Posl. br. P-549/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PF iz [adresa] br. 41/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Šušku, odvjetniku u Veloj Luci, protiv tuženih: 1. SF "Dubaj" iz Novog Zelanda, 2. ĐF "Dubaj" iz Novog Zelanda, tuženi ad 1/ i ad 2/ kao nasljednici (unuci) SF "Dubaj" pok. P i kao nasljednici (pranećaci) HF "Dubaj" pok. P, 3. JF iz [adresa], kao nasljednik FF "Bošnjak" ž. T. HF "Dubaj- Delija" pok. EF, 4. DF iz [adresa], kao nasljednik AF " M" P "Dubaj-Delija" pok. EF, 5. SF "Dubaj" pok. EF iz [adresa], kao nasljednik SF " S" pok. EF, 6. VF pok. EF iz [adresa], kao nasljednik EF, 7. CF iz [adresa], 5 Sunset Court, Spearwood 6163, 8. ŽF ud. NF iz [adresa], Wolframs-Eschenbacher str. 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica NF i 9. KF, kao nasljednik OF, tuženi ad 1/, 2/, 5/ i 9/ odsutni i nepoznata boravišta zastupani po privremenom zastupniku Antunu Žanetiću, odvjetniku u Blatu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. u prisustvu punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika ad 3/, 4/, 6/ 7/ i 8/ te privremenog zastupnika tuženih ad 1/, 2/, 5/ i 9/, na ročištu održanom radi objave presude, dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelji PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po 1/3 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], oranica Gudulija, upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa ih sud ovlašćuje da to pravo temeljem ove presude upišu u zemljišne knjige na svoja imena uz istovremeno brisanje vlasničkog prava sa imena tuženih odnosno njihovih prednika i to: HF "Dubaj" pok. P (1/3), SF "Dubaj" pok. P (1/3), FF "Bošnjak" ž. T "Dubaj-Delija" pok. Antuna (1/30), AF "Stalijar" ž. P "Dubaj-Delija" (1/30), SF "Dubaj- Delija" pok. Antuna (1/30), EF (1/120), CF (1/120), NF (1/120) i OF (1/120).

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je ZF "Delija" pok. EF bio stvarni vlasnik i isključivi posjednik nekretnine koja je preciznije opisana u izreci ove presude, pa je stoga u katastarskim operatima i evidentiran kao njen posjednik još od 1960. On je ovu nekretninu 1970. darovao svojoj kćerki ŠF ž. PF, a potom su supružnici ŠF i PF iste godine dobili i građevinsku dozvolu za gradnju kuće na ovoj nekretnini. Na predmetnoj nekretnini kuća je u cijelosti sagrađena i useljena 1974., a u istoj su živjeli supružnici ŠF i PF zajedno sa svojom djecom, odnosno tužiteljima ad 2/ i 3/. Stoga je ŠF u katastarskim operatima evidentirana kao posjednica predmetne nekretnine od 1997. Međutim ŠF umrla je 2021., a istu su po rješenju o nasljeđivanju iza njene smrti posl. br. O-1100/2021 na jednake dijelove naslijedili udov te djeca, odnosno sada tužitelji, slijedom čega su se u zemljišnim knjigama upisali na jednake dijelove na dio nekretnine koji je prethodno bio upisan kao vlasništvo ŠF. Međutim, tužitelji smatraju kako su nasljeđivanjem i dosjelošću stekli pravo vlasništva cijele nekretnine, a koja u naravi predstavlja njihovu obiteljsku kuću zajedno sa okućnicom u [adresa], pa stoga i pokreću ovaj postupak.

1.1. Kako su tužitelji na izloženi način stekli pravo vlasništva utužene nekretnine, a u zemljišnim knjigama suda su uz tužitelje kao suvlasnici upisani tuženi i njihovi pravni prednici, iako tuženima ni njihovim pravnim prednicima na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, to imaju i pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.2. Već u tužbi tužitelji navode kako su tuženi ad 1/, 2/, 5/ i 9/ osobe koje su odsutne i nepoznata boravka, pa im se predlaže nakon provedenog postupka postaviti privremenog zastupnika u osobi jednog od odvjetnika prema odabiru suda. Provedenim postupkom utvrđeno je da su ovi tuženi doista odsutni i nepoznata boravka, pa im je sud postavio privremenog zastupnika u osobi Antuna Žanetića, odvjetnika u Blatu, o čemu je izdat oglas koji je objavljen u NN broj 28 od 20. ožujka 2026. Privremeni zastupnik se o navodima tužbe nije očitovao, a nije ni pristupio na pripremno ročište kao ni na ročište glavne rasprave, iako je bio uredno pozivan.

1.3. Nitko od tuženika nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su na isto uredno pozvani, a isto tako nitko od tuženika nije pristupio ni na pripremno ročište ni na ročište glavne rasprave.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, Povijesti promjena na katastarskoj čestici od 15. svibnja 2025., Ugovora o darovanju od 20. ožujka 1970., Rješenja o građevnoj dozvoli od 10. srpnja 1970., Izvoda iz katastarskog plana od 25. ožujka 2025., dvije fotografije predmetne nekretnine, rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŠF pok. ZF od 13. rujna 2022. posl. br. O-11/00/2021 UPP/OS-140/2021 te su u svojstvu svjedoka saslušani BF, ĆF i RF, svi iz [adresa]. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka te dokaz saslušanjem parničnih stranaka, a ovo iz razloga što je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 14. svibnja 2026. odustao od provedbe ovih dokaza. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da su kao suvlasnici u zemljišnim knjigama suda uz tužitelje, koji su upisani za po 1/15 dijela, upisani i pravni prednici tuženika ad 1/ i 2/ za ukupno 2/3 dijela, pravni prednici tuženih ad 3/, 4/ i 5/ za po 1/30 dijela, pravni prednik tuženog ad 6/ za 1/120 dijela, tuženi ad 7/ osobno za 1/120 dijela, te pravni prednici tuženih ad 8/ i 9/ za 1/120 dijela. Pritom je potrebno napomenuti da pasivna legitimacija tuženika kao nasljednika upisanih osoba tijekom postupka nije sporna. Nasuprot stanju u zemljišnoj knjizi, a pregledom povijesti promjena na katastarskoj čestici od 15. svibnja 2025., a koja u naravi predstavlja prikaz povijesnog slijeda upisa posjeda, utvrđeno je da je predmetna nekretnina revizijom katastra za k. o. [katastarska općina], koji je izvršen 1960., upisana kao isključivi posjed ZF "Delija" pok. Antuna, a koji je zapravo svekar tužitelja ad 1/ te djed po majci tužitelja ad 2/ i 3/. Ovakav upis u katastarskim operatima trajao je do 1997., kada je temeljem Ugovora o darovanju iz 1970. izvršena promjena upisa posjednika na način da je brisan dotadašnji posjednik, a kao isključiva posjednica upisana je ŠF, dakle pok. žena tužitelja ad 1/ te ujedno majka tužitelja ad 2/ i 3/. Ovakav upis u katastarskim operatima trajao je do 2022., a kada je zapravo izvršeno usklađenje katastarskog operata sa zemljišnom knjigom, pa su stoga kao posjednici predmetne nekretnine upisane osobe koje su u zemljišnoj knjizi evidentirane kao vlasnice. Dakle, iz ove isprave jasno proizlazi kako je pravni prednik tužitelja evidentiran kao posjednik utužene nekretnine još od 1960., iako je ovu nekretninu zasigurno na terenu posjedovao i od ranije. Naime, pregledom Ugovora o darovanju od 20. ožujka 1970., a koji je sklopljen između darovatelja ZF "Dubaj" pok. Antuna i daroprimca ŠF ž. PF rođ. ZF, utvrđeno je kako je ZF predmetnu nekretninu darovao pravnoj prednici tužitelja pri čemu je istu prethodno stekao diobom unutar svoje obitelji. Iz ovog ugovora jasno proizlazi da je daroprimateljica predmetnu nekretninu preuzela u posjed, a kako je ovaj ugovor potpisan od ugovornih strana, pri čemu je darovatelj svoj potpis na ugovoru ovjerio pred Općinskim sudom u Korčuli 22. travnja 1970., to ovaj sud nalazi kako je predmetni darovni ugovor pravno valjan te izvršen u cijelosti. Stoga je upravo temeljem ovog darovnog ugovora ŠF još 1970. stupila u kvalificirani posjed nekretnine koja je predmetom tužbe. Da je tome tako proizlazi i iz rješenja o građevnoj dozvoli od 10. srpnja 1970. Naime, pregledom ove isprave utvrđeno je kako su supružnici ŠF i PF od tada nadležnog tijela zatražili i dobili dozvolu za gradnju obiteljske kuće na nekretnini koja je predmetom tužbe, a osim toga ovu kuću sasvim sigurno su i sagradili što proizlazi iz izvoda iz katastarskog plana od 25. ožujka 2025., priloženih fotografija kao i iz iskaza svih saslušanih svjedoka. Na navedeni način utvrđeno je da bi predmetna nekretnina bila u kvalificiranom posjedu ŠF i tužitelja, i to sve do trenutka smrti ŠF koja je umrla **.**.2021. Iza njene smrti proveden je ostavinski postupak pred povjerenikom ovog suda Sandrom Marinović javnim bilježnikom u Blatu pod posl. br. O-1100/2021 UPP/OS-140/2021. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju od 13. rujna 2022. utvrđeno je kako su za njene nasljednike u pogledu predmetne nekretnine na jednake dijelove proglašeni tužitelji, a iz čega slijedi kako su tužitelji od nje preuzeli i posjed ove nekretnine u cijelosti. Da bi predmetna nekretnina bila u kvalificiranom posjedu tužitelja u svom iskazu potvrdili su i svi saslušani svjedoci.

2.2. Tako svjedoci BF, ĆF i RF, svi iz [adresa], u svom iskazu u bitnom navode kako im je predmetna nekretnina jako dobro poznata iz neposrednog zapažanja budući da stanuju u njenoj blizini. Prema iskazima svjedoka utužena nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću zajedno sa okućnicom u [adresa], a koju su vlastitim radom i sredstvima zajedno sagradili supružnici ŠF i PF i to na zemljištu koje je prethodno ŠF stekla darovanjem od svog oca početkom 70.-ih godina prošlog stoljeća. Isto tako iz iskaza svjedoka proizlazi da su supružnici ŠF i PF predmetnu kuću koristili za stanovanje zajedno sa svojom djecom te da su nakon smrti ŠF posjed predmetne kuće i okućnice preuzeli sada tužitelji. Prema iskazu ovih svjedoka nitko nikada tužitelje, ili njihovu pravnu prednicu, nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, niti im osporavao pravo vlasništva ili posjeda istih. Sud je iskazu ovih svjedoka poklonio vjeru u cijelosti, a ovo iz razloga što su njihovi iskazi životni, logični i dosljedni, nisu u međusobnoj suprotnosti već se zapravo međusobno dopunjuju, a kako njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa priloženim ispravama niti su svjedoci osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, to sud i iz iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da se tužitelji što osobno, a što putem svoje pravne prednice, nalaze u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 60 godina.

2.3. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, činjenica da je utužena nekretnina predstavljala stvarno ali vanknjižno vlasništvo ZF koji je potom ovu nekretninu darovnim ugovorom iz 1970. darovao svojoj kćerki ŠF rođ. ZF, na kojoj je ona zajedno sa suprugom PF sagradila kuću koju je koristila za stanovanje sve do svoje smrti, te da su upravo tužitelji naslijedili ŠF, slijedom čega se do današnjeg dana nalaze u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine.

3. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da su tužitelji stekli vlasništvo utužene nekretnine nasljeđivanjem od ŠF kao njene stvarne ali vanknjižne vlasnice, koja je prethodno istu nekretninu stekla darovanjem od svog oca, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da su tužitelji pravo vlasništva stekli i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženu nekretninu, što osobno a što putem svojih pravnih prednika, kvalificirano posjeduju najmanje od 1960., kao i građenjem, pa je slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

4. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.

U Korčuli, 18. lipnja 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).