REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-958/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Tupeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika Domenike Vulin, odvjetnice, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. isplatiti tužiteljici EJ iznos od 4.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3.497,80 EUR od 25. studenoga 2023. do isplate i

- na iznos od 502,20 EUR od 18. lipnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice EJ u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 502,20 EUR od 25. studenoga 2023. do 17. lipnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. naknaditi tužiteljici EJ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice EJ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 187,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica dječjeg vrtića "Markuševec", na radnom mjestu spremačice te da je poslodavac imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti radnika br. 13-0000012046. Dana 24. listopada 2022., oko 15:30 sati, u objektu dječjeg vrtića "Markuševec" na lokaciji [adresa], tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu, kada se prilikom pospremanja i podizanja krevetića nakon dnevnog odmora djece, a što spada u obavljanje redovnih poslova radnog mjesta spremačice, spotakla o jedan od krevetića te pala. Do predmetnog događaja došlo je uslijed izbjegavanja djeteta koje se tom prilikom iznenada zateklo na mjestu štetnog događaja, odnosno koje je protrčalo neposredno ispred tužiteljice, a sve s ciljem da se izbjegne da krevetić padne na dijete. Tužiteljica je tom prilikom pala na desni bok i pritom ozlijedila desnu nogu, konkretnije desno koljeno. Ozljedu na radu tužiteljice potvrdila je i Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, rješenjem od dana 12.6.2023., klasa: UP/II-502-03/23-01/452, ur. broj: 338-01-06-05-23-04. Tužiteljica se isti dan, nekoliko sati nakon štetnog događaja, zbog jakih bolova u desnom koljenu, javila na Objedinjeni hitni bolnički prijem u Klinički bolnici Dubrava, kojom su joj prilikom, između ostalog, prepisani analgetici te joj je preporučeno mirovanje, odnosno pošteda od napora. Iako se na prvu, s obzirom na to da tužiteljica nije odmah poslana na magnetsku rezonancu, činilo da je ista zadobila kontuzijsku ozljedu koljena, što u naravi predstavlja lakšu ozljedu, da je stanje puno ozbiljnije postalo je razvidno iz činjenice da bol u desnom koljenu nije popuštala ni mjesecima nakon štetnog događaja. Tek na pregledu kod specijalista ortopedije, dr. PJ, u Klinici za ortopediju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, dana 16. siječnja 2023., iskazana je sumnja na leziju meniskusa te je tužiteljica upućena na magnetsku rezonancu desnog koljena. Iz nalaza specijaliste radiologije DJ od 10. veljače 2023., sačinjenog nakon magnetske rezonance, utvrđena je def. promjena lat. femorotibijalnog zglobnog prostora uslijed valgus položaj uz posljedičnu rupturu prednjeg roga lat. meniskusa te hondromalacijskih promjena, odnosno utvrđena je kompleksna ruptura prednjeg roga lateralnog meniskusa uz hondromalacijske promjene II/III stupnja medijalnog meniska. Navedeno potvrđuje i dr. PJ u svom nalazu od 20. veljače 2023. te tom prilikom tužiteljicu upućuje na operativni zahvat. Operativni zahvat izvršen je tek 7. rujna 2023., gotovo godinu dana od štetnog događaja, budući da tužiteljica nije mogla ranije dobiti termin. Nadalje, zbog izrazito jakih bolova u desnom koljenu, tužiteljica se 17. listopada 2023. ponovno javlja na Objedinjeni hitni bolnički prijem u Kliničkoj bolnici Dubrava, kojom prilikom joj je učinjena suspenzija DVT desne noge. Od 8. prosinca 2022. do danas, tužiteljica je obavila čitav niz fizikalnih terapija u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Daniel Križan dr.med.spec.fiz.med.irehab., što potvrđuju nalazi od 8. prosinca 2022., 30. siječnja 2023., 15. veljače 2023., 21. ožujka 2023., 29. rujna 2023., 18. listopada 2023. te 8. studenog 2023. godine. U Nalazu od 15. veljače 2023. godine tužiteljici je određeno korištenje podlaktične štake za pomoć pri hodanju zbog nemogućnosti normalnog oslanjanja na desnu nogu. Tužiteljica od trenutka nastanka štetnog događaja ne može normalno hodati, odnosno osloniti se na desnu nogu, budući da tada osjeća bolove, probadanje i „peckanje“ u koljenu. Navedeno potvrđuje i činjenica da je tužiteljici izdana potvrda za korištenje podlaktične štake u desnoj ruci, a koju štaku koristi do danas. Također, tužiteljica i u mirnom položaju, za vrijeme dok ne pomiče nogu, osjeća bolove, trnce i zatezanje te stoga ne može duže vremena biti u istom položaju, sjediti duže od nekoliko minuta, kao niti spavati u kontinuitetu, već se noću redovito budi u bolovima. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je tužiteljica prvih nekoliko mjeseci nakon nastanka štetnog događaja, kao i dva mjeseca nakon operativnog zahvata, trpjela svakodnevne i kontinuirane bolove u području desnog koljena, zbog čega je redovito koristila jake analgetike, koje povremeno koristi i danas. U ostalim razdobljima bolovi su znali biti nešto slabijeg intenziteta, ali svakako i dalje prisutni te niti u tim razdobljima tužiteljica nije mogla normalno hodati, duže vremena stajati niti se potpuno osloniti na desnu nogu. Koljeno tužiteljice do danas je natečeno, što je vidljivo i golim okom, naročito prilikom usporedbe s lijevim koljenom. Tužiteljica je neposredno nakon štetnog događaja, kao i neposredno prije i poslije operativnog zahvata, pretrpjela strah jakog intenziteta. U početku strah navedenog intenziteta bio je prisutan zbog neizvjesnosti oko točne dijagnoze te ozbiljnosti iste, a zatim zbog bojazni oko ozbiljnosti i uspješnosti operativnog zahvata kojem se morala podvrgnuti. Određeni intenzitet straha bio je prisutan i kroz cijelo rehabilitacijsko razdoblje, budući da su svakodnevni bolovi izazivali sumnju i strah tužiteljice hoće li se ista ikada potpuno oporaviti, odnosno hoće li moći ikada normalno hodati i samostalno obavljati životne aktivnosti koje je mogla obavljati prije nastanka štetnog događaja. Tužiteljica kroz cijelo rehabilitacijsko razdoblje nije mogla samostalno obavljati većinu životnih aktivnosti. Nije bila u mogućnosti samostalno izvršavati neke od osnovnih higijenskih potreba, poput tuširanja odnosno kupanja, odlaska na toalet i slično, nije bila u mogućnosti upravljati motornim vozilom te samim time samostalno obavljati bilo kakve zadatke i aktivnosti izvan kuće, nije bila u mogućnosti obavljati gotovo ništa od kućanskih poslova, nije bila u mogućnosti brinuti za potrebe svoje dvoje malodobne djece, nije bila u mogućnosti sagnuti se niti stajati duže od nekoliko minuta, odnosno obavljati bilo kakve radnje koje bi zahtijevale oslanjanje na obje noge. Iz navedenih razloga majka tužiteljice u jednom se periodu privremeno preselila u kućanstvo tužiteljice, dok je suprug tužiteljice često uzimao slobodne dane, odnosno neplaćeni dopust na poslu. Mnoge od navedenih aktivnosti tužiteljica i danas ne može samostalno obavljati, budući da svaki veći napor kod tužiteljice izaziva bolove i dodatno oticanje koljena. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada, te da poslodavac za takvu ozljedu ili bolest odgovora po kriteriju objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka Zakona o zaštiti na radu propisano je da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom članka 111. Zakona o radu propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan istom naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nastavno na prethodnu odredbu Zakona o radu, koja upućuje na propise obveznog prava, tužiteljica ističe kako je odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima predviđeno pravo na zaštitu prava osobnosti, a koje pravo, između ostalog, uključuje i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Nadalje, odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti, kada težina povreda i okolnosti slučaju to opravdavaju, oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini koje treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Konačno, na temelju odredbe članka 1095. ZOO-a, oštećenik može ostvariti pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Tužiteljica se tuženiku, 24. studenog 2023. godine, obratila sa Zahtjevom za naknadnom neimovinske i imovinske štete. Tužiteljica je 7. veljače 2024. zaprimila od tuženika Obavijest o statusu odštetnog zahtjeva od 31. siječnja 2024. godine, u kojoj Obavijesti tuženik prihvaća svoju obvezu naknade štete do visine pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 420,00 EUR te visine novčane naknade imovinske štete tuđa pomoć i njega u iznosu od 27,83 EUR. Tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja nije konačno uredila tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje nastanak štetnog događaja od 24. listopada 2022., no osporava visinu svih iznosa koje tužiteljice potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i visinu imovinske štete koju tužiteljica potražuje jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima, niti dostavljenom medicinskom dokumentacijom tužiteljice. Tuženik je dana 12. ožujka 2024. uplatio na račun tužiteljice iznos od 447,83 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete (420,00 EUR – neimovinska šteta, 27,83 EUR – imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu), a kojeg drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužiteljice. Tuženik, nadalje, osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužiteljica potražuje jer navedeni nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu daljnjeg iznosa kako to potražuje tužiteljica. Nadalje, tuženik ističe da je iz medicinske dokumentacije tužiteljice, kao i iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. lipnja 2023. razvidno kako su kod tužiteljice od ranije prisutne degenerativne promjene koljenog zgloba te kako su zdravstvene tegobe tužiteljice nastale prvenstveno kao rezultat degenerativno izmijenjenih struktura desnog koljena, stoga tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja te operacije koljena tužiteljice. Tuženik također osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). Nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočeni u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od donošenja presude. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem izjave VJ i tužiteljice (str. 10-11 spisa), izjave ravnateljice ZJ (str. 12 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. lipnja 2023. (str. 13-17 spisa), nalaza, mišljenja i ocjene (str. 18-19 spisa), žalbe od 23. veljače 2023. (str. 20 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. veljače 2023. 8str. 21-23 spisa), nalaza, mišljenja i ocjene (str. 24 spisa), uputnice liječničkom povjerenstvu (str. 25 spisa), medicinske dokumentacije (str. 26-39 spisa), odštetnog zahtjeva od 24. studenoga 2023. (str. 40-44 spisa), dopisa tuženika od 31. siječnja 2024. (str.45-46 spisa), prijedloga sporazuma o namirenju (str. 47-48 spisa), prigovora na odluku od 31. siječnja 2024. (str, 49-53 spisa), odgovora na prigovor (str. 54-55 spisa), potvrde o plaćanju nespornog djela štete (str. 65 spisa), zdravstvenog kartona tužiteljice (str. 73- 226 spisa), te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu (str. 231-235 spisa) i usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina.

4. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tužiteljice, svjedokinje VJ i ZJ te prijedlog za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem, kao nepotrebne smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 24. listopada 2022.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Također, na ročištu održanom 11. svibnja 2026. punomoćnici stranaka su učinili nespornim da su tuđu pomoć tužiteljici pružali ukućani.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zatezne kamate.

9. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužiteljica ozlijedila 24. listopada 2022. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca Dječji vrtić Markuševec te da je tužiteljici ozljeda na radu priznata rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. lipnja 2023.

12. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 1. listopada 2025. sudski vještak je utvrdio da je u štetnom događaju od 24. listopada 2022. tužiteljica zadobila ozljedu desnog koljena te je naveo kako smatra da postoji uzročno- posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije vidljive bolesti i ozljede koje su od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Kod tužiteljice su i prije predmetnog štetnog događaja bile prisutne osteoartrotske promjene koljena degenerativne etiologije. U nalazu magnetske rezonance desnog koljena od 10. veljače 2023. utvrđeno je postojanje degenerativnih promjena lat femorotibijalnog zglobnog prostora uslijed valgus položaj uz posljedičnu rupturu prednjeg roga lat. meniskusa te hondromalacijskih promjena. Vještak navodi da je protek vremena od ozljede do nove magnetske rezonance prekratak da bi došlo do razvoja tako uznapredovalih degenerativnih promjena. Dijagnoze su potvrđene otpusnim pismom Klinike za ortopediju od 7. rujna 2023. kada je postavljena definitivna dijagnoza oštećenja hrskavice koljena (Dg: Laesio chondralis condyli femoris medialis et laeralis (gr III/IV) genus dex), a kao operativni zahvat učinjena je artroskopska toaleta hrskavičnih lezija (Op: Arthroscopia genus dex; Toilette chondralis condyli femoris medialis et lateralis genus dex. Navedene degenerativne promjene su uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja i isključene su iz nalaza i mišljenja. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon traume desnog koljena koja je dovela do pogoršanja preegzistentnih tegoba s desnim koljenom. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 5%. Liječenje tužiteljice završeno je s pregledom fizijatra na dan 8. studenoga 2023. U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana ukupno (ozljede, operativni zahvat i ozljeda prilikom koje je došlo do ponovnog prijeloma), srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna u sljedećim periodima:

- od 24. listopada 2022. 10 dana u opsegu od 2 sata dnevno te još 20 dana u opsegu od 1 sata dnevno, od 7. rujna do 18. listopada 2023. u opsegu od 1 sata dnevno, a nakon tog perioda narednih 6 tjedana u opsegu od 2 puta po 2 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

13. Tuženik je iznio prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dok tužiteljica nije imala prigovora na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc.

Mladena Miškulina.

14. U svom usmenom očitovanju na iznesene prigovore tuženika u podnesku od 21. listopada 2025., na ročištu održanom 11. svibnja 2026. vještak doc.dr.sc. Mladen Miškulin naveo je kako je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kontuziju koljena odnosno udarac u koljeno. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je, a kao što je navedeno u vještvu, da su kod tužiteljice postojale već i prije štetnog događaja degenerativne promjene na istom koljenu. Natučenje koljena dovelo je do dodatnog oštećenja već oštećene hrskavice, a što je uzrokovalo i potrebu za operativnim zahvatom, uslijed pogoršanja subjektivnih i objektivnih tegoba. U nalazu i mišljenju je navedeno da je tužiteljica stradala 24. listopada 2022. te da je isti dan pregledana u KB Dubrava, gdje je navedeno u anamnezi da je stradala na poslu oko 15:30 sati. Sljedeći kontrolni pregled bio je dana 8. prosinca 2022. Na upit zašto je tužiteljica bila kod kirurga 17. studenoga 2022., vještak je iskazao da se na to pitanje može odgovoriti samo kroz navode fizijatra na pregledu od 18. prosinca 2022. gdje je fizijatar naveo da je tužiteljica bila kod kirurga 17. studenoga 2022., a kirurgu se javila uslijed egzacerbacije stanja koljena nakon ozljede. Na upit da li su simptomi poput pojačane boli, otoka koljena, osjećaja topline, preskakanja koljena, smanjene pokretljivosti mogući simptom egzacerbacije postojeće gonatroze koljena kod tužiteljice, vještak je iskazao da jesu. Na upit je li na prvom nalazu liječnik koji je pregledao tužiteljicu opisao simptome ozljede koljena, izjavljuje da je navedeno vidljivo kako u medicinskoj dokumentaciji, tako i u njegovu vještvu gdje je medicinska dokumentacija citirana. Na daljnji upit glede razgraničenja artroze, gonatroze i valvusa koljena te utjecaja povišene tjelesne težine na stanje koljena kod tužiteljice, izjavljuje da je kod tužiteljice, obzirom na sve promjene navedene u pitanju, umanjenje životne aktivnosti veće od onoga što je ocijenio u nalazu i mišljenju te da je ocjena od 5% vezana jedino i isključivo na posljedice pogoršanja postojeće simptomatologije uslijed udarca u koljeno. Sve tegobe koje je tužiteljica imala prije štetnog događaja uzeo je u obzir, isto tako i tegobe opisane u nalazu od 8. prosinca 2020. i ulaze u onaj dio koji nije ocijenjen njegovim nalazom i mišljenjem. Na upit da li je u medicinskoj dokumentaciji utvrđena traumatska promjena zglobnih tijela, vještak je naveo da u medicinskoj dokumentaciji nisu utvrđeni prijelomi zglobnih tijela kod tužiteljice. Vještak je naveo da nije uzeo u obzir rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje budući da se nalaz liječničkog povjerenstva temelji na drugačijim principima ocjenjivanja. Zadatak vještaka nije bio da ocijeni ukupno umanjenu životnu aktivnost tužiteljice, već umanjenje životne aktivnosti tužiteljice povodom predmetnog štetnog događaja. U slučaju da sud zatraži navedeno, isto predstavlja potpuno novo i drugačije medicinsko vještačenje. Gonatroza je degenerativna bolest, a kao takva pokazuje progresiju stanja. Na upit da li bi progresija dovela do stanja koljena tužiteljice i bez obzira na štetni događaj, izjavljuje da vrlo vjerojatno bi, međutim, kroz puno duži vremenski period koji je nemoguće predvidjeti. Tužiteljica je u mogućnosti raditi iste poslove kao i prije štetnog događaja, uz ulaganje pojačanih napora u omjeru od 5%. Tužiteljica će imati veće bolove, češće otekline, puno teži čučanj, hod po stepenicama i sl. Na upit činjenica je da tužiteljica ima gonatrozu odnosno artrozu koljena te se liječi obzirom na isto. U svakom slučaju, ozljeda koljena nije dovela do nastanka gonatroze već samo do njezinog pogoršanja tako da se tužiteljica i prije i nakon štetnog događaja liječi poradi artroze koljena. Kroz pretragu magnetske rezonance od 10. veljače 2023., koja je citirana u otpusnom pismu Klinike za ortopediju, spominje se ruptura prednjeg roga lateralnog meniskusa. Tada se po prvi puta spominje navedena ruptura. Prilikom prvog prijema, uočeno je i opisano činjenično stanje te ozljeda tužiteljice. Kod akutne traume koljena teško je diferencirati druge bolne sindrome obzirom da je koljeno difuzno klinički bolno. Ozljede u medicinskoj dokumentaciji opisane nisu tipične za vrstu štetnog događaja, ali su činjenične u konkretnom slučaju.

15. Tuženik je ustrajao kod iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina te je predložio provođenjem novog medicinskog vještačenja.

15.1. Sud je odbio prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke za njegovo određivanje. Odredbom članka 261. stavka 3. ZPP-a je propisano da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. U konkretnom slučaju, vještak doc.dr.sc. Mladen Miškulin je na ročištu od 11. svibnja 2026. dodatno usmeno obrazložio nalaz i mišljenje, odgovarajući na sve prigovore tuženika, i time otklonio eventualne nejasnoće. Okolnost da tuženik ne prihvaća zaključke vještaka sama po sebi ne opravdava provođenje novog vještačenja. Napominje se da je sam vještak u usmenom očitovanju naznačio da bi ocjena ukupne umanjene životne aktivnosti tužiteljice (uzimajući u obzir i preegzistentnu gonatrozu) zahtijevala novo i drugačije vještačenje — međutim, to nije bio predmet ovog postupka, jer je zadatak vještaka bio ocijeniti isključivo umanjenje životne aktivnosti koje je nastupilo kao posljedica predmetnog štetnog događaja, što je vještak i učinio u skladu s postavljenim zadatkom.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina jer je sačinjeno stručno i u skladu s pravilima struke te u skladu s dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu i pregleda tužiteljice. Vještak je argumentirao odgovorio na sva pitanja i prigovore koje su izneseni na njegov nalaz i mišljenje te je jasno naveo da je uzeo u obzir tegobe koje je tužiteljica imala prije štetnog događaja i tegobe opisane u nalazu od 8. prosinca 2020., i iste ulaze u onaj dio koji nije ocijenjen njegovim nalazom i mišljenjem.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

18. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice došlo do trajnog smanjenje životne aktivnosti od 5%, da je trpjela bol ukupno 75 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, da je tužiteljica trpila sekundarni strah ukupno 74 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, da je tužiteljica u trenutku ozlijeđivanja imala 43 godine, ocjena je ovog suda da bi navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, u granicama postavljenog zahtjeva, opravdavalo dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici u iznosu od 3.917,80 EUR.

20. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužiteljici uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

21. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužiteljici za 106 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužiteljice. Stoga bi tužiteljici pripadala naknada u iznosu od 530,00 EUR.

22. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 447,83 EUR, a od toga 420,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 27,83 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć, a u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, tužiteljici je na ime neimovinske štete dosuđen daljnji iznos od 3.497,80 EUR, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 502,20 EUR, odnosno sveukupno 4.000,00 EUR.

23. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je člankom 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završilo 8. studenoga 2023., to je ocjena ovog suda da tužiteljica osnovano potražuje zateznu kamatu od 25. studenoga 2023., odnosno od prvog idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog sud je dosudio tužiteljici zateznu kamatu na iznos imovinske štete za tuđu pomoć od donošenja presude prvog stupnja.

25. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 502,20 EUR od 25. studenoga 2023. do 17. lipnja 2026. imajući u vidu točku 24. obrazloženja presude.

26. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

27. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Odluka o trošku parničnog postupka za tužiteljicu temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 EUR.

29. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 11. srpnja 2024. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 21. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00

EUR;

- sastav podneska od 26. svibnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 20. veljače 2026. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 18. lipnja 2026. (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 800,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužiteljici je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 EUR.

30. Tužiteljici je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.300,00 EUR.

31. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška postupak u preostalom iznosu kao prekomjerno zatražen.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a.

33. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

34. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku