Poslovni broj: Us I-1694/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, te Ankici Zorić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Bojana Ivanišević, odvjetnica iz Zagreba, Pavla Hatza 30, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na uslugu smještaja radi provođenja psihosocijalnih tretmana mlt. AF, nakon usmene i javne rasprave, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-05/23-01/29, URBROJ: 524-11-01/6-24-3 od 7. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donji Grad, KLASA: UP/I-551-05/23-03/11, URBROJ: 139-114-10-11/23-9 od 7. rujna 2023.

III. Odbija se tužbeni zahtjev da se da odmah otpusti mlt. AF iz Odgojnog doma Mali Lošinj i preda tužitelju.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 155,53 eura, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-05/23-01/29, URBROJ: 524-11-01/6-24-3 od 7. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donji Grad KLASA: UP/I-551-05/23-03/11, URBROJ: 139-114-10-11/23-9 od 7. rujna 2023. kojim je mlt. AF priznato pravo na socijalnu uslugu smještaja radi provođenja psihosocijalnog tretmana u Odgojnom domu Mali Lošinj s danom 7. rujna 2023. (točka I. izreke) uz obvezu roditelja da sudjeluju u dijelu plaćanja troškova smještaja (točka III. izreke) a Ministarstvo se obvezuje podmiriti preostali trošak smještaja i naknade za osobne potrebe djeteta iz točke II. izreke (točka IV. izreke) te žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka VI. izreke).

2. Tužitelj RF, otac djeteta AF u tužbi navodi da je nesporna činjenica da je postupak priznavanja prava na socijalnu uslugu smještaja radi provođenja psihosocijalnih tretmana za mlt. AF pokrenut po službenoj dužnosti, da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-991/18 od dana 20. travnja 2020. u postupku donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i uzdržavanju određeno da će majka CF samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb nad mlt. AF, a da joj je potrebna pisana suglasnost tužitelja u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona, da tužitelj nije lišen prava na roditeljsku skrb, da protiv tužitelja ne postoji pravomoćna sudska presuda radi počinjenja kaznenog ili prekršajnog djela, te da je odluka o smještaju donesena nakon sastanka u Područnom uredu održanom 31. kolovoza 2023. uz nazočnost roditelji djeteta i djelatnika Centra na kojem se otac izričito protivio da se dijete smjesti u dom, da je na sastanak pozvan i mlt. AF, ali ga majka nije dovela i time mu nije dana mogućnost tijekom cijelog postupka da se izjasni o prijedlogu za smještaj u dom te da je odluka donesena na temelju Nalaza i mišljenja tima za multidisciplinarnu obradu Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave od 23. ožujka 2023. a u koju tužitelj kao roditelj djeteta nije imao uvid. Dakle, tužitelju nije omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje o smještaju. Kao nove okolnosti nastale nakon provedenog upravnog postupka, a koje su važne radi donošenja odluke u ovom upravnom sporu, navodi da je isti u više navrata pobjegao iz Odgojnog doma, a dana 3.2.2024. službeno bio evidentiran kao nestala osoba, koju su naknadno pronašli, da su mu se ocjene drastično pogoršale, te da se u Odgojnom domu ne provodi nikakav psihosocijalni tretman, odnosno od rujna 2023., je bio samo dva puta na razgovoru kod psihijatra. Smatra da je osporenim rješenjem tuženika odlučeno o stvari iz sudske nadležnosti, te je stoga isto ništetno jer se ostvario razlog iz čl. 128. st. 1. i 2. Zakon o upravnom sporu. Podredno, smatra da je pobijanim rješenjem donesena nezakonita pojedinačna odluka kojom su povrijeđene odredbe Obiteljskog zakona, povrijeđena su procesna, materijalna i ustavna prava o mlt. AF i tužitelja, što je u konačnici rezultiralo da se sama diskrecijska odluka o procjeni postojanja razloga za smještaj ne može ispitati, a niti je opravdana. Naime, Područni ured je odlučujući u upravnom postupku onemogućio djetetu i tužitelju da se najstroža mjera iz Obiteljskog zakona- povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći i odgoja, koriste onim pravima i jamstvima koje bi imali u postupku pred redovnim sudovima kao što je imenovanje skrbnika djetetu, pravo predlaganja dokaza vještačenjem postojećih nalaza na okolnost potrebe izricanja takve mjere, sudjelovanje u postupku od strane oba roditelja i sl. Tuženik je ovlaštenje za smještaj mlt. AF u Odgojni dom utemeljio na čl. 178. st. 1. alinejom 1. i čl. 115. Zakona o socijalnoj skrbi, a ne odredbama Obiteljskog zakona pa je time onemogućio tužitelju da kao roditelj sudjeluje aktivno u postupku, a koje pravo bi imao da je isti pokrenut pred redovnim sudom. Učinak predmetnih odredbi tih Zakona imaju istu posljedicu – smještaj u dom, a tek Obiteljski zakon služi reguliranju roditeljskih prava i njihovu zaštitu, stoga ona ista načela i pravila koja štite i prava roditelja, odnosno onemogućuju olako i samovoljno određivanje takvih mjera, trebaju biti primijenjena i u ovom slučaju jer je Područni ured postupao i kao da su se ispunili uvjeti o tzv. žurnoj mjeri iz čl.135. Obiteljskog zakona iako iz obrazloženja rješenja o smještaju u dom je jasno da takvi uvjeti nisu nastupili u ovom konkretnom slučaju. Tužitelju je rješenje o smještaju u dom dostavljeno nakon što je dijete već smješteno u ustanovu s tim da žalba ne odgađa provedbu rješenja, pa je žalbeni postupak samo formalno-pravne naravi, bez mogućnosti nekog utjecaja na ishod postupka. Rješenje o smještaju u dom doneseno je na temelju suglasnosti majke a unatoč protivljenju oca koji sukladno sudskoj odluci POb-991/18 od dana 20. travnja 2020. treba dati pisanu suglasnost u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona. budući da se radi o bitnim djetetovim pravima promjenom boravišta odlaskom u dom na čak i do ''tri godine''. Smještaj djeteta u ustanovu s problemima u ponašanju predstavlja najtežu mjeru kojom su se ograničila Domagojeva prava na slobodno kretanje i pravo na život s roditeljem te pravo tužitelja da ostvaruje susrete i druženje sa djetetom s kojim ne živi. Obzirom na cjelokupnu obiteljsku situaciju te mogućnosti i spremnost oca, nije opravdana ni primjena čl. 100. st. 4. Obiteljskog zakona jer izdvajanje djeteta u dom u ovom slučaju nije nužno radi zaštite prava i interesa djeteta, već su prigodnije blaže mjere. Budući da nije ishođena suglasnost oba roditelja niti pokrenut postupak pred redovnim sudom radi ishođenja te suglasnosti, smatra da su povrijeđene odredbe Obiteljskog zakona, i to čl. 100., čl. 6., čl. 7. i čl. 128., odnosno povredi načela prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruža pomoć, načela razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život te načela razmjernosti jer sukladno čl. 129. izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta, a što u predmetnoj situaciji i na temelju sve dostupne dokumentacije nije istinito te tužitelj osporava njenu nužnost. Također smatra da su povrijeđena i ustavna i konvencijska prava. Povrijeđen je čl. 18. Ustava kojim se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, kao i članak 16., 18., 19., 22., 29., 35., 64. i 65. Ustava. Uskraćivanjem roditelju prava glasa oko smještaja u dom, uskrata ravnopravnog sudjelovanja i uskrata informacija u takvom postupku te sama činjenica da se radi o mjeri kojom se teško zadire u obiteljski život iako postoje blaže mjere koje imaju opravdanu primjenu u predmetnoj situaciji, predstavljaju i povredu čl. 35. Ustava. Povrijeđene su odredbe Konvencije o pravima djeteta i to čl. 3., 9. i 19. Potražuje troškove upravnog postupka i upravnog spora sukladno čl. 161. Zakona o upravnom postupku, s obzirom na to da se radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a što je u skladu s mišljenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Zpz 44/2016 od 14. srpnja 2021. Predlaže da sud oglasi ništavim osporeno i prvostupanjsko rješenje podredno da poništi navedena rješenja te da odmah otpusti mlt. AF iz Odgojnog doma Mali Lošinj i preda tužitelju. Potražuje troškove upravnog postupka i upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iznesenih u osporavanom rješenju, da je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem suglasnosti majke koja samostalno ostvaruje skrb nad djetetom, da se u konkretnom slučaju ne radi o bitnim osobnim pravima djeteta već priznavanju prava na uslugu smještaja djeteta s problemima u ponašanju radi provođenja psihosocijalnog tretmana u odgovarajuću ustanovio socijalne skrbi pa nije potrebna pisana suglasnost tužitelja.

Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.

7. Prema podacima spisa predmeta, upravni postupak priznavanja prava na socijalnu uslugu smještaja djeteta AF, rođenog **.**.2009. s prebivalištem u [adresa] a radi provođenja psihosocijalnog tretmana u Odgojnom domu Mali Lošinj pokrenut je po službenoj dužnosti od strane prvostupanjskog tijela Područnog ureda Donji grad Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Prvostupanjsko rješenje od 7. rujna 2023. doneseno je temeljem članka 115. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi. Donošenju prvostupanjskog rješenja prethodio je upravni postupak u kojem je utvrđeno da pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-991/18 od dana 20. travnja 2020. u postupku donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i uzdržavanju određeno da će majka CF samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb nad mlt. AF, a da joj je potrebna pisana suglasnost tužitelja u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona. Također konstatirano je da se predmetna obitelj prvotno zbog razvoda braka a zatim i konfliktnog roditeljskog odnosa bivših supružnika CF i RF (tužitelja) nalazi u višegodišnjem praćenju Područnog ureda koji je u više navrata izricao mjere obiteljsko-pravne zaštite te je dijete upućeno na multidisciplinarnu obradu u Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave koji je Centar u nalazu i mišljenju od 23. ožujka 2023. zaključio da je nužno izdvajanje djeteta iz uže i šire socijalne sredine i podvrgavanje pedagoškom i terapeutskom tretmanu u ustanovi socijalne skrbi, uz uključivanje u psihosocijalno savjetovanje, psihoterapiju i psihijatrijski tretman. Područni ured obzirom na navedeni nalaz i mišljenje Centra uputio je zahtjeve za smještaj djeteta u odgovarajuću ustanovu i 11. kolovoza 2023. zaprimio od Odgojnog doma Mali Lošinj odluku iz srpnja 2023. da se dijete uključuje u tretman sa prijemom 4. rujna 2023. Također u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se da je izvršena procjena razvojnih rizika djeteta od 28. kolovoza 2023. od strane prvostupanjskog tijela i utvrđena je visoka razina razvojnih rizika obzirom da od strane roditelja radi se o nerazumijevanju razvojnih i emocionalnih potreba djeteta, nasilnim odgojnim postupcima prema djetetu, neprihvaćanju odgovornosti za roditeljstvo, prijavama za zlostavljanje i zanemarivanje djece, ukratko narušenim obiteljskim odnosima, kao i samom ponašanju djeteta koje se manifestira u agresivnosti, destruktivnosti, kršenju pravila, teškoćama u učenju te sumnji na korištenje droga i/ili alkohola, radi čega ostanak djeteta u obitelji predstavlja daljnju progresiju poremećaja u ponašanju i potrebu strukturiranog tretmana kako bi naučio što može a što ne može. Dakle, iz navedenog prvostupanjskog rješenja razvidno je da je odluka o smještaju djeteta radi provođenja psihosocijalnog tretmana donesena temeljem članka 115. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi na neodređeno razdoblje (maksimalni zakonski rok je tri godine) i temelji se na procjeni razvojnih rizika djeteta od 28. kolovoza 2023. samog Područnog ureda i prethodnom nalazu i mišljenju Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave od 23. ožujka 2023.

8. Nadalje, osporenim rješenjem tuženika od 7. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u kojem tuženik ponavlja kronologiju iz prvostupanjskog rješenja, utvrđuje da je predmetni postupak proveden zakonito, uz sudjelovanje djeteta i suglasnost njegovog zakonskog zastupnika (majke), da se ne radi o odlučivanju o bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 100. Obiteljskog zakona (promjena boravišta djeteta) te da se prvostupanjsko tijelo prvenstveno vodilo zaštitom prava i interesa djeteta.

9. Člankom 100. stavkom 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020 i 49/2023), propisano je zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose se na:

1. promjenu djetetova osobnog imena

2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i

3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

10. Člankom 115. stavkom 1. i 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/2022, 46/2022, 119/2022 i 71/2023) propisano je da pravo na uslugu smještaja radi provođenja psihosocijalnih tretmana priznaje se djetetu ili mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju te da smještaj radi provođenja psihosocijalnih tretmana traje dok traje potreba, a najdulje tri godine.

11. Člankom 71. istog Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da su socijalne usluge 1. prva socijalna usluga, 2. usluga sveobuhvatne procjene i planiranja, 3. savjetovanje 4. stručna procjena, 5. psihosocijalno savjetovanje, 6. socijalno mentorstvo, 7. obiteljska medijacija, 8. psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, 9. psihosocijalna podrška 10. rana razvojna podrška, 11. pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, 12. pomoć u kući, 13. boravak, 14. organizirano stanovanje i 15. smještaj.

12. Članom 72. istog Zakona propisano je da se socijalne usluge mogu pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika a člankom 73. stavkom 1. Zakona socijalne usluge priznaju se ili odobravaju na temelju sveobuhvatne i/ili specifične procjene potreba korisnika, rizika i snaga obitelji i resursa lokalne zajednice, u skladu s individualnim planom promjene ili planom intervencija, radi osnaživanja i bolje socijalne uključenosti.

13. Člankom 74. stavkom 2. istog Zakona iznimno se priznaje pravo na smještaj kao institucijska skrb u kriznim situacijama, radi provođenja rehabilitacijskih programa, radi provođenja psihosocijalnih tretmana te u drugim slučajevima iz članka 116. točaka 1., 3., 5. i 6. do 9. ovoga Zakona, ako osobi nije moguće osigurati skrb u vlastitom domu, priznavanjem prava na izvaninstitucijsku skrb i/ili pružanjem drugih izvaninstitucijskih usluga.

14. Člankom 75. istog Zakona propisano je da se socijalne usluge pružaju temeljem rješenja Zavoda.

15. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti radi zaštite prava i interesa djeteta a na temelju citiranih zakonskih ovlasti pokrenulo postupak provođenja psihosocijalnog tretmana nad djetetom. Prije nego je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje iz Socijalne anamneze od 31. kolovoza 2023. razvidno je da se obitelj nalazi u evidenciji prvostupanjskog tijela od 2014., da je 2016. obitelji izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, da je dijete psihologijski praćeno u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 2017., da pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-991/18 od 20. travnja 2020. majka CF samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb nad mlt. AF, a potrebna je pisana suglasnost tužitelja u vezi s bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona, da su u 2020. i 2021. i 2022. roditeljima izrečene mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi nad djetetom, da je tijekom cijelog razdoblja bila uključena i policija radi međusobnog prijavljivanja bivših supružnika i roditelja djeteta radi nasilja, te je povodom prijave majke 6. siječnja 2023. radi agresivnog ponašanja djeteta zatražena multidisciplinarna obrada djeteta u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave i rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. veljače 2023. djetetu je priznato pravo na smještaj radi provođenja multidisciplinarne procjene Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave u trajanju od 30 dana, počevši 14. veljače 2023. Spisu ne prileži nalaz i mišljenje tima za multidisciplinarnu obradu Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave od 23. ožujka 2023. ali se Socijalnoj anamnezi i prvostupanjskom rješenju navodi da je dano mišljenje da je nužno što skorije izdvajanje dječaka iz uže i šire socijalne sredine i podvrgavanje multimodalnom tretmanu u specijaliziranoj ustanovi socijalne skrbi, te je Područni ured obzirom na navedeni nalaz i mišljenje Centra uputio zahtjeve za smještaj djeteta u odgovarajuću ustanovu i 11. kolovoza 2023. zaprimio od Odgojnog doma Mali Lošinj odluku iz srpnja 2023. da se dijete uključuje u tretman sa prijemom 4. rujna 2023.

16. Smještajem djeteta u Odgojni dom Mali Lošinj, mijenja se boravište djeteta koje je do tada živjelo sa majkom u Zagrebu. Promjena boravišta sukladno članku 100. stavku 1. Obiteljskog zakona predstavlja bitna osobna prava djeteta a za koje je potreban pristanak tužitelja (oca), kako to proizlazi iz sudske odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-991/18 od dana 20. travnja 2020. Navedenim člankom Obiteljskog zakona ne štite se samo roditeljska prava već i djetetova bitna osobna prava. Iz zapisnika od 31. kolovoza 2023. razvidno je da se otac protivio odluci o smještaju djeteta i uključivanju u tretman koju nije zaprimio kao niti nalaz i mišljenje Centra za pružanje usluga u zajednici te je isticao da mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku dok je majka suglasna sa smještajem djeteta u Odgojni dom. Nalaz i mišljenje Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave od 23. ožujka 2023. na koji se pozvalo prvostupanjsko tijelo prilikom odlučivanja ne prileži spisu pa sud ne može zaključiti na čemu se temelji nalaz i mišljenje a koji je očigledno ključan za donošenje odluke o izdvajanju i smještaju djeteta odgojni dom. U spisu nema dokaza da je dijete AF koji je tada imao 13 godina saslušan na okolnost konkretnog smještaja u Odgojni dom Mali Lošinj, a što utječe na njegov život pa nema niti dokaza da je dijete dobilo priliku izraziti svoje mišljenje. Također se napominje da je iz prvostupanjskog rješenja razvidno da je isto doneseno i temeljem izvršene procjena razvojnih rizika djeteta od 28. kolovoza 2023. i diskrecijski utvrđenoj visokoj razini razvojnih rizika koja nije jednaka rezultatu bodova u odnosu na ukupan broj bodova. Naime, lista za procjenu razvojnih rizika djeteta sastavni je dio Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta („Narodne novine“, broj 123/15 i 87/22) u kojoj su pojašnjeni kriteriji i bodovanje.

17. Prema ocjeni ovog suda, iako članak 115. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi ne navodi na koji se način provodi postupak odlučivanja o smještaju djeteta radi provođenja psihosocijalnih tretmana, navedeno ne znači da je prvostupanjsko tijelo arbitrarno u svojem postupanju. Člankom 12. Konvencije o pravima djeteta jamči svakom djetetu pravo na slobodno izražavanje vlastitog mišljenja o svim pitanjima koja ga se tiču, pri čemu se tom mišljenju pridaje dužna važnost u skladu s njegovom dobi i zrelosti. Dakle, dijete koje je sposobno oblikovati vlastito mišljenje a što je konkretno slučaj budući da se radi o djetetu od 13 godina života, ima pravo to mišljenje slobodno izraziti. Djetetovim se stavovima mora posvetiti dužna pozornost u svakom sudskom ili upravnom postupku koji na njega utječe te se djetetu mora pružiti prilika da bude saslušano u takvim postupcima. Iz spisa tuženika nije razvidno da je dijete AF dobilo priliku izraziti svoje mišljenje. Članak 9. Konvencije o pravima djeteta jamči djetetu pravo da živi sa svojim roditeljima, osim ako nadležna tijela ne utvrde da je odvajanje u najboljem interesu djeteta (npr. u slučajevima zlostavljanja ili zanemarivanja). Članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja a smještaj izvan mjesta stanovanja, izvan škole, izvan obitelji i na otok predstavlja ozbiljno zadiranje u obiteljski život a za što moraju postojati relevantni i dostatni razlozi i razmjernost mjere na što je ELJSP višekratno naglašavao u svojim odlukama. ELJSP je u predmetu M and M. protiv Hrvatske, u presudi od 3. rujna 2015. naglasio da dijete mora imati mogućnost biti saslušano u postupcima koji utječu na njegov život te da se to odnosi ne samo na sudske već i upravne postupke te utvrdilo povredu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda-pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i povredu čl. 3. Konvencije – zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja.

18. U konkretnom slučaju izostala je ocjena prvostupanjskog tijela zašto je u najboljom interesu djeteta izdvajanje iz obitelji, iz šire sredine, smještaj na otok na neodređeno razdoblje (maksimalno zakonski do tri godine), čime se ozbiljno zadire u obiteljski život koji se štiti ne samo kao ustavna kategorija, već i Obiteljskim zakonom, Konvencijom o zaštiti prava djeteta i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Izostala je prema ocjeni suda ocjena nužnosti i razmjernosti određene mjere, zašto je nužno izdvajanje djeteta iz uže i šire sredine, zašto se nije mogla zaštita prava i interesa djeteta postići blažom mjerom već najtežom obzirom na zakonsku odredbu iz članka 74. Zakona o socijalnoj skrbi koja propisuje institucionalni smještaj iznimno. Isto tako činjenica da nije bilo slobodnog smještaja u lokalnoj ustanovi ne opravdava smještaj na otoku, već administrativni razlog a ne razlog najboljeg interesa djeteta. Isto tako nije niti moguće utvrditi zašto baš se radilo o hitnoj situaciji i preporuci prvostupanjskog tijela za hitan prijam, kako to proizlazi iz Dopisa Odgojnog doma Mali Lošinj iz srpnja 2023. Naime, ovdje se radi o upravnoj mjeri koja zadire u područje koje Obiteljski zakon smatra bitnim osobnim pravima djeteta i kojom se privremeno zadire u sudsku odluku o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb i o susretima i druženjima djeteta i roditelja. Prvostupanjsko tijelo znalo je za sudsku odluku prema kojoj iako majka ostvaruje roditeljsku skrb, otac ima pravo sudjelovati u odlučivanju o bitnim pitanjima te njegovo protivljenje u upravnom postupku prema ocjeni suda nije ozbiljno razmotreno kao niti žalbeni navodi. Iz provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odlučio o smještaju djeteta u ustanovu na otoku a da prethodno nije saslušalo roditelje niti dijete već je samo formalno iste pozvao kako bi ih obavijestio o odluci Odgojnog doma Mali Lošinj o smještaju djeteta i uključivanju u tretman. U prilog neprimjerenosti određene mjere je i činjenica da je dijete nekoliko puta bježalo iz Odgojnog doma Mali Lošinj i u konačnici je vraćeno u Zagreb. Tužitelj je u prilog svojim navodima dostavio Psihijatrijsko-psihološko vještačenje roditeljskih kapaciteta majke po prof. MF i dr. DF od 18. listopada 2024. radi potreba sudskog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P Ob- 346/2023 u kojem je prema mišljenju vještaka a po saslušanju i majke, oca i djeteta zaključeno da su se opcije bivanja kod majke i smještaja u dom pokazale neučinkovite i da dijete bira između opcije smještaja u dom i kod oca, bira smještaj kod oca te je ocijenjeno temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju da se radi o zrelijem ponašanju djeteta kad je uz oca. Opunomoćenica tužitelja na ročištu 26. svibnja 2026. izjavila je da se dijete od srpnja 2025. temeljem privremene mjere nalazi kod oca, ovdje tužitelja. Sve navedeno upućuje da nije u dovoljnoj mjeri razmotrena i opcija da dijete bude kod oca a niti je kako je već naprijed navedeno provedeno saslušanje djeteta.

19. Prema ocjeni suda, iz svih navedenih razloga osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja ali i navedeni članci Konvencija koje su iznad nacionalnih zakona te je sud na temelju čl. 117. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u točki I. i II. izreke.

20. Što se tiče tužbenog zahtjeva da se odmah otpusti mlt. AF iz Odgojnog doma Mali Lošinj i preda tužitelju, navedeni zahtjev sud je odbio u točki III. izreke jer nesporno dijete više nije u Odgojnom domu a nije na sudu da odluči kome će dijete pripasti odnosni biti povjerena roditeljska skrb.

21. Prema odredbi članka 161. stavka 5. ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Tužitelj je otac djeteta i u postupku smještaja njegovog djeteta u odgojni dom i iskoristio je svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika koji ga zastupa i štiti njegova prava i interese ali time i prava i interese djeteta u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove tog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Isto stajalište je izraženo u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž: 3338/22-3 od 23. studenoga 2022. i Usž-3547/23 od 29. veljače 2024. te u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. Prema odredbama ZUP-a stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će tijekom postupka poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Dakle, stranka može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati u upravnom postupku. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio zahtjev za naknadom troška sastava žalbe i tuženik je osporenim rješenje odbio žalbu tužitelja kao i zatražen trošak sastava žalbe ali kako je ovaj sud poništio osporeno rješenje to je valjalo odlučiti o navedenom trošku upravnog postupka. Kako je tužitelj uspio u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti i postupak je okončan povoljno za tužitelja, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove sastava žalbe sukladno članku 161. stavak 5. ZUP-a.

22. U konkretnom slučaju radi se o neprocjenjivom predmetu pa dolazi do primjene Tbr. 22. točka 1. alineja 1., Tbr. 24. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25) prema kojoj za sastavljanje žalbe u upravnom postupku odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 22. uvećana za 25%, te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Stoga za sastavljanje žalbe po odvjetniku punomoćniku sukladno naprijed navedenom pripada naknada u zatraženom iznosu od 124,43 eur uvećano za PDV odnosno u zatraženom iznosu od 155,53 eura, kako je odlučeno u točki IV. izreke.

23. Tužitelju je obzirom na uspjeh u sporu (nije uspio u neznatnom dijelu zahtjeva), na temelju članka 147. stavka 3. ZUS-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46) i za zastupanje na dva ročišta u iznosu od po 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), što sveukupno iznosi 3.750,00 EUR-a, kako je odlučeno u točki V. izreke.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis