REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-523/2026-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: UG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2 A, protiv tuženika: Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 5. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog opunomoćenika i tuženikove opunomoćenice po zaposlenju, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 55.617,20 EUR / 419.047,81 HRK, zajedno sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos:

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. rujna 2012. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. listopada 2012. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. studenoga 2012. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.545,00 HRK od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 7.106,64 EUR / 53.544,99 HRK od 1. veljače 2013. do isplate i

- 5.870,70 EUR / 44.232,82 HRK od 1. ožujka 2013. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 829,52 EUR / 6.250,00 HRK, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2016. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 14.560,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu neposredno 6. lipnja 2018. (list 1), u kojoj se navodi da je tužitelj imao tražbinu od svog poslodavca Konstruktor-Inženjering d.d., Split, te je radi naplate istoga ishodio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016., kojim je tražbina koju je Konstruktor-Inženjering d.d., Split, imao prema tuženiku prenesena na tužitelja. Citirano rješenje je postalo pravomoćno, s obzirom da je drugostupanjski sud odbio žalbu ovršenika. Na kraju, doneseno je i rješenje o obustavi ovrhe. Tužitelj se je po prijenosu obratio tuženiku radi podmirenja predmetne tražbine, ali je tuženik odbio istu podmiriti neosnovano se pozivajući na formalnosti. Tuženik nikada nije sporio predmetni dug prema Konstruktor-Inženjering d.d., Split, pa se očekuje da se u tom dijelu neće trebati posebno dokazivati, pored činjenice što je u samom prijedlogu za ovrhu dostavljen Sporazum temeljem kojeg je tuženik potvrdio ovršeniku postojanje duga. Tražbina je prenesena u iznosu 425.297,81 kn sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos:

- 53.545,00 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 53.545,00 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- 53.545,00 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

- 53.545,00 kn od 1. studenoga 2012. do isplate,

- 53.545,00 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 53.545,00 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 53.544,99 kn od 1. veljače 2013. do isplate i

- 44.232,82 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

kao i radi naplate troškova istog ovršnog postupka u iznosu 6.250,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja istog rješenja o ovrsi. S obzirom da je sada tužitelj vjerovnik, a tuženik dužnik predmetne tražbine do gornjeg iznosa, te da tuženik još uvijek nije dobrovoljno ispunio predmetnu tražbinu, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatit tužbeni zahtjeva za isplatu iznosa 425.297,81 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i iznosa 6.250,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2016., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. U odgovoru na tužbu se navodi da tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016., određen prijenos tražbine koju Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ima prema tuženiku. Predmetnim rješenjem o ovrsi određena je ovrha pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ima prema svom dužniku Hrvatskim autocestama d.o.o., Zagreb, tako što se ovršenikovom dužniku zabranjuje da tu tražbinu ispuni ovršeniku, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže s njom i sa zalogom koji je dan za njezino osiguranje. Pljenidbom je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, stekao založno pravo na ovršenikovoj tražbini. Istim rješenjem, sukladno odredbi čl. 181. st. 1. Ovršnog zakona, pozvan je tuženik da se u roku osam dana od dana zaprimanja rješenja, očituje priznaje li zaplijenjenu tražbinu i u kojem novčanom iznosu te je li voljan namiriti ju, kao i je li njegova obveza da podmiri tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze. Tuženik, kao ovršenikov dužnik, u cijelosti je postupio prema predmetnom rješenju o ovrsi. Naime, podneskom od 16. prosinca 2017. tuženik se očitovao o postojanju tražbine ovršenika Konstruktor- Inženjeringa d.d., Split, o datumima dospijeća, kao i činjenici da je tuženik, kao ovršenikov dužnik u odnosu na istu tražbinu već ranije odnosno 9. studenog 2016., primio rješenje o ovrsi istog suda, posl. broj Ovr-5277/16-2 od 8. studenog 2016., kojim je u korist ovrhovoditelja Colas Hrvatska d.d. određena ovrha pljenidbom umjesto isplate iznosa 2.536.266,76 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2011. do isplate, iznosa 183.797,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2012. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu 41.712,50 kn. Sukladno rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016., kao i ranije primljenom rješenju o ovrsi istog suda posl. br. Ovr- 5277/16-2 od 8. studenog 2016., a kojim rješenjima je određena ovrha pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ima prema svom dužniku Hrvatskim autocestama d.o.o., Zagreb, tuženik nije izvršio isplatu predmetne tražbine ovršeniku. Tuženik ističe da je primio više dopisa kojima ga je tužitelj pozivao na isplatu zaplijenjene tražbine na njegov račun ili račun tadašnjeg opunomoćenika, unatoč tome što se za to nisu ispunile zakonske pretpostavke. Tužiteljevo tumačenje da je predmetnim rješenjem o ovrsi, ovrha određena i samim prijenosom tražbine na određeni račun, je pravno promašeno. Iz izreke rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena u formulaciji iz prijedloga za ovrhu, razvidno je da je ovrha određena pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ima prema svom dužniku Hrvatskim autocestama d.o.o., Zagreb, tako što se ovršenikovom dužniku zabranjuje da tu tražbinu ispuni ovršeniku. Dakle, predmetnim rješenjem o ovrsi, ovrha nije određena na način da je osim pljenidbe određen i prijenos predmetne tražbine na određeni račun. Toč. III. predmetnog rješenja o ovrsi određena je samo vrsta prijenosa tražbine, ali ne i sam prijenos tražbine. Naime, odredbom čl. 184. st. 2. Ovršnog zakona propisano je da je ovrhovoditelj dužan već u ovršnom prijedlogu zatražiti da se tražbina na njega prenese radi naplate ili umjesto naplate te da o vrsti prijenosa sud odlučuje rješenjem o ovrsi. Dakle, nadležni sud rješenjem o ovrsi kojim je u toč. I. odredio predloženu ovrhu pljenidbom novčane tražbine, prihvatio je prijedlog ovrhovoditelja kojim je zatražena vrsta prijenosa umjesto isplate (toč. III. rješenja). Navedeno tumačenje potvrđuje i odredba čl. 184. st. 4. Ovršnog zakona kojom je propisano da će se o ovrsi ili posebnom rješenju o prijenosu pozvati ovršenikov dužnik da dužni iznos položi kod suda uplatom na određeni račun i da o tom obavijesti sud. Sukladno Ovršnom zakonu, u odgovorima na pozive tužitelja za isplatom zaplijenjene tražbine, tuženik se očitovao da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za isplatu zaplijenjene tražbine, budući da tuženik kao ovršenikov dužnik nije zaprimio rješenje o prijenosu. Na isti način tuženik se očitovao i na poziv suda da se očituje je li u predmetnom ovršnom postupku postupio sukladno rješenju o ovrsi. U prilog shvaćanja tuženika da temeljem predmetnog rješenja o ovrsi nije nastala obveza tuženika da kao ovršenikov dužnik isplati zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, ili na račun njegova tadašnjeg opunomoćenika, govori i činjenica da predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži uputu kojom sud ovršenikovom dužniku nalaže isplatu zaplijenjene tražbine izvršiti na određeni račun. Pored navedenog, tuženik je također istaknuo i da je ispunjenje njegova zahtjeva uvjetovano obvezom tuženika da postupa u ovršnom postupku koji se kod istog suda vodi pod posl. broj Ovr-5277/16, a o kojoj činjenici se tuženik pravovremeno očitovao, sukladno čl. 181. st. 1. Ovršnog zakona. U predmetnom ovršnom postupku, tuženik kao ovršenikov dužnik podneskom od 8. lipnja 2017. zatražio je od nadležnog suda obavijest o tome je li ovrhovoditelj, sukladno odredbi čl. 174. st. 2. Ovršnog zakona, podnio prijedlog za prijenos tražbine odnosno jesu li se temeljem odredbi čl. 174. st. 3. Ovršnog zakona ispunili uvjeti za obustavu ovrhe. Traženu obavijest nadležni sud nije dostavio tuženiku, kao ovršenikovom dužniku. Nadalje, netočno tužitelj navodi da je nadležni sud donio rješenje o obustavi ovrhe. Po žalbi ovršenika protiv rješenja kojim je sud utvrdio da je ovrha dovršena, Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr-486/18 je predmet vratio na ponovno odlučivanje. Rješenjem od 23. travnja 2018. prvostupanjski sud je odredio prekid postupka zbog činjenice da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak. Pored naprijed iznijetog ističe se da je prijedlog za otvaranjem stečajnog postupka nad ovršenikom: Konstruktor-Inženjering d.d., Split, podnesen 4. svibnja 2016. dok je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio 21. studenog 2016. Odredbom čl. 168. Stečajnog zakona propisano je da ako stečajni vjerovnik tijekom posljednjih 60 dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga sudskom ili izvansudskom ovrhom ili prisilnim sudskim osiguranjem stekne koje razlučno pravo ili slično pravo koje ulazi u stečajnu masu, to pravo otvaranjem stečajnog postupka prestaje, odnosno postupak u tijeku se obustavlja. Slijedom navedenog, ističe se da zbog činjenice da je nad Konstruktor-Inženjering d.d., Split, otvoren stečajni postupak, namirenje ovrhovoditelja temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016. predstavljalo bi povredu naznačene odredbe Stečajnog zakona. Predlaže se da odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud donio presudu posl.br. P-2946/2018-43 od 25. svibnja 2023. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 55.617,20 EUR / 419.047,81 HRK sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 829,52 EUR / 6.250,00 HRK sa zateznim kamatama od 7. prosinca 2016 (toč. II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.860,91 EUR / 59.228,00 HRK sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2023.

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-218/2024-3 od 16. prosinca 2025. usvojena je tuženikova žalba te ukinuta potonja prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje

4. Na prijedlog tuženika je o predmetnoj parnici, u smislu čl. 211.ZPP-a., obaviješten Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju, Split, koji je isto primio 13. travnja 2026., no, na isto se nije očitovao.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, protiv ovršenika Konstruktor-Inženjering d.d., Split, radi naplate novčane tražbine u bruto iznosu 419.047,81 kn i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama, koji je 21. studenog 2016. primljen kod Općinskog suda u Splitu (list 4-8, 72-74), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, protiv ovršenika Konstruktor-Inženjering d.d., Split, obračunske listove, FINA-ine obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje zbog nedostatka uplata doprinosa (list 9-39), potvrdu Ministarstva financija, od 25. listopada 2006. (list 40), obračun neisplaćene dospjele plaće, od 22. rujna 2016. (list 41), prijedlog za otvaranje stečajnog postupka za dužnika Konstruktor-inženjering d.d., Split, primljen kod Trgovačkog suda u Splitu 6. svibnja 2016. (list 42 i 43), rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-1196/16 od 28. listopada 2016. (list 44 i 45), FINA-inu potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava (list 46), popratni dopis Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, od 5. listopada 2016. uz prijedlog Sporazum (list 47-51), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr- 5788/16-2 od 7. prosinca 2016., odnosno rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-Ovr-106/17-3 od 17. ožujka 2017., rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5766/16-17 od 8. prosinca 2017. o dovršetku ovrhe (list 52 i 58, 71 i poleđina), tužiteljev dopis od 4. svibnja 2017. naslovljen na Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb (list 59 i 60), podnesak ovršenikovog dužnika od 16. prosinca 2016., s povratnicom (list 75 i 76), prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Colas Hrvatska d.d., Varaždin, protiv ovršenika Konstruktor-Inženjering d.d., Split, primljen kod Općinskog suda u Splitu, 14. listopada 2016. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5277/16-2 od 8. studenoga 2016., uz otvorene stavke po računima, uz poziv tužitelja na hitno postupanje po rješenju od 16. prosinca 2016. i odgovor na isto od 23. prosinca 2016. uz povratnicu (list 77-82/poleđina), zaključak, podneske ovršenikovog dužnika te tužiteljev poziv tuženiku na postupanje i odgovor na isto, te rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16 od 23. travnja 2018. i rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St- 1196/16 od 16. studenoga 2017. (list 83-96), tužiteljev dopis-poziv na postupanje, od 29. ožujka 2017., naslovljen na tuženika (list 102-104), popratni dopis Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, od 30. kolovoza 2019. i priklopljeni odnosni spis predmeta posl. br. Ovr-490/19, u koji je obavljen uvid na ročištu 24. listopada 2019. (list 127 i 128), tužiteljevu prijavu tražbine u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju, Split, i rješenje (djelomično) Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-1196/16 od 19. travnja 2018., uz izvatke prometa (list 130-139), presudu Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-398/18 od 29. ožujka 2019. i odnosnu presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-252/19-3 od 18. rujna 2019. (list 140-146) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 28. listopada 2020. predao pisani nalaz i mišljenje (list 152-154) te 24. rujna 2021. predao pisanu dopunu istoga, kao očitovanje na tuženikove primjedbe, uz izvatke prometa (list 177-181).

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim te uvidom u priložene isprave.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu, s obzirom na prijenos tražbine tužiteljevog poslodavca na tužitelja, kao radnika, prema tuženiku.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u popratni dopis Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, od 30. kolovoza 2019. i priklopljeni odnosni spis predmeta posl. br. Ovr- 490/19, u koji je obavljen uvid na ročištu 24. listopada 2019. (list 127 i 128), utvrđeno je da je isti postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Imotskom, po prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave, koji je podnesen 23. studenoga 2016., primljen 24. studenoga 2016., ovrhovoditelja: UG, ovdje tužitelja, protiv ovršenika: Konstruktor-Inženjering d.d., Split, radi naplate novčane tražbine u iznosu 419.047,81 kn, s osnove neisplaćene plaće ovrhovoditelja u bruto iznosu i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama, te da je prihvaćen isti prijedlog i 7. prosinca 2016. donijeto rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-5788/16-2, kojim je određena predložena ovrha i određeni troškovi postupka ovrhovoditelju u iznosu 6.250,00 kn. Podneskom od 22. prosinca 2016. prijavljuje se u istom postupku ovršenikov dužnik:

Hrvatske autoceste d.d., Zagreb, ovdje tuženik. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-106/17-3 od 17. ožujka 2017. odbijena je kao neosnovana žalba i dopuna žalbe ovršenika i potvrđeno potonje rješenje o ovrsi od 7. prosinca 2016. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-2561/18-2 od 24. srpnja 2018. odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-5788/16 od 23. travnja 2018., kojim je utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvan stečajni upravitelj ovršenika preuzeti postupak. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-4084/18-2 usvojena je ovršenikova žalba i ukinuto rješenje prvostupanjskog suda posl. br. Ovr- 5788/16-17 od 8. prosinca 2017., kojim je utvrđen dovršetak ovrhe te je predmet vraćen istome sudu na ponovno odlučivanje. Naposljetku, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-1310/19-2 od 3. svibnja 2019. usvojena je kao osnovana ovrhovoditeljeva žalba i ukinuto prvostupanjsko rješenje posl. br. Ovr-383/19-4 od 15. veljače 2019., kojim je obustavljena ovrha.

Ujedno iz odnosnog prijedloga za ovrhu proizlazi da je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, predložio određenje ovrhe pljenidbom novčane tražbine koju Konstruktor- Inženjering d.d., Split, ima prema svom dužniku, ovdje tuženiku, u navedenom iznosu te zabranom tuženiku ispuniti istu tražbinu ovršeniku te da se tražbina prenosi na ovrhovoditelja umjesto isplate (čl. 184. i 195. OZ) i da ovrhovoditelj stječe pljenidbom založno pravo na ovršenikovoj tražbini (čl. 176. st. 3. OZ).

9. Uvidom u tuženikov popratni dopis od 5. listopada 2016. i priloženi prijedlog Sporazuma i prilog 1 (list 47-51) utvrđeno je da tuženik priznaje da na temelju izvedenih izvantroškovničkih radova postoji osnovana tražbina izvođača, među inim, i Konstruktor-Inženjering d.d. u iznosu 9.542.346,59 kn.

10. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, predanog 28. listopada 2020. (list 152-154), utvrđeno je da isti nalazi da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, radi naplate tražbine s osnove neisplaćene plaće, koje ima kod svog poslodavca i ovršenika Konstruktor-Inženjering d.d., Split, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-1310/19-2 od 3. svibnja 2019., kojim je usvojena kao osnovana ovrhovoditeljeva žalba i potvrđeno već ishođeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-5788/16 od 23. travnja 2018., a kojim je tražbina koju je poslodavac, ovršenik, imao prema tuženiku, ovršenikovom dužniku, prenesena na tužitelja. Utuženo razdoblje od lipnja 2012. do siječnja 2013. odnosi se na tražbinu s osnove neisplaćene plaće. Tužitelj UG je svoju tražbinu, koje je obuhvaćeno rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16 prijavio u stečaj. Tražbina mu je djelomično priznata te je sukladno tome izvršena i djelomična uplata. Uvidom u spis predmeta i priložene isprave utvrđeno je:

- prijava tražbine u stečajnom postupku u ukupnom iznosu 630.801,01 kn, koja je ujedno i tražbina iz predmeta posl. br. Ovr-5788/16;

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 19. travnja 2018. o utvrđenim i osporenim tražbinama prvog višeg isplatnog reda posl. br. St-1196/16 u kojem je ovdje tužitelju, kao vjerovniku, osporen iznos s kamatama od 273.189,99 kn, a koji predstavlja prijavu tražbine Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, na ime doprinosa i poreza, te koja je Poreznoj upravi priznata u cijelosti. Ministarstvo financija-Porezna uprava izdalo je i potvrdu 25. listopada 2016. kojom se potvrđuje obračun poslodavca Konstruktor-Inženjering d.d., Split, za tužitelja UG te koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak u iznosu 228.273,51 kn (bez kamata);

- rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 19. travnja 2018. o utvrđenim i osporenim tražbinama prvog višeg isplatnog reda posl. br. St-1196/16 u kojem je tužitelju priznat u prvom višem isplatnom redu iznos tražbine od 357.611,02 koji predstavlja neto utvrđenu tražbinu s kamatama i datumom dospijeća koje teče od 18. studenoga 2016., odnosno od datuma prijedloga za ovrhu;

- izvaci prometa Imex banke d.d., Split, koje predstavljaju evidenciju izvršenih isplata tužitelju u iznosu 35.761,10 kn od 7. studenoga 2018. te iznosa 16.092,50 kn od 23. kolovoza 2019., odnosno ukupan iznos izvršene djelomične isplate od 51.853,60 kn;

- rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-5788/16-2 kojim je određena ovrha te troškovi postupka ovrhovoditelju u iznosu 6.250,00 kn i datumom dospijeća koje teče od 7. prosinca 2016., odnosno od datuma donošenja rješenja o ovrsi.

Shodno tome, nakon uvida u predmetni spis, rekapitulirano proizlazi sljedeće:

- pravomoćno priznata tražbina tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju, Split iznosi 357.611,02 kn;

- tužitelju je dosadašnjim diobama stečajne mase ukupno isplaćen iznos 51.853,60 kn, i to: 7. studenoga 2018. iznos 35.761,10 kn (I. dioba) i 23. kolovoza 2019. iznos 16.092,50 kn (II. dioba), nakon čega preostaje nepodmirena tražbina tužitelja u iznosu 305.757,42 kn, dok je podneskom od 21. siječnja 2020. tuženik naveo kako je tužitelju u III. diobi u stečajnom postupku nad Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju, Split, isplaćen daljnji iznos 16.092,50 kn, no za isto u spisu predmeta nema dokaza. Slijedom navedenog, vještak je, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, mišljenja da preostala nepodmirena (u stečajnom postupku pravomoćno utvrđena) tražbina tužitelja iznosi 305.757,42 kn, a ako sud utvrdi kako je tužitelj iz stečajnog postupka namiren u daljnjem iznosu 16.092,50 kn, tada preostala nepodmirena tražbina tužitelja iznosi 289.664,92 kn.

11. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja navedenog financijskog vještaka, predanog 24. rujna 2021., kao očitovanje na tuženikove primjedbe, uz izvatke prometa (list 177-181), utvrđeno je da isti vještak nalazi da se tuženik podneskom od 8. siječnja 2021. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka stavljajući primjedbe u dijelu koji se odnosi na utvrđenje III. diobe i utvrđenja preostalog iznosa nepodmirene tražbine, tj. tuženik navodi kako vještak nije uzeo u obzir da je Konstruktor-Inženjering d.d., Split, dodatno tužitelju isplatio iznos 27.893,66 kn na ime III. i IV. diobe, i to: iznos 16.092,50 kn (III. dioba) plaćen 23. prosinca 2019. i iznos 11.801,16 kn (IV. dioba) plaćen 30. prosinca 2020. U odgovoru na navedeno, vještak navodi kako u trenutku izrade osnovnog nalaza i mišljenja od 26. listopada 2020., u spisu predmeta nisu bile priložene potvrde o predmetnim isplatama, te isto nije bilo moguće uzeti u obzir. Tuženik je tek 21. rujna 2021., na zahtjev vještaka, dostavio izvatke prometa Imex banke d.d., Split, koje prestavljaju evidenciju izvršenih isplata tužitelju i to 30. prosinca 2020. iznosa 11.801,16 kn i 23. prosinca 2019. iznosa 16.092,50 kn. Uzimajući u obzir dodatno dostavljene isprave, koje se dostavljaju uz istu dopunu, te utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja, rekapitulirano proizlazi sljedeće:

- pravomoćno priznata tražbina tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju, Split, iznosi 357.611,02 kn (izvadak iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama prvog višeg isplatnog reda posl. br. St-1196/16, list 132 do 136);

- tužitelju je dosadašnjim diobama stečajne mase Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ukupno isplatilo iznos 79.747,26 kn i to:

- 7. studenoga 2018. iznos 35.761,10 kn (I. dioba),

- 23. kolovoza 2019. iznos 16.092,50 kn (II. dioba),

- 23. prosinca 2019. iznos 16.092,50 kn (III. dioba) i

- 30. prosinca 2020. iznos 11.801,16 kn (IV. dioba),

nakon čega preostaje nepodmirena tražbina tužitelja u iznosu 277.863,76 kn. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, isti vještak je mišljenja da preostala nepodmirena (u stečajnom postupku pravomoćno utvrđena) tražbina tužitelja iznosi ukupno 277.863,76 kn.

12. Navedeni pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i pisana dopuna istoga, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, to tim više što na isti stranke nisu imale primjedbe u odnosu na matematički izračun, niti se je ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

13. Sud nije izvodio daljnje dokaze, poglavito predložene po tuženiku, jer isti tuženikov dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, pa tako nije posebno cijenio dokaze koje prilaže u prilog svojih tvrdnji niti praksu, odnosno odredbe na koje se poziva. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta od 24. listopada 2021. u svezi pripremnog ročišta od 12. prosinca 2018. prihvaćeni su dokazni prijedlozi koji su mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I. i II.). Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP).

14. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), kao i odredbe čl. 176. st. 3., 184. i 195. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), poglavito. Tako je odredbama čl. 80.-89. ZOO-a uređen institut ustupa tražbine (cesija), s time da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Sukladno zakonskim odredbama, za valjanost ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika (Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revt-3/07, od 6. ožujka 2007., Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004. i Rev-1559/01. od 12. rujna 2001.). Valja reći da je ugovor o ustupu tražbine (cesiji) dvostranoobvezni pravni odnos koji uređuje prijenos tražbine sa starog vjerovnika na novog, dakle samo su dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetnu tražbinu.

15. Tuženikovi navodi, u bitnome se svode, da je predmetnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016., određena pljenidba, ali ne i prijenos novčane tražbine koju ovršenik Konstruktor-Inženjering d.d., Split, ima prema svom dužniku, ovdje tuženiku, pa da stoga nije isplatio tuženiku predmetnu tražbinu.

16. Odlukom višeg suda upire se na odlučne činjenice je li od značaja i od kakvog je značaja otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljevim dužnikom, je li tuženikova tražbina prema tužiteljevu poslodavcu ušla u stečajnu masu, kao i je li to i od kakvog značaja za ovaj postupak, kao i činjenice da je u stečajnom postupku nad tužiteljevim dužnikom dio utužene tražbine pravomoćno osporen, a dio namiren.

17. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016. određena je ovrha pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik Konstruktor- Inženjering d.d., Split, ima prema društvu Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, uz zabranu ovršenikovom dužniku da tražbinu ispuni ovršeniku te zabranu ovršeniku da tom tražbinom raspolaže. U izreci rješenja izričito je navedeno da je pljenidba provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku sukladno čl. 176. st. 2. Ovršnog zakona, te je nadalje određeno da se tražbina prenosi na ovrhovoditelja umjesto isplate sukladno čl. 184. i 195. Ovršnog zakona. Iz sadržaja izreke jasno proizlazi da sud nije odredio osiguranje tražbine radi naplate, već je izričito odredio prijenos tražbine na ovrhovoditelja umjesto isplate. Prema sustavu Ovršnog zakona, pljenidba predstavlja pravni mehanizam kojim se tražbina individualizira i izdvaja iz slobodnog raspolaganja ovršenika, dok prijenos umjesto isplate predstavlja konačni pravni učinak ovrhe na tražbini, kojim dolazi do promjene vjerovnika. Prijenos tražbine umjesto isplate ima učinak prisilne cesije: ovrhovoditelj postaje nositelj zaplijenjene tražbine u visini svoje tražbine, dok ovršenik gubi ovlast raspolaganja istom tražbinom. Navedeno rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno te pravomoćno određeni prijenos tražbine proizvodi učinke prema svim sudionicima pravnog odnosa. U ovom postupku ne odlučuje se ponovno o dopuštenosti niti valjanosti prijenosa, već se odlučuje o ispunjenju već prenesene tražbine. Slijedom toga, pitanje pravne prirode prijenosa ne može se ponovno otvarati kao prethodno pitanje, već se mora polaziti od učinka pravomoćnog ovršnog rješenja. Zabrana isplate ovršeniku i zabrana raspolaganja tražbinom dodatno potvrđuju da je riječ o prijenosu, a ne o osiguranju. Odredba o stjecanju založnog prava pljenidbom predstavlja zakonsku posljedicu pljenidbe i to s obzirom da je u ovako predviđenom ovršnom postupku pljenidba dovršena već samom dostavom rješenja, ali ne dovodi u pitanje izričito određeni prijenos tražbine na novog vjerovnika. Naime, nakon što je prijenos određen, založno pravo nema samostalni značaj, jer ovrhovoditelj više ne ostvaruje pravo na tuđoj tražbini, već postaje njezin nositelj.

U ovom slučaju odlučujući pravni učinak nije stjecanje osiguranja, već prijenos tražbine koji je izričito određen izrekom rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, pravna priroda instituta određenog rješenjem o ovrsi od 7. prosinca 2016. je prijenos tražbine umjesto isplate (prisilna cesija), a ne stjecanje razlučnog prava radi osiguranja naplate. Nadalje, odredba čl. 168. Stečajnog zakona uređuje prestanak razlučnih ili sličnih prava stečenih sudskom ili izvansudskom ovrhom u određenom vremenskom razdoblju prije otvaranja stečajnog postupka, pod pretpostavkom da se radi o pravima na imovini koja ulazi u stečajnu masu. No, bitna pretpostavka primjene navedene odredbe je postojanje razlučnog prava na imovini stečajnog dužnika. U ovom slučaju, međutim, rješenjem o ovrsi je izričito određen prijenos tražbine na ovrhovoditelja umjesto isplate. Takav prijenos ima učinak promjene vjerovnika, odnosno prisilne cesije, pri čemu zaplijenjena tražbina u prenesenom opsegu prestaje biti imovina ovršenika. Slijedom toga, predmetna tražbina u dijelu u kojem je prenesena na ovrhovoditelja ne može se smatrati imovinom koja ulazi u stečajnu masu, budući da ovršenik u tom dijelu više nije nositelj tražbine. U takvom pravnom slučaju ne radi se o opstanku ili prestanku razlučnog prava na imovini stečajnog dužnika, već o već izvršenom prijenosu tražbine. Naime, Stečajni zakon ne predviđa retroaktivno poništenje već izvršenog prijenosa tražbine, već isključivo prestanak razlučnih prava na imovini koja je ostala u vlasništvu stečajnog dužnika. Dodatno, pljenidba je, sukladno čl. 176. st. 2. Ovršnog zakona, dovršena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku, čime je prijenos tražbine proizveo učinke prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka. U trenutku otvaranja stečaja ovršenik u prenesenom dijelu više nije bio nositelj predmetne tražbine, pa ista nije mogla ući u stečajnu masu. Stoga, u okolnostima ovog slučaja, pretpostavke za primjenu čl. 168. Stečajnog zakona nisu ispunjene.

U stečajnom postupku nad Konstruktor-Inženjering d.d., Split, tužitelj je prijavio ukupnu tražbinu u iznosu 630.801,01 kn (glavnica i kamate). Iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama proizlazi da je iznos 273.198,99 kn osporen tužitelju te priznat Republici Hrvatskoj na ime doprinosa, poreza i pripadajućih kamata, dok je iznos 357.611,02 kn pravomoćno priznat tužitelju. Od priznate tražbine tužitelju je kroz četiri diobe stečajne mase ukupno isplaćeno 79.747,26 kn, pa preostala nepodmirena tražbina iznosi 277.863,76 kn. Taj iznos utvrđen je financijskim vještačenjem i nije osporen u pogledu matematičkog izračuna. Tuženik u ovom postupku dovodi u vezu iznos 273.198,99 kn (priznat Republici Hrvatskoj) i iznos 277.863,76 kn (preostala nepodmirena tražbina tužitelja), sugerirajući njihovu podudarnost ili preklapanje. Takvo poistovjećivanje nije utemeljeno ni činjenično ni pravno. Naime, riječ je o iznosima koji proizlaze iz različitih pravnih osnova i odnose se na različite vjerovnike: iznos 273.198,99 kn predstavlja javnopravnu obvezu poslodavca (doprinosi i porezi), koja je u stečajnom postupku priznata Republici Hrvatskoj i iznos 277.863,76 kn predstavlja dio tražbine tužitelja koji mu je pravomoćno priznat, a nije namiren kroz provedene diobe. Njihova brojčana blizina posljedica je strukture bruto plaće, koja uključuje i davanja iz i na plaću, ali ta okolnost ne stvara identitet tražbina niti dovodi do dvostruke naplate.

18. Slijedom svega navedenog, razvidno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 7. prosinca 2016. pravomoćno određen prijenos tražbine umjesto isplate, čime je predmetna tražbina u prenesenom dijelu izašla iz imovine ovršenika prije otvaranja stečajnog postupka. Posljedično, ista nije mogla ući u stečajnu masu niti su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 168. Stečajnog zakona. Istovremeno, iz isprava stečajnog postupka i nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi jasno razgraničenje između dijela tražbine priznatog Republici Hrvatskoj na ime javnopravnih davanja i dijela tražbine pravomoćno priznatog tužitelju, kao i iznosa djelomičnih namirenja i preostalog nepodmirenog dijela. Glede toga ne postoji nikakvo preklapanje niti dvostruka naplata, već jasno računovodstveno i pravno razgraničenje tražbina. Dakle, predmet ovog postupka nije razlučno pravo niti raspodjela stečajne mase, već ispunjenje već prenesene tražbine na temelju pravomoćnog ovršnog rješenja.

19. Zaključno se ističe da je predmet ovog postupka ispunjenje već prenesene tražbine, a ne njezino utvrđenje niti raspodjela u stečaju. Pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-5788/16 od 7. prosinca 2016. je određen je prijenos tražbine umjesto isplate čime tužitelj stupio na mjesto vjerovnika. Takav prijenos ima učinak prisilne cesije pa predmetna tražbina u prenesenom dijelu više ne predstavlja imovinu ovršenika. Slijedom toga neosnovan je prigovor tuženika o primjeni čl. 168. Stečajnog zakona budući da se ta odredba odnosi na razlučna prava na imovinu dužnika, dok se u ovom slučaju radi o već izvršenom prijenosu tražbine.

20. Dovodeći u svezu ovako izvedene dokaze, poglavito pisane dokaze, utvrđeno je da je tužitelj u stečajnom postupku koji se vodi nad Konstruktor-Inženjering d.d., Split, prijavio tražbinu u iznosu 630.801,01 kn, koja obuhvaća glavnicu u iznosu 419.047,81 kn, dakle glavnica u predmetnoj ovrsi i kamate u iznosu 211.753,20 kn, dok je od ukupno prijavljene tražbine tužitelja u iznosu 630.801,01 kn, u stečajnom postupku osporen iznos 273.198,99 kn, a koji je u istom stečajnom postupku priznat Republici Hrvatskoj, Porezna uprava, Područni ured Split, temeljem prijave tražbine od 19. siječnja 2018., tj. isti iznos 273.198,99 kn priznat je Republici Hrvatskoj u ime doprinosa i poreza iz plaće i na plaću, te kamata, a što obuhvaća iznos 228.273,51 kn na ime doprinosa i poreza te iznos 44.916,48 kn na ime kamata na potonji iznos. Nadalje, proizlazi da tuženik nije osporavao tužitelju prijenos tražbine Konstruktor-Inženjering d.d., Split, kao tužiteljevog poslodavca, na tužitelja, kao ovrhovoditelja u navedenom ovršnom predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16, a koju tražbinu je tužiteljev poslodavac imao prema tuženiku, i to u ukupnom iznosu 425.297,81 kn, od toga iznosa 419.047,81 kn s osnove obračunskih listova za tužitelja za razdoblje lipanj 2012.-siječanj 2013. sa zateznim kamatama od 1-og dana za prethodni mjesec dospijeća plaća i daljnjeg iznosa 6.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2016., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, a radi naplate koje novčane tražbine je izdano rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16-2 od 7. prosinca 2016.

21. Međutim, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je predmetnu prenesenu tražbinu u ukupnom iznosu 56.446,72 EUR / 425.297,81 kn sa zateznim kamatama isplatio tužitelju, kao novom vjerovniku.

22. Ujedno, u pravu je tužitelj kada ističe da tuženik neosnovano osporava osnovanost predmetne tužiteljeve tražbine kada ističe da je iznos 277.863,76 kn, dobiven dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću istovjetan iznosu 273.198,99 kn, a koji se odnosi na doprinose i poreze iz plaće i na plaću te da je navedena tražbina priznata u stečajnom postupku-Republici Hrvatskoj, Porezna uprava, Područni ured Split, temeljem prijave tražbine od 19. siječnja 2018. Naime, činjenica je li Republika Hrvatska, Porezna uprava, Područni ured Split, već naplatila ili će tek naplatiti u stečajnom postupku koji se vodi nad Konstruktor-Inženjering d.d. u stečaju glede iznosa 273.198,99 kn na ime doprinosa i poreza iz plaće i na plaću, te kamata na naveden iznose nisu od odlučnog utjecaja rješenje predmetnog spora. Naprotiv, odredbom čl. 433.a st.1. ZPP-a je propisano da kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je i utužiti u istom iznosu, s time da st. 2. istog članka propisuje da će primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz st. 1. ovoga čl. sud dostaviti i poreznoj upravi.

23. Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva, dok visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz navedenih isprava, poglavito prijedloga za ovrhu i odnosnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, posl. br. Ovr-5788/16-2 od 7. prosinca 2016., kao i dospijeće svake pojedine mjesečne tražbine plaće u bruto iznosu i odmjerenih ovršnih troškova, pa tako tužitelj osnovano zahtijeva isplatu ukupnog iznosa 55.617,20 eur / 419.047,81 kn, sa zateznim kamatama kako se zahtijevaju na pojedine mjesečne iznose plaće u bruto iznosu i to od 1-og dana za prethodni mjesec dospijeća, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, s obzirom na čl. 84. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) koji određuje da naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, kao i za odmjereni ovršni trošak u iznosu 6.250,00 kn od dana donošenja rješenja o ovrsi. Stoga je valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, kako je odlučeno pod toč. I. i II. izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr. 50. OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. OT).

25. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 31. srpnja 2018., 6. rujna 2019., 7. siječnja 2021., 14. listopada 2021. i 22. prosinca 2021., ali ne više od sveukupno četiri takva obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. prosinca 2018. i 24. listopada 2019. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 1.000,00 EUR i zastupanja na ročištu 25. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu 1.000,00 EUR, te sastava podneska od 24. veljače 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 10. ožujka 2026. i 5. svibnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), dakle ukupno u iznosu 11.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (2.750,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu zahtijeva u iznosu 610,92 EUR / 4.603,00 kn. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u zahtijevanom iznosu 199,08 EUR / 1.500,00 kn. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 14.560,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

26. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava podneska predanog na ročištu 12. prosinca 2018., 26. srpnja 2019., 7. studenoga 2019., 21. siječnja 2020., 5. studenoga 2020., 8. siječnja 2021. i 17. studenoga 2021., ali ne više od sveukupno četiri takva obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) i te zastupanja na ročištima 12. prosinca 2018. i 24. listopada 2019. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 995,42 EUR / 7.500,00 kn i zastupanja na ročištu 25. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu 995,42 EUR / 7.500,00 kn, dakle ukupno u iznosu 37.500,00 kn, uvećanog za PDV 25% (9.375,00 kn), odnosno ukupno u iznosu 6.221,38 EUR / 46.875,00 kn. Ujedno je valjalo priznati trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu 1.866,41 EUR uvećan za PDV 25% (466,60 EUR) odnosno ukupno u iznosu 2.333,01 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu 1.221,85 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 11. travnja 2021. u zahtijevanom iznosu 995,42 eur / 7.500,00 kn, jer isti ne prileži spisu predmeta. No, ovako odmjereni parnični troškovi u iznosu 9.776,24 EUR nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

27. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) dvojno su iskazane novčane vrijednosti, u ukupnosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

28. Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od objave presude, odnosno od dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja i

- tuženik.