Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-90/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja PRIMAT-RD d.o.o. Hrvatski Leskovac, Zastavnice 11/1, OIB: 03868412563, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Čerin, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 90A protiv tuženika JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA, Korenica, Plitvička Jezera, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, Karasova 4/II, radi isplate 39.992,40 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu i punomoćnika te tuženikovog punomoćnika, objavljene 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-494/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-124/2024 od 22. ožujka 2024. koje je donio javni bilježnik Boris Zdunić sa sjedištem u [adresa] kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 39.992,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 4. prosinca 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.692,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. ožujka 2024. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 7.848,19 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. lipnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.125,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 23. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 39.992,40 kuna na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-494/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-124/2024 od 22. ožujka 2024., koje je donio javni bilježnik Boris Zdunić sa sjedištem u [adresa] , kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu utužene tražbine. Ovršenik, kao naručitelj i ovrhovoditelj, kao odabrani ponuditelj sklopili su 2. kolovoza 2022. Ugovor broj MV- 52/22 o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju restorana Borje, kojim se ovrhovoditelj obvezao za ovršenika izvesti rekonstrukciju postojeće građevine ugostiteljsko poslovne namjene na lokalitetu Vrelo Koreničko, a ovršenik se obvezao platiti ugovorenu cijenu od 7.862,676,25 kuna (u koji iznos je uključen PDV).Sukladno čl. 4. Ugovora rok izvođenja radova je šest mjeseci, koji rok počinje teći od prvog slijedećeg dana nakon uvođenja ovrhovoditelja u posao. Nadalje, sukladno čl. 14. Ugovora ovršenik ima pravo na naplatu ugovorne kazne ovrhovoditelju kao ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem i to za svaki dan zakašnjenja u visini od 1 promila od ukupno ugovorene neto vrijednosti (bez PDV-a), a maksimalno do 10% ugovorene cijene radova iz Zapisnika o primopredaji izvedenih radova vidljivo je da je dan primopredaje bio 12. svibnja 2023. Iz izjave o kašnjenju izvođenja radova nadzornog inženjera SĆ od 20. studenog 2023. razvidno da je dan početka radova bio 26. rujna 2022., da je rok izvođenja radova bio 6 mjeseci te da je dan završetka radova trebao biti 26. ožujka 2023. Ovrhovoditelj je bio u zakašnjenju 46 dana pa je nadzorni inženjer izračunao ugovornu kaznu u iznosu od 39.992,60 EUR.

1.1. E-mail porukom od 21. travnja 2023. ovršenik je upozorio ovrhovoditelja da svi radovi moraju biti završeni i oprema u funkcionalnom stanju do 28. travnja 2023. te je naveo da će u protivnom biti prinuđen otkazati ugovor i naplatiti se iz jamstva za uredno ispunjenja. I u e-mail porukama od 26. travnja 2023. i 27. travnja 2023. upozorava ovrhovoditelja da kasni u izvođenju radova bez objektivnog razloga. E-mail porukom od 5. svibnja 2023. ovršenik navodi da će postupiti sukladno odredbama koje se odnose na ugovornu kaznu te ga upozorava da će u slučaju da oprema ne bude montirana do 9. travnja 2023., raskinuti ugovor i naplatiti se po bankarskoj garanciji radi nabave opreme koja nije isporučena i montirana. Stoga ističe da je ovršenik postupio sukladno odredbi čl. 353. Zakona o obveznim odnosima jer je bez odgađanja priopćio ovrhovoditelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, što je vidljivo iz navedenih e-mail poruka.

1.2. Nadalje, ovrhovoditelj je ovršeniku 2. studenog 2023. izdao Okončanu situaciju broj 2257/POSL1/1 te ističe da je ovršenik obavio prijeboj na način da je ovrhovoditelju platio 42.484,85 EUR, dok dospjela tražbina ovršenika prema ovrhovoditelju temeljem fakture br. 200-001222-260 od 28. studenog 2023. iznosi 39.992,40 EUR. Ovršenik je navedenu Izjavu o prijeboju dostavio ovrhovoditelju e - mail porukom od 6. prosinca 2023., koju ovrhovoditelj neosnovano odbija potpisati. Stoga je potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 39.992,40 EUR u cijelosti neosnovano jer je obavljen prijeboj tražbina stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2. Rješenjem poslovni broj Povrv-36/2025-2 od 29. kolovoza 2025. Općinski sud u Gospiću se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 7. listopada 2025., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Nadalje, rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-90/2025-2 od 8. listopada 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj-sudski predmet: Ovrv-494/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-124/2024 od 22. ožujka 2024., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.).

4. Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u daljnjem tijeku postupka naveo da su točni navodi tuženika da je između stranaka potpisan Ugovor br. MV-52/22 o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju-restoran „Borje“ 2. kolovoza 2022. (u daljnjem tekstu: Ugovor), a temeljem kojeg Ugovora se tužitelj obvezao izvesti rekonstrukciju postojeće građevine-ugostiteljsko-poslovne namjene na lokalitetu Vrelo Koreničko, a tuženik se obvezao isplatiti tužitelju iznos od tadašnjih 7.862.676,25 kuna (sada 1.043.556,47 EUR). Također su točni navodi da je rok za izvođenje radova iznosio 6 mjeseci od uvođenja tužitelja u posao, te da je tužitelj preuzeo radova 26. rujna 2022., kao i da je člankom 14. Ugovora regulirano pravo na ugovornu kaznu u slučaju zakašnjenja. Primopredaja radova obavljena je 12. svibnja 2023., a koji Zapisnik su potpisali ovlašteni predstavnici tuženika i tužitelja.

4.1. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima te ističe da je iz Zapisnika o primopredaji izvedenih radova od 12. svibnja 2025. vidljivo da je tuženik preuzeo obavljene radove, ali nije priopćio tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Tužitelj je tuženiku dostavio Okončanu situaciju broj 2257/POSL1/1 dana 2. studenog 2023. Tuženik je tek 20. studenog 2023. sastavio Izjavu o kašnjenju izvođenja radova i obračunao visinu ugovorne kazne . Sudska praksa zauzela je stajalište da, vjerovnik koji nije u zapisnik o primopredaji radova postavio zahtjev za ostvarenjem prava na ugovornu kaznu je propustio prekluzivni rok i time izgubio pravo na potraživanje ugovorne kazne . E-mail prepiska dostavljena uz prigovor ne sadrži izjavu koja bi odgovarala kogentnoj odredbi čl. 249. Zakona o obveznim odnosima.

4.2. Vezano uz navode tuženika da je dio utuženog računa podmiren davanjem Izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 2/2023 od 6. prosinca 2023. , tužitelj navodi da navedeni račun nikada nije priznao, te je sukladno poreznim propisima navedeni račun vratio tuženiku i osporio njegovu osnovanost. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i detaljno obrazložena te saslušanjem svjedoka RĆ (iskaz na stranici 127-128 spisa), svjedoka CĆ (iskaz na stranici 129 spisa), svjedoka UĆ (iskaz na stranici 130 spisa), svjedoka OĆ (iskaz na stranici 131 spisa) te tužiteljevog zastupnika po zakonu KĆ (iskaz na listu 139-141 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela naknade za izvedene radove u iznosu od 39.992,40 EUR temeljem računa 2257/POSL1/1 od 2. prosinca 2023. (izvod otvorenih stavki na stranici 7 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama nije sporno da su tuženik kao naručitelj i tužitelj kao odabrani ponuditelj sklopili Ugovor br. MV-52/22 o izvođenju radova na rekonstrukciji i opremanju-restoran „Borje“ 2. kolovoza 2022. (u daljnjem tekstu: Ugovor, stranica 49-67 spisa). Sukladno čl. 2. Ugovora tužitelj se obvezao izvesti rekonstrukciju postojeće građevine-ugostiteljsko-poslovne namjene na lokalitetu Vrelo Koreničko, a tuženik se obvezao isplatiti tužitelju iznos od tadašnjih 7.862.676,25 kuna (sada 1.043.556,47 EUR) sukladno čl. 3. Ugovora. Također nije sporno da su stranke u čl. 4. st. 3. Ugovora ugovorile rok izvođenja radova od 6 mjeseci, koji se počinje računati od prvog slijedećeg dana nakon dana uvođenja tužitelja u posao do upisa u građevinski dnevnik da su sve etape građevinskih radova završene. Nije sporno da je tužitelj uveden u posao 26. rujna 2022. te da je rok završetka radova trebao biti 26. ožujka 2023. Nadalje, nije sporno da je primopredaja radova obavljena 12. svibnja 2023. sukladno Zapisniku o primopredaji izvedenih radova, koji su nesporno potpisali ovlašteni predstavnici tuženika i tužitelja (Zapisnik na stranici 43-46 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

8. Sporno jest ima li tuženik pravo zadržati dio ugovorene naknade od 39.992,40 EUR pozivajući se na odredbu čl. 14. Ugovora o ugovornoj kazni zbog zakašnjenja. Također je sporno je li tuženik pravodobno dao izjavu da zadržava pravo na ugovornu kaznu.

8.1. Tuženik tvrdi da je i prije potpisivanja Zapisnika o primopredaji radova od 12. svibnja 2025. izjavio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, što je vidljivo iz e-mail prepiske između stranaka i to posebno e-mail poruke od 5. svibnja 2023. Suprotno tome, tužitelj tvrdi da je iz Zapisnika o primopredaji izvedenih radova od 12. svibnja 2025. vidljivo da je tuženik preuzeo obavljene radove, a nije priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, kao i da e-mail prepiska na koju se poziva tuženik ne sadrži izjavu koja bi odgovarala kogentnoj odredbi čl. 249. Zakona o obveznim odnosima.

9. Odredbom čl. 350. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi stranke su u čl. 14. Ugovora ugovorile da u slučaju zakašnjenja s dovršetkom radova u rokovima utvrđenim Ugovorom, tuženik kao naručitelj ima pravo na naplatu ugovorne kazne tužitelju ako isti ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem i to za svaki dan zakašnjenja u visini od 1 promila od ukupno ugovorene neto vrijednosti (bez PDV-a) za svaki započeti dan zakašnjenja, a maksimalno do 10% ugovorene cijene radova (sve sukladno čl. 351. ZOO-a).

9.1. Nadalje, odredba čl. 353. st. 4. ZOO-a propisuje da kada je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Stavkom 5. istog članka propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Dakle, primi li vjerovnik ispunjenje glavne obveze od dužnika u zakašnjenju, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, gubi pravo zahtjeva na ugovornu kaznu. Po ocjeni ovoga suda riječ je o prekluzivnom roku jer se dužnik oslobađa plaćanja ugovorne kazne ako vjerovnik nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava pravo na ugovornu kaznu.

10. Prije svega se ističe kako među strankama nije sporno da je tužitelj uveden u posao 26. rujna 2022.; da je rok izvođenja radova sukladno Ugovoru bio šest mjeseci, odnosno da je tužitelj trebao završiti radove do 26. ožujka 2023. Nadalje, primopredaja izvedenih radova nesporno je obavljena 12. svibnja 2023. sukladno Zapisniku o primopredaji izvedenih radova, koji su nesporno potpisali ovlašteni predstavnici tuženika i tužitelja (Zapisnik na stranici 43-46 spisa), iz čega sud utvrđuje da je tužitelj bio u zakašnjenju 46 dana . Nije sporno da prilikom primopredaje 12. svibnja 2023. tuženik nije priopćio tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu budući da takva izjava tuženika nije navedena u Zapisniku o primopredaji.

10.1. Izjava o pridržaju prava na ugovornu kaznu, kao i svako očitovanje odnosno izjava volje za koju se vežu određene pravne posljedice (nastanak ili prestanak ugovornog odnosa, prekluzija određenog prava i sl.) mora biti takva da se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (čl. 249. ZOO-a), odnosno takva izjava volje mora biti izričita i određena. Slijedom navedenog, izjava (priopćenje) kojom vjerovnik pridržava pravo na naplatu ugovorne kazne, mora biti određena i izričita, te učinjena na siguran način.

10.2. Vjerovnik može navedenu izjavu da pridržava svoje pravo na naplatu ugovorne kazne dati, kako u trenutku primitka zakašnjelog ispunjenja obveze , tako i prije toga ako je protekao onaj ugovoreni rok za glavno ispunjenje. Tada se trenutak „bez odgađanja“ računa od proteka tog roka, a ne od vremena primitka zakašnjelog ispunjenja glavne ugovorne obveze pa iz tog proizlazi da poslije primitka zakašnjelog ispunjenja vjerovnik više ne mora obavještavati dužnika da je zadržao pravo na ugovornu kaznu, ako je to učinio ranije, odmah nakon proteka roka za ispunjenja glavne obveze (tako i sudska praksa VTS Pž-197/25 od 22.7.25.)

10.3. Uvidom u e-mail poruku tuženika tužitelju od 21. travnja 2023. sud utvrđuje da je tuženik naveo tužitelju da unatoč brojnim upozorenjima još uvijek nije priveo kraju svoje radove na objektu Borje, uslijed čega tuženik nije u mogućnosti otvoriti objekt te trpi financijske gubitke. Također upozorava tužitelja da svi radovi moraju biti završeni i oprema u funkcionalnom stanju najkasnije do petka 28. travnja 2023. (stranica 41-42 spisa). Nadalje, e-mail porukom od 26. travnja 2023. tuženik tužitelja upozorava još jednom na krajnji rok završetka radova 28. travnja 2023. te dodaje da je predstavnik investitora toga dana na gradilištu utvrdio da sva roba još nije isporučena i montirana (stranica 41 spisa). Ponovno u e-mail poruci od 27. travnja 2023. tuženik upozorava tužitelja da je radove trebao izvesti u ugovorenom roku do 26. ožujka 2023. te da kasni bez objektivno opravdanog razloga. Konačno e - mail porukom od 5. svibnja 2023. tuženik ponovno ističe tužitelju da kašnjenje u isporuci opreme ne smatra objektivnim razlogom te da „još jednom napominje da će u navedenoj stvari postupiti sukladno odredbama ugovora koje se odnose na ugovornu kaznu“ (e-mail poruka na stranici 36 spisa).

10.4. Iz citiranih e-mail poruka tuženika tužitelju jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tuženik upozoravao tuženika da još nije priveo kraju svoje radove, iako je prekoračio ugovoreni rok od 26. ožujka 2023., kao i da upozorava tužitelja da svi radovi moraju biti završeni i oprema u funkcionalnom stanju najkasnije do petka 28. travnja 2023. Isto tako sud utvrđuje da je tuženik, nakon što je protekao ugovoreni rok za glavno ispunjenje 26. ožujka 2023. te krajnji rok 28. travnja 2023., u e-mail poruci od 5. svibnja 2023. dao izričitu i određenu izjavu da pridržava svoje pravo na naplatu ugovorne kazne sukladno odredbama ugovora zbog zakašnjenja tužitelja u izvođenju radova, koja ugovorna kazna je jasno ugovorena u čl. 14. Ugovora . Iz toga proizlazi da poslije primitka zakašnjelog ispunjenja, odnosno prilikom primopredaje radova 12. svibnja 2023., tuženik više ne mora obavještavati tužitelja da je zadržao pravo na ugovornu kaznu, budući da je to učinio ranije u e-mail poruci od 5. svibnja 2023., odmah nakon proteka roka za ispunjenje glavne obveze (tako i sudska praksa VTS PŽ-4276/22 od 22.3.24. i Pž-197/25 od 22.7.25.).

10.5. Tužitelj tijekom postupka nije osporio da je e-mail poruku od 5. svibnja 2023. zaprimio, već naprotiv tužiteljev zastupnik po zakonu KĆ je iskazao da je tu poruku primio, ali da ju je shvatio da tuženik kao naručitelj traži da tužitelj ubrza svoje aktivnosti kako bi se posao što prije završio, a nije shvatio, niti je po njegovom mišljenju tom porukom zatraženo plaćanje ugovorne kazne.

10.6. Suprotno tužiteljevim navodima, budući da nije sporno da je dan završetka radova trebao biti 26. ožujka 2023.; da je tuženik tužitelja u više e -mail poruka upozoravao na kašnjenje s izvođenjem radova te da je krajnji rok završetka radova 28. travnja 2023., a da je tužitelj predao radove tuženiku 12. svibnja 2023. , jasno je da je tuženik tužitelju e-mail porukom od 5. svibnja 2023., kada je tužitelj već bio u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze, bez odgađanja (od krajnjeg roka koji mu je odredio tuženik 28. travnja 2023.) priopćio da zadržava pravo naplate ugovorne kazne sukladno ugovornim odredbama, s time da je čl. 14. Ugovora jasno i nedvosmisleno određen način obračuna ugovorne kazne. Slijedom toga, sud utvrđuje da je tuženik zadržao pravo na isplatu ugovorne kazne e-mail porukom od 5. svibnja 2023.

11. Tuženik je u konkretnom slučaju dokazao da je tužitelj zakasnio s ispunjenjem svoje ugovorne obveze, koja činjenica među strankama nije sporna. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari 27. siječnja 2026. i to na ročištu održanom 18. ožujka 2026. prilikom davanja iskaza svjedoka CĆ iznio činjenicu da je do zakašnjenja na strani tužitelja došlo iz razloga za koje odgovara tuženik jer da je tražio isporuku samoposlužne linije od Electroluxa. Prije svega se ističe da je tu činjenicu tužitelj iznio nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a. Stoga se podredno napominje da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik odgovoran za zakašnjenje u isporuci opreme, što su iskazivali svjedok CĆ, koji je bio inženjer gradilišta imenovan od strane tužitelja i tužiteljev zastupnik po zakonu KĆ. To iz razloga što tužitelj ničim nije dokazao da je prvotno, odnosno prije dostave samoposlužne linije od Electroluxa, naručio opremu odnosno liniju istih tehničkih karakteristika kao u ugovornom troškovniku budući da iz iskaza svjedoka RĆ te priloženih e-mail poruka proizlazi da oprema koju je htio dostaviti tužitelj nije bila sukladna troškovniku (čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a).

12. Visinu ugovorne kazne tužitelj nije osporavao. Uvidom u izračun ugovorne kazne koju je sačinio nadzorni inženjer SĆ (stranica 138 spisa) sud je utvrdio da je obračun ispravan i u skladu s čl. 14. st. 2. Ugovora.

13. Stoga je dalje bilo potrebno utvrditi je li utužena tužiteljeva tražbina prestala prijebojem 6. prosinca 2023. (Izjava na stranici 37 spisa) sukladno odredbi čl. 196. ZOO-a. Tužitelj je naveo da je osporio tražbinu tuženika po osnovi ugovorne kazne pa da se nisu ispunili uvjeti za izjavljivanje prijeboja, kao i da nikada nije potpisao Izjavu o prijeboju od 6. prosinca 2023. (Izjava na stranici 37 spisa).

13.1. Sukladno odredbi članka 196. ZOO-a prijeboj nastaje kada se da izjava o prijeboju, a nakon čega se smatra da je pravni učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za prijeboj. Činjenica što tužitelj nije prihvatio prijeboj nije od utjecaja na samu izjavu o prijeboju, već je odlučno je li tuženikova protutražbina postojala ili nije u trenutku davanja izjave o prijeboju. Naime, isticanjem takvog prigovora u parnici tuženik tvrdi da je tužiteljeva tražbina nastala i da je ona postojala, ali da je naknadno djelomično prestala zbog postojanja njegove protutražbine i zbog izjavljenog prijeboja.

13.2. Tuženik je, kako je naprijed obrazloženo, dokazao postojanje njegove tražbine po osnovi ugovorne kazne prema tužitelju u iznosu od 39.992,40 EUR, da su bile ostvarene zakonske pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju izjavio prijeboj (Izjava o prijeboju od 6. prosinca 2023.). Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele (čl. 195. ZOO -a). Tuženikova tražbina je istovrsna s tražbinom tužitelja te su obje dospjele i to tužiteljeva tražbina u iznosu od 39.992,40 EUR temeljem Okončane situacije broj 2257/POSL1/1 od 2. studenog 2023. prema tuženiku te tuženikova tražbina u istom iznosu od 39.992,40 EUR temeljem ugovorne kazne za koju je tuženik tužitelju izdao račun 200-001222- 260 od 28. studenog 2023. s dospijećem 6. prosinca 2023. (stranica 39 spisa).

13.3. Slijedom toga, sud utvrđuje osnovanim tuženikove navode da je tužiteljeva tražbina u utuženom iznosu od 39.992,40 EUR prestala prijebojem i to temeljem Izjave o prijeboju 6. prosinca 2023. (Izjava na stranici 37 spisa). Prestankom glavne tražbine prestalo je i sporedno potraživanje po osnovi zakonskih zateznih kamata nakon što su tražbine u utuženom iznosu prebijene 6. prosinca 2023.

13.4. Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a u cijelosti ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji se odnosi na plaćanje iznosa od 39.992,40 EUR sa zateznom kamatom te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (t. I. izreke presude).

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 39.992,40 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 7.848,19 EUR (t. II. izreke presude).

14.1. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 223,19 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.000,00 sukladno Tbr. 11/1, troška sastava obrazloženih podnesaka od 5. prosinca 2025. i 26. ožujka 2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR (ukupno 2.000,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na pripremnom ročištu 9. prosinca 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9/5 (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za PDV), troška zastupanja na ročištima 27. siječnja 2026., 18. ožujka 2026. i 18. svibnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR (ukupno 3.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 6.100,00 EUR uvećano za PDV 1.525,00 EUR sukladno Tbr. 42.

14.2. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.125,00 EUR je neosnovan (t. III. izreke presude). Sud tuženiku nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između nagrade koju je tuženik zatražio za zastupanje na pripremnom ročištu 9. prosinca 2025. i iznosa koji mu je sud za tu radnju priznao, kako je naprijed obrazloženo.

Rijeka, 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).