REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Ps-4/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I.tužitelja-protutuženika US, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja –protutuženika ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] zastupani po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću odvjetniku u [adresa] protiv I. tuženika-protutužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika- protutužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] zastupani po opunomoćeniku ČS odvjetniku u [adresa] radi iseljenja/utvrđenja prava vlasništva nakon održane glavne javne rasprave zaključene 22.svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika Nikole Raguža odvjetnika u Požegi I. tužitelja-protutuženika US i II. tužitelja – protutuženika ŠS i prisutnosti I. tuženika-protutužitelja VS i II. tuženika-protutužitelja TS osobno uz opunomoćenika ČS odvjetnika u [adresa], **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev I.tužitelja-protutuženika US, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja –protutuženika ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženicima TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], opisa NOVO SELO površine 1001 m2, dvorište površine 844 m2 i 2STAM.+GOSP.ZGRADA površine 157 m2 te da istu nekretninu slobodnu od stvari i osoba predaju na raspolaganje tužiteljima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos parničnog troška teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana. "

II Odbija se protužbeni zahtjev I. tuženika-protutužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika-protutužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj ES, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] građenjem i dosjelošću stekao pravo suvlasništva u 1/3 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , Selo, koji udio u naravi predstavlja stan površine od 81 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, hodnika, spavaće i dječje sobe, koji se nalazi u prizemlju kuće sagrađene na dijelu kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tužitelji / protutuženi US, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužni priznati i trpjeti da tuženik / protutužitelj ES, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižbu prava suvlasništva u 1/3 dijela na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužitelja/ protutuženih, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljima-protutuženima US, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženima naknade sve troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima počev od dana donošenja presude pa do isplate. "

III Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi koja je podnesena ovom sudu 10.prosinca 2021. tvrde da su suvlasnici nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], opisa [adresa], površine 1001 m2, dvorište površine 844 m2 i 2 Stam.+Gosp.zgrada površine 157 m2, svaki u visini jedne polovice suvlasničkog udjela (dalje u tekstu: nekretnina). Tuženici ES i VS su u posjedu nekretnine - koriste dvorišnu zgradu i dvorište, koju su koristili po dopuštenju tužitelja do opoziva, a koji je pismenom zahtjev za iseljenje prvotuženom i članovima njegove obitelji dostavljen 2. rujna 2021. Tužitelji su opozvali nenaplatno korištenje nekretnine dano tuženicima zbog narušenih međusobnih odnosa, kao i zbog činjenice da tuženici ne podmiruju režijske troškove koji nastaju korištenjem dijela nekretnine u posjedu tuženika, dvorišne zgrade. O navedenom su tužitelji putem punomoćnika dostavili drugotuženoj poziv na postupanje od 4. lipnja 2020. Budući da tuženici nemaju pravnu osnovu posjeda stvari, nekretnine u vlasništvu tužitelja, a da tuženici nisu postupili po zahtjevu za iseljenje dostavljenom im 2. rujna 2021.g., tužitelji su primorani radi zaštite svojih prava podnijeti tužbu temeljem čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.U odgovoru na tužbu Tuženi se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavaju osnovu i činjenične navode tužbe. Točno je da su tužitelji formalni zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od dvije stambene zgrade i gospodarskih zgrada. Navode da je točno jda su tuženici kao supružnici i njihovo mlt. dijete u posjedu donje etaže nove kuće sagrađene na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji u posjedu stare obiteljske kuće sagrađene na istoj parceli. Netočni i neistiniti su navodi iz tužbe da tuženi nenaplatno koriste predmetnu nekretninu (prizemni stan u novoj kući ), budući da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koju je tuženi ES, zajedno sa sada pokojnim bratom ČS, gradio na građevinskoj parceli u suvlasništvu tužitelja (svojih roditelja) i to uz njihovu suglasnost i odobrenje, a u svrhu rješavanja svoga stambenog pitanja. Nisu istiniti i netočni su navodi iz tužbe da tuženi ne podmiruju režijske troškove, već je točno i istina to da tuženik ES uredno plaća dio režija osobno, dok tužitelju US, svome ocu, uredno, već godinama, mjesečno daje cca 500,00 kuna kao udio svoje obitelji u mjesečnim izdacima za režijske troškove. Tuženi su zgroženi i šokirani ovom tužbom upravo iz razloga što su sa tužiteljem US uvijek bili u korektnim odnosima, dok je remetilački faktor u suživotu, nažalost, tužiteljica ŠS, koja prema svome sinu i njegovoj obitelji već duži vremenski period izražava netrpeljivost, te im dosta često prkosi i verbalno napada uslijed čega je, u nekoliko navrata, morala intervenirati i policija. Netočni su navodi iz tužbe da tuženi nemaju pravnu osnovu za posjed dijela predmetne nekretnine (prizemnog stana u novoj kući ) sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi u [adresa], jer upravo suprotno tome, ova nekretnina je građena od strane tuženika ES, njegovim novčanim sredstvima, ali na parceli u suvlasništvu tužitelja, njegovih roditelja, i to uz njihovu izričitu suglasnost i odobrenje. Netočni su navodi iz tužbe da tuženi nemaju pravnu osnovu za posjed dijela predmetne nekretnine (prizemnog stana u novoj kući ) sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi u [adresa], jer upravo suprotno tome, ova nekretnina je građena od strane tuženika ES, njegovim novčanim sredstvima, ali na parceli u suvlasništvu tužitelja, njegovih roditelja, i to uz njihovu izričitu suglasnost i odobrenje.

2.1. Tuženik ES je prvenstveno građenjem, uz suglasnost i odobrenje tužitelja, kao suvlasnika građevinske parcele, stekao pravo suvlasništva na dijelu predmetne nekretnine, koji dio u naravi čini (donju etažu nove kuće), tj. stan u prizemlju površine 81 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice, hodnika, spavaće sobe i dječje sobe. Navedena kuća sagrađena je 1999. godine, a tuženik ES u sporni stan je uselio 2000. godine. Nakon sklapanja braka 2009. g., u taj stan se uselila i tužena VS, nakon čega im se rodilo dijete, mlt. NS. Budući da je tuženik ES gradnjom, temeljem čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te mirnim i nesmetanim uživanjem kroz dugi niz godina, više od 20, donje etaže nove kuće, u naravi stana u prizemlju površine 81 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice, hodnika, spavaće sobe i dječje sobe, u kući sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], isti je pravo vlasništva dijela predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao i dosjelošću temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.2. Neovisno o činjenici što je tuženik ES izvanknjižni vlasnik dijela nekretnine, stana iz kojega tužitelji traže iseljenje njegove obitelji, tuženi ističu da tužitelji nemaju pravnu osnovu zahtijevati njihovo iseljenje zajedno sa njihovim maloljetnim djetetom iz njihovog jedinog doma, zbog čega oni stavljaju prigovor prava na dom zaštićenog /02, i 1/06 čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda V.E. (N.N. Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14), a koje pravo štiti i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske - Dom je nepovrediv . Nesporno je da predmetni stan predstavlja jedini dom tuženih, s obzirom da u istom neprekidno stanuju od 2000. g. (tuženik ES sam), odnosno 2009. g. (zajedno sa suprugom, tuženom VS,) gradio ga je za svoju obitelj, u njemu podiže svoje dijete, na toj adresi tuženi imaju prijavljeno svoje prebivalište, redovito doprinose plaćanju režijskih troškova, čime su na opisani način više od dva desetljeća razvili stvarnu i trajnu povezanost s predmetnom nekretninom na način da samo tu nekretninu odnosno taj stan smatraju svojim domom. Dakle, iseljenjem tuženih iz njihovog jedinog doma tužitelji bi ušli u posjed stana koji je izvanknjižno vlasništvo tuženika ES te bi istovremeno ugrozili dom, sigurnost i egzistenciju tuženih i njihovog malodobnog djeteta. Stoga tuženi predlažu da sud sukladno čl. 8. Konvencije provede test razmjernosti, čime bi se nedvojbeno utvrdilo da u konkretnom slučaju nema osnova za iseljenje tuženih. Slijedom svega iznesenog, tuženi ES nesporno ima pravni interes i osnov za podnošenje protutužbenog zahtjeva protiv tužitelja radi stjecanja prava vlasništva na dijelu nekretnine , u naravi stana u prizemlju površine 81 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom, kupaonice, hodnika, spavaće sobe i dječje sobe, u kući sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],i to po dva pravna osnova, građenjem, temeljem čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te mirnim i nesmetanim uživanjem dugi niz godina, dosjelošću, temeljem čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga tuženik ES predlaže naslovljenom sudu da tužitelje odbije sa postavljenom tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, a po protutužbenom zahtjevu kao protutužitelj predlaže da sud donese dolje predloženu presudu, s time da si zadržava pravo konačno urediti protutužbeni zahtjev nakon što građevinski vještak točno utvrdi vrijednost utuženog dijela nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu tuženika u odnosu na vrijednost cijele nekretnine. Utvrđeni suvlasnički udio predstavljati će polazište i osnov za buduće razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom nekretnine.

3. U odgovoru na protutužbu tuženici se protive protutužbi i protutužbenom zahtjevu u cijelosti. Protutužitelji nisu naznačili vrijednost predmeta spora po podnesenoj protutužbi, stoga tužitelji protutuženici predlažu sudu da pozove tuženike- protutužitelje označiti vrijednost predmeta spora po podnesenoj protutužbi. Potpuno su neosnovani i paušalni navodi tuženika da je predmetna nekretnina građena financijskim sredstvima tuženika. Da je tome tako govori činjenica da tuženici, osim dokaznog prijedloga saslušanja tuženika, nisu predložili niti jedan dokaz koji bi potvrdio takve njihove navode. Naime, tužitelji su izrealizirali više stambenih/gotovinskih kredita za izgradnju predmetne nekretnine, čije građenje je započeto u vrijeme dok je tuženik bio dijete. Prvi kredit u iznosu od 30.000,00 HRK realiziran kada je tuženik imao 7-8 godina. Drugi kredit u iznosu od 30.000,00 HRK realiziran je po isplati prvog kredita, a treći kredit u iznosu od 100.000,00 HRK koji je realiziran za izgradnju prozora, vrata i postavljanje crijepa, još uvijek se otplaćuje. Navedeno potvrđuje potvrda Zagrebačke banke d.d. od 6. svibnja 2022. iz koje je razvidno da je tužitelj US realizirao stambeni kredit u iznosu od 11.000,00 EUR, koji je odobren 19. ožujka 2003., a otplaćen 31. listopada 2012.

3.1. Činjenica da je tuženik ES sudjelovao u određenim građevinskim radovima ne dovodi do zaključka da je isti stekao dio navedene nekretnine građenjem. Općeživotno je, i logično, da sin sudjeluje u građevinskim radovima pri izgradnji nekretnine roditelja, s time da tužitelji upućuju na članak 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) kojim je propisano dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

3.2. Osim toga, tuženik ES nije u samostalnom posjedu navedene nekretnine, nego je isti nesamostalni posjednik kojemu je bilo poznato da su vlasnici predmetne nekretnine tužitelji, čiju vlast on priznaje, jer su mu dali odobrenje za stanovanje do opoziva. Slijedom toga, tuženik nije mogao steći vlasništvo dosjelošću jer nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3.3. Tuženici pogrešno zaključuju kako bi iseljenje iz dijela predmetne nekretnine predstavljalo povredu prava na dom. Naime, navedeno pravo usko je povezano s pravom vlasništva te pravom posjeda, a s obzirom na činjenicu da tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine te da im je ovlaštenje na posjed opozvano dopisom dostavljenim 2. rujna 2021., razvidno je kako se navedeno pravo u konkretnom slučaju ne može primijeniti. S obzirom na to, potpuno je neosnovano pozivanje na odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) i Ustava Republike Hrvatske (NN broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

3.4. Nadalje, tužitelji ističu, u slučaju da tuženici i plaćaju određene režijske troškove, to ne čine u onom iznosu u kojem bi trebali, uzevši u obzir povećanu potrošnju električne energije i vode, kao i povećanje cijene istih. Slijedom toga, tužitelji, sa svojim niskim financijskim primanjima, obvezni su podmirivati puno veće mjesečne režijske troškove. Završno, ističe se da tuženici predlažu provođenje dokaza očevida na licu mjesta, građevinskog vještačenja te saslušanja svjedoka GS, KS i MS, ali ne navode na koje okolnosti bi se navedeni dokazi trebali provesti. Naime, odredbom članka 227. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisano je da se uviđaj poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda. Nadalje, odredbom članka 241. Zakona o parničnom postupku propisano je da stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime i prezime, zanimanje i boravište. Završno, odredbom članka 250. Zakona o parničnom postupku propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao tužbu, izvadak iz BZP-a od 10.prosinca 2021., odgovor na tužbu, protutužbu, saslušao je svjedoke GS, BS, MS, DS, OS, tužitelje-protutužnike ŠS i US, tuženike- protutužitelje TS i VS, proveden je očevid sa sudskim vještakom koji je izvršio vještačenje predmetnih nekrentina, nalaz i mišljenje sudskog vještaka i dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je saslušan na ročištu dana 13.ožujka 2026. te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ) ocijenio da tužbeni i protutužbeni zahtjev nisu osnovani.

6.Među parničnim strankama nije sporno da je nekretnina koja je predmet ovog postupka upisana kao suvlasništvo tužitelja-protutuženika US i ŠS. Nesporno je da su tuženici-protutužitelji i njihovo mlt.dijete u posjedu donje etaže nove kuće sagrađene na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji- protutuženici u posjedu stare obiteljske kuće sagrađene na istoj parceli.

7.Sporno u ovom postupku je da li je nekretnina izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu Marija Tomljanovića 1/3 dijela stečena građenjem i dosjelošću. Sporno je da tuženici-protutužitelji u kući u kojoj žive zajedno s djecom predstavlja dom u smislu članka 8. EKLJP-a.

8. Odredba čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 52/25 dalje: ZVDSP) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9. Člankom 156. ZVDSP propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava. Dok je člankom 159. istog zakona određeno da dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

10. Nasuprot tome odredba čl.8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( MU, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10 dalje u tekstu: EKLJP-a ) propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

10.1. Dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (U protiv Republike Hrvatske). Miješanje je svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Primjerice, značenje miješanja ima i presuda za iseljenje čak i kada još nije izvršena (Š protiv Republike Hrvatske).

10.2. Iznimke od zabrane miješanja propisane su čl.8.st.2. EKLJP-a, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja. Sud mora ispitati je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja, je li nužno u demokratskom društvu.

11.Zaštita djece predstavlja ustavnu kategoriju u Republici Hrvatskoj, ugrađeno u temeljna prava i slobode propisana Ustavom. Odredba članka 62. Ustava Republike Hrvatske ( N.N broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14 ) propisuje da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Isto tako propisano je odredbom članka 5. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23 ) da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

12. Svjedok GS na raspravi koja je održana dana 5.ožujka 2025. iskazao je da VS i ES žive u [adresa], na adresi [adresa], u naravi se tamo nalaze dvije kuće, jedna stara i jedna nova, a isti su živjeli u staroj kući, to mu je poznato budući da je dolazio u posjetu obitelji ES. Nije mu poznato kada je napravljena nova kuća, samo zna da je pomagao u građenju. Poznato mu je da postoji sukob između US i ŠS s jedne strane, i ES i VS s druge strane, u vezi vlasništva nove kuće.Ne zna tko je financirao gradnju nove kuće, samo zna da je bio jamac US koji je podigao kredit u iznosu 25.000,00 HRK, koji nije plaćao, te mu je kao jamac morao plaćati navedeni kredit. Otprilike je platio 4-5 mjesečnih rata. ES i njegov pok. brat vratili su mu sredstva koja je otplatio, a ne zna čiji su to bili novci, da li su bili od ES ili US. Pretpostavlja da su bili novci od ES, jer je s US radio, pa bi bilo logično da bi mu on valjda vratio novce. Također je naveo da se sjeća da je kuću gradio ES i njegov pok. brat V.

13.Svjedok MS na raspravi koja je održana dana 5.ožujka 2025. iskazao je da mu je poznato gdje žive tuženi-protutužitelji, a to je [adresa], na adresi [adresa]. Na navedenoj adresi nalaze se dvije kuće, jedna nova, jedna stara, ES i VS žive u novoj kući. Iskazao je da se nova kuća gradila u vremenu oko 2000. godine. Naveo je da je pomagao u gradnji nove kuće, kao i pok. brat V i ostali susjedi, a kuću je gradio ES, budući da je on po zanimanju zidar. Nije mu poznato tko je financirao kupnju građevinskog materijala. Naveo je da je imao dopuštenje US za radove na kući budući da su se međusobno pomagali, i da su ga US i ŠS zvali da pomogne. Izjavio je da je gradnja kuće trajala otprilike 2-3 godine.

14.Svjedok BS na raspravi koja je održana dana 5.ožujka 2025. iskazao je da mu je poznato da ES i VS žive u [adresa] na adresi [adresa], na istoj adresi se nalaze dvije kuće, stara i nova kuća, a ES i VS žive u novoj kući. Nova kuća počela se graditi 1980-tih godina. On je pomagao US i ŠS, a koliko mu je poznato ES je također sudjelovao u građenju kuće, može izjaviti da je on bio majstor kao i to da je US financirao gradnju kuće na način da je digao kredit u iznosu od 100.000,00 HRK, i kupio građevinski materijal, a to mu je poznato budući da se pričalo na gradilištu kako je podigao navedeni kredit. Nije mu poznato za koga su US i ŠS gradili kuću. Na upit opunomoćenika tužitelja-protutuženika koliko je ES imao godina kada se gradila kuća, svjedok je odgovario da je bio dijete od 12-13 godina. Na upit tko je bio vlasnik parcele na kojoj se nalaze kuće, svjedok odgovara da su vlasnici US i ŠS, svatko u 1/2 dijela. Na upit tko je zvao svjedoka i druge majstore da pomognu oko gradnje, svjedok je odgovario da su ga zvali sestra i šogor, te da je KS također radio po nalogu tužitelja, jer su i oni njemu pomagali. Na daljnji upit da li ES i njegova obitelj žive u toj kući po dopuštenju tužitelja, svjedok je odgovario da mu nije poznato. Na upit da li je svjedoku poznato da li je pored kredita od 100.00,00 HRK , tužitelji podizali i druge kredite, svjedok odgovara da mu je poznato da su podizali i druge kredite.

15. Svjedok DS na raspravi koja je održana dana 5.ožujka 2025. iskazao je da mu je poznato da ES i VS žive u [adresa], na adresi [adresa], na navedenoj adresi nalaze se dvije kuće, jedna nova i jedna stara. ES i VS žive u novoj kući, a misli da koriste jednu etažu, budući da je kuća velika. Ne može se sjetiti točno godine kada se gradila nova kuća, ali misli negdje oko 2003. godine. Izgradnja od temelja do krova iznosila je negdje oko godinu dana. Kuću su gradili ES i pok. JS, dok su financirali US i ŠS. Koliko mu je poznato iz priče SS, on je htio ostati u svojoj staroj kući, dok je nova kuća sagrađena pod jednom vrstom pritiska njegove djece. Na poseban upit opunomoćenika tuženika- protutužitelja da li je US vratio kredit koji je digao za gradnju, svjedok je iskazao da mu to nije poznato, ali je čuo od ES da US ne vraća kredit, budući da nije bio zainteresiran za gradnju navedene kuće. Na upit kada je u kuću useljeno, i tko je uselio, svjedok je odgovario da mu nije poznato kada je bilo useljenje, ali mu je poznato da se u kuću uselio ES. Na daljnji upit da li je ES uređivao kuću nakon useljenja, svjedok odgovara da su morali urediti kuću, jer nisu bili uvjeti za život. Svjedok je naveo da je ES financirao nabavku cementa, odnosno drugog materijala koji bi nedostajao. Tužitelji su kupili blokove, armaturu, pijesak, cement, i drugo, dok su drugi materijal koji je bio potreban kupovao ES.

16. Svjedok OS na raspravi koja je održana dana 5.ožujka 2025. iskazao je da mu nije poznato da se na navedenoj adresi nalazi više kuća. S obzirom da svjedok nije imao neposredna saznanja o predmetu spora, Sud ga nije saslušavao .

17. Sud je zajedno s sudskim vještakom 12.rujna 2025. obavio očevid na licu mjesta te u utvrdio da se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze dvije kuće, dvorište, svinjac i šupa. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 25.listopada 2025. kao i dopunskim nalazom i mišljenjem utvrđena je vrijednost nekretnine u iznosu od 51.132,89 EUR, a što se odnosi novu kuću u iznosu od 31.067,01 EUR, staru kuću u iznosu od 12.565,15 EUR, pomoćni objekt u iznosu od 223,22 EUR, zemljište u iznosu od 7.277,52 EUR. Što se tiče nove kuće čije a vrijednost iznosi 31.067, 01 EUR , raščlanita je vrijednost i to podrum koji procjenjuje na iznos od 1.822,68 EUR, prizemlje koje procjenjuje na iznos od 17.043,43 EUR, kat koji procjenjuje na iznos od 12.200,91 EUR. Na ročištu koje je održano 13.ožujka 2026. sudski vještak je ostao kod danog nalaza i mišljenja kao i dopunskog nalaza koji je dostavio ovom sudu 12.siječnja 2026.

18. Ispitana na ročištu dana 28.svibnja 2025. pred ovim sudom tuženik- protutužitelj VS izjavila je da se 2009. godine, nakon vjenčanja, doselila u [adresa] na adresu [adresa]. Živi u novoj kući, koja se nalazi na istoj adresi, u prizemlju. Budući da se vjenčala 2009. godine ne može iskazati tko je gradio navedenu nekretninu i tko je sudjelovao u snošenju financijskih obveza. Što se tiče režijskih troškova, izjavila je da suprug daje dio troškova koji se odnose na struju i vodu, a ostale troškove smeća, telefona interneta, snose sami. Jedno vrijeme su plaćale i troškove koji uključuju odvodnju oborinskih voda. Budući da su tužitelji- protutuženici dogovorili s odvjetnikom da se plaćaju troškovi u iznosu od 70,00 EUR oni te troškove plaćaju redovito svaki mjesec. Na poseban upit opunomoćenika tuženika-protutužitelja da li su tuženici nakon sklapanja braka renovirali odnosno ulagali u kuću, tuženik je odgovario da je ona podigla dva kredita radi promjene stolarije, ulaganja u kuću, u iznosu od 60.000,00 HRK.

19. Ispitan na ročištu dana 28.svibnja 2025. pred ovim sudom tuženik- protutužitelj ES izjavio je da cijeli život živi sa roditeljima na navedenoj adresi. Podstanarstva gdje su živjeli njegovi roditelji se ne sjeća, budući da je imao 2 ili 3 godine. Živjeli su u staroj kući u kojoj nije bilo WC-a, kupatila, odnosno nije bilo uvjeta za normalan život. Temelje za novu kuću udarili su njegovi roditelji 1980-tih godina. Gradnji nove kuće pristupili su brat i on, kada je imao 17 godina, odnosno kada je završio srednju školu za zidara. Kuća je sagrađena do krova 2003. godine, on i brat su osposobili svatko sebi po jednu sobu, to je bilo 2005. ili 2006. godine, kada su se uselili u novu kuću. On je gradio kuću kao što je naveo sa svojim bratom, prijateljima, otac je također pomagao pri gradnji. Financijski je sudjelovao na način da je kupovao blokove za gradnju kuće, budući da je bio u radnom odnosu. Kredite koje su spominjali otac i majka, utrošeni su za kupnju dijela materijala. Izjavljuje da je većinu materijala nedostajala, a koju je on financirao. Alat za gradnju kuće koji uključuje mješalicu i ostale stvari sam je financirao. Reenovirao je i staru kuću, promijenio crijep, napravio kupatilo, uveo vodu i kanalizaciju, nove instalacije struje, sam je radio a roditelji su financirali materijal. Od režija, on plaćam svoje troškove koji uključuju odvoz smeća, telefon, Internet, dok što se tiče el. energije i vode, daje svaki mjesec 70,00 EUR, kako su roditelji odredili.

20. Ispitan na ročištu dana 28.svibnja 2025. pred ovim sudom tužitelj- protutuženik ŠS izjavila je da je brak s US sklopila 1976. godine. Predmetnu nekretninu kupili su 1979. godine, a do tada su živjeli u podstanarstvu. Predmetna nekretnina sa sastojala od jedne stare kuće u kojoj i dan- danas živi, a 1982. ili 1983. udarili su temelje i počeli izgradnju nove kuće, a nova kuća je stavljena pod krov 15-tak godina nakon početka gradnje. Gradnja kuće je trajala toliko dugo, jer su podizali četiri kredita, budući da nisu imali gotovinu. Izjavila je da su njezini sinovi sudjelovali u gradnji kuće , na način da su je zidali, obavljali su glavne kao i pomoćne radove, u pomoć su priskočili i prijatelji. Gradnju kuću financirala je ona kao i njezin suprug, ali većinu financija je dao suprug, a tuženik nije financijski sudjelovao u gradnji kuće. Iskazala je da su uspjeli vraćati kredite, ali da se dogodilo dva puta da nisu bili u mogućnosti platiti kredit, pa je banka naplatila od jamca dvije rate kredita, otprilike ukupno oko 1.000,00 HRK. Dugovanje 1.000,00 HRK su jamcu platili JS i ES, njezini sinovi, dok kreditne obveze nisu plaćali, već smo plaćali isključivo ona i suprug. Potrošnja el. energije, kao i potrošnja vode se nalazi na jednom satu, te izjavljuje da režijske troškove snose na jednake dijelove.

21. Ispitan na ročištu dana 28.svibnja 2025. pred ovim sudom tužitelj- protutuženik US izjavio je da je u braku sa tužiteljicom od 16. 10. 1976. godine. Živjeli su u podstanarstvu, dok nisu predmetnu nekretninu kupili 1979. godine. Nekretnina se sastojala od jedne stare kuće, a novu kuću koja je predmet postupka počeli su graditi nakon 5 godina, kada su udarili temelje za izgradnju. Gradnja kuće je trajala od temelja do krova otprilike dvije ili tri godine. U gradnji kuće sudjelovao je ES, kao i njegov pok. sin JS. U trenutku gradnje ES je imao otprilike 16 godina, zidao je, jer je on zidar po struci i bio je glavni majstor. Osim njega u gradnji je sudjelovao i pok. sin JS kao i on, i prijatelji njegovih sinova. Gradnju kuće je financirao sam, a ES nije davao novce za gradnju niti za materijal. Živi sa suprugom u staroj kući, a ES živi u novoj kući s suprugom i djetetom u prizemlju nove kuće. Režijski troškovi koji uključuju struju, vodu, odvoz smeća, glase na jedan račun, on plaća režije, a sin daje 70,00 EUR za trošak el. struje.

22. Radi utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu predstavlja li predmetna nekretnina dom tuženika-protutužitelja u smislu članka 8. EKLJP-a te postoje li okolnosti relevantne za provedbu testa razmjernosti, sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja dana 22.svibnja 2026., dok na navedeno ročište nisu pristupili tužitelji-protutuženici koji su o istom ročištu uredno obaviješteni preko svog opunomoćenika.

22. 1. Ispitana na navedenom ročištu tuženik-protutužitelj VS iskazala je da u nekretnini koja je predmet ovog spora živi 16 godina, od dana udaje 2009. godine. Izjavila je da nema nikakve druge nekretnine u kojoj bi mogli živjeti zajedno sa svojom obitelji. Navodi da prima dječji doplatak u visini od 61,00 EUR, te da suprug radi kao radnik na građevini u privatnoj tvrtki, te da su mu primanja oko 1.400,00 – 1.500,00 EUR. Iskazala je da trenutnim primanjima ne može unajmiti stan na području [adresa] ili okolice, odnosno podići kredit za kupnju nekretnine, da ima nekih zdravstvenih problema, te da trenutno nije u fazi pronalaska posla. Dalje navodi da njihova mlt. kćer NS, živi s suprugom i njom da bi iseljenje štetno djelovalo na njeno dijete, budući da je odrasla u [adresa], nije se nikada selila iz navedenog mjesta, te da je u istome mjestu stvorila krug prijatelja, koji se s njom druže i idu zajedno u školu, osnovna škola je u [adresa] OŠ J. Kempfa, a njih pet prijateljica putuje u [adresa] u školu autobusom, koji je organiziran i subvencionira ga Grad Požega. Na daljnji suda, budući da su pisani zahtjev za iseljenje od strane tužitelja-protutuženika primili još u rujnu 2021. godine, da li je u proteklih pet godina poduzela ikakve konkretne korake u potrazi za alternativnim smještajem za svoju obitelj, navodi da nekretninu u [adresa] smatra svojim domom, te da nema potrebe za traženjem alternativnog smještaja. Vezano za njeno maloljetno dijete iskazuje kako bi prisilno iseljenje utjecalo štetno na njezin život, izgubila bi krug prijatelja s kojima se trenutno druži, a s obzirom na niska primanja pitanje je kakav bi se stan mogao priuštiti, da li bi uopće imala svoju samostalnu prostoriju. S obzirom na konstantne prijetnje zbog iseljenja, a obzirom da je postupak u tijeku već gotovo pet godina, to stvara dodatni pritisak na njezino duševno zdravlje, jer se ona ne želi iseliti iz predmetne nekretnine, niti uopće može zamisliti da bi iseljenje bilo moguće. Navela je da NS ima hormonalni poremećaj, upalu štitnjače koji rezultira na njezino ponašanje, gubitak apetita i težine. Na upit suda u slučaju da sud donese odluku o iseljenju, koji je njezin konkretan plan za osiguranje adekvatnog smještaja nje i obitelji, navodi da plana nema, s obzirom da je predmetna nekretnina njezin dom, a kao što je naveo i njezin suprug, s obzirom na ukupna primanja, ne mogu si osigurati dostojan život, kao niti dostojan smještaj.

22.2. Ispitan na navedenom ročištu tuženik-protutužitelj ES iskazao je da u nekretnini koja je predmet ovog spora živi od rođenja, i da nikad nije bio prijavljen na drugu adresu. Naveo je da nema nikakve druge nekretnine u kojoj bi mogao živjeti zajedno sa svojom obitelji, njegova plaća iznosi 1.200,00 – 1.500,00 EUR neto, ovisno o satnici te da ne može s ukupnim primanjima unajmiti stan u [adresa] ili okolici odnosno podići kredit za kupnju nekretnine. Dalje je naveo da s njim i suprugom živi i njihovo zajedničko dijete maloljetna NS te da bi iseljenje na nju djelovalo jako štetno, budući da je odrasla u [adresa], nije se nikada selila iz navedenog mjesta, kao niti iz navedene nekretnine, navodi da bi to loše djelovalo i zdravstveno, budući da je već zdravstveno stanje narušeno zbog poremećenih obiteljskih odnosa, da ima prijatelje koji idu zajedno s njom u školu u [adresa]. Budući da je pisani zahtjev za iseljenje od strane tužitelja-protuženika primio još u rujnu 2021. godine, da u proteklih pet godina, nije poduzeo nikakve konkretne korake u potrazi za alternativnim smještajem za svoju obitelj, budući da nema nikakvu ušteđevinu, a s obzirom na primitke, da nije u mogućnosti, kao što je naveo, osigurati svojoj obitelji alternativni smještaj. Naveo je da njegova majka odnosno tužiteljica, psihički bolesna osoba, kojoj je potrebna liječnička pomoć, a negativne utječe na oca. S obzirom da je pokušavao kod različitih institucija vidjeti kako bi se njezino psihičko stanje popravilo, izjavljuje da je on tu nemoćan, jer je potreban njezin pristanak za liječenje. S obzirom da je pridobila oca na svoju stranu, izjavljuje da ne može nikako utjecati da se njezino psihičko stanje popravi. Na kraju je naveo da bi iseljenjem iz sporne nekretnine postao socijalni slučaj, s obzirom na sve dosad izneseno.

23. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da iako su svjedoci imali različita sjećanja o vremenu početka gradnje, njihovi su iskazi ključni za rasvjetljavanje tko je fizički gradio, a tko financirao novu kuću. Izjave svjedoka se djelomično razlikuju u pogledu vremena gradnje. Svjedok BS spominje 1980-te, MS 2000., dok DS 2003. godinu. Ipak, suština njihovih iskaza je suglasna s materijalnim dokazima i iskazima samih stranaka. Sud prihvaća iskaze MS i DS da se kuća gradila u razdoblju od 2000. do 2003. kao i potvrde Zagrebačke banke, iz kojih jasno proizlazi da su roditelji financirali osnovni građevinski materijal i u tu svrhu dizali kredite. Sud je prihvatio i izjave tuženika te svjedoka BS da je tuženik po struci zidar i da je uložio znatan fizički rad u izgradnju objekta, a prihvaća se i iskaz VS da su dizali kredite za naknadna ulaganja. Navedeni iskazi su životni, logični te u suglasju s materijalnim dokazima u spisu. S druge strane, Sud također prihvaća kao istinite iskaze tuženika-protutužitelja te svjedoka MS. Iz istih nedvojbeno proizlazi da je tuženik, po struci zidar, uložio znatan vlastiti fizički rad u izgradnju objekta od svoje rane mladosti, te da je zajedno sa suprugom naknadno financirao određena uređenja prizemlja (stolarija i slično) podizanjem manjih kredita. Međutim, ocjenjujući navedene, suglasne i prihvaćene dokaze u kontekstu primjene materijalnog prava, točnije članka 156. ZVDSP-a sud zaključuje da tuženik-protutužitelj samim ulaganjem svoga rada i sredstava u tuđu nekretninu nije mogao steći pravo suvlasništva. Naime, niti jedan od saslušanih svjedoka, a niti same stranke, nisu iskazali da je između roditelja( vlasnika nekretnine ) i sina postojao izričit dogovor ili pravni posao usmjeren na prijenos vlasničkih prava. Svi izvedeni dokazi upućuju isključivo na to da je gradnja poduzeta u svrhu rješavanja stambenog pitanja tuženika uz suglasnost vlasnika. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da izvedeni dokazi činjenično potvrđuju ulaganja, ali ista ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje stvarnih prava. Tuženik je svoj protutužbeni zahtjev istovremeno temeljio i na institutu stjecanja vlasništva dosjelošću sukladno članku 159. ZVDSP-a. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću (zakonit, istinit i pošten) i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Ocjenjujući ispunjenost navedenih strogih zakonskih pretpostavki, ovaj Sud je utvrdio da tuženik nije u samostalnom posjedu navedene nekretnine. Naime, tuženik je isključivo nesamostalni posjednik kojemu je u svakom trenutku bilo dobro poznato tko su stvarni vlasnici predmetne nekretnine. Tuženik cijelo vrijeme priznaje vlasničku vlast tužitelja (svojih roditelja), budući da je u sporni prizemni prostor uselio i u njemu godinama boravio isključivo temeljem njihovog odobrenja za stanovanje, koje je trajalo sve do opoziva u rujnu 2021. godine. S obzirom na to da za stjecanje vlasništva dosjelošću posjed mora biti samostalan i barem pošten (što podrazumijeva da posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova), a tuženik je oduvijek znao da živi u nekretnini svojih roditelja uz njihovu dozvolu, Sud utvrđuje da nije ispunjena niti jedna jedina pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženik nije ovlašten potraživati vlasništvo nad 1/3 dijela nekretnine niti po osnovi građenja niti po osnovi dosjelosti, zbog čega se njegov protutužbeni zahtjev u cijelosti odbija te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

24. Radi utvrđivanja činjenica odlučnih za ocjenu predstavlja li predmetna nekretnina dom tuženika te radi provedbe testa razmjernosti, Sud je izveo dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja ( sina ) i njegove supruge ( snahe ), čije iskaze prihvaća kao logične, uvjerljive i istinite. Sin je iskazao da u predmetnoj kući živo od rođenja te da nikada nije bio prijavljen na drugu adresu. Snaha je iskazala da u nekretnini živi 16 godina, odnosno od udaje 2009.godine. Obje su stranke suglasno iskazale da nemaju u vlasništvu nikakvu drugu nekretninu niti ušteđevinu. Snaha je trenutno nezaposlena i prima dječji doplatak od 61,00 EUR, dok sin kao radnik na građevini ostvaruje primanja od 1.200,00 do 1.500,00 EUR. Oboje logično objašnjavaju da s takvim prihodima ne mogu unajmiti stani niti podići kredit za kupnju druge nekretnine te da nisu tražili alternativni smještaj jer si ga ne mogu priuštiti. Sin naglašava da bi iseljenjem postali socijalni slučaj. Snaha je iskazala da ima narušeno zdravlje, da njihovo zajedničko maloljetno dijete NS ima hormonalni poremećaj, upalu štitne žlijezde koja rezultira na njezino ponašanje, gubitak apetita i težine. Sud je posebnu pažnju posvetio suglasnim iskazima da obitelj ima maloljetnu kćer koja u predmetnoj nekretnini odrasla i nikada se nije selila. Dijete je integrirano u sredinu, ima krug prijatelja te pohađa lokalnu školu do koje svakodnevno putuje organiziranim autobusom. Oboje roditelja iskazuju da bi prisilno iseljenje izuzetno štetno djelovalo na dijete i da joj s obzirom na niska primanja ne bi mogli priuštiti vlastitu prostoriju u eventualnom podstanarstvu. Iskazi sina i snahe se u cijelosti prihvaćaju jer jasno oslikavaju egzistencijalnu ugroženost obitelji. Tužitelji nisu dokazali suprotno ( npr. Da tuženici posjeduju drugu imovinu ). Slijedom toga, zaštita prava na dom i zaštita djeteta preteže nad pravom vlasništva tužitelja za iseljenjem, što je rezultiralo odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva u cijelosti. U ovom parničnom postupku sud je suočen sa sukobom dvaju zaštićenih prava s jedne strane nalazi se pravo tužitelja na zaštitu vlasništva iz članka 161. stavka 1. ZVDSP-a, a s druge strane temeljno ljudsko pravo tuženika na poštovanje privatnog i obiteljskog života te doma, zajamčeno člankom 8. EKLJP-a. Valja napomenuti da sukladno članku 63. Ustava RH, država štiti materinstvo, djecu i mladež, dok članak 5. Obiteljskog zakona izričito nalaže sudovima da u postupcima ponajprije štite prava djeteta i njegovu dobrobit. Sud ističe da pravo vlasništva nije apsolutno te se, u iznimnim slučajevima, javna vlast, sud ne smije miješati u pravo na dom ako takvo miješanje ( iseljenje ) predstavlja prekomjeran teret i nije nužno u demokratskom društvu. Provedenim dokaznim postupkom, a osobito suglasnim i uvjerljivim iskazima tuženika, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da prizemlje predmetne nekretnine predstavlja isključivi i jedini dom tuženika. Tuženik u nekretnini živi od rođenja, a tužena od 2009.godine. Ocjenjujući njihove životne prilike, Sud je utvrdio izrazitu ekonomsku ranjivost obitelji. Njihovi ukupni mjesečno prihodi sastoje se do plaće tuženika 1.200,00-1.500,00 EUR te dječjeg doplatka 61,00EUR, pri čemu je tužena nezaposlena. Sud u cijelosti prihvaća njihove navode da s navedenim primanjima, bez ikakve ušteđevine i druge imovine, objektivno ne mogu osigurati dostojan alternativni smještaj najmom ili kupnjom druge nekretnine. Iz provedenog očevida na licu mjesta koje je obavio sud, Sud je nesporno utvrdio da se na predmetnoj katastarskoj čestici nalaze dva odvojena stambena objekta –stara kuća i nova kuća. Utvrđeno je da u novoj kući žive ES i VS s njihovom maloljetnom kćerkom NS dok US i ŠS žive u staroj kući. Vagajući suprostavljene interese stranaka u okviru testa razmjernosti, Sud ocjenjuje da odbijanjem zahtjeva za iseljenje pravo vlasništva US i ŠS nije ograničeno u punom opsegu. Naime, tužitelji nisu lišeni posjeda cjelokupne svoje imovine, niti im je ugroženo vlastito stambeno pitanje. Oni i dalje nesmetano koriste staru kuću kao svoj dom, u kojoj žive neovisno o tuženicima. Ograničenje njihovog vlasničkog prava svodi se na isključivo trpljenje posjeda u jednom dijelu njihove nekretnine ( prizemlje nove kuće ), što bitno umanjuje težinu tereta koji snose ovakvom odlukom suda. Kao osnovni razlog za opoziv dopuštenja za stanovanje i podnošenje tužbe, tužitelji su istaknuli narušene međusobne odnose sa sinom i snahom. Iako sud ne dvoji da su odnosi unutar obitelji duboko poremećeni i konfliktni, fizička odvojenost dvaju objekata omogućava miran suživot na istoj parceli bez nužnosti svakodnevnog kontakata. Budući da stranke žive u zasebnim kućama unutar istog dvorišta, one ne dijele zajedničke stambene prostorije ( poput ulaza, kuhinje ili kupaonice ), čime su mogućnosti za neposredne susrete, a time i za verbalne i fizičke sukobe, svedene na minimum. Objektivno gledajući, stranke se ne moraju susretati u svakodnevnim životnim aktivnostima. S obzirom na to da tužitelji imaju osiguran vlastiti i odvojeni stambeni prostor u staroj kući, Sud ocjenjuje da njihov interes da preuzmu posjed i nad novom kućom ne može pretegnuti nad egzistenicijalnom potrebom tuženika i njihovog maloljetnog djeteta da zadrže svoj jedini dom. Fizička odvojenost objekata čini ovu mjeru ( odbijanje iseljenja ) razmjernom i provedivom u praksi, jer tužiteljima omogućava mirno uživanje preostalog dijela vlasništva uz minimalan kontakt s tuženicima. Slijedom gore navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev I tužitelja-protutuženika US i II tužitelja protutuženika ŠS .

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. Ocjenjujući cjelokupan uspjeh stranaka u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud utvrđuje da su obje parnične stranke u cijelosti izgubile spor u odnosu na svoje primarne zahtjeve tužitelji-protutuženici u cijelosti su odbijeni sa svojim glavnim tužbenim zahtjevom, kojim su tražili iseljenje tuženika i predaju nekretnine u posjed dok su tuženici-protutužitelji u cijelosti odbijeni sa svojim protutužbenim zahtjevom, kojim su tražili utvrđenje prava suvlasništva u 1/3 dijela predmetne nekretnine temeljem građenja i dosjelosti. Iz stanja spisa proizlazi da su obje stranke tijekom cijelog trajanja ovog prvostupanjskog postupka bile zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima te su time imale stvarne troškove pravnog zastupanja radi vođenja ove parnice. Tuženici su imali troškove uspješne obrane od tužbe za iseljenje, dok su istovremeno tužitelji imali troškove uspješne obrane od protutužbe za utvrđenje suvlasništva. S obzirom na ovakav podijeljen uspjeh u parnici, u kojoj niti jedna strana nije uspjela ostvariti ono što je tužbom, odnosno protutužbom tražila, ovaj sud ocjenjuje da ne bi bilo pravedno niti u skladu sa zakonom obvezati samo jednu stranu na plaćanje troškova drugoj strani. Slijedom svega iznesenog, a primjenom pravila iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, sud je odlučio da se troškovi međusobno prebijaju, odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, kako je to i odlučeno u točki III. izreke ove presude.

U Požegi, 18.lipnja 2026.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

2. Odvjetnik ČS, [adresa]