Poslovni broj: Us I-3652/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, te Ankici Zorić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KLESS STIL d.o.o., Sesvete, Vugrinovečka 77, OIB: 29862139033, kojeg zastupa opunomoćenik Zajednički odvjetnički ured Filip Gradišek i Ante Omazić, Zagreb, Budmanijeva 5, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Sektor za zapošljavanje, Služba za pravne poslove, Zagreb, Savska cesta 66, OIB: 53969486500, radi novčane naknade za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-01/24-01/69, URBROJ: 524-04-01-02/3-24-2 od 22. srpnja 2024.

II. Poništava se rješenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Središnji ured, Sektor za zapošljavanje, Služba za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/24-02/1728, URBROJ: 426- 06-02/4-24-1 od 8. svibnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eur uvećano za zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate, dok se u preostalom dijelu tužitelj odbija sa zatraženim troškom.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-01/24-01/69, URBROJ: 524-04-01-02/3-24-2 od 22. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju u zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Središnji ured, Sektor za zapošljavanje, Služba za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/24- 02/1728, URBROJ: 426-06-02/4-24-1 od 8. svibnja 2024. kojim je tužitelju utvrđena novčana naknada zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u mjesečnom iznosu od po 112,81 Eur za svih dvanaest mjeseci 2021. godine.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika te smatra da nije pravilno primijenjeno materijalno pravo niti je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Cilj donošenja Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom je povećanje zaposlenosti i učinkovita integracija osoba sa invaliditetom na tržište rada te je propisana novčana naknada za poslodavce koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Tužitelj zapošljava više od 20 osoba, njih 35 i dužan je zaposliti jednu osobu sa invaliditetom a tužitelj od 2020. ima kontinuirano zaposlenu jednu osobu sa invaliditetom SR a od 1. kolovoza 2023. još jednu osobu sa invaliditetom JR. Međutim, unatoč tome što tuženik zna da tužitelj ima zaposlenu ne jednu nego dvije osobe sa invaliditetom, naložio je tužitelju plaćanje novčane naknade zbog neispunjavanju obveze kvotnog zapošljavanja osoba sa invaliditetom samo iz razloga je nije kliknuo stupac da se radi o osobi sa invaliditetom iako je osoba evidentirana kao takva. Također člankom 10. navedenog Zakona propisano je da su obveznici naknade osobe koje neispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba sa invaliditetom a ne oni koji to ispunjavaju ako učine pogrešku prilikom prijave HZMO. U konkretnom slučaju SR bio je prijavljen kao osoba sa invaliditetom 15. siječnja 2020. u društvu Kless d.o.o. čiji je osnivač tužitelj a od 15. lipnja 2020. kod tužitelj ali je prilikom prijave u sustav HZMO tužitelj propustio označiti ga kao osobu sa invaliditetom. Dakle, navedena osoba prijavljena je kod tužitelja i tužitelj je zadovoljio predmetnu kvotu u 2021. ali je propustio u prijavi označiti stupac da se radi o osobi sa invaliditetom pa smatra da plaćanje novčane naknade zbog neispunjavanju obveze kvotnog zapošljavanja osoba radi nepravilno popunjenog obrasca predstavlja kruti formalizam. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istom. Ne spori da je tužitelj zapošljavao navedenog radnika ali isti nije bio evidentiran u očevidniku zaposlenih osoba sa invaliditetom pri HZMO-u u razdoblju od siječnja do prosinca 2021. a što je uvjet za ispunjavanje kvotne obveze iz članka 7. stavka 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Smatra da se ne radi o pretjeranom formalizmu već o uvjetu za ispunjenje kvote sukladno Pravilniku a niti su od utjecaja navodi tužitelja da je navedeni radnik evidentiran u svim bazama RH, Ministarstva i Zavoda obzirom na obvezu poslodavca na izvršenje prijave u očevidnik pri HZMO-u. Tužitelj je tek u veljači 2024. izvršio prijavu promjene osiguranja osobe sa invaliditetom i kao datum naveo 15. lipnja 2020. ali retroaktivnost nije dopuštena jer su relevantni mjesečni podaci sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Smatra irelevantnim navode tužitelja o zapošljavanju još jedne osobe od kolovoza 2023. jer je predmetna godina 2021.

Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Kako je sporno pravno pitanje, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

7. Prema podacima spisa predmeta, nije sporno da je NR osoba s invaliditetom kojoj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, od 22. studenog 2011. utvrđeno svojstvo osiguranika-invalidne osobe od 16. srpnja 2017. a koju je tužitelj zapošljavao u predmetnoj 2021. godini. Tužitelj prilikom prijave navedenog zaposlenika (obrazac eM-1P) nije iskazao da se radi o osobi sa invaliditetom, koja je činjenica nesporna. U konkretnom slučaju, prvostupanjskim upravnim rješenjem od 8. svibnja 2024. naloženo je tužitelju platiti novčanu naknadu zbog propusta povezanih s neevidentiranjem u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom ispunjenja obvezne kvote zapošljavanja kod tužitelja osobe s invaliditetom. Dakle, tužitelj iako, od 1. siječnja 2021. (ali i u razdoblju prije predmetnog) zapošljava jednu osobu s invaliditetom u smislu članka 8. stavka 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, nije za 2021. nadležnom tijelu dostavio podatke nužne za upis te činjenice u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom.

8. Sporno je pitanje da li je tužitelj dužan platiti predmetnu novčanu naknadu obzirom da nije prilikom prijave HZMO-u u obrascu iskazao podatak o statusu osobe sa invaliditetom odnosno da li je za obračun jedino odlučno stanje evidentirano u očevidniku zaposlenih osoba sa invaliditetom pri HZMO.

9. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 39/18 i 32/20) propisano je da poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti, na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju (stavak 1.).

(2) Obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na:

– predstavništva stranih osoba

– strana diplomatska i konzularna predstavništva

– integrativne radionice i zaštitne radionice

– poslodavce u sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, kože, drva i namještaja i

– novoosnovane poslodavce. (stavak 2.)

(3) Novoosnovani poslodavci iz stavka 2. podstavka 5. ovoga članka oslobođeni su obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka u razdoblju od 24 mjeseca od dana upisa u odgovarajući registar odnosno dana ustrojavanja prema posebnom propisu.

(4) Kvota iz stavka 1. ovoga članka može biti različita, ali ne može biti manja od 2% niti veća od 6% od ukupnog broja zaposlenih radnika kod poslodavca koji je obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom.

(5) Ako izračun kvote iz stavka 4. ovoga članka ne predstavlja cijeli broj, vrijednosti do 0,5% zaokružuju se na manji broj, a vrijednosti iznad 0,5%, uključujući i 0,5%, zaokružuju se na veći broj.

(6) Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti tako da ima zaposlen propisani broj osoba s invaliditetom upisanih u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom i/ili zamjenskom kvotom u koju se ubrajaju:

‒ učenici s teškoćama u razvoju i studenti s invaliditetom na praktičnoj nastavi kod poslodavca

‒ rehabilitanti na praksi kod poslodavca

‒ studenti s invaliditetom zaposleni prema posebnom propisu

‒ osobe s invaliditetom na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa i

‒ osobe s invaliditetom čije redovito obrazovanje poslodavac stipendira. (7) U zamjensku kvotu ubraja se i sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji sa zaštitnom radionicom i integrativnom radionicom, odnosno trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojima više od polovine radnika čine osobe s invaliditetom, odnosno s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava sukladno članku 11. podstavcima 4. do 7. ovoga Zakona.

(8) Poslodavci koji nemaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, a imaju zaposlene osobe s invaliditetom, kao i poslodavci koji zapošljavaju više osoba s invaliditetom od propisane kvote iz stavka 4. ovoga članka mogu ostvariti novčanu nagradu propisanu pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka.

(9) Ministar nadležan za rad pravilnikom će propisati utvrđivanje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Radi praćenja ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prema posebnom će propisu o zaštiti osobnih podatka dostavljati podatke Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

10. Člankom 10. stavkom 1. istoga Zakona propisano je da poslodavci iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici su novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade.

11. Dakle, Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (uz prateći Pravilnik) uspostavljen je sustav zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu ili pod posebnim uvjetima, koji obuhvaća, između ostalog, obvezu kvotnog zapošljavanja zapošljavanjem osoba s invaliditetom te obvezu plaćanja novčane naknade ako poslodavac ne ispuni obvezu kvotnog zapošljavanja. Plaćanjem navedene naknade poslodavci se potiču na ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja a sredstva uplaćena s osnove novčane naknade namjenski se koriste za ostvarivanje ciljeva toga Zakona. Poslodavci ne mogu zakonito ispunjavati svoje obveze bez prijave putem obrasca odgovarajućih podataka u evidenciju HZMO-a.

12. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju radi se o nametanju obveze tužitelju plaćanja novčane naknade jednako kao i onim poslodavcima koji nisu ispunili svoju obvezu kvotnog zapošljavanja i nisu zaposlili osobe s invaliditetom pa se radi o nametnutoj obvezi koja nije razmjerna cilju koji se tom naknadom nastoji ostvariti. Pri tome ne treba niti zanemariti činjenicu da je podatak da je NR osoba s invaliditetom zasigurno postojao u evidenciji HZMO-a jer je upravo to tijelo rješenjem od 22. studenog 2011. utvrdio navedenoj osobi svojstvo osiguranika-invalidne osobe od 16. srpnja 2017. Stoga sud ocjenjuje da je tužitelju, plaćanjem novčane naknade zbog tužiteljevog propusta povezanog s neevidentiranjem u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom, nametnut prekomjeran teret.

13. Također ovaj sud ukazuje da sa ustavnopravnog aspekta ovdje se radi o slučaju povrede jamstva prava vlasništva propisanog člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, u prilog ovome govori i izražen stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3050/2023 Zagreb, 12. ožujka 2025. da nametanje obveze plaćanja novčane naknade nije razmjerno cilju koji se tom naknadom nastoji ostvariti, da se radi o nametanju prekomjernog tereta i da je načinom na koji su sudovi tumačili i primijenili mjerodavno pravo došlo je do povrede jamstva prava vlasništva propisanog člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom postupovnom i materijalnom aspektu. Stoga je u činjenično i pravnoj gotovo identičnoj situaciji Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci predmet vratio na ponovni postupak i poništio ne samo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž- 231/23 od 5. travnja 2023. (na koju se pozvao tuženik u odgovoru na tužbu), presudu Upravnog suda u Rijeci broj: Usl-831/2022-6 od 23. studenoga 2022., već i upravna rješenja.

14. Slijedom navedenog, Sud nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje, te je odlučio na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

15. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, pa je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) u iznosu od 1.000,00 eur, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%), što sveukupno iznosi 1.250,00 eur. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima već ponavljanju navoda iz tužbe.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Sektor za zapošljavanje,

Služba za pravne poslove, Zagreb, Savska cesta 66

3. U spis