REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-724/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Tanji Marušić u pravnoj stvari tužitelja RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) protiv prvotužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Igoru Golovrškom, mag.iur., odvjetnikom u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški, mag.iur. i HG, mag.iur. u [adresa] radi ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne rasprave 21. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja RG te II.tuženika CG s punomoćnikom Igorom Golovrškim, mag.iur., odvjetnikom u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški, mag.iur. i HG, mag.iur. u [adresa], te nakon objave presude 18. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku određuje se iznos od 36.550,00 eura.

II Odbija se tužitelj RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) s prijedlogom za donošenjem rješenja koje glasi:

„1. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica]- naselje Urije s 2333 m[2] od čega dvorište s 1345 m i st. posl. objekt sa 988 m , i to: 23. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji iz dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 54,61 m[2] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, dopušta se zabilježba spora između tužitelja i tuženika, koji se vodi kod općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški pod brojem P- 724/2025.

2. Zabilježba spora trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u ovome predmetu.

3. Tužba se stavlja u zbirku isprava.“

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 24.08.2022. sklopljen između prvotužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i drugotuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po Javnom bilježniku Domagoju Strinaviću u Novoj Gradiški, pod brojem: OU- 200/2022-1.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nego je drugotuženik CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelj uzdržavanja, na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24.08.2022. sklopljenog s prvotuženom IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primateljicom uzdržavanja, potvrđenog po Javnom bilježniku Domagoj Strinavić iz Nove Gradiške pod brojem: OU-200/2022-1, ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime pod brojem Z-11018/2022., na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica]-naselje Urije s 2333 m[2] od čega dvorište s 1345 m i st. posl. objekt s 988 m[2] , upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji iz dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 54,61 m[2] koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, tako da se na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, navedena nekretnina ponovno upiše kao vlasništvo prvotužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Tuženici su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]) naknaditi prvotuženoj IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženiku CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak postupka u iznosu od 8.639,75 eura (osam tisuća šest stotina trideset i devet eura i sedamdeset i pet centi), sve u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

III S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška postupka tuženici se odbijaju.

Obrazloženje

1. Tužitelj je je podnio kod ovoga suda tužbu 18. studenog 2025. s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se utvrdio ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2022. sklopljen između prvotužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i drugotuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po Javnom bilježniku Domagoj Strinavić iz [adresa] pod brojem: OU- 200/2022-1.

1.a. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjenicama da je 11. prosinca 2002. zaključen darovni ugovor između LG kao darovatelja i prvotužene kao daroprimca, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Dražena Zima iz [adresa] pod brojem OV-9537/2002, sastavni dio kojeg Ugovora je i prethodna Suglasnost društva Tang d.d. kao prodavatelja i založnog vjerovnika od dana 2. prosinca 2002. ovjerena kod Javnog bilježnika Dražena Zima iz [adresa] pod brojem OV-6142/2002. Predmet darovanja je suvlasnički dio koji se sastoji od pola dijela cijele nekretnine, a što je u naravi dvosoban stan u [adresa], na adresi [adresa], u zemljišnim knjigama upisan u k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], a A II kao „Dvosoban stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC- a, predsoblja i drvarnice u podrumu površine 54,61 m[2] pri čemu se opisani stan nalazi u zgradi upisanoj u A I kao Stambena zgrada u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica].Predmetna nekretnina je nakon povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige etažnog vlasništva sa neodređenim omjerima za k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo E-22, uz oznaku zemljišne čestice kčbr. [katastarska čestica], a naknadno je došlo i do izmjene oznake zemljišnoknjižnog uložaka, uslijed čega se predmetna čestica danas vodi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedenog darovnog ugovora, prvotužena je izvršila uknjižbu prava vlasništva nad predmetom darovanja, čime je postala samovlasnica čitavog stana na kojemu je od prije bila upisana kao suvlasnica u ½ dijela. Na čitavom stanu je od prije učinjenog darovanja postojala upisana hipoteka u korist prodavatelja i hipotekarnog vjerovnika Tang d.d. Navedenim darovnim ugovorom i Suglasnošću Tang d.d. kao prodavatelja i hipotekarnog vjerovnika, dozvoljen je prijenos predmeta darovanja na prvotuženu kao daroprimca uz obvezu prvotužene da cijeli stan daruje tužitelju RG, tada prezimena JG, inače sinu prvotužene.

1.b. Tužena nije postupila sukladno obvezi iz narečenog ugovora o darovanju i nikada navedeni stan nije darovala tužitelju niti mu na bilo koji drugi način prenijela u vlasništvo. Štoviše, svjesna svoje prethodno preuzete obveze, s ciljem lišavanja tužitelja pripadajućih mu prava kako s obveznopravne tako i nasljedničke osnove, prvotužena je kao primatelj uzdržavanja s drugotuženikom kao davateljem uzdržavanja 24. kolovoza 2022. zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a taj je ugovor potvrđen kod Javnog bilježnika Domagoja Strinavića iz [adresa] pod brojem: OU- 200/2022-1, a kojim je na drugotuženika, između ostalog, prenijela u cijelosti vlasništvo predmetnog

stana. Temeljem navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, drugotuženik se upisao kao samovlasnik predmetnog stana 24.kolovoza 2022. pod brojem Z- 11018/2022.

1.c. Navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju protivan je moralu društva, savjesnosti i poštenju, njime se prikriva i stvarna svrha koja ide za izigravanjem ranije preuzete obveze prvotužene, a onda i za osujećenjem ostvarivanja prava tužitelja i kao osobe u čiju je korist prvotužena trebala izvršiti svoju ranije preuzetu obvezu odnosno u čiju je korist darovanje trebalo biti provedeno i kao zakonskog nasljednika iza prvotužene. Sukladno prethodnome, ističe se kako je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan neovisno o tome je li drugotuženik kao davatelj uzdržavanja znao za razloge ništetnosti ili ne.

2. U odgovoru na tužbu od 15. siječnja 2026. prvotužena i drugotuženi navode da se prije svega protive označenoj vrijednosti predmeta spora od 6.636,00 eura i predlažu da Sud, sukladno odredbama članka 35. i dalje ZPP-a utvrdi ispravnu vrijednost predmeta spora, zbog pravilnog plaćanja pristojbi i kasnije odluke o troškovima. Tuženici smatraju da nema niti jednog obračunskog razloga da se vrijednost glavnog zahtjeva odredi sa 6.636,00 eura. Vrijednost predmetnog stana je najmanje 70.000,00 eura.

2.a. Točni su činjenični navodi tužbe o sklapanju darovnog ugovora između BG i prvoužene IG od 11. prosinca 2002. godine, (OV-9537/2002) i anagrafskim oznakama predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

2.b. Osporava se navode Ad. 3. tužbe da bi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio ništetan iz bilo kojeg razloga, a posebice da bi bio protivan moralu društva, savjesnosti i poštenju. Osporava se da bi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio simulirani pravni posao i da bi prikrivao stvarnu svrhu koja „ide za izigravanjem ranije preuzete obveze prvotužene“ , a onda i za osujećenjem ostvarivanja prava tužitelja i kao osobe koja bi trebala biti zakonski nasljednik iza prvotužene.

Tuženici ističu:

1. nikakva obveza prvotužene na darovanje predmetne nekretnine ne postoji. a) Izjavom direktora TANG-a (suglasnost od 2.prosinca 2002), kao hipotekarnog vjerovnika, ne može se uspostavljati obveze za trećega.

b) Ne postoji obvezno pravni zahtjev tužitelja zbog očitog prigovora zastare (suglasnost 2002- tužba 2025). Bilo kakov obvezno pravni zahtjev koji se poziva na ispravu od 2. prosinca 2002., da i postoji zastario je i ne uživa više sudsku zaštitu. Rok zastare za izvršenje obveza je 5 godina.

c) Tužitelj ne bi ni bio ovlašten na bilo kakov zahtjev jer nikada nije izvršio uvjet daljnje otplate rata kupoprodajne cijene (vidi suglasnost od 2. prosinca 2002.).

2. nasljedstvo nije otvoreno i nitko se ne može pozivati na zakonska nasljedna prava iza žive osobe. Tužitelj se ne može pozivati na bilo kakova nasljednička prava, za života IG, ali je nesporno da će on tek biti njezin zakonski nasljednik i to za imovinu koja se zatekne na njezinom imenu u trenutku otvaranja nasljedstva.

3. IG je potpuno poslovno sposobna osoba koja je u zakonski propisanom obliku, pravno u potpunosti valjano, sklopila naplatni pravni posao, dvostrani i dvostrano obvezni, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kao primateljica uzdržavanja. IG, prvotužena, je ovlaštena za života, sama, bez ičijeg odobrenja, potpuno slobodno raspolagati svojom imovinom na način da sklapa ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kako bi imovinom osigurala svoje uzdržavanje i pomoć u starosti i bolesti, što je sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Predmetni ugovor se uredno izvršava.

2.c. Ad 2.1. (nepostojanje bilo kakve obveze prvotuženice)

Točno je da Darovni ugovor od 11.prosinca 2002., kao prilog ugovora, sadrži i Suglasnost hipotekarnog vjerovnika, društva Tang d.d. od dana 2. prosinca 2002. Međutim, tim dokumentom se ne može uspostavljati obveza za prvotuženu. Ona ga nije potpisala niti napisala.

Nedvojbeno je da je Darovnim ugovorom, sklopljenim između LG i IG iskazana njihova prava volja da nakon darovanja IG samostalno u cijelosti preuzima buduću otplatu obroka kupoprodajne cijene.

Iz teksta priložene Suglasnosti za zaključenje darovnog ugovora od 2. prosinca 2002. (datirane deset dana prije sklapanja darovnog ugovora) vidljiv je ratio dokumenta odnosno da hipotekarni vjerovnik Tang d.d. dozvoljava eventualne promjene osoba hipotekarnih dužnika, samo radi osiguranja plaćanja obroka cijene. Naime, predmetnu Suglasnost, u svoje ime i za svoj račun izdaje samo hipotekarni vjerovnik (bez potpisa LG ili IG, bez potpisa tužitelja) dakle, samo s ciljem notifikacije eventualnog prihvaćanja promjena hipotekarnih dužnika, eventualnih plataca obveza po ugovoru o kupoprodaji. Tim dokumentom koji u svoje ime izdaje samo hipotekarni vjerovnik, nije se moglo, niti se može uspostaviti bilo kakove obveze za prvotuženu. Nije moguće da Tang d.d., po direktoru NG, IG konstituira obvezu darovanja njezinom sinu. Takovo očitovanje Tang d.d. nema učinaka.

IG nije potpisnik Suglasnosti i jednostranim aktom hipotekarnog vjerovnika ne može se uspostaviti bilo kakove obveze vlasniku na daljnje raspolaganje nekretninom. Predmetna suglasnost je iskazala volju izdavatelja, samo kao prilog ugovoru i to u pogledu samoinicijativnog pristanka hipotekarnog vjerovnika na eventualnu promjenu dužnika otplate kredita.

Punomoćnik tužitelja ne spominje činjenicu da se tužitelj dopisom od 12. veljače 2025. obratio majci, ovdje tuženici i to putem odvjetnika, tada punomoćnika, SG, sa zahtjevom na izvršenje navodne obveze darovanja nekretnine koja je bila predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Na predmetni dopis je uredno odgovoreno, istaknuta je pravna argumentacije neosnovanosti takovog zahtjeva. U zahtjevu tužitelja se navodi da do dana sastava predmetnog podneska IG nije izvršila obvezu iz „citiranog ugovora“ pa ju se poziva na pristup u ured odvjetnika radi sačinjavanja darovnog ugovora jer će se u protivnom pokrenuti odgovarajući sudski postupci.

Ovakav zahtjev, osim što IG smatra grabežnim i nemoralnim zbog dugogodišnjeg izostanka izvršavanja moralnih i zakonskih obveza prema roditelju, izostanka bilo kakove emotivne, obiteljske povezanosti, posjeta i kontakata, barem telefonskim pozivom, izostanka bilo kakove brige o roditelju, kao i zbog nedostojnosti tužitelja da, nakon takovog odnosa prema majci, bilo što od nje traži, zahtjev je pravno neosnovan i nedvojbeno je opterećen materijalno pravnim prigovorom zastare. Pravna neosnovanost proizlazi i iz činjenice da u temeljnom pravnom poslu, darovnom ugovoru od 11. prosinca 2002., koji je potpisala IG, koji je perfektuiran i proveden u zemljišnim knjigama, nije navedena bilo kakova daljnja obveza IG na prijenos vlasništva tužitelju.

Navedeno je, u čl. III. Darovnog ugovora, da ona, IG, uz prijenos vlasništva od ½ dijela sa imena LG, preuzima obvezu daljnje otplate svih obroka kupoprodajne cijene. Sukladno ugovorenom, kupovnina je otplaćena, isključivo od strane IG, o čemu postoje materijalni dokazi, još 2012. godine i isti izdavatelj Suglasnosti, Tang tvornica alata d.d. je dana 12. siječnja 2012. dužniku IG, izdao brisovno očitovanje u koje se navodi da „bezuvjetno dozvoljava brisanje prava zaloga“. Brisovno očitovanje provedeno je u zemljišnim knjigama i hipoteka je brisana.

Značenje i doseg priloga darovnom ugovoru iz 2002., Suglasnosti za zaključenje darovnog ugovora TANG d.d. -a nije takovo da iz njega proizlazi bezuvjetna obveza IG. Predmetni dokument punomoćnik tužitelja, namjerno i selektivno, nije citirao do kraja rečenice. Izostavljen je dio :…“ JG, te se isti, kao daroprimac, obvezuje preuzeti obvezu otplate ugovorenih mjesečnih obroka TANG-u do isplate kompletne kupoprodajne cijene…“.

Očita je kontradiktornost Ugovora sa sadržajem suglasnosti koju izdaje treća osoba i obveznopravnog zahtjeva tužitelja a napose i osnovanost prigovora objectio non adimpleti contractus.

Naime, nedvojbeno je da tužitelj nikada nije izvršio bilo kakovo plaćanje rate kupovnine hipotekarnom vjerovniku TANG d.d., te da je ta obveza plaćanja kupovnine u međuvremenu otpala legitimnim ispunjenjem od strane IG, po odredbi temeljnog ugovora, pa je i izvršenje uvjeta …preuzimanja otplate od strane tužitelja (po tekstu Suglasnosti…), nemoguće, što bilo kakov obveznopravni zahtjev tužitelja, dodatno, čini neosnovanim..

Obzirom da je IG sama, sukladno temeljnom pravnom poslu (čl.III), uredno otplatila potraživanje kupovnine, ne bi ni bila dužna sklapati bilo kakov ugovor o darovanju sa JG.

2.d. Tužitelj nakon neosnovanog zahtjeva za darovanjem, sada (opet neosnovano) ističe ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potpuno je valjan pravni posao i nisu ispunjeni niti dokazani razlozi ništetnosti. Tužitelju ne pripadaju nikakva prava niti s obvezno pravne niti s nasljedno pravne osnove, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopila je potpuno poslovno sposobna osoba u strogo formalnom pravnom poslu. Tuženica je siroče drugog svjetskog rata, odrasla u domovima za djecu i predmetni stan je stekla dok je bila u braku sa LG, radnikom TANG d.d. koji je ostvario pravo na kadrovski stan, a nakon njegove smrti sama je otplatila preostale rate kupovnine.

Tuženica, povrh svega gore navedenog, naglašava da sa sinom, ovdje tužiteljem, ne osjeća nikakvu emotivnu niti obiteljsku povezanost. De facto nisu u kontaktu već 30 godina. Doslovno, 4 telefonska poziva i 1 dolazak u toliko vremena nisu obiteljski odnosi majke i sina, (što dokazuje i ova tužba, sic.). Tužitelj nikada majci ovdje tuženici, nije pomagao niti ju obilazio. Upravo je tužitelj, prema majci, postupao protivno moralu društva.

Tužiteljica je racionalno raspolagala svojom imovinom na način da je sklopila dvostranoobvezni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s CG, a po ZOO-u i njegovom obitelji s kojom je zadnjih desetak godina razvila gotovo roditeljski odnos i koja je tuženici pomagala i puno prije nego je upravo tuženica, IG inzistirala na sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Takovim naplatnim pravnim poslom, za sebe je osigurala skrb i brigu što je posve legitimna causa sklapanja takovih ugovora.

Ništetnost se posebice osporava zbog činjenice da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uredno izvršava što isključuje insinuacije da se radi o simuliranom pravnom poslu.

2.e. Sukladno članku 272. i dalje ZPP-a, obzirom da je tuženica osoba starije životne dobi, predlaže se, na inzistiranje prvotuženice, da se dokaz njenim saslušanjem obavi što prije. Stoga se stavlja prijedlog za osiguranje dokaza saslušanjem stranke, prvotuženice IG. Pravo čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim osiguranjem dokaza je pravo na slobodno ugovaranje i raspolaganje svojom imovinom, a činjenice koje se predlaže utvrditi tim saslušanjem su nepostojanje emotivne povezanosti između tužitelja i prvotuženice, odnos sa davateljem uzdržavanja i njegovom obitelji i razlog zbog kojeg je na inzistiranje prvotuženice i sklopljen ugovor, te najvažnije, činjenica da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uredno izvršava. Razlog zbog kojeg je nužno žurno saslušanje radi utvrđenja tih činjenica je taj što na drugi način nije moguće izravno od prvotuženice steći saznanja o činjenicama, a zbog starije životne dobi objektivna je mogućnost da kasnije izvođenje neće biti moguće ili će biti otežano.

2.f. Tuženici se protive donošenju rješenja o zabilježbi spora obzirom da ne postoje razlozi niti je prijedlog obrazložen.

3. Sud je 6. veljače 2026 proveo izvanraspravno ročište za osiguranjem dokaza po svom rješenju, poslovni broj P-724/2025-4 od 21. siječnja 2026. saslušanjem prvotužene IG. Razlog zbog kojeg je sud proveo izvanraspravno saslušanje prvotužene leži u okolnosti da je prvo tužena osoba starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja te je sud uvažavajući ove okolnosti ocijenio da postoji objektivna mogućnost da kasnije izvođenje dokaza saslušanjem prvotužene neće biti moguće ili će biti otežano, a sve sukladno odredbi članka 272. stavka 1. i članka 273. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP-a). Tijekom saslušanja, prvotužena je u bitnome iskazala da je ona vlasnica stana u kojem stanuje te da se stan nalazi u neboderu kod Croatia osiguranje na [adresa]. Iskazuje da je pokojni suprug dobio stan od TANG-a, a nakon što je suprug umro stan je postao njezin. Nikada nije sastavljala darovni ugovor sa pokojnim LG. Predlagateljici osiguranja (prvotuženoj) pokazuje se darovni ugovor sastavljen između LG (sada pokojnog supruga predlagateljice osiguranja) i predlagateljice osiguranja kojim LG kao darodavac daruje svojoj supruzi IG (predlagateljici osiguranja) kao daroprimcu svoje cjelokupne suvlasničke dijelove nekretnina, a koje se sastoje od pola dijela cijele nekretnine, a što je u naravi dvosobni stan u [adresa] na adresi [adresa] u zemljišnim knjigama upisan k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], u A II, kao "dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i drvarnice u podrumu u površini od 54,61 m[2] pri čemu se opisani stan nalazi u zgradi upisanoj u A I kao "stambena zgrada u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica]", a koji ugovor je sastavljen kod odvjetnika, sada pokojnog odvjetnika Alde Brdarića 11. prosinca 2002. te su na ugovoru vidljivi potpisi darodavca LG i daroprimca UG. S obzirom na protek vremena došlo je do izmjene zemljišnoknjižnih uloška u zemljišnim knjigama tako da nekretnina sada se vodi označena kao kčbr. [katastarska čestica] – [adresa][2] od čega dvorište sa 1345 m[2] , i stambeno poslovni objekt sa 988 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) dvosobni stan kako je već opisano. Predlagateljica osiguranja iskazuje da ima sina, a sa sinom nije u kontaktu. Ne zna koliko se dugo nisu vidjeli, ali da je dugo. Prvotužena odgovara da je ona otplatila stan na kojem je ona vlasnica. Sin nije pomogao pri otplati stana. Predlagateljica osiguranja izjavljuje da se nikada nije obvezala darovati stan svom sinu. Predlagateljica osiguranja izjavljuje da poznaje NG koji je bio direktor TANG-a i da je isti upoznat s činjenicom da je ona otplatila stan koji je sada njezino vlasništvo. Sin predlagateljice osiguranja nije nikada nazvao majku da priupita je li joj išta potrebno, nikada joj nije poslao novce mada ga je tražila da joj pomogne. Sada joj pomažu CG i KG. Pomažu joj na način da vode apsolutno brigu o njoj, odvezu ju u bolnicu, donesu joj lijekove. Izjavljuje da je sa CG sklopila ugovor, ali se ne sjeća o kakvom ugovoru se radi, ali izjavljuje da se radi o ugovoru da joj CG pomaže, a uvidom u spis sud utvrđuje da se radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju te na pitanje je li prenijela svoju imovinu na stanu na davatelja uzdržavanja CG, ista se zbog proteka vremena ne može sjetiti kao i zbog svoje poodmakle dobi, ali joj je jasno da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine obavlja se odmah. CG i KG predlagateljica osiguranja doživljava kao svoju unučad jer joj pomažu i uredno izvršavaju obveze preuzete iz ugovora. JG i RG jesu li jedna te ista osoba. Predlagateljica osiguranja odgovara da se on udao, što će reći da se radi o istoj osobi, ali je promijenio prezime. Prije 22-23 godine je li je bila u dobrim odnosima sa svojim sinom, predlagateljica osiguranja izjavljuje da isti samo dođe sa ženama i ode, a da ga nije vidjela 30 godina i više, a niti ga pozna. Odgovara da je tražila od KG i ĐG tražila da im da stan, a oni nju pri tome služe i vode brigu o njoj. Pokojni UG dobio je stan od TANG-a, njoj je darovao jednu polovicu. Otplaćivala je stan na rate svaki mjesec u markama. Ostala je jedna rata koju je ona sama platila, nakon smrti supruga, ali dodaje da je ona sama otplatila stan jer suprug nikada nije niti plaćao stan niti davao novce za otplatu stana. Sin joj nikada u životu nije ponudio pomoć da joj plati ili otplati nešto, a sin je bankrotirao pa je tražio od predlagateljice osiguranja da joj da 15.000,00 eura , a ona nema od čega. Navodi da je sin vojni policajac u mirovini.

4. U podnesku od 9. travnja 2026. punomoćnik tuženika izvijestio je sud da je došlo do incidentne situacije 23. veljače 2026. te sudu dostavlja pripadajuću dokumentaciju, javnu isprava, potvrda o događaju sa jasnim utvrđenjima policijskih službenika. Predmetnog dana tužitelj je pristupio u Dom Majanović,u Rešetarima, gdje je IG pristala biti smještena neko vrijeme kako bi se pod neprekidnom medicinskom skrbi oporavila od pada i fraktura nastalih u noći sa 5. na 6. veljaču 2026. (noć prije održanog ročišta u ovom predmetu), o čemu postoji medicinska dokumentacija. Uznemirena, pateći od nesanice, pala je na balkonu. Tužitelj je pokušao odvesti tuženicu IG iz Doma, čemu se ona usprotivila, pa je tužitelj pozvao policiju sa lažnim tvrdnjama da je IG protupravno oduzeta sloboda i da je nasilno smještena u ustanovu odnosno dom za starije i nemoćne. Po prijavi je policijski službenik, samostalni inspektor ĆG, izašao radi provjera tih navoda, te obavio razgovore sa strankama ovog postupka. Iz Potvrde Policijske uprave Brodsko- posavske, PP Nova Gradiška, Klasa: 034-04/26-01/54, Urbroj: 511-11-06-26-34 od 3. ožujka 2026. potvrđuje se da je 19. veljače 2026. u PP Nova Gradiška osobno pristupio RG koji je prijavio CG da mu je protupravno odveo u Dom majku IG mimo njezine volje. Obavljenim razgovorima s prijaviteljem i CG utvrđeno je da je Dubravkova majka IG sklopila s CG ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da se CG u protekle četiri godine brine o IG. U kontaktu sa Zavodom za socijalni rad, Područni ured u Novoj Gradiški utvrđeno je da IG nije oduzeta poslovna sposobnost, a u razgovoru s IG ista je navela da je u Domu bila dobrovoljno, da želi ostati u svom stanu te da ne želi da svojim sinom u Zagreb.

5. Na ročištu održanom kod ovog suda 13. travnja 2026. tužitelj po punomoćniku iskazuje da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda iz tužbe i dokaznih prijedloga te dopunjuje dokazne prijedloge prijedlogom da se u svojstvu svjedoka saslušaju PG i TG sa adrese [adresa] na okolnost izvršavanja obveze ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Predlaže se provesti medicinsko vještačenje po psihijatru nad prvotuženom na okolnost njezine sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, uvažavajući između ostalog i njezine proturječne izjave dane pred ovim sudom, a taj dokazni prijedlog uz prethodnu pribavu službenim putem njezina medicinskog kartona od njezina liječnika opće prakse. Također da se od Obiteljskog doma Majanović iz Rešetara, Vladimira Nazora 144 pribavi podatak koji tužitelj nije uspio samostalno pribaviti, a odnosi se na smještaj prvotužene u tom domu u periodu s početka 2026.

Punomoćnik tuženih iskazuje da iz samog podneska od 9. travnja 2026. koji opisuje incidentalnu situaciju koja se dogodila 23. veljače 2026. smatra da su dokazi koje je predložila tužiteljska strana nepotrebni i suvišni u ovome postupku. Protivi se saslušavanju PG i TG iz razloga što susjede koje su inače i u odnosu klijenta i odvjetnika sa Uredom Nožinić ne mogu imati neposrednih saznanja o sadržaju i izvršavanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju preciznija i bolja od samih stranaka i institucija poput policije i Zavoda za socijalnu skrb. Naime, tuženica je sama iskazala da se ugovor uredno izvršava, a povodom događaja od 23. veljače 2026. terensku obradu provela je i policijska postaja po lažnoj prijava RG te je javnom ispravom potvrdila i četverogodišnje izvršavanje ugovora upravo po iskazima IG i CG. Osim toga tužitelj je podnio i zahtjev Zavodu za socijalnu skrb za provjeru izvršavanja ugovora koja je činjenica utvrđena nesporno. Protivi se pribavljanju medicinskog kartona i suvišnom određivanju vještačenja po psihijatru iz razloga što ne postoji niti jedna jedina indikacija odnosno sumnja koju bi detektirale institucije policija i Zavod za socijalnu skrb, a koje bi bile sadržane i u medicinskom kartonu da bi IG bila oduzeta poslovna sposobnost ili da bi bila potrebna bilo kakova intervencija zbog njezinog psihičkog stanja. Takvo vještačenje bezobzirno je prema majci i osobi starije životne dobi. Od Doma za smještaj starijih i nemoćnih osoba nepotrebno je pribavljati bilo kakvu dokumentaciju obzirom da se radi o nespornoj činjenici da je IG dobrovoljno pristala na privremeni smještaj radi zdravstven skrbi te da ju je iz doma pokušao preuzeti tužitelj što je ona izričito odbila, a što su konstatirali i službenici policije te je javna isprava s takvim sadržajem dostavljena u spis. Psihičko stanje IG ne zahtjeva nikakve provjere, ona je slobodno odlučila i inzistirala na sklapanje tog ugovora te je svoju pravu vol ju demonstrirala činjenicom da je odbila zahtjev tužitelja te pozvala CG s kojim je otišla nazad u svoj stan. Smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može donijeti presuda, uz saslušanje stranaka ukoliko je to potrebno. Na ročištu sud je kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku odredio iznos od 36.550,00 eura po članku 40. stavku 3. zakona o parničnom postupku, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Sud je vrijednost predmeta spora odredio prema Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2022. i to točki 4. u kojoj stoji da stranke ugovora za potrebe podmirenja javnobilježničkih usluga označavaju vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od tadašnjih 200.000,00 kuna a što je po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kuna, izračunato iznosi 26.544,56 eura te je sud zaokružio VPS na 26.550,00 eura, a kojem iznosu se pribraja deklaratorni zahtjev iz toče 1. petita tužbe u iznosu od 10.000,00 eura tako da je sveukupni VPS 36.550,00 eura.

6. Dopisom od 13. travnja 2026. sud je pozvao Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured nova Gradiška da za potrebe ovog postupka dostavi podatak o terenskoj provjeri koju je Zavod izvršio za prvotuženu IG

7. Podnesakom od 17. travnja 2026. punomoćnik tužitelja je izvijestio sud da je otkazao tužitelju punomoć za zastupanje u ovom predmetu.

8. Dopisom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška, Klasa: 551-03/26-01/165, Urbroj: 139-051-10-03-31-26-5 od 30. travnja 2026. sud je, a vezano za terensku provjeru nad prvotuženom, obavješten da je Zavod 8. travnja 2026. izvršio terenski očevid te je službenik Zavoda obavio razgovor s prvotuženom IG navodeći da je s IG uspostavljen adekvatan verbalni kontakt. ista je orijentirana u vremenu i prostoru, lucidna te sposobna smisleno komunicirati. Nakon opisa stanja hospitalizacije i smještaja u dom te odnosa sinom (ovdje tužiteljem) koji je dala sama prvotužena, Zavod zaključuje dopis kako tijekom terenskog obilaska nisu uočene okolnosti koje bi upućivale na neadekvatnu skrb ili ugroženost korisnice, niti postoji sumnja na povredu dužnosti uzdržavanja. Nisu utvrđene oko lnosti koje bi upućivale na potrebu pokretanja postupka radi lišenja poslovne sposobnosti, budući je prvotužena pokazala očuvanu sposobnost razumijevanja, izražavanja vlastite volje i rasuđivanja u odnosu na vlastite životne okolnosti.

9. U podnesku od 15. svibnja 2026. punomoćnik tuženih navodi da se u cijelosti prihvaćaju, kao točna, sva utvrđenja službenih osoba Zavoda. Opažanja službenih osoba u potpunosti potvrđuju sve navode odgovora na tužbu i dosadašnjih podnesaka, te su u potpunosti sukladni svim do sada dostavljenim ispravama i provedenim dokazima. Potvrđuju se navodi o hospitalizaciji zbog loma rebara, kratkotrajnom smještaju u Dom radi stalne medicinske i stručne skrbi, te o lošim odnosima sa tužiteljem. Potvrđuju se izostanak brige i nezahvalnost tužitelja prema majci. Za uočiti je i dio isprave u kojem se potvrđuje čak i tko je inicirao sklapanje ovakvog ugovornog odnosa. Naime, upravo UG je tražila CG da sklope ugovor. Nedvojbeno proizlazi da je IG potpuno poslovno sposobna i da ne postoje nikakve indikacije da bi se posumnjalo u njeno zdravstveno, a posebice mentalno stanje. Iz podataka terenske provjere bitno je uočiti dijelove koji se odnose na uredno izvršavanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Javna isprava potvrđuje opažanje službene osobe da je prostor u kojem živi IG cit.“izrazito uredno održavan“. Obveze iz ugovora uredno se izvršavaju …kuhani obroci, medicinska skrb, održavanje prostora etc., bez prigovora.

10. Na glavnoj raspravi od 21. svibnja 2026. sud je donio rješenje, a s lijedom utvrđenja iz podneska Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška od 30. travnja 2026., zaprimljenog u ovom sudu 5. svibnja 2026., a kojim je utvrđeno da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na potrebu pokretanja postupka radi lišenja poslovne sposobnosti prvotužene, odbijen je tužitelj s predloženim vještačenjem mentalnog zdravstvenog stanja prvotužene kako bi se utvrdilo ima li prvotužena očuvanu sposobnost razumijevanja, izražavanja vlastite volje i rasuđivanja u odnosu na vlastite životne okolnosti. Pored navedenog, a kako je ovaj sud na izvanraspravnom ročištu od 6. veljače 2026. za osiguranje dokaza saslušao prvotuženu IG te utvrdio da ista razumno i sabrano odgovara na postavljena pitanja te po službenoj dužnosti nije utvrdio da se radi o osobi kojoj je potrebno postaviti skrbnika ili zakonskog zastupnika zbog sumnje u njezinu poslovnu sposobnost to ovaj sud naglašava još jedan razlog za odbijanje tužitelja za provođenjem vještačenja poslovne sposobnosti prvotužene. Također se odbija i dokazni prijedlog saslušanjem već ranije predloženih svjedoka kao nepouzdan.

10.a. Sud je na istom ročištu proveo dokaz saslušanjem tužitelja RG i drugotuženika CG.

Tužitelj je u bitnome iskazao da je prije 23. veljače 2026. prvotuženu, a svoju majku, vidio prošlo ljeto, ne zna točno kada. Prošlo ljeto došao je vidjeti majku, vidjeti kako je i dogovoriti eventualni smještaj majke u kuću u [adresa], a kako bi mu bila u blizini. Ona je to odbijala i rekla da ne želi živjeti u brvnari (u šumi) i da će biti tu gdje je i da joj je tu dobro. Tužitelj iskazuje da je jednom godišnje obilazio majku, a da je telefonski nazivao istu svako malo. Tužitelj iskazuje da je tužbu pokrenuo iz razloga što je htio preuzeti skrb o majci i da mu ovo sa Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije sjelo. Iskazuje da nije uplatio niti jednu ratu za otkup stana u kojem majka živi. Nije platio niti jednu ratu stana jer je majka željela sama, po iskazu tužitelja otplatiti stan. Dao je novac za uvođenje plina još dok je otac LG bio živ, ali majka mu je vratila novac za to ulaganje. S majkom nikada nije bio u lošim odnosima, s obzirom na struku bio je dosta po terenu i van Hrvatske, obiteljska situacija je takva da je vezan za Zagreb, a s majkom kad bi se čuo telefonom uvijek je govorila: nemoj mi dolaziti i nemoj se trošiti. Polaže prava na stan u kojem majka živi. Majku bi u ovom trenutku odveo k sebi. Majku je u Domu u veljači zatekao spremnu za izlazak iz Doma i tada je pristala poći s njim u Zagreb. Majka se žalila susjedima na postupanje CG pa je u trenutku izjavljivala da joj je svega dosta i da želi razvrgnuti, pretpostavlja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u drugom trenutku da ne želi, a tužitelj je to sve saznao iz navoda susjeda IG. Radi se o susjedi EG i o susjedima R. U ovom trenutku ne znam je li mama (prvotužena) u dobrim odnosima s ovim susjedima jer nakon odlaska u Dom u veljači i povratka prvotužene u stan nitko od susjeda se ne javlja na telefon više. Tužitelj iskazuje da je točno razumio što piše u Suglasnosti za zaključenje Darovnog ugovora, a na pitanje suda je li isti kao daroprimac iz te Suglasnosti točno razumio da se obvezuje preuzeti obvezu otplate ugovorenih mjesečnih obroka TANG-u do isplate cjelokupne kupoprodajne cijene tužitelj iskazuje da i to razumije. Tužitelj i dalje navodi da nije uplatio niti jednu ratu otplate stana u kojem majka živi. Na pitanje suda je li tužitelju jasno da njegova majka kao poslovno sposobna osoba ima pravo raspolagati svojom imovinom na način kako ona to želi i smatra najboljim za sebe, tužitelj odgovara da mu je jasno. Nikada nije angažirao ili pokušao angažirati pomoć majci u smislu da bi zaposlio osobu koja bi joj pomagala u svakodnevnici na način da bi joj donosila lijekove, po potrebi odvozila ju u bolnicu, obiteljskom liječniku, u trgovinu, kuhala joj, peglala itd. jer je majka izjavila da su iz Zavoda dolazile osobe koje bi s majkom uglavnom popile kavu i nisu joj pomagale nego je ona to sve sama obavljala. Majci je spomenuo da bi ju odveo u Zagreb radi blizine i skrbi o njoj možda prije 10-tak godina. Nije joj postavljao ikakve uvjete niti je razmišljao o tome da mu daruje stan u kojem sada živi. Majka mu je unazad oko 3 godine govorila o pomoći žena angažiranih od strane Zavoda za socijalni rad, ali mu je također napomenula da su joj CG i njegova supruga koja radi u ljekarni pomagali. Majka nije ulazila u detalje pomoći od strane drugotuženika i njegove supruge. Na pitanje koja je poanta tužbe iskazuje da je bio razočaran s tim što je majka sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. A razočaran je bio iz razloga što je njegov pokojni očuh htio da on naslijedi taj stan, a ne neke treće osobe. Očuh je preminuo 2011. godine. Majka mu unazad tri godine nije spomenula da je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a smatrao je da taj stan u kojem je sada majka treba pripasti njemu. Smatram da mu majka nije rekla o Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju jer su njihovi odnosi "topli – hladni", a što ovisi o raspoloženju majke. On joj je jedini sin i očekivao je da će mu mama darovati stan.

Drugotuženik CG u bitnome je iskazao da je prvotužena IG inicirala sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz 2022. s drugotuženikom. Tri puta ga je pitala želi li takvu obavezu, dva put je rekao da će o tome razmisliti, a treći put uz suglasnosti s roditeljima svojim i svoje supruge, jer se radi o ozbiljnoj i velikoj obvezi pristao je na sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. 5-6 godina prije samog sklapanja ugovora i supruga i on su pomagali prvotuženu na način da joj se donesu lijekovi, namirnice iz trgovine, cigarete i sve što joj je trebalo kao npr. za blagdane hranu, kolače, obilazak groba na Sve Svete itd. IG mu niti u jednom trenutku od sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije rekla da želi raskid samog ugovora i da je nezadovoljna njegovim izvršavanjem obveza iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Prvotužena, kao i on, jako se uznemirila kada je dobila tužbu od tužitelja te je verbalno reagirala svakakvim riječima. Nadalje, prvotužena mu je rekla da čim je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je nazvala tužitelja koji joj je sin te mu je rekla da je sklopila takvu vrstu ugovora, da ima ljude koji se o njoj brinu i da je sinu rekla da s obzirom da ju godinama nije posjećivao i da ona više nije vlasnica stana već su vlasnici ljudi koji o njoj brinu. Vezano za odlazak prvotužene u Dom Majanović u Rešetarima u veljači ove godine iskazuje da je prvotužena pala na balkonu te se ozlijedila, a o čemu dokumentacija Opće bolnice Nova Gradiška postoji u spisu, pa su supruga i on po uputi liječnika prvotuženu spremili u Dom s obzirom da ne žive u istom kućanstvu kako bi se par dana oporavljala pod nadzorom medicinsko-stručnog osoblja. Treći dan od boravka prvotužene u Domu Majanović došao je, a prije njega je došla supruga u taj Dom u kojem je bio tužitelj koji je spremio stvari prvotužene te upitao gdje su novci i kartica prvotužene na što je supruga pitala: jeste li vi došli vidjeti kako je majka ili ste došli po novac. Koliko je njemu poznato, od kad je sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju tužitelj s prvotuženom nije pio kavu na balkonu. IG je sada dobro. Pokretna je, odlazi do pekare i malo prošetati između stanova, a inače s IG je onako kako nalažu odredbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (skuhano, ispeglano, oprano itd.). Po pričanju prvotužene ista je nakon smrti LG nazvala sina, ovdje tužitelja koji je u to vrijeme išao po misijama da joj novčano pomogne otplatiti stan jer je njezina mirovina mala, isti je odgovorio da nije išao okolo da bi dijelio novce te koliko je drugotuženiku poznato nije joj pozajmio novac za otplatu stana. IG je pričala da je tužitelj prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju znao od iste tražiti novce.

Tužitelj stavlja primjedbe da drugotuženik iskazuje samo ono što mu je prvotužena izjavila te da iskazi nisu točni.

11. Sud je izvršio uvid u priloge uz tužbu i to: neslužbenu kopiju zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima – kčbr. [katastarska čestica] u naravi [adresa] (dvorište površine 1345 m2, st.posl. obj. površine 988 m2) (str. 6-19 spisa), rješenje Gradskog ureda za opću upravu , Sektor za građanska stanja, Odjel za građanska stanja Grada Zagreba, Peti područni odsjek (Novi Zagreb) Klasa: UP/I-222-02/14-01/134, Urbroj: 251-07-21/6-14-04 od 5. prosinca 2014. kojim se odobrava JG promjena prezimena JG u RG (str. 20-21 spisa), rodni list za DG (str. 22 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između IG i CG sastavljen kod Javnog bilježnika 24. kolovoza 2022, ovjeren po istom javnom bilježniku istog dana pod poslovnim brojem OU-200/2022-1 (str. 23-27 spisa), Darovni ugovor između LG kao darodavca i IG kao daroprimca sastavljen po odvjetniku Aldi Brdariću 11. prosinca 2002. ovjeren po javnom bilježniku Draženu Zima pod poslovnim brojem OV-9537/2002 (str. 28-30 spisa), Suglasnost za zaključenje darovnog ugovora potpisanu od direktora TANG d.d., NG od 2. prosinca 2002. ovjerenu od strane Javnog bilježnika Stanke Jelinić pod poslovnim brojem OV -6142/2002 3. prosinca 2002. (str. 31-32 spisa), odgovor na tužbu (str. 36-40 spisa), priloge uz odgovor na tužbu i to: rješenje o nasljeđivanju iza pok. LG , poslovni broj O-308/2011-6 od 27. svibnja 2011. s potvrdom pravomoćnosti (str. 45 spisa), rješenje javnog bilježnika Domagoja Strinavića o naknadno pronađenoj imovini iza pok. LG, poslovni broj O-308/2011-12 od 11. veljače 2021. s potvrdom pravomoćnosti (str. 46 spisa), podnesak punomoćnika tužitelja prvotuženoj od 12. veljače 2025. (str. 47 spisa), odgovor na podnesak punomoćnika prvotužene od 5. ožujka 2025. (str. 48 - 49 spisa), brisovno očitovanje TANG-a od 12. siječnja 2012. (str. 50 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Nova Gradiška, poslovni broj Zs-4/12-2 od 17. siječnja 2012. 8str. 51 spisa), povijest bolesti prvotužene od Odjela za opću kirurgiju, opće bolnice Nova Gradiška od 8. veljače 2026. (str.65 spisa), specijalistički nalaz Odjela opće interne medicine, Opće bolnice Nova Gradiška od 8. veljače 2026. (str. 66 spisa), Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, PP Nova Gradiška, Klasa: 034-04/26-01/54, Urbroj: 511-11-06-26-34 od 3. ožujka 2026. (str. 67-68 spisa), dopis punomoćnika tužitelja Obiteljskom domu Majanović od 19. veljače 2026. (str. 72 spisa), podatak o terenskoj provjeri Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška, Klasa: 551-03/26-01/165, urbroj: 139-051-10-03- 31-26-5 (str. 76 spisa), usmene i pisane navode punomoćnika stranaka, kao i usmene navode stranaka danim na ročištima kod ovog suda.

12. Među strankama je sporna valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i obveza prvotužene darovati stan tužitelju, dakle i osnov kao i visina tužbenog zahtjeva kao i prijedlog za zabilježbom spora u zemljišnim knjigama , te je li pravni zahtjev tužitelja u zastari.

13. Sud odbija prijedlog za donošenjem rješenja o zabilježbi spora jer niti je obrazložen niti pravno utemeljen.

13. a. Naime, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio sljedeće:

- da je prvotužena bila vlasnica stana upisanog u kčbr. [katastarska čestica] – [adresa][2] od čega dvorište sa 1345 m , i stambeno poslovni objekt sa 988 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i drvarnice u podrumu u površini od 54,61 m2 koji je sad upisan kao suvlasnički dio etaže: 1/1 na drugotuženiku,

- da je vlasništvo stana preneseno s prvotužene na drugotužitelja temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, sastavljenom po javnom bilježniku Domagoju Strinaviću, poslovni broj OU-200/2022-1 od 24. kolovoza 2022., ovjerenog istog dana,

- da u Darovnom ugovoru sačinjenom po odvjetniku Aldi Brdariću 11. prosinca 2002., ovjerenom po javnom bilježniku Draženu Zima istog dana, poslovni brojem OV- 9537/2002, a potpisnici kojeg Ugovora su LG i IG nije nigdje u tekstu uglavljena klauzula da je IG dužna darovati svoje vlasništvo na opisanom stanu svom sinu, tužitelju. Naprotiv, Ugovor je jasan...LG daruje svojoj supruzi IG svoje cjelokupne suvlasničke dijelove nekretnina, a koje se sastoje od ½ dijela cijele nekretnine, a što je upravo gore opisani stan. Nadalje, u točki III. Ugovora darodavac LG dozvoljava daroprimki da temeljem ovog Ugovora, a bez bilo kakve naknadne dozvole darodavca, može daroprimka upis prava (su)vlasništva nekretnine (gore navedenog stana) na svoje ime i svoje vlasništvo. U istoj točki ugovorne strane suglasno iskazuju da su upoznate da se u trenutku sačinjavanja ovog darovnog ugovora nalazi upis hipotekarnog vjerovnika Tvornice alata TANG d.d.. Ugovorne strane suglasno utanačuju da se ovaj opis tereta odnosi na obročnu otplatu kupoprodajne cijene za navedeni stan, a koji Ugovor o prodaji je zaključen 16. svibnja 1994. ugovorne strane suglasno iskazuju da su pribavile pisanu dozvolu hipotekarnog vjerovnika za darovanje, kao i suglasnost hipotekarnog vjerovnika od 2. prosinca 2002. o tome da hipotekarni vjerovnik dozvoljava promjenu osobe hipotekarnog dužnika, i to na način da nakon ovog darovanja, daroprimka IG, samostalno u cijelosti preuzme buduću otplatu obroka kupoprodajne cijene.

- da iz Suglasnosti za zaključenje Darovnog ugovora od 2. prosinca 2002. proizlazi dozvola hipotekarnog vjerovnika da LG daruje ½ dijela stana IG te da ista postaje vlasnikom nekretnine – stana u cijelosti. Dalje, sasvim nejasno za jednu suglasnost stoji ...te se nadalje sporazumno ugovara da će IG svoje vlasništvo 1/1 darovati svom sinu ŽG (sada DG), te da se isti kao daroprimac, obvezuje preuzeti obvezu otplate ugovorenih mjesečnih obroka TANG-a do isplate kompletne kupoprodajne cijene. Naime, nejasno je kako kod preuzimanja takve obveze od strane IG na darovanje stana, a u konačnici i DG (tada ŽG) u potpisu suglasnosti stoji samo tadašnji direktor TANG-a, a da nema potpisa niti IG niti JG. Za zaključiti je da je hipotekarni vjerovnik išao za osiguranjem otplate stana i od trećih, međutim to nije učinjeno po odredbama Zakona o obveznim odnosima, gdje kod svakog preuzimanja bilo kakve obveze, a vezano za nekretnine, koja mora biti uobličena u pisanoj formi, moraju stajati i potpisi obveznika. Na način kako je ova Suglasnost sastavljena ispada da hipotekarni vjerovnik stvarnom vlasniku nameće da svojom imovinom može raspolagati pod uvjetom nekog budućeg darovanja trećoj osobi koja se obvezuje preuzeti otplatu kupoprodajne cijene stana, a zapravo stvarni cilj hipotekarnog vjerovnika je osiguranje otplate stana ili od daroprimke ili treće osobe, ovdje njezinog sina, dok se kupoprodajna cijena sasvim ne isplati.

- iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Stanke Jelinić u [adresa], poslovni broj O-308/2011-6 od 27. svibnja 2011. proizlazi da je LG preminuo **.**.2011. Da je isti umro bez oporuke te da se njegovom nasljednicom na temelju zakona proglašava IG. Da u rješenju o nasljeđivanju gore opisani stan se niti ne spominje jer je isti već vlasništvo Ljubice Breškić 1/1.

- da iz brisovnog očitovanja vjerovnika TANG tvornica alata d.o.o. i dužnika IG od 12. siječnja 2012. proizlazi da je dužnik u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu za naprijed opisani stan te se dozvoljava dužniku i to bezuvjetno, brisanje prava zaloga na opisanom stanu. Dužnik, ovdje prvotužena nema nikakvih obveza prema vjerovniku temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 16. svibnja 1994. U potpisu navedenog brisovnog očitovanja je FG, zamjenik direktora, zakonski zastupnik.

- rješenjem Općinskog suda u Novoj Gradiški, Zemljišnoknjižnog odjela, od 17, siječnja 2012., poslovni broj Zs-4/12-2 dopušta se uknjižba brisanja založnog prava uknjiženog na cjelokupnim samovlasničkim nekretninama IG, a koje se sastoje iz gore opisanog stana na [adresa] u [adresa], upisanog na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 16. svibnja 1994.

- da iz iskaza prvotužene IG danog na izvanraspravnom ročištu od 6. veljače 2026. radi osiguranja dokaza proizlazi da joj sin, ovdje tužitelj, RG nije pomogao pri otplati stana niti se ista ikada obvezala darovati stan svom sinu,

- da je prvotužena osoba pune poslovne sposobnosti što proizlazi iz podatka o terenskoj provjeri Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška, Klasa: 551-03/26-01/165, urbroj: 139-051-10-03-31-26-5 (str. 76 spisa),

- da iz iskaza tužitelja, DG danom na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2026. proizlazi da nije uplatio niti jednu ratu za otkup stana u kojem majka živi, i to je još jednom ponovio u svom iskazu kad je upitan razumije li da se iz Suglasnosti obvezuje preuzeti otplatu ugovorenih mjesečnih obroka TANG-u, na što je isti odgovorio da razumije. Također je naveo da mu je jasno da njegova majka, koja je potpuno poslovno sposobna, vlasna raspolagati svojom imovinom na način kako ona to želi i smatra najboljim za sebe. Razlog podizanja ove tužbe (poanta), nakon što je sud ispitao tužitelja i na okolnosti odnosa s majkom, sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, skrbi za majku, poslovne sposobnosti majke itd. (str. 81-82 spisa) nije kako je prvotno u svom iskazu naveo tužitelj zato što je htio preuzeti skrb o majci već jer je razočaran što je majka sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s drugotuženim, dok tužitelj polaže pravo na stan. Dalje navodi da je njegov pokojni očuh, a pri tome misli na pokojnog LG htio da on naslijedi stan, međutim, nikakvog pisanog traga (darovnog ugovora, klauzule u Ugovoru o darovanju iz 2002., sporazuma između pokojnog LG i prvotužene) nema, a iz kojeg bi bila vidljiva ovakva želja pokojnog LG.

13.b. To što je tužitelj jedini sin svoje majke i što je očekivao da će mu ista darovati stan nije pravni osnov za podizanje tužbe protiv vlastite majke jer se ne temelji niti na jednom od pozitivnih propisa Republike Hrvatske i međunarodnog prava. Svatko za života svojom imovinom može raspolagati samostalno i bez prisile ili uvjeta trećih, pa i vlastite djece. I osoba koja je u poznim godinama kao što je ovdje tužiteljica (rođ. 1943. godine) ima pravo raspolagati svojom imovinom kako želi, pa bilo to i sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i nitko joj nema pravo to pravo oduzeti ili ograničiti. Također, radi se o osobi koja je sama, u cijelosti otplatila sporni stan, što proizlazi iz iskaza kako prvotužene tako i samog tužitelja koji dva puta tijekom iskazivanja priznaje da majci nije pomogao kod otplate stana. Sud ne ulazi u odnose roditelj-dijete (punoljetno, usput rečeno), pogotovo ne u razočaranost jedne i druge strane ponašanjem onog drugog. Zadaća je suda utvrditi postoji li osnova za utvrđenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim, a takve osnove sud ne nalazi i samim tim ne može usvojiti tužbeni zahtjev.

13.c. Pravnog osnova nema niti za podizanje tužbe protiv drugotuženika, jer iz iskaza prvotužene, pa čak i samog tužitelja, proizlazi da drugotuženi izvršava svoju obvezu preuzetu iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

13.d. Vezano za zastaru potraživanja tužitelja, ovaj sud nalazi da sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/ 2023, 155/2023- dalje ZOO-a), a koja glasi (1) Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. (2) Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Ugovor o darovanju od 11. veljače 2002. ovjeren po javnom bilježniku Draženu Zima, poslovni broj OV-9537/2022, a kojeg Ugovora je sastavni dio i Suglasnost kojom se prvotužena obvezuje svoje vlasništvo darovati tužitelju, svom sinu od 2. prosinca 2002. po navedenom članku je u zastari. Slijedom navedenog, sud je usvojio prigovor tuženih da je potraživanje tužitelja da mu prvotužena daruje opisani stan u zastari.

14. Iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članak 30. („ Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 1 46/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZOV-a) proizlazi da je (1) Pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Tijekom postupka sud je utvrdio da je prvotužena bila samovlasnica stana upisanog u zemljišnim knjigama kao kčbr. [katastarska čestica] – [adresa][2] od čega dvorište s 1345 m[2] , i stambeno poslovni objekt s 988 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) dvosobni stan na četvrtom katu, lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, WC-a, predsoblja i drvarnice u podrumu u površini od 54,61 m[2] koji je sad upisan kao suvlasnički dio etaže: 1/1 na drugotuženiku temeljem važećeg Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tužitelj nije sudjelovao u otplati stana, po vlastitom iskazu, niti se prvotužena na bilo koji način obvezala stan darovati tužitelju, pa je samim tim isključena odredba članka 34. i 166. ZOV-a

14.b. U ZOO-u u članku 586. stoji (1) Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) (u daljnjem tekstu: ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.

(2) Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.

Nadalje, u članku 583. ZOO-a, a vezano za članak 589. ZOO-a stoji (1) Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. (2) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. (3) Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

14.c. Sud, a niti tužitelj niti tuženici ne raspolažu zahtjevom za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti postoje ikakve indicije da je tužba za raskid takvog ugovora podnesena. Podnesena je samo ova tužba za utvrđenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim.

14.d. Iz provedenih dokaza tijekom postupka (saslušanja stranaka), a i iz uvida u materijalne dokaze koji prileže spisu ne postoji niti jedan osnov po kojem bi sud utvrdio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim jer iz iskaza svih stranaka, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, potvrde PU Brodsko-posavske, PP Nova Gradiška proizlazi da se Ugovor ispunjava od strane drugotuženika prema prvostuženoj i da je sklapanje i opstojnost tog i takvog Ugovora prava želja prvotužene (tako i Županijski sud u Vukovaru, poslovni broj Gž-569/2024-4 od 24. veljače 2025....“ Na osnovu tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni ugovor sklopljen u valjanom obliku te da nisu postojale mane volje na strani primateljice uzdržavanja. U provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi predmetni ugovor bio sklopljen uz uporabu sile ili prinude a također je utvrđeno da je primateljica uzdržavanja iako osoba starije životne dobi (68 godina) i narušenog zdravstvenog stanja bila svjesna situacije da će joj biti ubuduće potrebna tuđa skrb i pomoć te da se upravo zbog tih razloga odlučila na sklapanje ugovora sa tuženikom s kojim je živjela u zajedničkom kućanstvu....7.5. Slijedom gore navedenog prvostupanjski sud utvrđuje kako ne postoje zakonski razlozi za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora....8.1. Sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 - u nastavku teksta: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako s tim povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku nespornim proizlazi da je predmetni ugovor sklopljen u valjanoj formi, a sama činjenica da je tuženik znao u trenutku sklapanja ugovora za loše zdravstveno stanje druge ugovorne strane ne čini taj ugovor nemoralnim obzirom na razloge sklapanja kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud (točka 62. obrazloženja)... 8.4. Prema odredbi članka 583. stavak 3. u svezi s članka 589. ZOO-a svaka strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. 8.5. Iz svih provedenih dokaza u postupku nespornim proizlazi da je tuženik kao davatelj uzdržavanja u cijelosti ispunjavao svoje obveze u pogledu pružene brige i skrbi primateljici uzdržavanja pri čemu tužitelji nisu pružili niti jedan relevantan dokaz u suprotnom slijedom čega je prvostupanski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio i podredni zahtjev za raskid predmetnog ugovora. 9. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.“).

14.e. Ovaj sud ističe činjenicu da se tužitelj u svom iskazu čak niti ne poziva na primjenu mana volje kod sastavljanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti ičim iz svog iskaza ukazuje da bi prvotužena bila osoba koja nije u stanju pravilno i razumno rasuđivati, naprotiv iskazuje da shvaća da njegova majka kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost ima pravo raspolagati slobodno svojom imovinom, ali je tijekom postupka ipak po bivšem punomoćniku predložio medicinsko vještačenje je li prvotužena uredno sposobna rasuđivati i raspolagati vlastitim postupcima kako bi se utvrdilo je li istoj potrebno oduzeti ili ograničiti poslovnu sposobnost na što je sud reagirao na način da je rješenjem odbio takav prijedlog, a slijedom utvrđenja iz podneska Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Nova Gradiška od 30. travnja 2026., zaprimljenog u ovom sudu 5. svibnja 2026. kojim je utvrđeno da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na potrebu pokretanja postupka radi lišenja poslovne sposobnosti prvotužene, odbijen je tužitelj s predloženim vještačenjem mentalnog zdravstvenog stanja prvotužene kako bi se utvrdilo ima li prvotužena očuvanu sposobnost razumijevanja, izražavanja vlastite volje i rasuđivanja u odnosu na vlastite životne okolnosti. Pored navedenog, a kako je ovaj sud na izvanraspravnom ročištu od 6. veljače 2026. za osiguranje dokaza saslušao prvotuženu IG te utvrdio da ista razumno i sabrano odgovara na postavljena pitanja te po službenoj dužnosti nije utvrdio da se radi o osobi kojoj je potrebno postaviti skrbnika ili zakonskog zastupnika zbog sumnje u njezinu poslovnu sposobnost to ovaj sud naglašava još jedan razlog za odbijanje tužitelja za provođenjem vještačenja poslovne sposobnosti prvotužene. Također je odbijen i dokazni prijedlog saslušanjem već ranije predloženih svjedoka kao nepouzdan. Naime, radi se o susjedima prvotužene , a nije jasno u kakvim su odnosima s prvotuženom i bi li njihovo svjedočenje uopće bilo čemu pridonijelo pored materijalnih dokaza koji prilože spisu, a također i pored iskaza samih stranaka, pogotovo tužitelja koji sam u svom iskazu prvo tvrdi da se majka žalila susjedima na postupanje drugotuženika, i da želi raskinuti, kakao kaže "pretpostavlja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju", da bi u drugom trenutku rekla da ne želi. Na koncu, nitko od susjeda mu se više ne javlja na telefon, čak ne zna niti u kakvim je odnosima majka s tim predloženim svjedocima. Tužitelj stavlja primjedbu na iskaz drugotuženika da isti iskazuje samo ono što mu je prvotužena ispričala, međutim, iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, drugotuženi zna čak i više od onoga što je iskazao. Ne samo što mu je drugotužena ispričala, već i onome čemu je svjedočio kako prije sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tako i nakon sklapanja tog Ugovora, ali je iskazivao samo ono što je bitno za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je u tom pravcu postupao i sud kada je postavljao i dozvoljavao pitanja.

14.f. Sud zaključuje, a tužitelj u svom iskazu potvrđuje, da se radi naprosto o polaganja prava na stan od strane tužitelja, a što je jasno iz samog obrazloženja tužbe gdje niti jednom riječju nije bila postavljena kao upitna poslovna sposobnosti tužene, kao što je jasno i iz samog iskaza tužitelja u ovom postupku gdje isti, nakon iscrpnog saslušanja, napokon otkriva pravi razlog pokretanja tužbe protiv vlastite majke i osobe koja se o njoj brine. Razlog nije skrb o majci od strane tužitelja, razlog je vlasništvo na stanu za kojeg tužitelj tvrdi da ima pravo jer je on jedini sin i jer je očekivao da će mu majka darovati stan. Upitan o brizi za majku, koliko puta ju je posjećivao, je li osigurao skrb za nju, je li uzeo u obzir njezinu želju da ostane u svom stanu u [adresa], tužitelj odgovara nejasno, jer naprosto ne zna kako je zapravo njegova majka, što potkrepljuje iskazom da su odnosi njega i majke "toplo-hladni", njegov iskaz je u kontradiktornosti s iskazom tuženika, a i Hrvatskog zavoda za socijalni rad i policije. Jedino što je tužitelj postigao ovom tužbom jest da je svoju majku uzrujao tako da je ista čak završila u bolnici jer noć prije svog saslušanja na sudu nije mogla spavati već je šetala po stanu, upala i natukla rebra.

14. g. Sud u cijelosti, a svakako nakon saslušanja tužitelja, smatra iskaz prvotužene istinitim dan na ročištu 6. veljače 2026. Sud također smatra isitnim iskaz i drugotuženika dan na ročištu 21. svibnja 2026. kada je iskazao da je prvotužena nazvala sina kako bi mu rekla da je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da stan više nije njezin, a nije povjerovao tužitelju da mu majka nije rekla da je sklopila takav Ugovor, naprosto jer je ova tužba upravo dokaz da je tužitelj znao da je njegova majka, ovdje prvotužena sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i iz tog razloga ustao je sa zahtjevom da sud takav Ugovor proglasi ništetnim.

15. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, 107/25 - dalje: OT-e), a prema vrijednosti predmeta spora od 36.550,00 eura. Tako je tuženicima priznat trošak sastava odgovora od 5. ožujka 2025. u iznosu od 1.056,00 eura, po Tbr. broj 8/1 i 40. OT-e za odgovor na tužbu u iznosu od 1.161,60 eura, po Tbr. 36/3 OT-e za pribavu dokumentacije u iznosu od 55,00 eura, pristupa na ročište 6. veljače 2026. po Tbr. 9/1 i 40 OT-e u iznosu od 1.161,60 eura, sastava podneska od 9. travnja 2026. po Tbr. 8/1 i 40 OT-e u iznosu od 1.161,60 eura, sastava podneska od 15. svibnja 2026. po Tbr. 8/1 i 40 OT-e u iznosu od 1.161,60 eura, pristupa na ročište 21. svibnja 2026. po Tbr. 9/1 i 40. OT-e u iznosu od 1.161,60 eura, PDV-a po Tbr. 46. OT-e u iznosu od 1.729,75 eura, što sveukupno iznosi 8.639,75 eura. Odbijaju se tuženici za naknadom troška po Tbr. 35 OT-e konferencije sa strankama u iznosu od 110,00 eura s pripadajućim PDV-om jer nisu podnijeli dokaz sudu o postojanju takvog troška.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Tanja Marušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste na e-oglasnoj ploči. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u 3 istovjetna primjerka. Rok za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude računa se od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. RG

2. Igor Golovrški, mag.iur., odvjetnik u ZOU Igor Golovrški, mag.iur i HG, mag.iur. u [adresa]