REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-454/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV (nom. SV) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48, OIB: 94989605030, zastupanog po punomoćnici Mirni Mišetić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mišetić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika i punomoćnice tuženika, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐV koji glasi: „I. Nalaže se tuženiku KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreba, Ravnice 48, OIB: 94989605030 isplatiti tužiteljici SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od ukupno 9.752,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom s tekućom i to na:

- iznos od 5.500,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 19.3.2025.g.

- iznos od 7,56 EUR od 9.9.2023.g.,

- iznos od 11,92 EUR od 9.9.2023.g.;

- iznos od 463,19 EUR od 15.10.2023.g.,

- iznos od 611,59 EUR od 15.11.2023.g.,

- iznos od 549,29 EUR od 15.12.2023.g.,

- iznos od 718,15 EUR od 15.1.2024.g.,

- iznos od 603,19 EUR od 15.2.2024.g.,

- iznos od 651,15 EUR od 15.3.2024.g.,

- iznos od 636,66 EUR od 15.4.2024.g.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ĐV naknaditi tuženiku KRAŠ prehrambena industrija d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice ĐV za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 9. rujna 2023., oko 6:30 sati, kod poslodavca (ovdje tuženika) stradala prilikom čišćenja transportne trake na liniji WD-1, na način da je lanac transportne trake u jednom trenu zahvatio i prikliještio njen lijevi kažiprst uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede. Zbog štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice, na lice mjesta je izašla policija i Hitna pomoć. Povodom prijave o ozljedi na radu Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb je 24. siječnja 2024. donio rješenje kojim se predmetna ozljeda na radu ne priznaje kao ozljeda na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje: ZOZO). Navedena odluka je potvrđena odlukom drugostupanjskog tijela – Direkcije od 6. svibnja 2024. Tužiteljica, dalje, navodi da su upravna tijela svoje odluke temeljila na obrazloženju da je do ozljeđivanja došlo uslijed toga što je tužiteljica predmetnu transportnu traku čistila dok je bila u pogonu uz nepravovremenu reakciju pa da je stoga ozljeda posljedica skrivljenog, nesavjesnog i/ili neodgovornog postupanja pri obavljanju djelatnosti u smislu odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. ZOZO-a, odnosno da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju u smislu odredbe članka 68. Zakona o zaštiti na radu (radni zadatak nije izvodila sukladno pravilima zaštite na radu, pravilima struke i uputama poslodavca). Tuženik se pritom prvenstveno pozvao na pisano očitovanje nadređene poslovotkinje LV koja je navela da je prije čišćenja potrebno zaustaviti liniju te da se taj dio linije čisti pneumatski (zrakom). Tužiteljica smatra kako je u konkretnom slučaju njena ozljeda prvenstveno posljedica toga što tuženik, kao poslodavac, nije osigurao da se sredstva rada koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, a što je njegova obveza sukladno odredbi članka 41. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu. Nadalje, tužiteljica smatra da tuženik, kao poslodavac, nije postupio ni u skladu sa odredbom članka 44. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu kojim je propisano da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Naime, točno je da je tužiteljica predmetnu transportnu traku čistila dok je bila u pogonu te da ju nije čistila pneumatski (zrakom), međutim, tužiteljica je uvijek na taj način čistila pogon (dok je u pogonu) kao i svi drugi radnici na toj liniji, uz odobrenje nadređenih radnika, koji su bili zaduženi za nadzor radnika u proizvodnji. Nadalje, u svakom slučaju u konkretnom slučaju čišćenje nije bilo moguće izvršiti pneumatski obzirom na narav samog onečišćenja (nakupljeni ostaci čokolade) te tužiteljica također smatra kako nije ni bila osposobljena za rad na siguran način za tu transportnu traku – linija WD-1 već su joj drugi radnici na liniji pokazali kako se radi. U konačnici, tužiteljica navodi kako je na dan ozljeđivanja odrađivala noćnu smjenu šesti dan u nizu, za što smatra da ne može biti u skladu s odredbom članka 44. Zakona o zaštiti na radu, a osobito imajući u vidu da posao kojim se tužiteljica bavi zahtijeva određen fizički napor i korištenje opasnog stroja što samo po sebi dovodi do iscrpljenosti i potencijalne opasnosti na koju tužiteljica kao radnik ne može utjecati, odnosno ista ne može navedeno spriječiti. Upravo zato je u tiskanici prijave ozljede na radu za uzrok ozljede i predviđena odgovarajuća šifra odnosno šifra 857 – zamor radnika zbog teškog ili prekovremenog rada, nedovoljnog odmora i sl. Tuženik zapošljava više ljudi te je bio primoran organizirati rad da se ne desi da ista radnica radi šestu noćnu smjenu po redu što značajno povećava zamor i rizik pogrešaka i mogućeg ozljeđivanja. Stoga tužiteljica smatra da u konkretnom slučaju postoji isključiva ili pretežita odgovornost poslodavca, odnosno tuženika i to zbog loše organizacije rada i radnog procesa, a u svakom slučaju smatra da odgovara i temeljem odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Tuženik je u vrijeme štetnog događaja bio uredno osiguran policom osiguranja od odgovornosti sklopljenom kod Croatia osiguranja d.d. kojem se tužiteljica prethodno obratila odštetnim zahtjevom u svezi čega je zaprimila očitovanja osiguratelja kako je po predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti u cijelosti iscrpljen limit. Slijedom navedenog, tužiteljica naknadu štete potražuje izravno od tuženika kao poslodavca i kao osobe koja obavlja opasnu djelatnost, a sve sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu te Zakona o obveznim odnosima obzirom da po predmetnoj polici osiguranja više nije moguće realizirati pravo tužiteljice na naknadu štete. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove i strah, njezina opća životna i radna sposobnost su trajno smanjene zbog čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica se radi naknade štete za zadobivene ozljede u cilju mirnog rješenja spora dana 19. ožujka 2025. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik otklonio. Obzirom na navedeno tužiteljica potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda bila na bolovanju za vrijeme kojeg je primala naknadu plaće koja je manja od plaće koju bi po uobičajenom tijeku primila da nije bila na bolovanju (prosjek koji se odnosi na 5 mjeseca prije zadobivene ozljede) stoga je zbog štetnog događaja pretrpjela imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 4.233,22 EUR kojeg potražuje od tuženika zajedno s pripadajućom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinčnog iznosa. Zbog štetnog događaja tužiteljica je imala troškove liječenje koje potražuje prema priloženim računima u ukupnom iznosu od 19,48 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja računa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako osnovi, tako i visini. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (npr. odluka broj Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Rev-138/07 od 30. svibnja 2007., Revr-160/08 od 4. veljače 2009., Revr-501/08 od 25. studenoga 2009., Revr- 1547/10 od 26. siječnja 2011., Rev-1719/09 od 18. svibnja 2010., Rev-196/10 od 21. veljače 2012., Revx-471/10 od 29. veljače 2012.) zauzeo pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (članak 12. stavak 1. ZPP-a) i da stoga nema mogućnosti njezina preispitivanja u sudskom postupku. S obzirom na navedeno, tuženik prvenstveno predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan bez provođenja daljnjih dokaza s obzirom na odluku nadležnog tijela o prethodnom pitanju kojim je sud u parničnom postupku vezan. Opreza radi, tuženik dostavlja dokaze iz kojih je vidljivo da ozljeda zaista jeste nastala krajnjom nepažnjom tužiteljice, kako to u svojim rješenjima utvrđuje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, zbog čega tuženik kao njezin poslodavac ne može biti odgovoran za nastalu štetu. Tužiteljica je u tužbi potvrdila da je transportnu traku na liniji WD-1 čistila dok je bila u pogonu, ali tvrdi da su svi drugi radnici na toj liniji na taj način čistili pogon uz odobrenje nadređenih radnika. Navedeno nije istina i tužiteljica je postupila protivno pravilima zaštite na radu. Tuženik u prilogu dostavlja fotografije predmetnog stroja na kojim velikim crnim masnim slovima u žutom okviru stoji natpis: „PRIJE POČETKA ČIŠĆENJA ILI POPRAVKA STROJA ISKLJUČI STROJ!“. Na stroju su izvješene i upute za upravljanje istim strojem na kojima pod točkom II. ČIŠĆENJA TRAKA stoji masnim slovima: „Napomena: prije početka čišćenja ili popravka stroja isključiti stroj! Znači uputama za rad na siguran način, a što je i zdravorazumski, je propisano da se stroj ne smije čistiti dok je u pogonu, što je tužiteljica zanemarila i time sama uzrokovala nastanak ozljede. Pritom je potpuno nevažno jesu li i drugi radnici kršili pravila zaštite na radu, kako to sugerira tužiteljica riječima da su i drugi radnici na isti način čistili transportnu traku, jer eventualni prekršaj jednog radnika ne ekskulpira drugog radnika od tog istog prekršaja. Točno je da u tiskanici prijave ozljede na radu je predviđena šifra 857 – zamora radnika zbog teškog ili prekovremenog rada, nedovoljnog odmora i sl., ali ta šifra u konkretnom slučaju nije unesena, već je pod točkom 38. Uzrok ozljede navedena šifra 855 – Izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Što se tiče navoda o radu u noćnoj smjeni, točno je da je rad kod poslodavca (kao i u većini industrija) organiziran u smjenama te da je tužiteljica toga tjedna radila u noćnoj smjeni, ali to ne znači da radnici smiju kršiti pravila zaštite na radu te ugrožavati sebe, radni proces, a potencijalno i druge radnike svojim postupcima. Osim toga, tužiteljica i sama u tužbi kaže da je „uvijek na taj način čistila pogon (dok je u pogonu)“ te da je zbog ozljeđivanja došlo jer su joj zbog umora refleksi bili oslabljeni pa nije na vrijeme uklonila prst prije nego joj ga je lanac prikliještio. Ali da je tužiteljica, kao što je trebala, isključila stroj prije čišćenja, ne bi joj trebali brzi refleksi da izbjegne ozljedu! Također, iako je to irelevantno za ovaj postupak, netočno je da je predmetni stroj s povećanim opasnostima. Imajući u vidu sve navedeno, jasno je da je tužiteljica sama izazvala ozljedu koju je pretrpjela jer je prekršila jasna i izričita pravila zaštite na radu, o čemu je već kao prethodnom pitanju i odlučilo nadležno tijelo. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbiti te tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem potvrde o intervenciji od 21. siječnja 2026. (str. 7 spisa), dopisa IV Policijske postaje Zagreb od 10. veljače 2026. (str. 8 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. siječnja 2024. (str. 9-11 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija od 6. svibnja 2024. (str. 12-17 spisa), Polica osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 18-19 spisa), Obavijesti o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 4. veljače 2025. (str. 20-21 spisa), Odštetnog zahtjeva (str. 22-23 spisa), dopisa tuženika od 4. travnja 2025. (str. 24 spisa), medicinske dokumentacije (str. 25-55 spisa), računa (str. 55-56 spisa), isplatnih lista (str. 57-73), potvrde od 12. ožujka 2023. (str. 74 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 75-82 spisa), fotografija (str. 83-85 i 92-95 spisa), Prijave o ozljedi na radu (str. 96-99 spisa) te druge dokumentacije priložene u sudski spis. Druge dokaze sud nije izvodio budući je smatrao da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Na ročištu održanom 12. svibnja 2026. zamjenik punomoćnika tužiteljice je naveo da tužiteljica nije pokrenula upravni spor protiv Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije od 6. svibnja 2024.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede zadobivene 9. rujna 2023.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li tužiteljica isključivo odgovorna za nastavak predmetnog štetnog događaja.

8. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR), kao posebnim propisom, propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR), također kao posebnim propisom u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima, propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Prema članku 12. stavku 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

11. U provedenom postupku je utvrđeno da:

- je tuženik kao poslodavac ispunio i podnio Prijavu o ozljedi na radu vezano za ozljedu tužiteljice od 9. rujna 2023.,

- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Rješenjem od 24. siječnja 2024. nije tužiteljici priznao ozljedu nastalu 9. rujna 2023. ozljedom na radu,

- je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, rješenjem od 6. svibnja 2024. odbio žalbu osiguranice, ovdje tužiteljice, ĐV i potvrdio rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. siječnja 2024.,

- tužiteljica protiv Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 6. svibnja 2024. nije pokrenula upravni spor u kojem bi mogla osporiti predmetnu odluku upravnog tijela, te je ista postala pravomoćna.

12. U konkretnom slučaju ovaj prvostupanjski sud vezan je pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao o prethodnom pitanju, pa stoga nema mogućnosti njezinog preispitivanja u sudskom postupku. Naime, parnični sud je načelno vezan za odluku upravnog tijela i ta ga odluka obvezuje u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku.

13. Kako iz spisa proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u postupku u povodu kojega je doneseno Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. siječnja 2024., kojim je utvrđeno da se ozljeda od 9. rujna 2023. ne priznaje ozljedom na radu i da je tužiteljica protiv prethodno navedenog Rješenja podnijela žalbu po kvalificiranom punomoćniku, a koja žalba je odbijena Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 6. svibnja 2024., da tužiteljica nije pokrenula upravni spor protiv Rješenja od 6. svibnja 2024., proizlazi da je parnični sud vezan tim upravnim rješenjem kao upravnim aktom, u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede, a za koju je upravno tijelo utvrdilo da je nastala budući da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju u smislu odredbe članka 68. ZZR-a (radni zadatak nije izvodila sukladno pravilima zaštite na radu, pravilima struke i uputama poslodavca vodeći pritom računa o vlastitoj sigurnosti i zdravlju) te da su ozljede koje je pritom pretrpjela posljedica njezinog nesavjesnog odnosno neodgovornog ponašanja pri obavljanju djelatnosti.

14. Naime, smatra li se pojedina ozljeda ozljedom na radu ocjenjuje se u upravnom postupku pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te pravomoćna odluka donesena u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu članka 12. stavka 2. ZPP-a te ne postoji mogućnost njezinog preispitivanja u sudskom postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr 947/2017-2 od 11. rujna 2018., Rev 293/2019-3 od 14. veljače 2024., a i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-337/2022 od 21. rujna 2022.). Također, prema mišljenju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj te istoj ozljedi na radu, a tužiteljica je imala pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku/sporu da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1146/2025-2 od 14. veljače 2026.).

15. Dakle, budući je nadležno tijelo pravomoćnim upravnim aktom utvrdilo da ozljeda koju je tužiteljica zadobila nema karakter i nije priznata kao ozljeda na radu te da postoji identitet stranaka u postupku to prvostupanjski sud nema ovlaštenja u ovom sudskom postupku ponovno preispitivati takvu odluku, odnosno utvrđivati da li ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela ima karakter ozljede na radu, jer je o tome nadležno tijelo donijelo odluku koja predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak (članak 12. stavak 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

18. Odluka o trošku parničnog postupka za tuženika temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.752,70 EUR.

19. S obzirom na odredbe Tarife tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 13. ožujka 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 12. svibnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

što ukupno iznosi 400,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tuženiku je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 500,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

20. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

21. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

22. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka zajedno sa zateznom kamatom odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku