REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-918/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Tijani Kokić u pravnoj stvari tužiteljice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez prebivališta, sa boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Sandri Dimitrijević, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika LJ, sa [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Krešimiru Šušnjaru, odvjetniku u Zagrebu radi donošenja odluke o razvodu braka te o uređenju roditeljske skrbi i o uzdržavanju zajedničkog djeteta stranaka, mlt. ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez prebivališta, sa boravištem u [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici PJ, mag. iur. zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, nakon provedene glavne, usmene i tajne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2026., održane u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice odvjetnice Sandre Dimitrijević i privremenog zastupnika tuženika odvjetnika Krešimira Šušnjara, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice djeteta, dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka mlt. FJ, rođen **.**.2015. stanovati će sa svojom majkom CJ te će imati prijavljeno boravište na adresi [adresa].

II. CJ, majka i zakonska zastupnica mlt. ČJ izvršavati će potpuno samostalno roditeljsku skrb.

III. Osobni odnosi mlt. ČJ i njegovog oca SJ zabranjuju se.

IV. Nalaže se VJ, na ime uzdržavanja mlt. ČJ doprinositi zakonom propisani mjesečni minimalni iznos uzdržavanja, počevši od 02. kolovoza 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, odnosno od 02. kolovoza 2024. pa do 03. svibnja 2025. iznos od 229,60 EUR mjesečno, a od 04. svibnja 2025. pa nadalje iznos od 264,00 EUR mjesečno, koji iznosi dospijevaju do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. rujna 2024. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. listopada 2024. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. studenog 2024. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. prosinca 2024. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. siječnja 2025. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. veljače 2025. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. ožujka 2025. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. travnja 2025. pa do isplate,

- na iznos od 229,60 EUR počevši od 01. svibnja 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. lipnja 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. srpnja 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. kolovoza 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. rujna 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. listopada 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. studenog 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. prosinca 2025. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. siječnja 2026. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. veljače 2026. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. ožujka 2026. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. travnja 2026. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. svibnja 2026. pa do isplate,

- na iznos od 264,00 EUR počevši od 01. lipnja 2026. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun majke mlt. ČJ, CJ.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužbeni zahtjev za razvod braka, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Dana 02. kolovoza 2024. tužiteljica CJ podnijela je tužbu radi razvoda braka te radi uređenja roditeljske skrbi i uzdržavanja u odnosu na zajedničko dijete stranaka, mlt. ČJ, rođenog **.**.2015.

Ujedno je zatražila naknadu parničnog troška.

2. Tuženik LJ, prema saznanju tužiteljice napustio je Republiku Hrvatsku 2018. i od tada o njemu nema nikakvih informacija niti kontakata sa njim.

3. Tužiteljica, tuženik i njihovo maloljetno dijete osobe su bez državljanstva s obzirom područje [adresa] nema međunarodno priznat status suverene države.

Sve troje je u Republiku Hrvatsku stiglo početkom 2018. iz Turske, boravilo u prihvatilištu za tražitelje azila te je tužiteljici i mlt. djetetu odobren status azilanata te im je odobren boravak u Republici Hrvatskoj, a što je sud utvrdio uvidom u boravišnu iskaznicu tužiteljice te rješenje MUP-a od 17. prosinca 2018. ( list 22 spisa), dok je tuženiku status azilanta odbijen 2018.

S obzirom na navedeno u ovom postupku postoji prekogranični element, odnosno stranke u postupku su apatridi.

4. U odnosu na tužbu za razvod braka, sud je donio odluku u izreci rješenja s obzirom je brak stranaka sklopljen pred institucijom države koju Republika Hrvatska ne priznaje kao suverenu državu, a time ne priznaje niti njezine institucije, a posljedično tome niti pravne poslove, odluke i dokumente koje ta tijela donose, a kako to jasno piše u dopisu Ministarstva Vanjskih i europskih poslova od 10. ožujka 2026. ( list 132-133 spisa).

Nadalje, iz dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 02. ožujka 2026. ( list 126 spisa) te dopunskog očitovanja istog ministarstva od 15. travnja 2026. ( list 138 spisa) jasno proizlazi kako za potrebe upisa u matične knjige u republici Hrvatskoj postoji mogućnost upisa uz punu legalizaciju, no navedeno s odnosi samo na hrvatske državljane.

Puna legalizacija dokumenata ( u konkretnom postupku vjenčanog lista), samo potvrđuje da je dokument izdalo određeno tijelo neke države, kao i vjerodostojnost potpisa na istome ali time se ne proizvodi učinak po kojem bi temeljem legalizacije bio potvrđen i sadržaj tog dokumenta u smislu da je time priznato postojanje upravnog ili sudskog tijela države koja nije priznata kao suverena država. S obzirom iz dostavljenih dokumenta proizlazi da je brak tužiteljice i tuženika sklopljen pred Vrhovnim šerijatskim sudbenim vijećem Palestinske nacionalne uprave, dakle pred sudbenim tijelom kojem , kao niti Palestinskoj nacionalnoj upravi, hrvatski pravni sustav ne priznaje pravnu valjanost, time brak stranaka u ovom postupku, za hrvatski pravni sustav, ne postoji.

Sud tu dodatno skreće pozornost na činjenicu da je brak sklopljen bez neposrednog pristanka tužiteljice jer ju je u tom pravnom poslu zastupao njezin otac kao punomoćnik, a što je suprotno hrvatskom obiteljskom pravu.

Također, tužiteljica i tuženik su u krvnom srodstvu i to u pobočnoj liniji za koju hrvatski Obiteljski zakon ne omogućava sklapanje braka ( imaju isto prezime, rođeni u istom mjestu i imaju djeda po ocu istog imena ), a tužiteljica je sama prilikom obrade pred stručnim timom HZSR-a ( stranica 82 spisa) navela kako se radi o dogovorenom braku sa rođakom koji je dogovoren i sklopljen u roku 5 dana. Ujedno, kada bi sud i činjenicu sklapanja braka između stranaka, upitno je bi li mogao priznati brak stranaka sklopljen prema pravilima šerijatskog prava, s obzirom bi u tom smislu bilo pitanje kose li se te odredbe sa javnim poretkom Republike Hrvatske.

5. Sud je svoju nadležnost u odnosu na pitanja uređenja roditeljske skrbi i održavanja osobnih odnosa utemeljio u ovom postupku na odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( „Narodne novine“ br. 101/2017 –u daljnjem tekstu ZMPP ) u vezi čl.7. Uredbe Vijeća ( EU ) broj 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece ( preinaka ), a kao mjerodavno pravo primjenjuje lex fori, odnosno Obiteljski zakon Republike Hrvatske temeljem čl.44. st. 1. ZMPP-a u vezi čl.15.st.1. Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 5/09.u daljnjem tekstu HK 1996).

U odnosu na uzdržavanje, svoju nadležnost sud temelji na čl.53. ZMPP-a u vezi čl. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10. 1. 2009.; SL L 281, 23. 10. 2013.u daljnjem tekstu Uredba br. 4/2009.), a kao mjerodavno pravo primjenjuje lex fori, odnosno Obiteljski zakon Republike Hrvatske temeljem čl. 45. ZMPP-a u vezi čl.3.st.1. Haškog protokola od 27. studenoga 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja (SL L 331, 16. 12. 2009.- u daljnjem tekstu HP 2007.).

6. Sukladno čl.54 Obz-a, tužiteljica je pokrenula i provela postupak obaveznog savjetovanja prije razvoda braka, odnosno donošenja odluka o sadržaju roditeljske skrbi, a kako je tuženi nepoznatog prebivališta i boravišta, stranke nisu mogle postići plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

7. S obzirom iz dokumentacije u spisu jasno proizlazi kako je tuženi još 2018. samovoljno napustio smještaj za tražitelje azila i od tada je njegovo boravište nepoznato, a nije moguće niti utvrditi je li isti još na teritoriju Hrvatske ili boravi u nekoj drugoj članici EU ili negdje drugdje, sud je radi zaštite njegovih prava , tuženiku postavio privremenog zastupnika.

Isti je tijekom postupka izjavio kako nema saznanja gdje se tuženik nalazi, nije to uspio utvrditi niti je sa tuženikom stupio u kontakt.

8. Sud je mlt. djetetu imenovao posebnog skrbnika, ocjenjujući njegove interese u djelomičnoj koliziji sa interesom njegovih roditelja, naročito obzirom na činjenicu da mu je otac nedostupan.

Tijekom postupka posebna skrbnica nije provela sa djetetom s obzirom je sa mlt. ČJ razgovor proveo psiholog stručnog tima HZSR-a, tijekom i za potrebe stručne obrade roditelja i djeteta, a sve radi davanja nalaza i mišljenja te prijedloga uređenja roditeljske skrbi i osobnih odnosa.

Kako iz navedenog razgovora proizlazi i utvrđeno mišljenje djeteta, sud je smatrao nepotrebnim dijete izlagati ponovnom razgovoru.

9. Tijekom postupka, sud je temeljem čl.416.st.1.toč.3. Obz, zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pešćenica, dostavu nalaza i mišljenja s prijedlogom reguliranja sadržaja roditeljske skrbi stranaka u odnosu na mlt. ČJ.

HZSR, PU Pešćenica u svojem je nalazu i mišljenju od 23.12.2024. ( stranice 82-84 spisa), podržao prijedlog tužiteljice o stanovanju djeteta i nadalje sa njegovom majkom BJ na njezinoj adresi stanovanja, kao što je i u pogledu izvršavanja roditeljske skrbi podržao prijedlog majke o potpuno samostalnom izvršavanju roditeljske skrbi. Svoj prijedlog utemeljio je na obradi majke i djeteta, te činjenici kako je otac nepoznatog boravišta, a od 2018. nije u nikakvom kontaktu sa majkom i djetetom, kao otac ne izvršava niti jedan sadržaj roditeljske skrbi te takvo njegovo ponašanje nije u najboljem interesu djeteta i opravdava potpuno samostalno izvršavanje roditeljske skrbi od strane majke mlt. ČJ.

S obzirom je tuženik napustio obitelj kada je mlt. FJ imao samo tri godine i od tada sa njim nije imao nikakvog kontakta, time je djetetu potpuni stranac i bez postepenog upoznavanja osobni odnosi se ne bi mogli uspostaviti.

Kako je tuženik nedostupan kako stručnom timu HZSR-a tako i sudu, a i svojoj obitelji, te nije moguće niti utvrditi kakav bi bio njegov odnos sa djetetom, stručni tim smatra kako je opravdano donijeti odluku o zabrani održavanja osobnih odnosa oca i djeteta.

Sa predmetnim prijedlogom tužiteljica i posebna skrbnica bile su u cijelosti suglasne, kao i privremeni zastupnik tuženika koji je samo napomenuo kako, u trenutku kada će se za to steći uvjeti, tuženik će moći zatražiti izmjenu odluke.

Slijedom navedenog sud je donio odluku u točkama I.- III. izreke ove presude.

9. Na temelju čl. 308. st. 3. i čl. 317. st. 1. Obz-a, a uz primjenu čl. 288. st. 1. te čl. 309. do 313. Obz-a određeno je uzdržavanje kao u izreci.

Sud nije posebno utvrđivao redovne životne potrebe mlt. ČJ (razmjeran dio režija za stanovanje, prehrane, higijenskih i kućanskih potrepština, troškovi školovanja, odjeće i obuće) jer mjesečni prihodi oca nisu ustanovljeni, a minimalni iznosi uglavnom niti ne pokrivaju sve redovne životne troškove pojedinog djeteta. No ipak, na tuženiku je bio teret dokaza o eventualnim drugim obvezama uzdržavanja, visini prihoda i imovini koju ima u vlasništvu, te ostalim potrebama kao i mogućnostima uzdržavanja mlt. ČJ kao i o redovnom doprinosu za uzdržavanje, a što sve nije dokazao u ovom postupku.

Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev koji je postavljen u visini minimalnih, zakonom propisanih mjesečnih iznosa, koji se jednom godišnje objavljuju u Narodnim novinama, a koji su određeni prema određenoj dobi djeteta.

S obzirom je mlt. FJ od dana podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave dijete u dobi od 7. do 12. godina, sud je uvidom u Odluke objavljene u Narodnim novinama utvrdio iznose navedene u točci IV. izreke ove presude.

10. Na tako utvrđenu obvezu uzdržavanja i dosuđene novčane iznose sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21 i 114/22) i čl. 1. st. 2. ZID ZOO-a (''Narodne novine'', broj 155/23) te Uredbe Vlade Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 156/22). Kao datum dospijeća određen je posljednji dan u mjesecu za tekući mjesec, s obzirom je to zakonska odredba, a neki raniji datum dospijeća moguć je samo kada je predmet sporazuma stranaka.

11. Odluku o parničnom trošku tužiteljice sud je donio temeljem čl.154.st.1.ZPP-a- uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 ). Temeljem Tbr 7/3 tužiteljici priznat trošak od ukupno 200 bodova Kako 1 bod iznosi 2 EUR, to joj je priznat trošak od 400,00 EUR.

.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sudac

Tijana Kokić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Privremenom zastupniku tuženika

3. Posebnoj skrbnici djeteta

4. HZSR, PU Pešćenica, po pravomoćnosti sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, na znanje