REPUBLIKA HRVATSKA

P-1707/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari 1. tužitelja IN- TEH Gradnja d.o.o., OIB 29094419432, [adresa]. tužitelja FC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik iz Zagreba, Dragutina Domjanića 3, protiv tuženika DOMinvest d.o.o., OIB 43105237892, Zagreb, Zagrebačka cesta 143A, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Delač, odvjetnica iz Zagreba, Lastovska 17 , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi temeljem bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov - 7788/2024“, kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 275,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se 1. tužitelju IN-TEH Gradnja d.o.o. i 2. tužitelju AC naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. travnja 2025. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice, U tužbi je naveo da tuženik provodi ovrhu na računima tužitelja na temelju zadužnice izdane 3. rujna 2024 pod brojem Ov-7788/2024. Navodi da tužitelji nemaju nikakvu obvezu prema tuženiku, već tuženik ima obvezu prema 1. tužitelju u iznosu od 97.183,04 eura za izvedene radove.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je tužba nepravovremena. Navodi da tužitelja zastupa odvjetnik pa se ne može raditi o situaciji da je tužba podnesena nenadležnom sudu zbog neznanja ili omaške podnositelja. Navodi da su tuženik i 1. tužitelj sklopili ugovor o izvođenju br. 02 -04- 2024 kojim je 1. tužitelj preuzeo obvezu izvođenja elektroinstalaterskih radova na sanaciji poslovne zgrade [adresa] te je sukladno čl. 9. ugovora dao jamstvo u vidu zadužnice u vrijednosti 10% ugovorenih radova. 1. tužitelj je značajno kasnio s izvođenjem radova, povukao je radnike s gradilišta, nekvalitetno i manjkavo je izveo radove, prouzročio štetu tuženiku te potrebu angažiranja drugih izvođača radi završetka radova i vršenja popravaka. Tuženik sukladno čl. 5. ugovora ima osnovu za naplatu zadužnice.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-690/2025 od 10. travnja 2025. (list 3-8 spisa), bjanko zadužnicu (list 9-12 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 13-21 spisa), privremene situacije (list 22-23 spisa), račune (list 24 spisa), ispis stranice e-građani (list 49-50 spisa), podnesak u predmetu Ovr-690/2025 (list 54-58 spisa), prigovor protiv rješenja o ovrsi u predmetu Ovrv-16032/2025 (list 62-64 spisa), ugovor o izvođenju br. 02-04-2024 (list 68-70 spisa), dopise (list 71, 90 spisa), e-mail korespondenciju (list 72-89, 91-94 spisa), zapisnik o okončanom obračunu (list 95-97 spisa), račune (list 98-105, 110-117 spisa), radni nalog (list 106 spisa), ponudu (list 107-109 spisa), izvadak po računu (list 118-130 spisa), izjavu SC (list 133 spisa), izjavu ĆC (list 134 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu 1. tužitelja i 2. tuženik FC (list 136-138 spisa), zastupnik po zakonu tuženika SC (list 139-142 spisa), svjedoci ĆC (list 150-153 spisa), ŽC (list 153-155 spisa), OC (list 155-157 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa na temelju zadužnice.

6. Iz rješenja i zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrv- 690/2025 od 10. travnja 2025. proizlazi da je tim zaključkom tužitelj upućen u roku od 15 dana od dostave prijepisa zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona. Iz rješenja i zaključka proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakonna. U postupku nije sporno da je zaključak dostavljen tužitelju 15. travnja 2025. Tuženik tu činjenicu ne osporava tijekom postupka, već ju i sam navodi. Kako je tužba podnesena 23. travnja 2025. to je podnesena u roku iz čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), odnosno 15 dana od dostave zaključka. Pogrešno tuženik smatra da je tužba nepravovremena jer su je tužitelji podnijeli nenadležnom sudu koji se rješenjem od 5. svibnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim, a tužba je stigla nadležnom sudu nakon isteka roka iz čl. 52. st. 3. OZ-a. Prema odredbi čl. 113. st. 7. ZPP-a ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca. U konkretnom slučaju tužitelju su podnijeli tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 23. travnja 2025., koji se oglasio stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu. Podnošenje tužbe nenadležnom sudu je očito rezultat neznanja ili očite pogreške bez obzira na to što tužitelje zastupa odvjetnik, jer zasigurno tužitelju nisu namjerno podnijeli tužbu nenadležnom sudu znajući da se radi o nenadležnom sudu. Stoga, tužba je podnesena 23. travnja 2025., dakle, u roku iz čl. 52. st. 3. OZ-a.

7. Iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je tuženik 21. veljače 2025. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tuženika na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ljiljani Vodopiji Čengić Ov-7788/2024 od 3. rujna 2024. Iz dopisa u prilogu zahtjeva proizlazi da je zadužnica podnesena radi naplate iznosa od 15.452,46 sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025. do isplate.

8. Iz bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ljiljani Vodopiji Čengić Ov-7788/2024 od 3. rujna 2024. proizlazi da ju je 1. tužitelj izdao tuženiku te je popunjena na iznos od 20.000,00 eura sa zateznim kamatama. 2. tužitelj je zadužnicu potpisao kao jamac platac.

9. Nije sporno da su tužitelji u zahtjevu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznijeli iste razloge kao i u ovoj tužbi sukladno čl. 55. st. 3. OZ-a. To i tuženik navodi u odgovoru na tužbu, osim u pogledu činjenice da je 1. tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženika za naplatu svoje tražbine. Ta činjenica, međutim, nije niti odlučna u ovom postupku, jer eventualno postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku ne predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

10. Tužitelji nisu dokazali da je njihova obveza iz zadužnice Ov-7788/2024 od 3. rujna 2024. prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku izdavanja zadužnice.

11. U postupku nije sporno da su 1. tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o izvođenju br. 02-04-2024.

12. Čl. 1. tog ugovora određeno je da naručitelj ustupa, a 1. tužitelj preuzima izvođenje elektroinstalaterskih radova na sanaciji poslovne zgrade [adresa]. Čl. 2. tog ugovora određeno je da ukupna vrijednost radova iznosi 199.539,90 eura.

13. Čl. 4. tog ugovora određeno je da ugovoreni početak radova 15. svibnja 2024., a ugovoreni završetak radova 15. rujna 2024.

14. Čl. 9. tog ugovora određeno je da jamstvo za dobro izvršenje posla i garantni period iznosi 10% vrijednosti ugovorenih radova. Izvođač (1. tužitelj) daje jamstvo u obliku zadužnice u vrijednosti 10% ugovorenih radova . Iznos jamstva naručitelj (tuženik) može naplatiti izvođaču iz zadržanih sredstava ili iz dostavljene zadužnice.

15. Čl. 5. tog ugovora određeno je da ako naručitelj utvrdi da izvođač bezrazložno oteže izvođenje radova, slabom organizacijom ili nedostatkom proizvodnih kapaciteta te ne garantira kvalitetno i pravodobno izvršenje radova, naručitelj ima pravo uz prethodnu obavijest, naplatiti jamstvo za dobro izvršenje posla, ustupiti izvedbu preostalih radova drugom izvođaču, a razliku u cijeni i bilo koju drugu štetu proizašlu iz navedenih okolnosti naplatiti od izvođača iz zadržanih sredstava ili instrumenata osiguranja naplate.

16. Tuženik je naveo da je 1. tužitelj značajno kasnio s izvođenjem radova, povukao je radnike s gradilišta, nekvalitetno i manjkavo je izveo radove. Ako 1. tužitelj nije izveo ugovorene radove u ugovorenom roku tuženik je sukladno čl. 5. i čl. 9. ugovora o izvođenju br. 02-04-2024 ovlašten naplatiti zadužnicu.

17. Bjanko zadužnica u koju su upisani iznos tražbine i podaci o vjerovniku ima učinak rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 215. st. 1. OZ-a. Tužitelji su upućeni na parnicu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a te je na tužiteljima teret dokazivanja činjenica iz kojih proizlazi da je taj razlog ostvaren. Dakle, tužitelji su dužni dokazati da su radove izveli u ugovorenom roku.

18. Iz tuženikovog dopisa od 16. prosinca 2024. proizlazi da je njime tuženik izjavio kako raskida ugovor o izvođenju br. 02-04-2024. U dopisu navodi da nastavno na višekratna upozorenja o značajnom kašnjenju s radovima koji su trebali biti završeni do 15. rujna 2024., nekvalitetnom i manjkavom izvođenju radova, raskida ugovor. Naveo je i da je radove koje 1. tužitelj nije izveo i koje je manjkavo izveo, povjerio drugom izvođaču te da će naplatiti zadužnicu danu kao jamstvo za dobro izvršenje posla.

19. Iz e-mail korespondencije u spisu proizlazi da je tuženikov radnik ĆC poslao više e-mailova tužiteljima na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] u kojima ga poziva završiti radove i otkloniti nedostatke te navodi 1. tužitelj znatno kasni s izvođenjem radova, kao i da je tuženik morao uvesti drugog izvođača zbog toga (e- mailovi od 13. rujna 2024., 17. rujna 2024., 25. studenog 2024., 26. studenog 2024., 4. prosinca 2024., 20. siječnja 2025.).

20. U spisu ne postoje e-mailovi kojima bi tužitelji odgovorili na ove dopise tuženika. U slučaju da je 1. tužitelj izveo sve radove ili da je tuženik odgovoran za kašnjenje u izvođenju radova, tada bi bilo logično da tužitelji e-mailom odgovore na te dopise i to i navedu u svom odgovoru.

21. Iz zapisnika o okončanom obračunu proizlazi da je taj zapisnik sastavio tuženik, odnosno na zapisniku se nalazi potpis samo tuženika. U tom zapisniku tuženik je naveo da je 1. tužitelj kasnio s izvođenjem radova na što je bio višekratno upozoravan, da unatoč upozorenjima 1. tužitelj nije poduzeo mjere za završavanje radova, da niti u naknadnim rokovima nije izvršio ugovor pa je tuženik 16. prosinca 2024. raskinuo ugovor i uveo druge izvođače da završe radove. U zapisniku je naveo i da tuženik ima potraživanje prema 1. tužitelju u iznosu od 75.955,54 eura po osnovi troškova završavanja radova od strane drugih izvođača i sanacije štete na radovima koje je izvodio 1. tužitelj, a da nakon obračuna svih potraživanja preostaje iznos od 15.452,46 eura za naplatu.

22. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu 1. tužitelja i 2. tužitelju AC u dijelu kojim je iskazao da tužitelj nije završio radove u roku iz razloga što objekt nije bio spreman za završetak radova jer tuženik nije izveo radove koji su bili potrebni da bi tužitelj mogao izvoditi radove. Ovaj iskaz nije uvjerljiv, niti potvrđen drugim dokazima u spisu, a tužitelj je zainteresiran za ishod postupka. Kako je već obrazloženo, iz e-mail korespondencije proizlazi da je tuženik u više navrata pisanim putem upozoravao 1. tužitelj da znatno kasni s izvođenjem radova, pozivao ga završiti radove, kao i otkloniti nedostatke izvedenih radova. U slučaju da 1. tužitelj nije mogao izvesti radove zato što tuženik nije prethodno izveo radove koji su nužni da bi 1. tužitelj mogao izvesti svoje radove, tada bi bilo logično da tužitelji odgovore na navedene e-mailove i to i navedu u odgovoru. U spisu, međutim, nema nikakvih tužiteljevih dopisa ili e-mailovima kojima bi odgovorio na tuženikove e-mailove kojima ga poziva završiti radove i upozorava da znatno kasni s njihovim izvođenjem. Zastupnik po zakonu tuženika SC i svjedok ĆC iskazali su da je 1. tužitelj kasnio s izvođenjem radova, da su ga upozoravali na kašnjenje te da je 1. tužitelj u prosincu 2024. napustio gradilište, nakon čega je tuženik raskinuo ugovor te angažirao druge izvođače da završe radove i otklone nedostatke. I tužitelj FC iskazao je da je u prosincu 2024. napustio gradilište navodeći da mu radovi nisu plaćeni. Iz toga je očito da nije mogao završiti radove, niti otkloniti nedostatke jer je napustio gradilište, odnosno u potpunosti prestao izvoditi bilo kakve radove. U slučaju da 1. tužitelju nisu plaćeni prethodni izvedeni radovi, tada je prvo sukladno odredbi čl. 362. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/18, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) trebao pozvati tuženika da ispuni obvezu u naknadnom roku, a potom, ako obveza nije ispunjenja niti u naknadnom roku, mogao je raskinuti ugovor. Iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je 1. tužitelj izjavio raskid ugovora, niti da je ostavio tuženiku naknadni rok za ispunjenje, već je samo napustio gradilište i ostavio radove nezavršenima.

23. Svjedok OC iskazao je da je bio nadzorni inženjer za elektrotehničke radove te da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, a nisu mu poznati razlozi kašnjenja. Iskazao je i da je tuženik angažirao druge izvođače radi završetka radova i otklanjanja nedostataka, a to mu je poznato jer je bio prisutan na sastancima. Iskazao je i da je on kao nadzorni inženjer sastavio dopis 3. prosinca 2024. u kojem je naveo nedostatke radova. Sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je uvjerljiv i u skladu s iskazom zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka ĆC, kao i dopisom od 3. prosinca 2024. u kojem navodi nedostatke elektroinstalaterskih radova koje je izvodio 1. tužitelj.

24. S obzirom na to da 1. tužitelj nije završio radove, već je napustio gradilište, nakon čega je tuženik raskinuo ugovor, očito je da je tuženik morao angažirati druge izvođače za završetak radova i otklanjanje nedostataka. To proizlazi i iz računa drugih izvođača koje su ispostavili tuženiku za izvođenje radova, i to račun broj 2. od Dujmić invest j.d.o.o. za čišćenje otpada – 800,00 eura, račun broj 695-1-1 od B-Fort reciklaža d.o.o. za odvoz otpada – 600,00 eura, račun broj 51/1/1 od IKP-Electric d.o.o. za izvođenje radova elektroinstalacija – 2.160,00 eura, račun broj 27/2024/1 od Color-dom d.o.o. za radove brušenja i bojanja zidova nakon izvedeni hkrpanja oko utičnica i krpanje rupa oko utičnica i prekidača - 16.899,89 eura, račun broj 14/RP999/1 od retel d.o.o. za radove ugradnja spojnica na optičkim kablovima – 704,74 eura, račun broj 01/01/1 01 od Pro-test-ing d.o.o. za ispitivanje električnih instalacija – 1.100,00 eura, račun broj 03/01/01 od Pro-test-ing d.o.o. izradu jednopolnih shema i nacrta izvedenog stanja – 400,00 eura, račun broj 002/1/1 od Montile d.o.o.za radove na elektroinstalacijama i sustavu vatrodojave – 18.163,99 eura, račun broj 10-25010006 od Netlock d.o.o. za radove vatrodojave – 2.440,00 eura, račun broj 5-1-1 od Ran d.o.o. za izradu projekta izvedenog stanja vatrodojave

– 600,00 eura, račun broj 146-2-1 od Tehnoekspert d.o.o. za radove ispitivanja vatrodojave – 700,00 eura, račun broj 3-1-1 od Centar suhe gradnje j.d.o.o. za radove sanacije spuštenih stropova – 4.500,00 eura, račun broj 3-1-1 od Stolarije Antolić za radove sanacije oštećenih vrata – 295,00 eura

25. U ovom postupku određeno je izvođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja je li 1. tužitelj izveo sve radove, te ako nije, koje radove nije izveo i zbog kojih razloga je došlo do tužiteljevog zakašnjenja u izvođenju radova. Međutim, tužitelji nisu uplatili predujam za izvođenje dokaza pa je sud sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja tog dokaza.

26. Sukladno odredbi čl. 5. ugovora ako 1. tužitelj kasni s izvođenjem radova te ne garantira pravovremeno i i kvalitetno izvršenje radova, tuženik ima pravo uz prethodnu obavijest, naplatiti jamstvo za dobro izvršenje posla te ustupiti izvedbu preostalih radova drugom izvođaču, a razliku u cijeni i bilo koju drugu štetu proizašlu iz navedenih okolnosti naplatiti od izvođača iz instrumenata osiguranja naplate. Kako 1. tužitelj nije završio radove, niti otklonio nedostatke, već je napustio gradilište, tuženik je ovlašten naplatiti predmetnu zadužnicu koja je izdana kao jamstvo za dobro izvršenje posla. Tužitelji nisu dokazali postojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a zbog kojeg su podnijeli prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

27. Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog da se ovaj postupak prekine do okončanja postupka koji se vodi pod brojem Povrv-944/25, a u kojem tužitelj zahtijeva isplatu naknade za izvedene radove. Ne radi se o prethodnom pitanju, odnosno, osnovanost tužbenog zahtjeva ne ovisi o ishodu te parnice pa nisu ispunjene pretpostavke za prekid postupka u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP -a. U odnosu na tužiteljeve navode kako je u tom postupku predloženo izvođenje vještačenja na iste okolnosti, valja istaknuti da okolnost što se u nekom drugom postupku izvodi neki dokaz nije razlog za prekid postupka u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a.

28. Tuženik je uspio u parnici pa su mu tužitelju dužni nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

29. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

30. Vrijednost predmeta spora je 1.500,00 eura sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, koju su tužitelji naznačili prilikom podnošenja tužbe e-komunikacijom, a kako to proizlazi iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska - tužbe.

31. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, troškovi zastupanja na ročištima od 5. studenog 2025., 10. prosinca 2025., 23. siječnja 2026. i 7. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tuženiku su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 250,00 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 1.250,00 eura. Tuženiku pripadaju zatezne kamate od dana donošenja ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

32. Tuženiku nisu priznati troškovi za radnje poduzete u predmetu Ovr-690/25 (podnesak od 24. ožujka 2025., žalba od 8. svibnja 2025., sudska pristojbe za žalbu) jer to nisu troškovi ovog parničnog postupka, niti u povodu ovog parničnog postupka. To su troškovi ovršnog postupka, čija naknada se može ostvariti samo u tom ovršnom postupku u kojem su nastali po pravilima ovršnog postupka.

33. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu jer obveznik plaćanja te pristojbe nije tuženik, već ona stranka koja pravomoćno izgubi parnicu sukladno čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama, a stranka koja pravomoćno izgubi parnicu nema pravo na naknadu troškova postupka.

34. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 16. siječnja 2026. jer nije bio potreban radi vođenja parnice s obzirom na to da u njemu ne iznosi nikakve odlučne okolnosti.

Zagreb, 18. lipnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od dostave otpravka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženoj po punomoćniku