REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3572/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Vodne usluge d.o.o., Bjelovar, Ferde Livadića 14 A, OIB: 43307218011, protiv tuženica: 1. CII, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35 A, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju i zamjenice opunomoćenice 1.-3. tuženica, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-550/2023, koje je 26. rujna 2023. donio javni bilježnik Tomislav Žabek, Zagreb, Smičiklasova 22, u dijelu kojim je naloženo 1.-3. tuženicama solidarno isplatiti tužitelju iznos 115,84 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. lipnja 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. srpnja 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 23. kolovoza 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. rujna 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. listopada 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 22. studenoga 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. prosinca 2022. do isplate,

- 9,68 EUR / 72,93 HRK od 21. siječnja 2023. do isplate,

- 9,60 EUR / 72,33 HRK od 21. veljače 2023. do isplate,

- 9,60 EUR / 72,33 HRK od 21. ožujka 2023. do isplate,

- 9,60 EUR / 72,33 HRK od 21. travnja 2023. do isplate i

- 9,60 EUR / 72,33 HRK od 23. svibnja 2023. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida ostatak predmetnog platnog naloga, odnosno ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 154,88 EUR sa zateznim kamatama i odluka o troškovima postupka kojom su nastali troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu 33,25 EUR / 250,52 HRK sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se 1.-3. tuženicama solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 38,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev 1.-3. tuženica za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, prvotno kao ovrhovoditelj, 24. svibnja 2023. podnio navedenom javnom bilježniku prijedlog za ovrhu protiv 1.-3. ovršenica, ovdje 1.-3. tuženica, radi naplate novčane tražbine u iznosu 270,72 EUR / 2.039,74 HRK i troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama, pa je u povodu istoga navedeni javni bilježnik 26. rujna 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. UPP/OS-Ovrv-550/2023.

2. Protiv istog rješenja su 1.-3. tuženice podnijele prigovor, u povodu kojeg je ovaj sud 16. listopada 2024. donio rješenje posl. br. Povrv-3572/2023-4, kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i stranke pozvane u roku 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebite za utvrđenje iznesenih činjenica.

3. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, predanom 9. listopada 2023. (list 56 i 57), se navodi, u bitnom, da u prijedlogu za ovrhu je naznačena tražbina u iznosu 270,72 EUR na ime neplaćene komunalne usluge, pri čemu nije jasno na što se uopće odnosi tužiteljev zahtjev, kao i na koji se to prostor odnosi. Tuženice navode da nisu korisnice nikakvih komunalnih usluga u gradu [adresa]. Nadalje, nije razvidno na koji način je obavljen izračun iznosa koji se zahtijeva, a nije dostavljen niti dokaz da bi utuženi računi bili uredno dostavljeni tuženicama, iz kojih bi ujedno bio razvidan iznos i dospijeće svakog pojedinog računa. Stoga, tužiteljev zahtjev osporava se stoga u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini, te se ujedno ističe i prigovor zastare, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije je osnovan, jer tuženice nisu korisnice niti jednog stambenog ili poslovnog prostora, pa stoga nemaju obvezu plaćanja utuženih iznosa.

4. Podneskom predanim 11. studenoga 2024. (list 71-81) se tužitelji očitovao na navode iz prigovora, sada odgovoru na tužbu, pojašnjavajući tužiteljeve navode i potkrjepljujući iste mjerodavnim ispravama, sve u svezi osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u saldakonti otvorene stavke, od 23. svibnja 2023. (list 29-31), izvatke iz sudskog registra za tužitelja, od 11. svibnja 2022. i 10. listopada 2024. (list 82-90), tužiteljeve Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, od 2. siječnja 2014. (list 106-130), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 6. studenoga 2024. (list 131-135), prijepis posjedovnog lista br. 8024 k. o. [katastarska općina], od 6. studenoga 2024. (list 136), tužiteljevu Odluku o cijeni vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeracijskom području grada [adresa], s primjenom od 1. rujna 2018., uz tužiteljev cjenik vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeracijskom području grada [adresa], od 1. siječnja 2023. (list 137-143), utužene račune u utuženom razdoblju (list 144-255), presudu ovoga suda posl. br. Povrv-10040/2016-8 od 26. veljače 2018. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 5008/2018-3 od 4. lipnja 2019. (list 275-281).

6. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje na snazi predmetnog platnog naloga, je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu cijene vodne usluge.

Nije sporno da se predmetna tražbina odnosi na komunalnu uslugu opskrbe vodom koju tužitelj pruža, odnosno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga za potrebe kuće u [adresa].

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

8. Uvidom u saldakonti otvorene stavke, od 23. svibnja 2023. (list 29-31) i utužene račune u utuženom razdoblju (list 144-255), utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema 1.-3. tuženicama u ukupnom iznosu 270,72 EUR, od toga za razdoblje siječanj 2021. - prosinac 2022. u mjesečnim iznosima 2,42 EUR, te u daljnjem razdoblju siječanj - travanj 2023. u mjesečnim iznosima 2,40 EUR, sve za svaki od četiri obračunska priključka koji se odnose na jedno jedinstveno obračunsko mjesto ([adresa]).

9. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 6. studenoga 2024. (list 131-135) i prijepis posjedovnog lista br. 8024 k. o. [katastarska općina], od 6. studenoga 2024. (list 136), utvrđeno je na zk.č.br. 2233 k. o. [katastarska općina], Kuća br. 9, tri zgrade i dvor u [adresa], površine 807 čm, uknjiženo pravo vlasništva u korist CI, u 1/6 dijela, HI u 1/6 dijela i HII u 3/6 dijela, ovdje 1. -3. tuženica, po zk. prijedlogu primljenom 12. studenoga 2007. na temelju rješenja o nasljeđivanju, do zk. prijedloga primljenog 31. siječnja 2024. odnosno Ugovora o kupoprodaji.

10. Uvidom u presudu ovoga suda posl. br. Povrv-10040/2016-8 od 26. veljače 2018. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5008/2018-3 od 4. lipnja 2019. (list 275-281) utvrđeno je da je u pravnoj stvari tužitelja Vodne usluge d.o.o., [adresa], protiv tuženice VI, radi isplate, u cijelosti ukinuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 18. svibnja 2016. donijela javna bilježnica Kornelija Modrušan, Zagreb, pod posl. br. Ovrv-13/16, zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije.

11. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da su 1.-3. tuženice u sporno razdoblju bile uknjižene kao zk. vlasnice predmetne nekretnine u [adresa].

12. Uvidom u izvatke iz sudskog registra za tužitelja, od 11. svibnja 2022. i 10. listopada 2024. (list 82-90), tužiteljeve Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga, od 2. siječnja 2014. (list 106-130), tužiteljevu Odluku o cijeni vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeracijskom području grada [adresa], s primjenom od 1. rujna 2018., uz tužiteljev cjenik vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeracijskom području grada [adresa], od 1. siječnja 2023. (list 137-143), utvrđeno je tužitelj društvo registrirano za obavljanje vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Čl. 3. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine (Službeni glasnik Grada Bjelovara, br. 1/14.) tužitelju je kao Isporučitelju povjereno obavljanje vodnih usluga. Čl. 2. st. 2. iste Odluke određeno je da su vodne usluge usluge javne vodoopskrbe i usluge javne odvodnje s pročišćavanjem otpadnih voda. Nadalje, čl. 2. Odluke o odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda na području aglomeracije [adresa] (Službeni glasnik Grada Bjelovara, br. 4/19.) propisano je da djelatnost javne odvodnje na području Grada Bjelovara obavlja ovlašteni javni isporučitelj vodnih usluga Vodne usluge d.o.o. [adresa], ovdje tužitelj. Tako je čl. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Odluka Uprave društva, br. 2130/01-19-1 od 2. siječnja 2014.) djelatnost vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje sukladno Zakonu o vodama obavlja javni isporučitelj vodnih usluga Vodne usluge d.o.o., [adresa], ovdje tužitelj, koji je u vlasništvu Grada Bjelovara.

13. Odredbom čl. 2. st. 3. Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine propisano je da su obveznici priključenja građevine na komunalne vodne građevine investitor, vlasnik građevine ili druge nekretnine ili drugi zakoniti posjednik (u nastavku teksta: vlasnik građevine), a st. 1. istog čl. navodi da se pod komunalnim vodnim građevinama smatraju građevine za javnu vodoopskrbu i građevine za javnu odvodnju s pročišćavanjem otpadnih voda. Čl. 46. Odluke o odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda na području aglomeracije [adresa] određuje da su vlasnici odnosno drugi zakoniti posjednici građevine odnosno zemljišta na kojem je izgrađen sustav javne odvodnje dužni građevine, odnosno zemljište u svom vlasništvu priključiti na sustav javne odvodnje u skladu s odredbama Zakona o vodama, ovom Odlukom, Odlukom o priključenju na komunalne vodne građevine i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga Javnog isporučitelja. Također, čl. 4. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga određuje da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno nekretninu na komunalne vodne građevine sustava javne vodoopskrbe i javne odvodnje prema posebnim tehničkim uvjetima priključenja koji proizlaze iz ovih uvjeta i Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine. Čl. 21. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga određuje da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno nekretninu na komunalnu vodnu građevinu javnog sustava odvodnje prema posebnim tehničkim uvjetima priključenja koji proizlaze iz ovih uvjeta i Odluke o priključenju na komunalne vodne građevine.

Sukladno čl. 2. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga korisnik vodnih usluga je svaka fizička i pravna osoba koja je vlasnik/suvlasnik, odnosno, drugi zakonski posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema ovim uvjetima smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga. Prema st. 3. istog čl. do dana donošenja ovih Uvjeta smatra se da su svi korisnici iz evidencije isporučitelja sklopili s isporučiteljem ugovor o isporuci vodnih usluga. Sukladno st. 7. smatra se da je ugovor sklopljen i kada korisnik usluge nije zatražio sklapanje ugovora o isporuci vodnih usluga.

Nadalje, čl. 26. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga određeno je da se cijene vodnih usluga utvrđuju Odlukom o cijeni vodnih usluga koju Isporučitelj donosi na temelju Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva. Cijena vodne usluge zasebno se iskazuje u računu za vodne usluge javne vodoopskrbe, sakupljanja otpadnih voda te njihovog pročišćavanja. Čl. 27. određeno je da se obračun utrošene količine vode za ljudsku potrošnju vrši prema stvarno utrošenoj količini registriranoj na glavnom vodomjeru, a izražava se u m3, te da glavne i pomoćne vodomjere očitava isporučitelj. Nadalje, čl. 28. određeno je da se po očitanju vodomjera korisniku ispostavlja račun za pruženu vodnu uslugu. Naposljetku, čl. 29. st. 2. je propisano da je obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača jednomjesečno, dok čl. 32. st. 2. određuje da kada u višestambenoj zgradi izgrađenoj prije 1. siječnja 2000. nema ugrađen niti jedan interni vodomjer, mjerenje utroška vode vrši se prema glavnom vodomjeru za cijelu zgradu, a obračun isporučene vode obavlja predstavnik suvlasnika na način da se ukupna količina utrošene vode u m3 dijeli s ukupnim brojem stanara u zgradi, te tako dobiveni količnik pomnoži s brojem članova domaćinstva pojedinog korisnika.

14. Odredbom čl. III Odluke o cijeni vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeraciiskom području Grada Bjelovara (Odluka Uprave društva Vodne usluge d.o.o., broj 01-01-35-2018/V, od 30. kolovoza 2018., objavljena na web stranici isporučitelja www.vodneusluge-bj.hr) određena tarifa vodnih usluga za korisnike kućanstva: 1. fiksni dio osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe iznosi 11,26 kn/mj, 2. osnovna cijena vodne usluge javne vodoopskrbe (varijabilni dio) iznosi 5,72 kn/m3, 3. fiksni dio cijene vodne usluge sakupljanja otpadnih voda iznosi 3,12 kn/mj, 4. osnovna cijena vodne usluge sakupljanja otpadnih voda (varijabilni dio) iznosi 3,21 kn/m3, 5. fiksni dio cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda iznosi 1,76 kn/mj i 6. osnovna cijena vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda (varijabilni dio) iznosi 1,56 kn/m3.

Za razdoblje nakon uvođenja eura donesene su cijene koje su preračunate u novu valutu pa je Cjenikom vodnih usluga na vodoopskrbnom i aglomeraciiskom području Grada Bjelovara (Odluka Uprave društva Vodne usluge d.o.o., broj 01-01- 34/5-2022/V, od 2. rujna 2022., objavljena na web stranici isporučitelja www.vodneusluge-bj.hr) određeno da: 1. fiksni dio osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe iznosi 11,26 kn/mj, 1,49 EUR/mj, 2. osnovna cijena vodne usluge javne vodoopskrbe (varijabilni dio) iznosi 5,72 kn/m3, 0,76 EUR/m3, 3. fiksni dio cijene vodne usluge sakupljanja otpadnih voda iznosi 3,12 kn/mj, 0,41 EUR/mj, 4. osnovna cijena vodne usluge sakupljanja otpadnih voda (varijabilni dio) iznosi 3,21 kn/m3, 0,43 EUR/m3, 5. fiksni dio cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda iznosi 1,76 kn/mj, 0,23 EUR/mj i 6. osnovna cijena vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda (varijabilni dio) iznosi 1,56 kn/m3, 0,21 EUR/m3.

15. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi koji predlažu parnične stranke u prilog svojih tvrdnji. To tim više što predloženi dokazi nisu podobni ni mjerodavni za utvrđenje istaknutih okolnosti, jer su isti dokazi predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

16. Sukladno čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, br. 66/19., dalje: ZVU) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom. Prema čl. 37. istoga Zakona ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge.

Odredbom čl. 42. st. 1. ZVU je propisano da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU-a korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje. Nadalje, čl. 40. st. 1. ZVU-a je određeno da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima, pa je stoga tužitelj 2. siječnja 2014. donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti). Naime, tužitelj je trgovačko društvo registrirano za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te javni isporučitelj vodnih usluga na području grada [adresa].

Odredbom čl. 43. st. 1. ZVU-a je propisano je da visinu cijene vodnih usluga (dalje: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje koje vrijedi poslovni plan isporučitelja vodnih usluga. U skladu s navedenim, tužitelj je 30. kolovoza 2018. donio Odluku o cijeni vodnih usluga (dalje: Odluka, list 137-143).

17. Nesporno je da je predmetna nekretnina u [adresa], priključena na komunalne vodne građevine i to na javni sustav vodoopskrbe i odvodnje. Budući da je utvrđeno da su 1. -3. tuženice u utuženom razdoblju bile suvlasnice i korisnice predmetne nekretnine, to se iste stoga smatraju korisnicima vodnih usluga sukladno naprijed navedenim propisima.

18. Tužitelj pojašnjava da se na predmetnom potrošnom mjestu u [adresa], nalaze 4 stana, od kojih niti jedan nema ugrađen vodomjer te nema prijavljenih članova domaćinstva, pa su stoga 1.-3. tuženicama ispostavljani računi u kojim je obračunat samo fiksni dio osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe, fiksni dio cijene vodne usluge sakupljanja otpadnih voda i fiksni dio cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda.

19. Iz utuženih računa (list 144-255) proizlazi da je tužitelj svaki od predmetnih računa sastavio primjenom odredaba Odluke, a sve u skladu s citiranim odredbama.

20. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužitelj obračunao potrošnju vode na predmetnom mjernom mjestu sukladno prethodno navedenim odredbama Općih uvjeta, kao i mjerodavne Odluke o cijeni vodnih usluga, te na temelju tako utvrđenih obračuna izdao račune za pružene usluge.

Stoga, suprotno tvrdnjama 1.-3. tuženica, tuženice u ovom slučaju nisu postupale s dužnom pažnjom koja se očekuje, u smislu čl. 10. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), jer nisu provjerile niti zatražile od tužitelja možebitne račune za predmetno mjerno mjesto, pa stoga posljedice zbog istog ne mogu ići na štetu tužitelja.

21. Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, na temelju ovako izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na cijenu vodne usluge s obzirom na predmetnom mjerno mjesto u utuženom razdoblju siječanj 2021. - travanj 2023.

23. Međutim, djelomično je osnovan prigovor zastare. Naime, za predmetne tražbine vrijedi jednogodišnji rok zastare, propisan čl. 232. ZOO-a. S obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 24. svibnja 2023., u zastari je prvih 16 mjesečnih tražbina u mjesečnim iznosima 9,68 EUR, a koje se odnose na ranije razdoblje siječanj 2021.

- travanj 2022., dakle u ukupnom iznosu 154,88 EUR.

24. S obzirom na gornja utvrđenja, te citirane odredbe, a imajući na umu da 1.-3. tuženice tijekom postupka nisu s uspjehom osporile osnovanost tužbenog zahtjeva, osim djelomično osnovanog prigovora zastare, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da su upravo 1.-3. tuženice u obveznom odnosu s tužiteljem, odnosno da su iste dužene platiti tužitelju cijenu vodne usluge za predmetno mjerno mjesto u iznosu 115,84 EUR za razdoblje svibanj 2022. - travanj 2023.

25. Ujedno se napominje da je čl. 9. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, s time da je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO). Nadalje, odredbom čl. 336. st. 1. ZOO propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Naposljetku, čl. 65. st. 1. ZOO je određeno da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

26. Zbog izloženog, utvrđena je djelomična osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je visina i dospijeće istog utvrđena temeljem izvedenih dokaza, poglavito saldakonti otvorene stavke, od 23. svibnja 2023. (list 29-31), po osnovi utuženih računa (list 144- 255), koja isprava se u cijelosti prihvaća kao istinita i potpuna, to tim više što niti tuženice svojim navodima nisu dovele u sumnju točnost istih navoda, odnosno tuženice isto nisu na valjani način osporile niti su stavile odgovarajuće dokaze kojim bi pobile tužiteljeve navode i dokaze. Ujedno, pored glavnog zahtjeva, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, koje teku od dana nakon dospijeća svakog utuženog račun, tj. od zakašnjenja do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Stoga, a budući da tuženice tijekom postupka nisu dokazala da su ispunile svoju obvezu plaćanja cijene vodne usluge i to za predmetno razdoblje (svibanj 2022. - travanj 2023.) u iznosu 115,84 EUR, valjalo je obvezati tuženice na isplatu tužitelju iznosa 115,84 EUR s pripadajućim kamatama, dok je za ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 154,88 EUR sa zateznim kamatama, valjalo ukinuti predmetni platni nalog.

28. Slijedom navedenog, primjenom citiranih zakonskih odredbi, valjalo je djelomično održati na snazi predmetni platni nalog i presuditi kao pod toč. I. i II. izreke presude, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom da tužitelj nije uspio samo u srazmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te su priznati troškovi u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr. 50. OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. OT).

30. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od javnobilježničkih troškova i to troška predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR, dakle ukupno u iznosu 25,00 EUR, kao i daljnjih troškova koji se sastoje od troška sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 13,27 EUR. Međutim, nije priznat trošak daljnjih dostava u iznosu 3,30 EUR x 2, odnosno ukupno u iznosu 6,60 EUR uvećanog za PDV 25% odnosno ukupno u iznosu 8,25 EUR, jer isti trošak nije dokazan, kako u osnovi, tako niti u visini (čl. 164. st. 2. ZPP-a). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove postupka u sveukupnom iznosu 38,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV. izreke presude).

32. Također je i 1.-3. tuženicama valjalo odmjeriti troškova postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 9. listopada 2023. i podneska od 8. svibnja 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 26. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 150,00 EUR, uvećanog za zastupanje više osoba (+ 20%) u iznosu 30,00 EUR (Tbr. 40./1. OT), dakle ukupno u iznosu 180,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (45,00 EUR). Međutim nije priznat trošak sudske pristojbe jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako za radnju, tako ni u visini (čl. 164. st. 2. ZPP-a). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 225,00 EUR nisu dosuđeni 1.-3. tuženicama, s obzirom na neuspjeh istih u sporu, odnosno valjalo je odbiti zahtjev

1.-3. tuženica za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

33. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - tužitelj i

- opun. 1.-3. tuženica