REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6476/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Čizmić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 11, protiv tuženica: 1. ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, Zapoljska 38 i 2. CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Iva Mesić, odvjetnica u Zagrebu, Milana Šenoe 36, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljičinog opunomoćenika, 1. tuženice i 1. tuženičine opunomoćenice te 2.tuženičine opunomoćenice, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnorn uzdržavanju, sklopljen u Zagrebu 30. lipnja 2021. između CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, kojeg je predmet stan u zgradi u [adresa], i to stan na IV. katu, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-45, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženice dužne priznati.

II. Nalaže se 1. i 2. tuženicama solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.273,23 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se 1. tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se 2. tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-Komunikacijom 30. listopada 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su tuženice 30. lipnja 2021. sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju Slavke Jakšić, ovdje 2. tuženice, kao primateljica uzdržavanja, koja nakon svoje smrti daje svoju nekretninu, stan u zgradi u [adresa], i to stan na IV. katu, suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo E-45, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],. u vlasništvo ŠI, ovdje 1. tuženici, kao davateljici uzdržavanja, pod uvjetom da je ista do smrti uzdržava. No, 2. tuženica CI je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. R1 Ob-68/23 od 16. svibnja 2024. djelomično lišena poslovne sposobnosti, među inim, i u odnosu na sklapanje svih vrsta ugovora, poduzimanje potrebnih radnji vezenih uz statusna pitanja te u odnosu na raspolaganje i upravljanje materijalnim sredstvima i imovinom u cijelosti, te je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Trnje, klase: UP/I-552-O2124-04/5 od 30. rujna 2024. 2. tuženici CI imenovan skrbnik u osobi LI, mag. act. soc., stručnoj radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje, Zagreb. Tužiteljica zna da njezina majka, CI, već dulji niz godina boluje od deficita kognitivno mnestičkih funkcija odnosno izražene demencije zbog čega je u tretmanu neurologa još od 2019. godine. Tužiteljica ima saznanja da njezina majka CI redovito, još od 2019. godine uzima lijek Memantin, koji se propisuje bolesnicima koji pate od demencije, što je zbog pogoršanja njezinog stanja i dovelo do pokretanja postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti, te do takvog naprijed spomenutog rješenja. Slijedom takvog zdravstvenog stanja, poglavito stanja svijesti, očito je da CI u trenutku potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju s 1. tuženicom nije bila svjesna posljedica takvog čina, odnosno posljedica sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je mogla shvatiti značaj i sve posljedice istog Ugovora. Posebno to proizlazi iz prijedloga Centra za socijalni rad kojim se predlaže pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti CI, u kojem se navodi da je njezino stanje pogoršano u odnosu na ranije, te da je sklona potpisivanju različitih isprava bez ikakve zadrške, pa je Centar mišljenja kako CI nije u stanju štititi svoja prava i interese. Ova okolnost jasno ukazuje na činjenicu da je sporni Ugovor u suprotnosti prisilnom propisu koji traži da svaka ugovorna strana pri punoj svijesti jasno izrazi svoju pravu volju u odnosu na predmet ugovora, kao i na volju ili želju u pravcu sklapanja pravnog posla. Međutim, okolnost da je 1. tuženica znala za bolest svoje majke te da joj ista nije mogla ostati nepoznata, a koja bolest je takve prirode da utječe na svijest, čini ovaj sporni ugovor i njegovo sklapanje suprotnim moralu, jer je davateljica uzdržavanja iskoristila nepovoljan položaj primateljice uzdržavanja koja uslijed bolesti i fizički propada i ovisi o pomoći trećih osoba, te je i zbog toga ovaj sporni ugovor ništetan. Stoga, CI nije bila sposobna shvatiti značaj svojih postupaka u trenutku potpisa spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a pored toga je Ugovor sklopljen usprkos znanju 1. tuženice o zdravstvenom stanju 2. tuženice te je sklopljen i iskorištavanjem nepovoljnog položaja 2. tuženice. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog 30. lipnja 2021. između CI, kao primateljice uzdržavanja i ŠI, kao davateljice uzdržavanja, uz naknadu parničnih troškova.

2. Odgovor 1. tuženice na tužbu je predan ovome sudu e-Komunikacijom 13. prosinca 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 24), u kojem se navodi da se prije svega ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje, 1. tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naime, tužiteljica je u potpunosti bila upoznata sa zdravstvenim stanjem 2. tuženice, odnosno svoje majke, isto kao i sa činjenicom da se upravo 1. tuženica, njezina sestra, samostalno brine o 2. tuženici, i to na način kako je specificirano predmetnim pobijanim Ugovorom. U skladu s gore navedenim odnosno s obzirom na činjenicu da se 1. tuženica dulji niz godina brine o majci, upravo je u cijeloj obitelji postignut sporazum da će nekretnina koja je predmet pobijanog ugovora pripasti u cijelosti 1. tuženici, odnosno da će se predmetnim Ugovorom formalizirali postojeće stanje te urediti uzdržavanje koje je pružano dulji niz godina i ranije. Ističe se da upravo na postojanje takvog sporazuma odnosno obiteljskog dogovora ukazuje i činjenica da 2. tuženica na ime uzdržavanja 1. tuženici nije odlučila prenijeti svoju cjelokupnu imovinu, već samo ono što je predmet pobijanog Ugovora odnosno predmet obiteljskog dogovora. Tako su prije potpisa samog Ugovora, 1. i 2. tuženice zajednički posjetile tužiteljicu te istu obavijestile kako će sklopiti predmetni Ugovor, na što tužiteljica nije imala prigovora. Nakon donošenja odluke o sklapanju Ugovora, 1. i 2. tuženice su isti sastavile posredstvom odvjetnice Ivane Radeljak, prilikom čega je 2. tuženica bila potpuno svjesna svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora, a isto tako 2. tuženica je bila pri punoj svijesti i prilikom potvrđivanja sadržaja Ugovora po javnom bilježniku Tomislavu Matijeviću. Ističe se kako je tužiteljica pokrenula ovaj postupak iz razloga što je u više navrata pokušala raznim pritiscima, pogotovo na 2. tuženicu ishoditi raskid Ugovora pa je tako 1. tuženica bila primorana pojedine opunomoćenike prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori, nakon čega je 2. tuženici, radi proživljene traume, pozlilo te je ista hospitalizirana. Napominje se da je u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u vrijeme sastavljanja odgovara na tužbu, 1. tuženica jedina osoba koja samostalno brine o 2. tuženici te se ističe, u smislu prigovora nedostatka aktivne legitimacije, da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora, s obzirom da su obje ugovorne strane žive, a interese 2. tuženice zastupa i štiti njezin skrbnik, koji je ovlašten u njezino ime pokretati odgovarajuće sudske postupke. Nadalje, tužiteljica ne dostavlja nikakve medicinske isprave iz kojih bi bilo razvidno da 2. tuženica nije bila sposobna shvatiti značaj svojih postupaka, te isto tako ne dostavlja niti jedan dokaz koji bi upućivao na opravdanost tužbe, već se ponovno ističe kako je ova parnica još jedan pokušaj opstrukcije obiteljskog dogovora te prava 1. tuženice koja proistječu iz pobijanog Ugovora, a koji Ugovor je sklopljen kako bi se formalnopravno izrazila prava volja 2. tuženice, što upućuje na činjenicu objesnog parničenja i vođenja neekonomičnih i nesvrsishodnih postupaka. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu 1. tuženici parničnih troškova sa zateznim kamatama.

3. Odgovor 2. tuženice na tužbu je predan ovome sudu e-Komunikacijom 13. siječnja 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 30), u kojem se navodi da je 2. tuženica za zastupanje u ovom predmetu putem skrbnice LI na temelju Rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje, klase: UP/I-552-02/24-14/29, ur.broj: 139-122-13/04-24-6, od 3. siječnja 2025 opunomoćila Ivu Mesić, odvjetnicu u Zagrebu. Naime, 2. tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega ističe se kako su netočni i neistiniti navodi kako 2. tuženica u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojom kćeri ŠI, nije bila sposobna izraziti svoju pravu volju, kao i shvatiti osnovne i bitne značajke sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, 1. tuženica već godinama živi u istom domaćinstvu sa svojom majkom, ovdje 2. tuženicom, te brine o njoj, tako da se sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju samo pravno uredilo stvarno stanje, a time i želja i volja 2. tuženice, koju uostalom iskazuje tijekom duljeg niza godina suživota s 1. tuženicom. Isto tako, 2. tuženica je svoju volju i želju da iz tog razloga sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju više puta izrekla i tužiteljici i to neposredno prije sklapanja samog Ugovora, a na šta tužiteljica nije imala prigovora. Točno je da je 2. tuženica osoba starije životne dobi, stoga nije čudno niti neobično da ista ima medicinskih odnosno zdravstvenih poteškoća. Međutim, predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju je potpisan prije više od tri godine, tako da njezino sadašnje mentalno stanje odnosno ograničena poslovna sposobnost nije mjerodavna, budući da je nesporno kako je 2. tuženica u cijelosti bila sposobna i svjesna svojih postupaka i pravnih posljedica prilikom poduzimanja pravne radnje potpisa Ugovora. Poglavito se ističe kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadržajno potvrđen po javnom bilježniku, koji iako nije stručnjak u medicinskom smislu, prilikom potvrđivanja sadržaja isprava je dužan ugovornim stranama protumačiti ugovor te biti uvjeren kako su stranke razumjele svoja prava i obveze, koje iz takvih isprava proizlaze te s obzirom da skoro svakodnevno u svojem zanimanju obavlja ovakve poslove, zasigurno može procijeniti jesu li obje ugovorne strane sposobne razumjeti bitne sastojke pravnog posla i pravne posljedice istog. Također se navodi kako čak i da se dokaže kako je 2. tuženica patila od blage demencije u trenutku potpisivanja Ugovora, ističe se kako je to s obzirom na dob 2. tuženice uobičajena pojava, ali isto tako se napominje kako je 2. tuženica u vrijeme potpisivanja Ugovora, samostalno obavljala svakodnevne kućanske poslove, odlazila na kavu s prijateljicama, išla do trgovine, pošte odnosno banke tako da njezina neurološka zdravstvena slika nikako ne ukazuje na nemogućnost shvaćanja posljedica svojih djela i njezinih posljedica ili općenito njezinu dezorijentiranost, a posebice njezinu svijest. O gore navedenom, suprotno navodima tužiteljice, svjedoči i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb od 5. siječnja 2023., u kojem se navodi kako se iz razgovora s 2. tuženicom zamjećuje kako je ista svjesna stanja u kojoj se nalazi, a na upite o svojoj volji/želji daje prisebne odgovore. Prema tome, čak i nakon više od godinu i pol od dana potpisivanja Ugovora, u kojem razdoblju se očigledno stanje 2. tuženice pogoršalo, ista je bila sposobna i prisebna izraziti svoju volju i želju. Slijedom navedenog, predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu 2. tuženici parničnih troškova.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od 30. lipnja 2021. (list 5-7), izvadak iz KPU za [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 30. lipnja 2021. (list 8), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trnje, Zagreb, od 30. rujna 2024. i prijedlog za oduzimanje poslovne sposobnosti protustranci CI, ovdje 2. tuženici, od 5. siječnja 2023. (list 9- 13), disciplinsku prijavu HOK-u, od 7. listopada 2022. (list 27-29), osobni zdravstveni karton 2. tuženice CIu digitalnom obliku (Iist 56), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatar, koji je 7. prosinca 2025. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 70-73), koji je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na istaknute primjedbe na ročištu 6. svibnja 2026. (list 80-82).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog nesposobnosti za rasuđivanje ugovorateljice, kao mane volje, te jer je protivan moralu društva.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva. Istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor nedostatka pravnog interesa.

7. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od 30. lipnja 2021. (list 5-7) utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu između CI, ovdje 2. tuženice, kao primateljice uzdržavanja i ŠI, ovdje 1. tuženice, kao davateljice uzdržavanja, kojim je uvodno utvrđeno da davateljica uzdržavanja dugi niz godina brine i skrbi o primateljici uzdržavanja dok istim Ugovorom žele pravno urediti svoje odnose, nadalje utvrđeno je da je primateljica uzdržavanja vlasnica nekretnine upisane u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška], KPU Trnje, u naravi stan broj 81 na IV. katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini 62,18 čm, u stambenoj zgradi [adresa], izgrađenoj na zk.č.br.4470, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine te da je primateljica uzdržavanja majka davateljice uzdržavanja (čl.1.); Primateljica uzdržavanja daje u vlasništvo davateljici uzdržavanja opisanu nekretninu, a davateljica uzdržavanja se obvezuje doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja, s time da je predaja navedene imovine u vlasništvu davateljice uzdržavanja odgođena do smrti primateljice uzdržavanja, dok se istim Ugovorom davateljica uzdržavanja obvezuje da će primateljicu uzdržavanja uzdržavati do njezine smrti, brinuti o njoj, njegovati je, paziti je i čuvati, skrbiti o njoj, tako da će joj osigurati potrebitu hranu, odjeću, obuću, a u slučaju bolesti i nemoći osigurati joj potrebitu liječničku pomoć i lijekove, po potrebi i osigurati i odgovarajući smještaj u domu za starije uz doplatu preko iznosa koji primateljica uzdržavanja neće biti u mogućnosti plaćati iz vlastitih sredstava svoje mirovine, a nakon smrti sahraniti ju prema mjesnim običajima i održavati njezin grob. (čl. 3.).

8. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, subspec. forenzične i biologijske psihijatrije, predanog 7. prosinca 2025. (list 70-73), utvrđeno je da isti vještak, u skladu s utvrđenjima iz nalaza, temeljenim na medicinskim ispravama, poglavito osobnom zdravstvenom kartonu 2. tuženice, a na temelju postavljene zadaće, pojašnjava da je demencija sindrom uzrokovan bolešću mozga. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda. Uzimajući u obzir navedeno u nalazu, isti vještak je mišljenja glede okolnosti sposobnost 2. tuženice CI shvatiti značaj svojih postupaka, poglavito u trenutku sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, od 30. lipnja 2021.:

U ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja isključive su mjerodavni analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskim ispravama. Vještak se, naravno, niti na koji način ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda.

Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja tempore acti, prema uvidu u dostupne medicinske isprave, kao i kliničku spoznaju o dinamici i razvoju bolesti, bila je takva da je visoko vjerojatno bila prisutna psihopatološka simptomatika u vidu deterioracije intelektualno-mnestičkih funkcija u sklopu kliničke slike utvrđene Demencije (F03). Na temelju svega navedenog vještak smatra da postoje podaci koji upućuju na visoko vjerojatno donošenje mišljenja o nesposobnosti za donošenje bilo kojeg pravnog akta imenovane, odnosno forenzička je mjerodavnost na razini visoke vjerojatnosti dokazana prisustvom simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, ukazuju na nedostatak mogućnosti primjerenog testiranja realiteta te primjerenih intelektualnih i voljnih funkcija.

Na kraju, uzevši u obzir prije navedene razloge, isti vještak smatra da je u 2. tuženice CI visoko vjerojatno bila prisutna psihopatološka simptomatika, koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nedostatnu sposobnost za rasuđivanje u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. lipnja 2021., odnosno da visoko vjerojatno nije bila dostatno sposobna za rasuđivanje na razini koja je potrebita za upravljanje svojim postupcima i za shvaćanja njihovih posljedica, te da visoko vjerojatno nije li bila dostatno sposobna shvatiti značenje i izjaviti svoju pravu volju, u sklopu demencijskog procesa.

9. Na ročištu za glavnu raspravu 6. svibnja 2026. (list 80-82) je isti vještak usmeno iznio svoj prethodno dani pisani nalaz i mišljenje, obrazložio isti te se očitovao na istaknute primjedbe. Tako isti navodi u odnosu na istaknute primjedbe i upite da kao prvo ističe da se ovakva vrsta medicinskog vještačenja temelji isključivo na analizi i vrednovanju podataka koji su spisu priloženi, dakle medicinskih isprava, a vještak se niti na koji način ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada isključivo u nadležnost suda. Dijagnoza neodređene demencije (F03) bilježi se u preslici zdravstvenog kartona od rujna 2019. U studenom 2019. bilježi se pregled neurologa u kojem se navodi da dolazi zbog kognitivno-mnestičkih teškoća te heteroanamnestički da ima povremene halucinacije. Tada je propisan i antidementiv Memantin, čije se propisivanje bilježi dalje u preslici zdravstvenog kartona. Nadalje, 30. kolovoza 2023. pregledana je od strane psihijatra u kojem se između ostalog citira nalaz psihologijskog testiranja iz 2019. godine u kojem je utvrđen znatni deficit kognitivno-mnestičkih funkcija u segmentu odgođenog dosjećanja, vremenske orijentacije, imenovanja, pažnje, jezika i kratkoročnog pamćenja. Uzimajući u obzir sve navedene podatke, vještak je utvrdio i donio zaključke kako je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju. Kao što je razvidno iz pisanog nalaza i mišljenja detaljno su citirani podaci iz preslike zdravstvenog kartona, a o možebitnim pretragama o istome nema podataka. Stoga, vještak u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 7. prosinca 2025.

Na tužiteljičine upite može li laik u kontaktu s osobom koja ima navedene psihičke tegobe dobiti dojam da je s istom sve u redu, odgovara da je to pojedinačno, ali je u kratkom kontaktu moguće. Naime iz kliničke je prakse poznato da osobe s ovakvom vrstom psihičkog poremećaja u određenom broju slučajeva imaju sačuvanu tzv. "fasadu". Na daljnji upit utjecaja antidementiva Memantina navodi da se isti propisuje kod težih oblika demencije, a njegova j e funkcija, koliko je to moguće, usporiti kognitivno propadanje.

Nadalje, na 1. tuženičine upite tko dijagnosticira demenciju i na koji način se ista utvrđuje, vještak tvrdi da isto spada u domenu, kako specijalista neurologa, tako i specijalista psihijatra. Dijagnoza se utvrđuje na razini visoke vjerojatnosti temeljem heteropodataka od strane obitelji, a isto tako i osobnog pregleda uz pomoć određenih psihometrijskih testova kao što je npr. MMCE. Za dijagnozu je uputno provesti nadalje i radiološku dijagnostiku u vidu CT-a ili MR-a mozga u kojem su moguće određene promjene moždane mase u vidu atrofije, međutim navedeni nalaz bez kliničke slike sam za sebe ne predstavlja dijagnozu iz razloga što su takve promjene dio fiziološkog procesa starenja. Nadalje, je također potrebito utvrditi razinu hormona štitnjače, a isto tako razinu vitamina B12 i folne kiseline u serumu, jer poremećaj istih mogu utjecati na razvoj navedene kliničke slike. Sve navedene dijagnostičke pretrage pomažu dijagnozi demencije, međutim, iste nisu apsolutno nužne, već se dijagnoza može definirati i temeljem simptoma mozga unutar kliničke slike, a pritom ponovno ističem da je 2. tuženici propisan antidementiv Mementin, koji ima svoju striktnu indikaciju. Dakle to je demencija težeg stupnja. Memantin se u pravilu počinje propisivati početnom dozom od 5 mg a isto se povisuje svakih 5 mg tjedno do pune doze od 20 mg dnevno. Zadnji put je 2. tuženici propisan Memantin 31. listopada 2024. u dozi od 20 mg. Na daljnji upit radi čega O odnosno propisivanje istog nije zabilježeno u preslici zdravstvenog kartona nakon 31. listopada 2024., navodi da na isto pitanje ne može odgovoriti, a isto nije mjerodavno za vještakove zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja. Na daljnji upit, a prema podacima iz preslike zdravstvenog kartona, je li uzimala Memantin tempere acti, navodi da joj Memantin propisan 22. studenoga 2019., 18. prosinca 2020. i 6. prosinca 2021., a je li točno uzimala Memantin tempore acti, o tome nema podataka, a isto nije mjerodavno za vještakove zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja. Naime, očekivani učinak Memantina je, a koliko je to moguće, da uspori propadanje kognitivnih funkcija, dakle nema učinak u pravcu njihovog poboljšanja, mada u nekim kliničkim ispitivanjima se pokazao takav učinak, ali na razini od oko 5%, dakle nije bitno. Na daljnji upit kako je više puta vještak naveo korištenje Memantina nije u relaciji sa sposobnosti rasuđivanja. Dakle, možebitne nuspojave, nisu te, koje bi bile za odlučivanje o istome. Na daljnji upit na koji je način vještak izveo zaključke u pisanom nalazu i mišljenju, navodim temeljem detaljne analize podataka i spisu priloženih medicinskih isprava, dakle dijagnoze koja je utvrđena, a također bi se referirao i na nalaz psihologijskog testiranja iz 2019. godine, koji je ranije naveo. Na daljnji upit radi čega nije pregledao 2. tuženicu, navodi da se isto kosi s ovakvom vrstom medicinskog vještačenja te da isto spada u procjenu vjerodostojnosti od strane suda, jer kao što sam već prije naveo ovakva vrsta medicinskog vještačenja temelji se isključivo na podacima iz medicinskih isprava. Na daljnji upit u kakvom je stadiju 2. tuženica danas s obzirom na stupanj demencije, a u odnosu na stupanj demencije tempore acti, navodi da na isto ne može odgovoriti, međutim koristan je podatak od 30. rujna 2024. gdje je CI stavljena pod skrbništvo radi djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti. To samo po sebi upućuje da ista i danas nije u stanju štititi svoja prava i interese. Na daljnji upit da je vještak sada učinio pregled 2. tuženice te bi li temeljem istoga mogao objektivnije sagledati njezinu sposobnost rasuđivanja tempore acti, navodi da isto nije moguće staviti u neku objektivnu relaciju. Na daljnji upit dovodi li svaka dijagnosticirana demencija u pitanje sposobnosti rasuđivanja, navodi da isto ovisi o stupnju narušenosti kognitivnih funkcija. Na daljnji upit je li 2. tuženica prilikom potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju kod javnog bilježnika, a koje traje dulje vremena, dakle pola sata ili više, mogla ostaviti dojam psihički bolesne osobe, navodi da sa psihijatrijskog stajališta na isto vještak ne može točno odgovoriti, jer isto ovisi o osobi javnog bilježnika i okolnosti slučaja. Naposljetku, na 2. tuženičin upit je li vještak imao na uvid neke druge medicinske isprave, dakle nalaze i dijagnostičke pretrage osim onih koje su navedene u mom pisanom nalazu i mišljenju, vještak navodi da nije, iz razloga što je spisu predmeta priložen preslik zdravstvenog kartona, kao što je i citirano, a da su postojali neki drugi nalazi isti bi bili priloženi odnosno navedeni u pisanom nalazu i mišljenju.

10. Navedeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, subspec. forenzične i biologijske psihijatrije, kao i njegovo usmeno izlaganje i obrazloženje, kojim se očitovao na sve istaknute primjedbe, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, stručnim i objektivnim, temeljenim na medicinskim ispravama glede 2. tuženice CI, kao i dugogodišnjem iskustvu vještačenja u brojnim sudskim postupcima, te budući da su razjašnjene i otklonjene sve primjedbe i upiti, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, a koji bi opravdavali potrebu za određivanjem novog medicinskog vještačenja, raspravnim rješenjem od 6. svibnja 2026. (list 83) je odbijen prijedlog 1. i 2. tuženica za izvođenjem novog medicinskog vještačenja na okolnosti na koje je izvedeno psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatru.

11. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a imajući na umu postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 13. veljače 2025. (list 42) prihvaćeni su dokazni prijedlozi koji su mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok nisu izvedeni ostali dokazi jer isti nisu potrebiti, pa stoga nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi predloženi po parničnim strankama, jer isti nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa, to tim više što do tada izvedenim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

12. Stoga, ostali dokazi, prethodno popisani, nisu posebno cijenjeni ni razmatrani, jer nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa.

13. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Tako je odredbom čl. 322. ZOO-a propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.) i Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.). Nadalje, čl. 323. ZOO-a određuje posljedice ništetnosti pa je tako propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (st. 1.) i ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (st. 2.).

14. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, čl. 327. st. 1. ZOO-a je određeno da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Dakle, tužiteljica, kao kći 2. tuženice, je zasigurno zainteresirana osoba. Osim toga, napominje se neograničeno isticanje ništetnosti, odnosno čl. 328. ZOO-a je određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Stoga, primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a zastara restitucijskog zahtjeva može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, kojom se prethodno utvrđuje ništetnom Ugovora, s obzirom na pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

15. Glede postojanja pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosi valja reći da je odredbom čl. 322. ZOO-a propisano da ništetnost ugovora ili pojedine odredbe nastupa po samom zakonu, a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Utvrđenje ništetnosti ima učinak prema svim osobama (erga omnes), a ne samo između stranaka, što je poglavito važno u slučajevima kada postoji više potencijalnih pravnih posljedica ništetnosti (npr. povrat isplaćenih iznosa, prestanak obveze plaćanja, mogućnost upisa u registre i sl.). Utvrđenje ništetnosti ima za cilj otkloniti istu nesigurnost i omogućiti tužiteljici da, temeljem pravomoćne presude, ostvari daljnja prava (npr. povrat plaćenog iznosa, brisanje upisa, zaštita od budućih zahtjeva tuženika i sl.). Sudska praksa potvrđuje da pravni interes postoji kada je utvrđenje ništetnosti preduvjet za ostvarenje drugih prava (npr. povrat plaćenog iznosa). Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora, sukladno čl. 187. ZPP-a i mjerodavnoj sudskoj praksi. Utvrđenje ništetnosti je nužno radi otklanjanja pravne nesigurnosti i kao preduvjet za ostvarivanje daljnjih prava tužiteljice.

16. Svi ostali 1. i 2. tuženičini navodi su posljedično ocijenjeni neosnovanim, imajući na umu da o ovom pitanju postoji i jasno pravno shvaćanje viših sudova.

17. Uzgred rečeno, 1. i 2. tuženice nisu pridonijele odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

18. Da bi ugovor bio pravovaljan i proizvodio pravne učinke, za njegovo sklapanje potrebita je suglasnost volja obje ugovorne strane. Suglasnost za sklapanje ugovora može dati samo osoba koja je u trenutku njegovog sklapanja svjesna svojih postupaka i sposobna za rasuđivanje. U protivnom, ako je suglasnost dana u vrijeme kada osoba nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka takva je volja manjkava, a dana suglasnost nije pravno relevantna pa niti ugovor koji je na temelju takve suglasnosti sklopljen ne proizvodi pravne učinke. Odredbom čl. 276. st. 1. ZOO-a propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora. U protivnom, ugovori sklopljeni s osobom koja nema poslovnu sposobnost ništetni su i ne proizvode pravne učinke, te se s njima postupa kao i da nisu sklopljeni. S obzirom da relevantnu volju može izraziti samo poslovno sposobna osoba koja je u danom trenutku sposobna za rasuđivanje, bez obzira na činjenicu je li u vrijeme poduzimanja tih radnji, dakle u ovom slučaju 30. lipnja 2021. bila 2. tuženici CI oduzeta poslovna sposobnost.

19. S obzirom da relevantnu volju može izraziti samo poslovno sposobna osoba koja je u danom trenutku sposobna za rasuđivanje, koje pretpostavke u ovom slučaju nisu ispunjene, jer u trenutku sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, od 30. lipnja 2021., ovdje 2. tuženica CI nije bila sposoban za rasuđivanje, kako je to utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatru, subspec. forenzične i biologijske psihijatrije, to 2. tuženica CI nije imala potrebitu poslovnu sposobnost za sklapanje istog Ugovora, bez obzira na činjenicu je li u vrijeme poduzimanja istih radnji bila CI oduzeta poslovna sposobnost, u ovom slučaju su ispunjene pretpostavke propisane čl. 322. ZOO-a koji određuje da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Ujedno, tužiteljica ističe da je 1. tuženica znala za bolest svoje majke, ovdje 2. tuženice, te da joj ista nije mogla ostati nepoznata, a koja bolest je takve prirode da utječe na svijest, pa je ovaj sporan Ugovor i njegovo sklapanje suprotan moralu društva, jer je 1. tuženica, kao davateljica uzdržavanja, iskoristila nepovoljan položaj svoje majke-2. tuženice, kao primateljice uzdržavanja, koja uslijed bolesti i fizički propada i ovisi o pomoći trećih osoba, pa je i zbog toga ovaj sporan ugovor ništetan. Naime, ugovor je protivan moralu društva, ako nije sklopljen u namjeri uzdržavanja primatelja uzdržavanja, već u namjeri iskorištavanja tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, te je kao takav ništetan. Protivno je moralu društva ako davatelj uzdržavanja sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja teškog zdravstvenog stanja. Nadalje, svrha ugovora o doživotnom uzdržavanju je pružanje uzdržavanja davatelja uzdržavanja prema primatelju uzdržavanja, a ne raspolaganje imovine za života. Stoga, proizlazila bi da je osnovna pobuda sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo je rješavanje imovinskopravnih odnosa 1. i 2. tuženice, a ne uzdržavanje, a osobito jer su oboje znali, poglavito 1. tuženica, za dijagnozu neodređen demencije 2. tuženice, što je nedopušteno i nemoralno. Proizlazilo bi da je pobuda za sklapanja ovog Ugovora bilo isključivanje tužiteljice iz stjecanja predmetne nekretnine, poglavito kroz zakonsko pravo nasljeđivanja.

21. Slijedom navedenog, tužiteljica je uspjela dokazati istinitost svojih tvrdnji glede postojanja uzroka ništetnosti predmetnog Ugovora, poglavito da je isti Ugovor sklopljen u okolnostima kada 2. tuženica nije bila sposobna za rasuđivanje, dakle nije imala poslovnu sposobnost pa stoga nije niti mogla izraziti svoju pravu volju, dok je 1. tuženica kao kći 2. tuženice zasigurno znala za istu bolest 2. tuženice (dijagnoza neodređene demencije), to tim više što žive i stanuju u zajedničkom domaćinstvu.

22. Zbog izloženog, a budući da u ovom slučaju utvrđena nevaljanost Ugovora, jer postoje uzroci ništetnosti na koje se pozvala tužiteljica, sukladno čl. 322. ZOO-a, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

24. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 6. lipnja 2025.(Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 6. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (200,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 73,23 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 75,25 EUR. Ujedno je tužiteljici u cijelosti valjalo priznati trošak vještačenja u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.273,23 EUR, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude. dok je ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

25. Također je i 1. tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 18. veljače 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 6. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 800,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (200,00 EUR). Ujedno je 1. tuženici u cijelosti valjalo priznati troška pristupa liječnika vještaka na ročište 6. svibnja 2026. u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR. Međutim, nije priznat trošak sudske pristojbe u iznosu 73,23 EUR, jer isti zahtjev nije određeno postavljen glede radnje (čl. 164. st. 2. ZPP-a), dok obveza plateža sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka i ovisno o uspjehu u sporu. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.050,00 EUR nisu dosuđeni 1. tuženici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu, odnosno valjalo je odbiti 1. tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

26. Naposljetku, i 2. tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 13. veljače 2025. i 6. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 600,00 EUR. Međutim, nije priznat troška sudske pristojbe, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako niti u visini (čl. 164. st. 2. ZPP-a). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 600,00 EUR nisu dosuđeni 2. tuženici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu, odnosno valjalo je odbiti 2. tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

27. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužiteljice,

- opun. 1. tuženice i

- opun. 2. tuženice.