REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2789/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Upravitelj-stan d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110, kojeg zastupa opunomoćenica Dunja Belaić Goleš, odvjetnica u Zagrebu, Sveti Duh 2, protiv tuženika: CTC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5/II. kat, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice i tuženikove opunomoćenice, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-377/2024, sudski predmet posl. br. Ovrv-27135/2024, koje je 18. lipnja 2024. donio javni bilježnik Stjepan Šaškor, Zagreb, Petrinjska 4, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, kao ovlaštenom upravitelju stambene zgrade u [adresa], a u ime i za račun suvlasnika, iznos 155,31 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 11,53 EUR od 22. veljače 2023.,

- 11,53 EUR od 22. ožujka 2023.,

- 11,53 EUR od 22. travnja 2023.,

- 11,53 EUR od 22. svibnja 2023.,

- 12,03 EUR od 22. lipnja 2023.,

- 12,03 EUR od 22. srpnja 2023.,

- 12,03 EUR od 22. kolovoza 2023.,

- 12,03 EUR od 22. rujna 2023.,

- 12,03 EUR od 22. listopada 2023.,

- 12,03 EUR od 22. studenoga 2023.,

- 12,03 EUR od 22. prosinca 2023.,

- 12,49 EUR od 22. siječnja 2024. i

- 12,49 EUR od 22. veljače 2024.,

sve do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida ostatak predmetnog platnog naloga, odnosno odluka o troškovima postupka kojom su nastali troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu 87,50 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju, kao upravitelju stambene zgrade u [adresa], a u ime i za račun suvlasnika, troškove postupka u iznosu 241,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama i prigovor radi prebijanja tužiteljeve i tuženikove tražbine u iznosu 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama, nije dopušten.

V. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prvotno kao ovrhovoditelj, je 21. ožujka 2024. podnio navedenom javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika, sada tuženika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 155,31 EUR s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, kao i naknade troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama. U povodu istog prijedloga je navedeni javni bilježnik 18. lipnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. UPP/OS- Ovrv-377/2024 (sudski predmet: posl. br. Ovrv-27135/2024).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi je ovršenik, sada tuženik, podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, a u povodu istoga prigovora je ovaj sud 22. rujna 2025. donio rješenje posl. br. Povrv-2789/2024-2 kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te su stranke pozvane u roku 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjev i predložiti dokaze potrebitih za utvrđenje iznesenih činjenica

3. Podneskom predanim 22. listopada 2025. (list 53-58) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, zahtijevajući održati na snazi predmetni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos 155,31 EUR i u dijelu kojim su tužitelju odmjereni nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu 87,50 EUR sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2024., ujedno zahtijevajući naknadu parničnih troškova.

4. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, se navodi, u bitnom, da je predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti nesnovano, kako u odnosu na osnovu, tako i u odnosu na visinu. Tužitelj nema pravni temelj, odnosno neosnovano zahtijeva od tuženika utuženi iznos 155,31 EUR sa zateznim kamatama kao i iznos 87,50 EUR na ime troškova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi. Tuženik prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, s obzirom se u ovom slučaju radi o tražbini po osnovi zajedničke pričuve koju tužitelj, kao upravitelj predmetne zgrade ne može zahtijevati od tuženika, u svoje ime i za svoj račun, već isključivo u ime i za račun suvlasnika nekretnine, sukladno odredbi čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, tuženik ističe kako je isti uredno plaćao pričuvu za predmetnu garažu, kao i za stan koji se nalazi u istoj zgradi, sve dok u njegove prostorije iz zajedničkih dijelova zgrade nije prodrla voda koja je tuženiku napravila veliku štetu, i to u vidu oštećenja zidova i stropa stana u kojem tuženik stanuje sa svojom obitelji, jednako kao i u garaži. Tuženik se pravovremeno obratio upravitelju radi sanacije navedene štete na teret sredstava zajedničke pričuve, s obzirom da uzrok oštećenja posebnih dijelova tuženika nastaje iz zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, radi čega tuženik smatra da nije dužan plaćati zajedničku pričuvu, dok šteta koja je istome nastala od zajedničkih dijelova predmetne zgrade ne bude sanirana.

Podneskom predanim 27. travnja 2026. (list 95-97) je tuženik ističe kako nije sporno da je tuženik vlasnik garaže u stambenoj zgradi na adresi [adresa], upisane kao etažno vlasništvo E-34, a u pogledu kojeg je u ovom predmetu utužen iznos neplaćene zajedničke pričuve za garažu broj 70 u podrumu 2, razine -2, tlocrtne površine 15,43 čm, neodvojivo povezan s 34. suvlasničkim dijelom:

1551/1000000, u zgradi na adresi [adresa], ukupne površine 2038 čm, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška]. Upravo u pogledu zakonske obveze koja tereti svakog suvlasnika na plaćanje zajedničke pričuve, tuženik ukazuje kako je tužitelj, kao upravitelj dužan, u ime i račun svih suvlasnika, sredstva zajedničke pričuve koristiti prema godišnjem odnosno višegodišnjem programu za pokriće troškova. U ovom slučaju je očito da tužitelj kao upravitelj, nije u ime i za račun te u interesu svih suvlasnika predmetne nekretnine, sredstva zajedničke pričuve koristio za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, na način da je osigurao uredno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, jer je predmetna garaža tuženika poplavljena do te mjere da su se zidovi počeli ljuštiti i otpadati, sve stvari tuženika koje je držao u garaži su propale uslijed curenja vode u garažu do kojeg je došlo iz zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, a za što su također odgovorni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Navedena obveza je jednako zakonska obveza kao i obveza plaćanja zajedničke pričuve, pri čemu niti jedna niti druga obveza nema ''prednost'' u odnosu jedna prema drugoj. Tuženik, kao suvlasnik predmetne nekretnine, trpi štetu koja je nastala i neprekidno se povećava iz zajedničkog dijela zgrade te je štetu potrebno sanirati na način da se poseban dio nekretnine tuženika vrati u prvobitno stanje na teret sredstava zajedničke pričuve, s obzirom da šteta potječe iz zajedničke stvari za koju su odgovorni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, tuženik zahtijeva sanaciju nedostataka u svom stanu i garaži na teret sredstava zajedničke pričuve, radi čega isti za iznos štete ističe prigovor radi prebijanja te predlaže utvrditi postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju, kao upravitelj, koji upravlja predmetnom nekretninom u ime i za račun svih suvlasnika predmetne nekretnine u iznosu 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u tužiteljevu karticu prostora- knjiženja i nepodmirena dugovanja, sve od 20. ožujka 2024. (list 14-16 te 61-63), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-34, od 21. listopada 2025. (list 59 i 60), tužiteljevu karticu prostora-knjiženja, od 22. listopada 2025. (list 65-69), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa], 3 A, i 3 B, od 2. svibnja 2003. i Međuvlasnički ugovor, od 2. svibnja 2003. uz priloge: 1. Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, 2. Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i 3. Kriterij za raspodjelu zajedničke potrošnje el. energije (list 71-87) i obavijest predstavnika suvlasnika o visini pričuve za 2024. godinu (list 91).

6. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, je djelomično osnovan.

Tuženikov zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju i prigovor radi prebijanja, nije dopušten.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu s osnove doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za održavanje stambene zgrade u [adresa]. Nije sporno da je tuženik vlasnik garaže u predmetnoj stambenoj zgradi. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

8. Uvidom u tužiteljevu karticu prostora-knjiženja i nepodmirena dugovanja, sve od 20. ožujka 2024. (list 14-16 te 61-63), utvrđeno je da tužitelj, kao upravitelj, ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženiku, kao vlasniku po osnovi doprinosa za sredstva zajedničke pričuve glede garaže (GR-51-garaža, površine 15,43 čm, faktor: 1), [adresa] B, za 13 redovitih zaduženja u mjesečnom iznosu 11,53 EUR u razdoblju veljače-svibanj 2023., nadalje, u iznosu 12,03 EUR u razdoblju lipanj-prosinac 2023. i naposljetku u iznosu 12,49 EUR u razdoblju siječanj i veljača 2024., s dospijećem 21-og dana tekućeg mjeseca.

Isto također proizlazi i iz kartice prostora, od 22. listopada 2025. (list 65-69).

9. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-34, od 21. listopada 2025. (list 59 i 60), utvrđeno je da je na predmetnom posebnom dijelu: garaža broj 70 u podrumu 2, razina -2, tlocrtne površine 15,43 čm, uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika.

10. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa], 3 A, i 3 B, od 2. svibnja 2003. i Međuvlasnički ugovor, od 2. svibnja 2003. uz priloge: 1. Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, 2. Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i 3. Kriterij za raspodjelu zajedničke potrošnje el. energije (list 71-87) i obavijest predstavnika suvlasnika o visini pričuve za 2024. godinu (list 91), utvrđeno je da je istim Međuvlasničkim ugovorom od 2. svibnja 2003. određeno da suvlasnici stambene zgrade u [adresa], 3 A i 3 B, upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima u stambenoj zgradi na način utvrđen istim Ugovorom, na način da u okviru redovitog upravlja vlasnici donose odluke, među inim, i o stvaranju zajedničke pričuve, dok je određeno da se odluke glede redovitog upravljanja smatraju usvojenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike (čl. 3.). Nadalje, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], 3 A i 3 B, su po ovlaštenom predstavniku suvlasnika: CT sklopili s Upravitelj-stan d.o.o., Zagreb, kao upraviteljem, Ugovor o upravljanju stambenog zgradom [adresa], 3 A i 3 B, od 2. svibnja 2003., te je sukladno čl. 2. istog Ugovora, utvrđeno je da upravitelj zgrade utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi svaki pojedini suvlasnik, kao i da zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja, te da su naknadu za zajedničku pričuvu vlasnici dužni plaćati do 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju kašnjenja, obvezni su plaćati zakonske zatezne kamate i da će uplatnice upravitelj dostavljati do zadnjeg dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 9.).

11. Također, i čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) je određeno da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (st. 3.) i odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora (st. 4.).

12. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, izabrani upravitelj, ovdje tužitelj, je ovlašten pred sudom pokretati postupke u svezi upravljanja nekretninom, pa tako i radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, u ime i za račun suvlasnika, dakle ne u svoje ime, već u korist računa zajedničke pričuve (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3671/2003 od 28. ožujka 2006.).

13. U odnosu na tuženikove navode glede načina tužiteljevog upravljanja predmetnog stambenom zgradom valja reći da isti ne mogu biti mjerodavni za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu. Naime, obveza tuženika plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve proizlazi iz činjenice vlasništva posebnog dijela u stambenoj zgradi u kojoj je tužitelj upravitelj, a možebitni sporovi između tuženika, kao vlasnika garaže i upravitelja zgrade mogu biti predmet nekog drugog postupka i ne mogu se uzeti u obzir prilikom odlučivanja o obvezi plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

14. Naprotiv, tuženik je morao biti upoznat sa svojom zakonskom obvezom podmirivanja mjesečne naknade na ime zajedničke pričuve, kao i s obvezom podmirivanja režijskih troškova, kao i u slučaju kada nije primio utužene račune te u tom slučaju zatražiti od upravitelja uplatnice, pa je stoga tuženik bio dužan postupiti sukladno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ispuniti istu obvezu, u smislu čl. 4. i 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO)-a).

15. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari se postupak vodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle raspravljanje je ograničeno isključivo na opravdanost izdavanja platnog naloga, odnosno osnovanosti navoda iz prigovora, sada odgovora na tužbu pa će stoga u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti održava li na snazi predmetni platni nalog u cijelosti ili djelomično ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a). Dakle, nije predviđeno odnosno dopušteno na ovakve postupke spajati parnice po drugim zahtjevima (npr. po protutužbi i sl.) niti je dopušteno isticati protuzahtjeve niti protutražbine.

16. Slijedom navedenog, u predmetnoj parnici tuženik ne može s uspjehom isticati zahtjev za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju i ujedno prigovor radi prebijanja, poglavito jer isto nije dopušteno, posljedično niti predlagati dokaze na iste okolnosti, već bi mogao isto možebitno istaknuti u zasebnoj parnici po istom zahtjevu.

Zbog izloženog, nedopušteno je isticanje tuženikovog zahtjeva za utvrđenjem postojanja tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama pa samim time nedopušten je i tuženikov prigovor radi prebijanja iste tuženikove tražbine s tužiteljevom tražbinom, sve zbog naknade štete u stanu i garaži tuženika, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

17. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

18. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi koji predlažu parnične stranke u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 6. svibnja 2026. (list 99) određeno je koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok su odbijeni ostali dokazni prijedlozi, jer nisu potrebiti (toč. II.). Naime, nisu prihvaćeni tuženikovi dokazni prijedlozi za saslušanjem tuženika i svjedokinje ATC i graditeljskim vještačenjem, na istaknute okolnosti, jer isto nije odlučnog utjecaja, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. To tim više što predloženi dokazi nisu podobni ni mjerodavni za utvrđenje istaknutih okolnosti, jer su isti dokazi predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP- a.

19. Iz svega navedenog, nedvojbeno proizlazi da je tuženik u obvezi plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve za predmetnu zgradu, jer su mjerodavni ugovori potpisani od strane većine suvlasnika, te su kao takvi valjani, dok nije sporno da je tuženik u spornom razdoblju (veljača 2023. - veljača 2024.) bio vlasnik predmetne garaže, dakle radi se o samostalnoj uporabnoj cjelinu, tj. posebnom dijelu, sukladno čl. 13. i ostalim odredbama Međuvlasničkog ugovora.

20. Slijedom navedenog, predmet spora je zahtjev za isplatu sredstava zajedničke pričuve za garažau u [adresa], 3 A i 3 B, površine 15,43 čm, kako to proizlazi iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/E-34 (list 59 i 60) i Popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja, , glede koje je tuženik bio prijavljeni suvlasnik kod upravitelja predmetne zgrade. Nadalje, visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, su uređeni Međuvlasničkim ugovorom te Ugovorom o upravljanju, sukladno odredbi čl. 375. ZV-a.

21. Zakonska obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a koja propisuje da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Jednako tako, obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi i iz navedenog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju.

22. Visina mjesečnih tražbina po osnovi doprinosa za zajedničku pričuvu obračunava se tako da se ugovoreni mjesečni doprinos za zajedničku pričuvu pomnoži s korekcijskim koeficijentom za navedeni objekt, koji je u ovom slučaju 1,00 (za garažu), a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima.

23. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je u spornom razdoblju kod upravitelja predmetne zgrade, bio tuženik prijavljen kao vlasnik predmetne garaže, te da je ugovorena pričuva u visini 0,65 EUR/čm mjesečno (list 91), odnosno u razdoblju veljača - svibanj 2023. u iznosu 10,03 EUR uvećano za trošak zajedničke potrošnje električne energije u iznosu 1,50 EUR odnosno ukupno u iznosu 11,53 EUR, zatim, u daljnjem razdoblju lipanj - prosinac 2023. u iznosu 10,03 EUR uvećano za trošak zajedničke potrošnje električne energije u iznosu 2,00 EUR odnosno ukupno u iznosu 12,03 EUR, te naposljetku u daljnjem razdoblju ugovorena pričuva u visini 0,68 EUR/čm mjesečno (list 91) odnosno za siječanj i veljaču 2024. u iznosu 10,49 EUR uvećano za trošak zajedničke potrošnje električne energije u iznosu 2,00 EUR odnosno ukupno u iznosu 12,49 EUR,

24. Tuženik, kao prijavljeni vlasnik predmetnog posebnog dijela, odgovoran je za ispunjenje predmetne obveze plaćanja mjesečnog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

25. Zbog izloženog, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a proizlazilo bi da je u trenutku pokretanja predmetnog postupka postojala dospjela nenaplaćena tražbina tužitelja prema tuženiku, kao i visina te dospijeće iste, poglavito kako to proizlazi iz kartice prostora i nepodmirenih dugovanja, sve od 20. ožujka 2024. (list 14-16), koja isprava se u cijelosti prihvaća kao istinita i potpuna, to tim više što niti tuženik svojim navodima nije doveo u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženik isto nije na valjani način osporio niti je stavio odgovarajuće dokaze kojim bi pobio tužiteljeve navode i dokaze.

26. Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 155,31 EUR, s time da tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, koje teku od dana nakon dospijeća pojedinih iznosa, tj. od zakašnjenja do isplate, dakle od 21. dana za tekući mjesec, s obzirom na odredbu čl. 9. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom [adresa], 3 A, 3 B (list 71-73), po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Zbog izloženog, valjalo je djelomično održati na snazi predmetni platni nalog i presuditi kao pod toč. I. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po opunomoćeniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

29. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

30. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od odvjetničkih troškova i to troška sastava prijedloga za ovrhu u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR uvećanog za PDV 25% (12,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 62,50 EUR i javnobilježničkih troškova i to troška predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR, dakle ukupno u iznosu 25,00 EUR, odnosno sveukupno u iznosu 87,50 EUR, kao i daljnjih troškova koji se sastoje od troška sastava podneska od 22. listopada 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 6. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, te zastupanja na ročištu 26. veljače 2026. u zahtijevanom iznosu 12,50 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 112,50 EUR, uvećanog za PDV 25% (28,13 EUR), kao i troška sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR, odnosno sveukupno u iznosu 153,90 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u sveukupnom iznosu 241,40 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

31. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškova postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava prigovora sada odgovora na tužbu i podneska od 27. travnja 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 6. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, te zastupanja na ročištu 26. veljače 2026. u iznosu 12,50 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 50,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 162,50 EUR, uvećanog za PDV 25% (40,63 EUR), kao i troška sudske pristojbe za prigovor u zahtijevanom iznosu 6,64 EUR. Međutim, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024. kojim dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe u zahtijevanom iznosu 25,00 EUR uvećanim za PDV 25%, niti trošak sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 13,28 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 209,77 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

32. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

33. Zbog izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja i

- opun. tuženika.