REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: P-959/2022-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja: ES (OIB [osobni identifikacijski broj]); MS (OIB [osobni identifikacijski broj]); DS (OIB [osobni identifikacijski broj]); BS (OIB [osobni identifikacijski broj]); JS (OIB [osobni identifikacijski broj]); SS (OIB [osobni identifikacijski broj]); AS (OIB [osobni identifikacijski broj]); HS (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi tužitelji suvlasnici stambene zgrade u [adresa], svi zastupani po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IS (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matea Marija Jandras Crnalić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. svibnja 2026. godine u prisutnosti II tužitelja MS, V tužitelja JS, osobno tuženika i punomoćnika stranaka, dana 18. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima i ostalim suvlasnicima iznos od 25.572,40 eura na račun za uplatu doprinosa za sredstva zajedničke pričuve zgrade u [adresa], IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2024. godine do isplate, te im naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.431,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (18.6.26.) do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], koje je tuženik bio investitor i s obzirom na takvu ulogu odgovoran za nedostatke koji su se pojavili na balkonima zgrade i terasama. Tijekom postupka, tužitelji su da bi spriječili pogoršanje stanja na zgradi sve nedostatke otklonili o vlastitom trošku za što su platili iznos od 25.572,40 eura koji sada sa kamatom od 13.5.2024. godine potražuju od tuženika, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik nije izvođač radova, već investitor. Ističe nedostatak aktivne legitimacije i prigovor prekluzije. Osim toga tuženik navodi da su određeni nedostaci tj. pukotine koje su se pojavile na zgradi posljedica zagrebačkog potresa iz ožujka mjeseca 2020. godine. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.
3.1. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore, spis ovog suda broj R1-284/2021, preveden je uviđaj na licu mjesta, građevinsko vještačenje, izvršen je uvid u elektroničku poštu, dopise, račune, ponude, izvod iz zemljišnih knjiga, proveden je dokaz saslušanjem II i V tužitelja i tuženika, kao stranaka, u svrhu dokazivanja.
3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelost.
4. Imajući u vidu navode tužitelja tijekom postupka, a što je potvrđeno i uvidom i u izvadak iz zemljišnih knjiga ovaj sud utvrđuje da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade, da upravo s te osnove i postavljaju tužbeni zahtjev, pa činjenica da tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici stambene zgrade ne dovodi do toga da ovdje tužitelji ne bi imali aktivnu legitimaciju. Naime, ovakvo postupanje tužitelja, samo nekih suvlasnika daje im pravo da od tuženika potražuju ispunjenje cijele obveze i to temeljem čl. 54 i čl. 55 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO).
5. Iz suglasnih iskaza II i V tužitelja, a na koje tuženik nije imao prigovora ni primjedbi, utvrđeno je da je II tužitelj kupio stan od tuženika tijekom 2016. godine, da njemu nije poznato tko je stambenu zgradu gradio, ali da je u komunikaciji sa tuženikom, koju je on vodio kao predstavnik suvlasnika od 2018. godine, shvatio da je tuženik bio taj koji je zgradu i izgradio, jer je upotrebljavao riječi "da je napravio ovo", da će napraviti ono i sl. II tužitelj se sjeća da je unutar dvije godine od kako je on kupio stan počelo prokišnjavati u jednom stanu iznad njega, nakon toga na još jednom stanu te da se sjeća tuženika kako sanira prokišnjavanje na balkonima. Osim toga, sam se II tužitelj tijekom 2017. godine obratio tuženiku radi vlaženja u stanu na što mu je tuženik rekao da je uzrok u jednom drugom stanu, u tom je stanu tuženik pristupio sanaciji te je tako bez vlaženja bilo jedno dvije do tri godine. V tužitelj je kupio stan u ožujku 2019. godine, u jesen je primijetio vlažne mrlje, nakon što se raspitao kome da se obrati upućen je na upravitelja, a on se onda obratio predstavniku suvlasnika zgrade, II tužitelju koji je dalje poduzimao radnje.
5.1. Sud prihvaća iskaz V tužitelja, jer je dostavljena prepiska iz 2019. godine iz koje doista proizlazi da se V tužitelj raspituje kome da se obrati radi mokrih mrlja te ga između ostalog djelatnik agencije preko koje je kupio stan upućuje da problem riješi preko pričuve.
5.2. Dakle, iz ovako provedenih dokaza utvrđeno je da su se određeni nedostaci pojavili 2017. godine, da ih je tuženik otklonio, kao što su se pojavili tijekom 2018. godine i nakon toga kreće komunikacije između II tužitelja i tuženika, što u bitnome u svojem iskazu ne spori niti tuženik.
5.3. Tuženik u svojem iskazu nedvojbeno priznaje da je on bio glavni investitor i glavni koordinator radova, a i priznaje da je II tužitelj dosita mogao steći dojam da upravo tuženik nastupa u ulozi izvođača radova, tj. da gradi zgradu, jer se on, kako to tuženik iskazuje, na taj način i obraćao II tužitelju. Tuženik dalje u iskazu navodi da je krenuo u organiziranje sanacije, ali da su tužitelji mislili da se problem može riješiti za 10 dana, što nije dovoljno vrijeme.
5.4. Pristup tuženika rješenju problema sa vlaženjem na zgradi i balkonima, u kojima on nastupa kao izvođač radova, jasno se utvrđuje i uvidom u prepisku u kojoj tuženik detaljno objašnjava što sve treba napraviti da bi se sanirali nedostaci, obvezuje se nedostatke sanirati u roku 90 dana (poruke od 18.3.2021. i 21.3.2021. godine), da je sa suvlasnicima dogovorio rješavanje nedostataka po pravilima struke (poruka od 9.3.2021. godine).
6. Nije sporno da iz ugovora o ortaštvu proizlazi da je tuženik u istome nastupio s pozicije vlasnika zemljišta, a njegova supruga i kum, kako ih on obiteljski označava u svojem iskazu, navedeni su kao investitori.
6.1. Međutim, sam tuženik u svojem iskazu njihovu ulogu bitno mijenja i navodi da su ni samo investirali novac, a da je sve drugo on radio i dogovarao i njihova je uloga bila samo da daju novac, a da sve ostalo vodi tuženik.
7. U tako utvrđenom činjenično stanju sud nalazi da tuženik neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer se na odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke građevine koju je izgradio za tržište, primjenjuju osim pravila o odgovornosti iz ugovora o prodaji i pravila o odgovornosti izvođača prema prvom i svakom kasnijem stjecatelju građevine ili njezinog dijela. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik za nedostatke znao, jer ih je i ranije uklanjao, to se isti ne može pozivat na odredbu čl. 605. i 606. ZOO-a.
8. Tužitelji su prije pristupanja sanaciji, a jer se dogovor s tuženikom o sanaciji nije mogao postići, proveli osiguranje dokaza predmet broj R1-284/2021) te je u tom predmetu proveden uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke, koji je sve nedostatke opisao, izmjerio i fotografirao, dakle u cijelosti utvrdio zatečeno stanje na stambenoj zgradi.
8.1. Sudski je vještak u tom predmetu naveo i da je tijekom izgradnje zgrade došlo do propusta u nekvalitetno i nestručno izvedenoj hidroizolaciji vanjskih površina i balkona.
8.2. Prigovor tuženika tijekom ovog postupka da su opisani nedostaci, koji se ukazuju u vlazi koja je prisutna na gotovo svim dijelovima objekta, vezani uz zagrebački potres sud ne prihvaća i takav prigovor tuženika odbija iz dva razloga. Prvi, jer je sam tuženik znao da vlaži i ranije, što je u iskazu i priznao, a o vremenu je istinito iskazivao II tužitelj (5., 5.2.). Drugi razlog jest taj što tuženik na okolnost, kako on iskazuje pomaka balkona tijekom potresa, pucanja ruba balkona i vlaženja, nije predložio provođenje adekvatnog dokaza (vještačenje po statičarima i dr.) kako bi, barem pokušao dokazati svoju tvrdnju.
9. Sudski vještak Zdravko Štimac zajedno je sa sudom bio na uviđaju, pregledani su balkoni i terase, utvrđeno je da su radovi, a kako proizlazi iz ispostavljenih račun izvršeni, a da isti odgovaraju količini i vrsti koju je opisao vještak u predmetu osiguranja dokaza (8.-8.1.). nadalje, vještak je usporedio cijene po računima sa tržišnim cijenama, kako materijala tako i rada i utvrdio da ukupna vrijednost materijala i rada iznosi upravo iznos koji tužitelji, kao suvlasnici potražuje od tuženika. Radi se o iznosu od 25.572,40 eura, koji je plaćen dana tijekom 2022. godine. Sud ističe da je tijekom usmenog saslušanja vještak prihvatio dio prigovora tuženika i korigirao dio cijene. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, jer je isto sačinjeno u skladu s pravilima struke i dodatno je usmeno obrazloženo.
9.1. Kako se radi o stambenoj zgadi, koje je upravitelj GSKG d.o.o. tada je jasno da su sve ponude i svi računi izdani na upravitelja, a iz podataka o plaćanju nastavno se utvrđuje da je upravitelj, za stambenu zgradu, što je u priznanicama i navedeno, platio troškove sanacije.
9.2. U skladu s utvrđenim (9.1.) tužitelji pravilno i postavljaju svoj zahtjev i traže da tuženik utuženi iznos uplati na račun sredstva zajedničke pričuve zgrade, a ne njima osobno.
10. Prema zahtjevu tužitelja kamata na dosuđeni iznos određena je od 13.5.2024. godine po stopi iz čl. 29. ZOO-a.
11. Odluka o naknadi troškova tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).
11.1. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i odnosi se na trošak sastava tužbe, podneska: 13.05.24, 9.7.25, pristupa na roč. 11.9.24, 1.4.25, 10.2.26, 18.3.26, 20.5.26. po 500,00 eura, za sastav podneska 25.5.22, 7.1.25, 28.1.25. i roč.
13.5.24. po 50,00 eura ili ukupno 4.200,0 eura, što je uvećano za 1.680,00 eura po Tbr. 40, a ukupni iznos od 5.880,00 eura uvećan je za 1.470,00 eura PDV-a i daje trošak od 7.350,00 eura.
11.2. Tom je trošku pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, na presudu u iznosu od 53,10 eura, trošak sudskog dostavljača u iznosu 15,46 eura, troškove uviđaja i vještačenja u iznosu od 1.249,48 eura i priznati trošak iz predmeta broj R1-284/21 u iznosu od 737,00 eura, kako je utvrđeno rješenjem suda u tom predmetu dana 15.7.2021. godine.
11.3. Na ukupan troška u iznosu od 9.431,51 eura temeljem čl. 151. st. 3 ZPP- a kamata teče od dana donošenja ove presude.
U Zagrebu, 18. lipnja 2026. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
