Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-44/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika UV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, te objave presude na ročištu 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati tužitelju OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 3.150,00 EUR (tri tisuće sto pedeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.02.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od 1.850,00 EUR pored iznosa iz toč. I/ izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a to do ukupno zatraženog iznosa od 5.000,00 EUR, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 765,24 EUR (sedamsto šezdeset pet eura i dvadeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 18. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. ZOO, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika kao i tada naznačenog 2. tuženika Grada Varaždina radi naknade štete navodeći u tužbi da je rješenjem o imenovanju i rasporedu povjerenika civilne zaštite Grada Varaždina za V. mjesni odbor od 30. ožujka 2020. imenovan povjerenikom civilne zaštite Grada Varaždina za V. mjesni odbor Varaždin. Nadalje da je dana 18. travnja 2020. oko 17 sati, a kada je obavljao poslove povjerenika civilne zaštite, ga 1. tuženik fizički napao na način da ga je udario lijevom nogom po ruci, zbog čega mu je ispao mobitel, a kad se sagnuo da ga podigne ga je udario desnom novom u predio lica, a potom lijevom nogom u predio lijevog boka. Zbog toga je tužitelju nastala ozljeda i to prijelom nosnih kostiju s pomakom koja je ozljeda teške naravi te je 1. tuženik i proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu br. 30 K-234/2020-28 od 23. rujna 2021. za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te je 1. tuženik i osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci te mu je temeljem čl. 56. st. 1. i 2. Kaznenog zakona izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu i postala je pravomoćna dana 3. svibnja 2022. Obzirom na navedeno upravo je 1. tuženik i odgovoran za naknadu štete, a to upravo temeljem čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je u tom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu te je i zbog te ozljede pretrpio prvenstveno neimovinsku štetu u vidu pretrpljenih bolova, straha kao i duševnih bolova uslijed smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti, a nastala mu je i imovinska šteta zbog troškova tuđe pomoći i njege i nabavke medicinskih potrepština. I sam događaj je djelovao na tužitelja traumatično obzirom na sam napad zbog čega je pretrpio strah jakog intenziteta u vrijeme samog napada, a nakon toga je pretrpio i sekundarni strah zbog kontakta sa drugim osobama kao i strah za ishod i posljedice liječenja. Također navodi da je imao i glavobolje kao i teškoće sa disanjem, a to tim više što je tijekom liječenja imao tampone u nosu i fiksaciju što mu je sve otežavalo disanje i hranjenje pa je imao i daljnji pritisak u glavi i glavobolje. Zbog toga mu je i smanjena životna aktivnost jer su mu ostale trajne posljedice zbog slomljene nosne kosti u vidu sektalne deformacije te problemima sa disanjem i začepljenosti nosa i osjećajem pritiska i bolovima u sinusima, a što ga i ograničava u svakodnevnom životu i aktivnostima te je češće obolijevao i kupuje medicinske potrepštine radi olakšavanja tih svojih zdravstvenih tegoba. Sam nos mu je također izmijenjen pa isti i predstavlja naruženost lakšeg stupnja. Činjenica jest da je tužitelj napadnut od strane 1. tuženika. Međutim ga je na mjesto povjerenika civilne zaštite imenovao Grad Varaždin, a koji je imao i obvezu osigurati pripadnike civilne zaštite od posljedice nesretnog slučaja sukladno Uredbi o načinu i uvjetima za ostvarenje materijalnih prava mobiliziranih pripadnika postrojbi civilne zaštite za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima u sustavu civilne zaštite Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine 82/15), a koju obvezu 2. tuženik nije izvršio pa stoga tužitelj smatra da je također solidarno odgovoran za naknadnu štete tužitelju kao i 1. tuženik koji je samu ozljedu i nanio. Obzirom na to tužitelj je prema tuženicima podnio tužbu i tužbeni zahtjev tražeći naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura od čega na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.500,00 eura, na ime pretrpljenog straha 1.350,00 eura, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura te na ime duševnih bolova zbog naruženosti 430,00 eura, a također i na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 150,00 eura kao i troškova liječenja u iznosu od 70,00 eura. To sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Odgovor na tužbu je u ovom slučaju dao samo 2. tuženik koji se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te prvenstveno ističući da nije nigdje propisana obveza da bi Grad Varaždin trebao zaključiti policu osiguranja za pripadnike civilne zaštite pa eventualno zbog tog propusta i odgovarao za naknadu štete . Zbog prednjeg je i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na njega kao i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova ovog postupka.

3. Što se tiče 1. tuženika se navodi da on nije dao odgovor na tužbu, a niti se na bilo koji drugi način uključio aktivno u ovaj postupak u tijeku cijelog postupka.

4. Nadalje ovdje se ističe da su tijekom postupka tužitelj i prvotni 2. tuženik Grad Varaždin postigli vansudski sporazum u vezi ovog predmeta te je konačno tužitelj i povukao tužbu u odnosu na 2. tuženika, a što je i vidljivo iz zajedničkog podneska tužitelja i 2. tuženika od 9. travnja 2024. U tom podnesku tužitelj povlači tužbu, dok tuženik pristaje na to povlačenje te sporazumno navode da niti jedna stranka ne traži troškove od protivne stranke. Sud je temeljem navedenog podneska i donio rješenje o povlačenju tužbe pod br. Pn-44/2023-21 od 11. travnja 2025., a to temeljem odredbe iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), a koje rješenje je i postalo pravomoćno 11. svibnja 2025.

5. Nakon povlačenja tužbe protiv 2. tuženika tužitelj je i postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom koji je predan na ročištu dana 8. srpnja 2024. (listovi 70 -71 spisa) te je sud i odlučivao upravo o tako postavljenom zahtjevu.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, zatim svjedokinju ČV i vještaka Marka Hlebara, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marku Hlebaru te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka sa listova 90-92 spisa. Nadalje je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja sa listova 6-28 spisa, u dokumentaciju sa listova 45-55 spisa, u dokumentaciju tužitelja sa listova 88-89 spisa.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a djelomično neosnovan

8. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj ozlijeđen od strane tuženika u obavljanju poslova povjerenika Grada Varaždina dana 18. travnja 2020. na način da ga je isti fizički ozlijedio te mu nanio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosne kosti,

- da se tužitelj zbog navedene ozljede liječio od dana ozljeđivanja do zaključno dana 28. travnja 2020.,

- da je tuženik proglašen krivim za navedeno kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede presudom Općinskog suda u Varaždinu br. 30 K-234/2020- 28 od 23. rujna 2021., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od dana 3. svibnja 2022.,

- da je tužitelj zbog navedene ozljede pretrpio određenu neimovinsku i imovinsku štetu koja se sastoji u trpljenju bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženja kao i imovinsku štetu u vidu troškova liječenja (tuđa pomoć i njega te kupovina medicinskih potrepština).

9. Sporno je između stranaka da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu ili ne.

10. Prema provedenim dokazima sud je utvrdio da je nedvojbeno tuženik odgovoran za svu nastalu štetu tužitelju. Naime prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. ZOO - a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz iskaza tužitelja, a naročito sadržaja presude br. 30 K-234/2020- 28 (listovi 8-18 spisa) sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu tužitelju jer je isti tužitelja napao te mu nanio i tjelesne ozljede kako je to navedeno i u tužbi te naprijed citiranoj kaznenoj presudi, a koje ozljede teške naravi. Prvenstveno se dodaje da je tužitelj nastradao u obavljanju poslova povjerenika civilne zaštite na koje poslove je imenovan odgovarajućim rješenjem Grada Varaždina, a to u vrijeme epidemije zbog bolesti Covid-19. Tužitelj je u tom razdoblju kao povjerenik civilne zaštite pomagao u provedbi i kontroli mjera koje su izdane u tom razdoblju radi sprječavanja širenja navedene bolesti, a koje mjere su uključivale u sebi i ograničenje rada trgovina. Naime upravo je do ove ozljede došlo pred trgovinom Kitro u [adresa] kada je tuženik pristupio do te trgovine nakon zatvaranja trgovine, a na što ga je tužitelj u okviru svog zadatka kao povjerenik civilne zaštite i upozorio da se više ne može pristupiti u trgovinu. Međutim reakcija tuženika je bila potpuno neprimjerena te je u toj reakciji ustvari u nekoliko navrata udario tužitelja i nanio mu tjelesne ozljede, što je sve jasno naznačeno i u tužbi, a naročito u presudi br. 30 K-234/2020-28. Tuženik je i proglašen krivim te i osuđen na kaznu zatvora te mu je izrečena u konačnici uvjetna osuda na rok od godinu dana. Budući tuženik nije dao odgovor na tužbu ovaj sud zaključuje da je u cijelosti priznao sve navode iz tužbe kao i navode iz dokumentacije koja mu je dostavljena uz tužbu, a koji se tiču samog štetnog događaja i nastanka štete tužitelju jer svojim pasivnim djelovanjem ustvari nije osporio te navode.

11. Sud je tijekom dokaznog postupka kao što je to već rečeno proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marku Hlebaru, a kako bi utvrdio razmjere i visinu štete koju je tužitelj nedvojbeno pretrpio. Prema nalazu i mišljenju tog vještaka, a što je isti i potvrdio u svom usmenom izjašnjavanju utvrđeno je da je tužitelj stradao na način da je napadnut od druge osobe kada je prvo zadobio udarac nogom u ruku, a nakon toga udarac desnom nogom u predio lica te kasnije zadobio još jedan udarac lijevom nogom u području lijevog boka. Tom prilikom je zadobio prijelom nosne kosti s pomakom te se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Tužitelj je zbog navedene ozljede odmah obrađen po dolasku na hitni bolnički prijem Opće bolnice Varaždin te mu je navedena ozljeda i sanirana stavljanjem tamponade i fiksacije kada je i upućen na kućno liječenje uz preporuku mirovanja, promjene prednje krpice po natapanju krvlju uz oprez da se ne izvade tamponi iz nosa te mu je određen i datum kontrole za dan 23. travnja 2020. Na navedenoj kontroli je po vađenju tampona utvrđena septalna deformacija s otklonom sektuma u desno i isti je ponovno upućen na kućnu njegu i dolazak na kontrolu za daljnjih pet dana time da mu je i dalje ostavljena fiksacija na nos. Na slijedećoj kontroli dana 28. travnja 2020. je utvrđen završetak liječenja obzirom da se tužitelj u cijelosti pridržavao uputa liječnika. Vještak je konačno naveo da je tužitelj zbog navedene ozljede i načina na koji je ozljeda nastala pretrpio primarni strah jakog intenziteta sat vremena tijekom napada i neposredno nakon toga, sekundarni strah umjerenog intenziteta jedan dan po povredi te lagani strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja 7 dana. Isto tako je vještak naveo da je tužitelj pretrpio jake bolove i to tijekom povređivanja kao i neposredno nakon toga i u tijeku liječenja (repozicija i stabilizacija ulomaka nosne kosti) tri sata, umjerene bolove jedan dana po povređivanju, a lagane daljnjih sedam dana kumulativno tijekom oporavka. Zbog navedene ozljede je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, a koje smanjenje se ogleda u smanjenoj prohodnosti nosa i to desno jako, a lijevo slabije, što uzrokuje trajne smetnje u svakodnevnom životu. Isto tako kod tužitelja je nastalo i naruženje koje je trajno iako manjeg stupnja, ali je stalno vidljivo drugim osobama i to zbog posttraumatske deformacije nosa. Tužitelju je također prema mišljenju vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega i to u obavljanju svakodnevnih aktivnosti u trajanju od 10 dana, a to za vrijeme aplicirane fiksacije za nos tijekom kojeg je trebao pomoć dva sata dnevno za obavljanje uobičajenih aktivnosti i to čišćenje, kuhanje, nabavka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka smatrajući da je isti dao nalaz i mišljenje temeljem svog stručnog znanja i iskustva i temeljio ga prvenstveno na medicinskoj dokumentaciji, dakle objektivnoj dokumentaciji koju je sam tužitelj dostavio u spis kao i osobnom pregledu samog tužitelja prije davanja nalaza i mišljenja. Taj nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima od strane suda, a naročito ne iskazu tužitelja.

12. Kao što je već rečeno nedvojbeno je da je upravo tuženik počinio navedenu štetu tužitelju, a u toj šteti je kod tužitelja došlo do neimovinske i imovinske štete, a to prvenstveno sukladno odredbi iz čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a. Naime, odredbom iz čl. 19. st. 1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a odredbom iz čl. 19. st. 2. ZOO-a je propisano da pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ine, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelju od strane tuženika u navedenom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što znači da mu je nastala šteta povredom prava osobnosti (neimovinska šteta) prema čl. 1046. ZOO-a kao i imovinska u vidu troškova liječenja. Naime prema odredbi iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkim boli, duševnim boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Upravo uvažavajući naprijed navedene odredbe iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a te imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u tom štetnom događaju, a kako su okvalificirane od strane medicinskog vještaka te uvažavajući okolnosti nastanka same ozljede (napad druge osobe u obavljanju poslova) sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete pripada ukupni iznos od 3.000,00 eura. Od toga sud smatra da je primjerena novčana naknada tužitelju za pretrpjeli strah iznos od 600,00 eura, zatim za pretrpljene bolove iznos od 400,00 eura, za duševne bolove radi smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura te za duševne bolove radi trajnog naruženja također iznos od 1.000,00 eura. Imajući u vidu i odredbu iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 100,00 eura (5 eura x 20 sati), a također i jedan paušalan iznos od 50,00 eura za nabavku ostalih medicinskih potrepština obzirom da iz medicinske dokumentacije sa listova 19-21 spisa jasno proizlazi da je tužitelj trebao sam nabavljati medicinske potrepštine u vidu sprejeva te krpica i masti pa i lijekova protiv bolova. Kako tužitelj uz tužbu nije dostavio račune iz kojih bi bilo vidljivo koliko je potrošio na kupnju navedenih potrepština to mu je sud naknadu za taj vid štete odredio paušalno u iznosu od 50,00 eura. Prema tome sud je tužitelju na ime imovinske štete u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio ukupno 150,00 eura, a prvenstveno imajući u vidu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali članovi njegove obitelji što i proizlazi iz iskaza svjedokinje ČV pa i tužitelja. Iz prednjeg jasno proizlazi da je tužitelju dosuđena ukupni iznos štete na teret tuženika u visini od 3.150,00 eura. Na dosuđeni iznos štete sud je i dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. veljače 2023. i to kako za neimovinsku tako i za imovinsku štetu, a računajući istu temeljem odredbe iz čl. 1103. ZOO-a od dana kada se tužitelj obratio pismenim zahtjevom tuženiku radi naknade štete (list 26-27 spisa), a kako je to tužitelj i zatražio u tužbi. To bez obzira što su troškovi tuđe pomoći i njege i troškovi medicinskih potrepština predstavljaju imovinsku štetu pa bi zatezna kamata na navedenu štetu mogla teći u smislu odredbe iz čl. 1086. ZOO-a prema kojoj odredbi obveza naknadne štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a to znači po prestanku štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu i nabavku lijekova, ali budući je kamata zatražena od trenutka podnošenja pismenog zahtjeva u smislu čl. 1003. ZOO - a to je sud i dosudio tijek zatezne kamate na cjelokupnu štetu upravo od trenutka podnošenja zahtjeva kako se to i traži u tužbi time da je stopa zatezne kamate određena prema odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Obzirom na navedeno sud je tužitelju dosudio ukupnu štetu u iznosu od 3.150,00 eura dok ga je sa preostalim dijelom zahtjeva do ukupno zatraženog iznosa od 5.000,00 eura u visini od 1.850,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom odbio kao s neosnovanim.

14. Vezano na iskaz tužitelja se napominje da je sud prihvatio njegov iskaz kao i iskaz saslušane svjedokinje kao istinite i vjerodostojne smatrajući da su isti iskazivali logično i uvjerljivo kako u vezi nastanka samog štetnog događaja tako i u vezi tijeka liječenja tužitelja, a što konačno proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te kaznene presude. Uostalom tuženik se uopće nije uključio niti osporio dakle navedene iskaze. U vezi pak dokaza koje je sud proveo, ali posebno ne objašnjava se napominje da isti nisu od biti za ishod ovog postupka.

15. Slijedom navedenog je presuđeno kao u izreci pod toč. I/ i II/.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), zatim trošak sastava podneska od 6. listopada 2023. i 14. siječnja 2026. svaku puta po 200,00 eura prema tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na šest ročišta kod suda svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura prema tbr. 9. toč. 3. OT, PDV na gornje iznose u iznosu od 475,00 eura prema tbr. 46. OT, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 eura te presudu u iznosu od 170,00 eura odnosno tužitelju je sveukupno priznati trošak u iznosu od 2.943,23 eura. Tužitelj je u ovom predmetu uspio u omjeru od 63% dok je dakle tuženik uspio u omjeru od 37% te se ukazuje razlika od 26%. Stoga je tužitelju dosuđena naknada troška od strane tuženika sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a upravo u tom omjeru tj. u iznosu od 765,24 eura. Navedeni trošak koji je sud priznao je trošak koji je po mišljenju suda bio potreban prema odredbi iz čl. 155. ZPP- a te je isti i usklađen sa važećom OT. Na dosuđeni trošak je dosuđena i zatezna kamata prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1) Odvjetnica Marija Martinez-Ostroški, Varaždin (za tužitelja)

2) UV, [adresa] (tuženik)