

Na pitanje tuženika vještaku kojem se predočava otpremnica br. 25 Zečić d.o.o i zapisnik o kontroli kakvoće soje od 25.10.2015. što isto znači, vještakinja iskazuje da otpremnica br. 25 potvrđuje da je ta količina robe izašla iz skladišta Zečić d.o.o. i otišla u Ameropa žitni terminal. Zapisnik Inspekto d.o.o. govori da je napravljena kontrola te robe. Taj zapisnik ne kaže gdje je ta roba zaprimljena samo je napravljena kontrola. Na svako skladište kada se zaprimi roba treba biti izdana primka onome tko robu dovozi.

Na pitanje vještaku što znači napomena na otpremnici br. 25 – roba isporučena od:

BC Agroslavonija (OPG Tadijanović Ivica), vještakinja iskazuje da znači da je PZ napomenuo da OPG Tadijanović Ivica treba fakturirati BC Agroslavoniji navedenu soju.

Na pitanje pun. tužitelja da li ostaje i kod utvrđenja da budući je račun 15ks/3 od 30.11.2015.- str. 48 spisa (u nalazu pogrešno navedeno 2023.g.) kao neispravan račun naplaćen da je knjigovodstvena ispravka fakturiranje neisporučene robe dobavljaču OPG Tadijanović pravilan način za rješavanje predmetne situacije nakon ustanovljavanja manjka u skladištu tužitelja, u ovom slučaju fakturiranje od strane Zečić d.o.o. prema dobavljaču OPG Ivica Tadijanović, vještakinja iskazuje da je. Ispravnije bi bilo izdati dvije fakture prema BC Agroslavoniji kome je isporučena ta količina soje a onda BC Agroslavonija treba fakturirati tu količinu soje prema OPG Tadijanović jer su svoja dugovanja zatvorili višestrukim kompenzacijama. Ovako je skraćen postupak u jednu fakturu u odnosu na OPG Tadijanović.

Na pitanje tužitelja obzirom da je utvrđeno da nema primke niti predane robe u količini od 27180kg soje od strane OPG Tadijanović prema skladištu Zečić d.o.o. da li se na opisani način izdavanjem računa Zečić d.o.o. prema IZ opravdano stvara potraživanje prema tuženiku IZ kako bi isti vratio plaćeni iznos kompenzacijama između BC Agroslavonija i IZ, vještakinja iskazuje da je. Na pitanje da li je točno utvrđenje vještakinje kada tvrdi tužitelj Zečić d.o.o. je ispostavo fakturu prema tuženiku 8/1/4 od 31.1.2016.za 27180kg na bruto iznos 79.841,25kn / 10.596,75€ što je ispravna korekcija a koji iznos je i utužen, vještakinja iskazuje da je. Na pitanje u kontekstu utvrđenih činjenica da je odnos između BC Agroslavonije i IZ zatvoren plaćanjem tj. prijebojem i to tako što je za korist IZ iz skladišta Zečić d.o.o. otpremljena roba koju ovaj nikada nije predao a zatvorio je svoje odnose sa BC Agroslavonijom tko je u tom trojnom odnosu "u plusu a tko u minusu". Vještakinja iskazuje da je poduzeće Zečić d.o.o. isporučilo soju BC Agroslavoniji koju prema dokumentaciji nije dobilo od OPG Tadijanović.

Na dodatno pitanje pun. tuženika da li je vještakinja uvidom u spis u iskaze svjedoka, z.z. tužitelja, zaposlenika tužitelja i uvidom u sve isprave koje su sastavni dio ovog spisa utvrdila postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika prema kojem se tuženik obvezao tužitelju dobaviti bilo koju količinu soje.

Vještakinja iskazuje da nije utvrdila nikakav ugovor ili poslovni odnos temeljem kojeg je ispostavljen tužiteljev račun prema tuženiku. Iz iskaza saslušanih svjedoka vidljiv je trag da je BC Agroslavonija zamolila tužitelja da zaprima robu tuženika te da istu ispostavi dalje BC Agroslavoniji.

35. Punomoćnik tuženika ostao je kod svih primjedbi na nalaz financijskog vještaka te je predložio novo financijsko vještačenje jer vještakinja prema vlastitom priznanju nije vršila uvid u robno materijalno knjigovodstvo tužitelja, tuženika i tvrtke BC Agroslavonija a time nije niti mogla utvrditi koji poslovni događaj tužitelj koristi kao temelj za izdavanje utužene fakture, kako je isti događaj prikazan u knjigovodstvu BC Agroslavonija i tuženika, a u konačnici nije mogla utvrditi porijeklo sporne količine od 27 tona prema otpremnici br. 25 za koju tuženik tvrdi da ju je isporučio osobno tuženik a tužitelj tvrdi da je ta roba isporučena u ime tuženika ali da nije tuženikovog porijekla. Predlaže se financijsko vještačenje na okolnost vjerodostojnosti ispos tavljene fakture tužitelja prema tuženiku te na okolnost što je tužitelju knjigovodstvena podloga za izdavanje te utužene fakture kao i na okolnost tijeka praćenja isporučene soje sukladno robno knjigovodstvenoj dokumentaciji koju je prethodno potrebno pribaviti od tužitelja, tuženika i tvrtke BC Agroslavonija. Punomoćnik tužitelja se protivio u cijelosti novo predloženom financijskom vještačenju.

36. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 10.3.2026. odbio tuženu stranu sa prijedlogom za novo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost što je tužitelju knjigovodstvena podloga za izdavanje te utužene fakture kao i na okolnost tijeka praćenja isporučene soje sukladno robno knjigovodstvenoj dokumentaciji koju je prethodno potrebno pribaviti od tužitelja, tuženika i tvrtke BC Agroslavonija.

37. Na ročištu od 10. ožujka 2026. je dodatno saslušan IZ vlasnik tuženika OPG Tadijanović Ivica koji je ponovio da je na silos kod tužitelja dovezao oko 85 tona soje. Prilikom predaje soje na silos iskazuje da dobije vagarinku ili primku i on ne tvrdi da to nije dobio no ne posjeduje primke za predanu količinu od 85 tona kod tužitelja. Navodi da je vjerovao ŽZ da je ta količina od 85 tona predana BC Agroslavoniji.

Dokaz da je neku robu predao na čuvanje u silos može biti skladišna primka ili zapisnik o kontroli robe. Tuženik ponavlja da nema primke niti za bilo koju količinu soje koju je predao tužitelju. On je po nalogu BC Agroslavonije dovezao soju na najbliži silos kamo ga je uputila BC Agroslavonija i predao je soju a dalje je ŽZ tu soju predao BC Agroslavoniji i Ameropi. Tuženik je zatvorio svoje dugovanje prema BC Agroslavoniji i još je dobio na ime razlike sjemenski kukuruz i još neki kunski iznos.

38. Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013. i 93/2014. – dalje u tekstu OZ) u čl.31.st.1. propisuje je da između ostalog račun predstavlja vjerodostojnu ispravu koja predstavlja osnovu za izdavanje rješenja o ovrsi. U st.2. istog zakonskog propisa propisuje se da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Sud u cijelosti prihvaća navode tužene strane kada ista tvrdi da se rješenje o ovrsi temelji na računu – otpremnici 8/1/4 a koji račun je izdan sa 31.1.2016. od strane Zečić d.o.o. prema OPG Tadijanović Ivici (bez naznake OIB-a navedenog OPG-a) no smatra da isti račun ima nedostatke u smislu odredbi Ovršnog zakona jer ne postoji temelj za izdavanje navedenog računa u odnosu na tuženika.

Osnovani su prigovori tuženika istaknuti u pogledu načina izdavanja računa, sadržaja računa i pravnog odnosa koji predstavlja temelje za izdavanje računa, budući da na navedenom računu nisu jasno navedeni svi elementi propisani pozitivnom zakonodavstvom Republike Hrvatske (Opći porezni zakon, Zakon o PDV-u, Zakon o računovodstvu,…).

39. Među strankama je sporno da li je tuženik isporučio na silose tužitelja manjak robe za koji ga tereti tužitelj jer tužitelj tvrdi da je manjak u silosu nastao zbog ne dovoženja utužene količine soje od strane tuženika na silose tužitelja a kako je to b ilo dogovoreno između tužitelja i predstavnica BC Agroslavonija d.o.o. i tuženika. Istovremeno u zapisniku o kontroli kakvoće robe tvrtka Inspecto d.o.o. (str. 13 spisa) utvrđuje da se radi u robi u količini od 27.180,00kg soje koja je predana na Ameropa ž itnim terminalima Radna jedinica Silaš i za koju količinu je naznačeno da se radi o robi OPG IZ time da se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je riječ o robi predanoj na temelju usmenog dogovora. Saslušani svjedok VZ zaposlen na poslovima skladišta kod tužitelja, iskazao je da je on sastavio otpremnicu (str. 30 spisa) za tu količinu soje s napomenom na otpremnici da je navedena količina soje isporučena tvrtki Agroslavonija d.o.o. i da je riječ o robi OPG Tadijanović. Tužitelj nije dostavio skladišne primke za isporučenu količinu soje od 27.180,00kg pa je nejasno zašto je tužitelj isporučio tvrtki BC Agroslavonija d.o.o. količinu robe čiju vrijednost potražuje tužbenim zahtjevom od tuženika ako tuženik tu količinu soje nije predao na silos tužitelja i tužitelj naknadno u siječnju 2016. izdaje račun – otpremnicu 8/1/4 u odnosu na tuženika od kojeg potražuje utuženi iznos. U napomeni izdanog računa otpremnice 8/1/4 stoji veza BC Agroslavonija no nije vidljivo iz kojeg poslovnog odnosa tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

40. Sukladno odredbi čl. 744.st.1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. - dalje u tekstu ZOO) ugovorom o skladištenju obvezuje se skladištar primiti i čuvati određenu robu i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te je predati na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Iz ove zakonske formulacije proizlazi da ovo ugovor konsenzualne naravi jer se na temelju samog sporazuma stječe ugovorna obveza predaje robe na čuvanje i njeno primanje. Zakon ne propisuje obveznu formu pisanog ugovora kao pretpostavku valjanosti ovog ugovora, te je on dakle valjan ako je sklopljen i usmeno. Sukladno članku 65. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njegovo ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak 173. ZOO-a). OPG Tadijanović Ivica je po nalogu BC Agroslavonija d.o.o. predao dogovorenu količinu soje u silose tuženika a koja roba je po izdavanju fakture od strane OPG IZ prema BC Agroslavonija d.o.o. više nije roba tuženika već roba BC Agroslavonije d.o.o. koja je sa istom robom dalje raspolagala. Po nalogu BC Agroslavonija d.o.o. tužitelj Zečić d.o.o. je isporučio količinu soje od 27.180,00kg u Ameropa žitni terminal u Silašu sa 28.10.2015. sa napomenom da se radi o robi OPG Tadijanović Ivice i ta roba je isporučena od strane BC Agroslavonija.

41. U konkretnom slučaju tuženik IZ temeljem usmenog sporazuma je s BC Agroslavonija d.o.o. ugovorio predaju ukupne količine soje od 85.820,00 kg u silos tužitelja a radi namirenja svog dugovanja prema BC Agroslavonija d.o.o. Nakon predaje robe u silos tužitelja BC Agroslavonija d.o.o. je zatvorila nastalo dugovanje prema tuženiku a tužitelj je prema dogovoru sa predstavnikom BC Agroslavonija d.o.o. saslušanim svjedokom SZ dogovorio dalju isporuku te predane soje po nalogu BC Agroslavonija d.o.o. Nakon predaje soje u silos tužitelja i ispostave fakture tuženika prema BC Agroslavoniji d.o.o. predana soja u silos tužitelja više nije roba tuženika već je to roba BC Agroslavonije i sa tom robom raspolaže BC Agroslavonija d.o.o. Tužitelj tereti tuženika za utvrđeni manjak te tvrdi da je isporučio BC Agroslavoniji količinu robe koju nije zaprimio od tuženika no nastali manjak ako je i postojao kod tužitelja a za što tužitelj ne pruža vjerodostojni dokaz u vidu zapisnika o utvrđenom manjku u silosu tužitelja, isti manjak treba namiriti od BC Agroslavonije d.o.o. kojoj je isporučio količinu soje koja nije predana po tvrdnji tužitelja njemu u silos. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da tuženik nije uredno predao svu dogovorenu količinu soje u silose tužitelja a sa kojim tužiteljem tuženik nije bio u nikakvom poslovnom odnosu već je samo svoju soju predao u silose tužitelja radi dalje otpreme te soje sve po nalogu BC Agroslavonija d.o.o. sa kojom je i dogovorio predaju soje u najbližem silosu radi namirenja svog dugovanja koje je imao prema BC Agroslavonija d.o.o. a uslijed ne plaćanja preuzetog repromaterijala.

Tužitelj je dokazao da je tuženik dovezao u njegove silose količinu soje od 58,640,00kg za koje u spisu postoje uredne primke (str. 34 do 37 spisa). Nije dokazao da tuženik nije predao količinu od 27.180,00kg soje za koju postoji otpremnica broj 25/soja od 28.10.2015. na kojoj je napomena da je roba isporučena od BC Agroslavonije te da se radi o robi od OPG Tadijanović Ivice i koja količina robe je prema otpremnici isporučena u Ameropa žitni terminal u Silašu. Iz računa otpremnice broj 1072/1/1 izdane od strane BC Agroslavonija za kupca Ameropa žitni terminal d.o.o. vidljivo je da je količina od 27.180,00kg soje koja je naznačena kao soja OPG Tadijanović prodana kupcu Ameropa žitni terminal d.o.o.

Ukoliko bi se ustanovilo da je Zečić d.o.o. isporučio BC Agroslavoniji veću količinu soje nego što je prethodno zaprimljena od dobavljača OPG Ivica Tadijanović i da je time Zečić d.o.o. isporučio BC Agroslavoniji jedan dio svoje soje, tada je Zečić d.o.o. mogao jedino od BC Agroslavonija tražiti povrat više isporučene soje (stjecanje bez osnove) ili tražiti plaćanje isporučene soje od BC Agroslavonija, a ne teretiti dobavljača OPG Tadijanović Ivicu za manjak u svom skladištu jer naprosto Zečić d.o.o. i OPG Ivica Tadijanović nisu bili u nikakvom ugovornom odnosu. Zečić d.o.o. nema nikakvu ugovornu niti knjigovodstvenu podlogu teretiti tuženika za svoju grešku što je BC Agroslavoniji isporučio jednim dijelom svoju soju, ukoliko uopće jest.

Nesporno je da je BC Agroslavonija zaprimila spornu količinu soje od 27.180,00kg koja je prodana kupcu Ameropa žitni terminal d.o.o. a koja je na računu otpremnice naznačena kao soja tuženika (str. 43 spisa) a za istu količinu postoji i zapisnik o kontroli kakvoće soje Inspekto d.o.o. od 5.11.2015. (str. 50 spisa).

42. U svom iskazu saslušani svjedok FZ navodi da su nakon prve kontrole ulaza i izlaza robe u firmi Zečić utvrdili da su isporučili firmi BC Agroslavonija 85 tona soje a da su zaprimili od IZ manju količinu i da postoji manjak od 27tona soje odnosno 27180kg soje. Nakon toga je zvao BC Agroslavoniju da vidi što sa tim. Rečeno mu je da oni ne mogu prihvatiti račun za taj manjak tj. račun Zečić d.o.o. prema BC Agroslavonija iz razloga jer su račun za tu količinu soje već dobili od IZ i ne mogu ponovo za istu robu dobiti račun od Zečić d.o.o. Onda je Zečić d.o.o. fakturirao taj iznos za tu količinu utvrđenog manjka predane soje u silos tuženiku. Prije izdavanja tog računa zvao je IZ te mu predložio da donese skladišne primke o količini predane robe na silos Zečić. Ne zna više što je donio i nešto je imao no ono što je imao poklapalo se sa onom količinom predane soje od 55 tona a nije imao skladišne primke za razliku od 27180kg soje koja je utvrđena kao manjak i koji nije ušao u skladište. Svjedok ima puno povjerenje u zaposlenike Zečić d.o.o. i tvrdi da se ne može desiti da se roba preuzme a da se ne izdaju skladišne primke. Uredno izdavanje istih je nužno radi kontroliranja ulaza robe u silos a isto tako treba i uredno voditi i otpremnice za izlaz robe sa skladišta jer se tako može napraviti uredan obračun stanja.

Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka ŽZ zaposlenika tužitelja a koji je otac odgovorne osobe u vrijeme zaprimanja soje 2015. u silos tužitelja, koji je rekao da se roba ne prima bez izdavanja skladišne primke i vagarinke te da misli da su isporučili veću količinu robe BC Agroslavoniji od količine koju su zaprimili od OPG Tadijanović Ivice. Na tuženiku nije krivnja ako je tužitelj isporučio BC Agroslavoniji veću količinu robe i to u spornoj količini od 27.180,00kg soje a za koju tvrdi da nije predana od strane tuženika u silos tužitelja. Tužitelj nije dokazao postojanje poslovnog odnosa između njega i tuženika te ne može za svoj u ovom predmetu nedokazani manjak u silosu za količinu sporne soje koja je isporučena BC Agroslavoniji od 27.180,00kg u protuvrijednosti 79.841,25kn / 10.596,75€ teretiti tuženika.

Iz provedenih dokaza te iz iskaza saslušanog tuženika te postojeće dokumentacije u spisu sud prihvaća da je tuženik u silos tužitelja predao količinu soje od 85.820,00kg a za koju soju su ispostavljena dva računa i to sa 18.12.2015. račun od strane tuženika za BC Agroslavoniju u iznosu od ukupno 239.581,00kn i to prvi račun 13/KS/3 od 30.11.2015. na iznos od 159.061,00kn za isporuku soje u količini od 58.640,00kg te drugi račun broj 15/RS/3 od 30.11.2015. na iznos od 80.520,00kn za količinu soje od 27.180,00kg. Predajom soje od strane tuženika za BC Agroslavoniju zatvoren je dug tuženika za repromaterijal u iznosu od ukupno 223.581,00kn te je sa 23.12.2015. tuženiku BC Agroslavonja uplatila i razliku računa od 16.000,00kn. Uvjet BC Agroslavonije je bio predaja robe soje u silose Zečić pa su tek tada izdavani računi za namirenje dugovanja tuženika za isporučeni repromaterijal koji je tuženik uzimao od BC Agroslavonije. Nakon isporučene soje od strane tuženika u silos tužitelja sa 23.12.2015. BC Agroslavonija je zatvorio dug tuženika te izvršio uplatu razlike plaćanja za ispostavljene račune za iznos od 16.000,00kn. Tužitelj u siječnju 2016. tereti tuženika za nastali manjak robe u svojim silosima no bez bilo kakvih zapisnika o utvrđenom manjku u silosu tužitelja a istovremeno u spisu postoji dokaz o otpremi sporne količine od 27.180,00kg soje protuvrijednost utuženog iznosa od 10.596,75€ a od strane BC Agroslavonije kupcu Ameropa žitni terminal d.o.o. i računa otpremnice 1072/1/1.

43. Sud prihvaća stav financijskog vještaka Jadranke Crnogorac koja je na pitanje u slučaju ako bi se utvrdilo od strane kupca BC Agroslavonija da plaćenu isporučenu soju od 27180kg nije isporučio dobavljač – tuženik OPG Tadijanović, da li u tom slučaju kupac i platitelj BC Agroslavonija knjigovodstveno mora ispostaviti fakturu prema dobavljaču OPG Tadijanović radi povrata plaćenog iznosa i kome je tužitelj trebao ispostaviti fakturu za tu isporučenu količinu soje koja je sporna prema otpremnici broj 25, iskazala da je u konkretnoj situaciji čudna situacija, jer kada se ustanovi da za neku robu nema primke trebala se stornirati faktura prema kupcu BC Agroslavonija. IZ je trebao stornirati fakturu prema BC Agroslavoniji i to bi bilo najispravnije a to nije učinjeno. Pošto su dogovaranja i potraživanja zatvorena kompenzacijom između BC Agroslavonija i OPG Tadijanović onda je Zečić d.o.o. trebao ispostaviti fakturu prema BC Agroslavoniji a BC Agroslavonija je trebala ispostaviti fakturu prema OPG Tadijanović za utuženi iznos. Vještak navodi da ovdje ŽZ ispostavlja fakturu direktno OPG Tadijanović gdje se skraćuju ove dvije fakture na jednu ali to je moguće samo u slučaju ako sve tri strane pristanu na to. U knjigovodstvu stranaka nije pronađena suglasnost da su sve tri strane tužitelj, tuženik i BC Agroslavonija pristale da tužitelj ispostavi fakturu tuženiku te vještakinja ne može znati da li je to njihov interni dogovor a o tome ne postoji pismeni trag u knjigovodstvu. U praksi to često stranke rade zbog višestrukih kompenzacija no to nije zakonit način bez pismenog dokaza o sporazumu za takvu vrstu kompenzacije.

44. Uvidom u dostavljene materijalne dokaze u spisu, iz iskaza saslušanih svjedoka te stranaka sud smatra da se o tužbenom zahtjevu može odlučiti i bez provođenja novog knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja da li je tužiteljeva faktura prema tuženiku knjigovodstveno vjerodostojna i ispravna, što je tužitelju podloga za knjiženje fakture prema tuženiku i da li je tužitelj ispravno knjigovodstveno zadužio tuženika za eventualni skladišni manjak i da li time postoji tužiteljevo potraživanje prema tuženiku prema utuženom računu.

Iz provedenih dokaza iste činjenice su dokazane te tužitelj nije dokazao podlogu za knjiženje sporne utužene fakture prema tuženiku i tužitelj nije ispravno knjigovodstveno zadužio tuženika za eventualni skladišni manjak koji također nije dokazan a time ne postoji niti osnova za tužiteljevo potraživanje prema tuženiku prema utuženom računu za utuženi iznos.

Na tužitelju je teret dokaza a isti nije dokazao da je tuženik dužan platiti predmetno dugovanje utuženi iznos po spornom računu koji je pogrešno izdan prema tuženiku a ne prema BC Agroslavoniji kojoj je kako tužitelj tvrdi isporučio veću količinu soje od 27.180,00kg a koju količinu da mu tuženik nije predao. Tužitelj bi urednim vođenjem ulaza i izlaza robe na svojim silosima izbjegao nastalu grešku ako su njegove tvrdnje točne no ničim ne dokazuje nikakvom dokumentacijom iz provedene inventure da bi u silosima nastao manjak robe za količinu čiju vrijednost soje potražuje od tuženika izdavanjem računa iako sa tuženikom nije u nikakvom poslovnom odnosu. Zbog navedenog sud je temeljem čl. 221.a ZPP, zaključio da postoje okolnosti koje ne obvezuju tuženika platiti tužitelju potraživanje tužitelja po izdanom spornom računu. Bez obzira na usmene dogovore između tužitelja i predstavnika BC Agroslavonija, samo tužitelj je kao savjesni gospodarstvenik trebao uredno voditi evidenciju ulaza i izlaza robe iz silosa te nastali manjak potraživati u odnosu na BC Agroslavoniju a ne tuženika sa kojim nije bio u poslovnom odnosu.

45. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje HZ zaposlenice Croatia kontrole d.o.o. koja je iskazala da prilikom zaprimanja robe u silose tužitelja vrši kontrolu kakvoće predane robe u silose te je u spis i dostavljena dokumentacija Croatia kontrole d.o.o. koja sadrži iscrpne podatke o količini i kakvoći primljene robe, a posebno o datumima predaje, te je iz iste vidljivo da je količina predane robe od strane tuženika 58.640,00 kg žitarice soja, a ne 85.000,00 kako tvrdi tuženik. Prema mišljenju suda tužitelj u svom postupanju nije iskazao pažnju dobrog gospodarstvenika kada je predao količinu žitarice soja od 85 t trećoj osobi BC Agroslavonija d.o.o. bez prethodnog provjeravanja ukupne količine predane soje u silos od strane tuženika u tijeku kampanje skidanja usjeva soje. Tužitelj ipak nije dokazao da tuženik nije predao količinu žitarice soje za 27.180,00 kg jer je prema otpremnici iz spisa upravo ta količina kao roba BC Agroslavonije isporučena kupcu Ameropa žitni terminal u Silašu sa napomenom da se radi o robi OPG Tadijanović Ivice.

Slijedom navedenog sud smatra da tužitelj nije opravdano fakturirao račun za plaćanje utuženog iznosa navedene količine soje tuženiku od 27.180,00kg u vrijednosti od 10.596,75€ te je sud tužitelja odbio sa tužbenim zahtjevom na način da je u cijelosti ukinuo platni nalog, sve kako je navedeno u izreci presude.

Slijedom ovih utvrđenja valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Dražena Orešković iz Nove Gradiške, Trg kralja Tomislava 5, poslovni broj Ovrv-21/16 od 31.ožujka 2016.

46. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22.) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 138/23. - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 10.596,75€.

Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi tbr. 13 Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 15.9.2016., 29.11.2023., 12.1.2024., 25.2.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava žalbe od 31.1.2018. (tbr. 10 Tarife) u iznosu od 250,00 eura, trošak pristupa na ročišta od 5.7.2017., 3.10.2017., 14.12.2017., 7.9.2023., 21.1.2026., 10.3.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište 8.9.2016. (Tbr. 9. točka 4 Tarife) u iznosu 100,00 eura, trošak pristupa na ročišta za objavu presude od 18.1.2018. i 18.6.2026. u iznosu od po 100,00eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 3. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 2.750,00 eura na koji iznos tuženiku pripada PDV od 687,50 eura, što zbrojeno daje iznos od 3.437,50 eura. Tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 152,37 eura te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od plaćenih 304,73 eura što zbrojeno daje ukupan iznos od 3.894,50 eura koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su mu i zatezne kamate koje teku od dana presuđenja 18. lipnja 2026. do isplate.

Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog tuženik je odbijen i to u cijelu zatraženog troška za pristup na ročište od 8.9.2016. gdje je dosuđen iznos od 100,00 a ne zatraženih 200,00 eura jer je isto ročište odgođeno.

U Novoj Gradiški 18. lipnja 2026.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Odvj. Nemanja Nožinić

2. Odvj. Robert Demo