Poslovni broj: P-97/2023-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Aneli Troskot, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dalii Kanceljak, odvjetnici u Rijeci, radi isplate,nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. ožujka 2026. godine u nazočnosti pun. tužiteljice Anele Troskot, odvjetnice iz Rijeke, objavljene dana 18. lipanja 2026. temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da naknadi tužiteljici ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.437,01 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2021. pa do isplate, obračunata do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulji od godinu dana nefinancijskim Trgovačkim društvima izračunate se referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Središnja Europska banka primjenjila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da naknadi tužiteljici ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak postupka u iznosu od 1.360,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi, da je 11./12. veljače 2021. godine zaključila ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 1/2021, da je dala zajam tuženiku od 48.500,00 kuna što obračunato u valuti eur iznosi 6.437,01 eur, beskamatno, a da je tuženi bio u obvezi iznos zajma vratiti najkasnije do 01. svibnja 2021., potpis tuženika je ovjeren kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić u [adresa] 12. 02. 2021. pod posl.br. Ov- 915/21. Tužiteljica navodi da do dana podnošenja ove tužbe tuženik nije vratio pozajmicu, tužiteljica je pokušala kontaktirati s tuženikom da dobrovoljno ispuni obvezu, ali da se pismeno vraća s naznakom "obaviješten – nije podigao pošiljku", stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljica je u privitku tužbe dostavila Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 1/2021 (list 6 i 7 spisa), te pisane pozive tuženiku radi povrata pozajmice (list 8-11 spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je zaključen Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, međutim, da pozajmica nikada nije tuženiku isplaćena, da je tužiteljica tuženika povezala s drugom osobom koji mu je dao pozajmicu a to je CM iz [adresa], da je pozajmica izvršena uz prilično veliku kamatu od 3% mjesečno, da je tuženik sa ĆM zaključivao i druge ugovore o zajmu, pa tako je uzeo ukupno 170.000,00 eura zajma, međutim, da je ugovorena lihvarska kamata i da nije mogao vratiti pozajmljeni iznos, osporava da bi bilo kada tužiteljica njemu predala utuženi iznos, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te dalje navodi da je i CM u spisu posl.br. P-171/2023 podnio tužbu protiv njega radi povrata pozajmice, te u privitku dostavlja Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 1/2021 od 21. 06. 2021. zaključenog između njega i ČM od 21. 06. 2021., 12.07.2022., 24.03.2022., 07.12.2021., 01.09.2022., 10.02.2022., 26.04.2022., 27.09.2022., 28.08.2021., 29.07.2022., 28.10.2021. (list 21-42 spisa). Tužiteljica u podnesku od 06.04.2023. navodi da je tuženik poslovno sposobna osoba zaključio je predmetni ugovor i prihvatio sve obveze iz ugovora, ovjerio potpis na ugovoru kod javnog bilježnika i preuzeo novac, ugovor koji je zaključio s tužiteljicom je beskamatan.

3. Tuženik po punomoćniku u podnesku od 27.05.2024. navodi da je podnio kaznenu prijavu protiv tužiteljice i CM, da je Državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv njih sve s ciljem da sebi pribave znatnu imovinsku korist jer da su poduzeli radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela iznude, te predlaže prekinuti ovaj postupak do okončanja kaznenog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci u spisu posl.br. K-1005/2023. Tužiteljica u podnesku od 09. listopada 2024. protivi se prekidu ovog postupka, jer da optužnica koju tuženik dostavlja nije u svezi s ovim postupkom niti je tuženik oštećenik po predmetnoj optužnici, niti iz optužnice proizlazi da bi tužiteljica bila kriva za kazneno djelo koje je predmet optužnice, a da je kazneno-pravna odgovornost bitno uža od građansko-pravne odgovornosti, pa se protivi prekidu ovog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u naprijed citiranu dokumentaciju, saslušan je u svojstvu svjedoka CM (list 78 spisa), tužiteljica ŠM (list 79 spisa), dok je sud odbio dokaz pribavom i uvidom u spis P-171/2023, jer po stavu suda isti nije relevantan za ovaj postupak i ne predstavlja prethodno pitanje, u tome spisu stranka je CM, a ne tužiteljica, sud je odbio pribavu podataka od ODO u Rijeci, jer je iz priložene preslike vidljivo da je ODO u Rijeci podigao optužnicu protiv ŠM i ĆM radi kaznenog djela iznude u odnosu na FM, te je istoj prijetio, što jednako tako sud drži irelevantnim za ovaj postupak, sud je odbio prekid postupka jer drži da odlučivanje u tome kaznenom postupku nije prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari.

5. Iz iskaza svjedoka ĆM u bitnome proizlazi, da je prvi put bio u kući kod ČM i njegove majke sa ŠM, jer da je SM tražio pozajmicu od 2.000,00 kuna, obvezao se u dogovorenom roku vratiti pozajmicu, što nije učinio, kasnije je bilo više pozajmica, govorio je da je bolestan i da mu trebaju za lijekove, ŠM mu je davala pozajmicu kako je tražio, a on je kazao da će sačiniti ugovor i ovjeriti kod javnog bilježnika kako bi zaštitio ŠM, prvu pozajmicu sjeća se da je trebao vratiti do Nove godine, govorio je da nakon toga ide u Kuvajt i da će vratiti pozajmice, svjedok je iskazao da je i on pozajmljivao novac tuženiku uz kamatu, njemu je vratio dio pozajmljenog novca, iskazao je da je bio prisutan svaki put kada je ŠM pozajmila novac tuženiku, novac mu je predavala na ruke u kući tuženika, tuženik je sam sastavljao Ugovor o pozajmici.

6. Iz iskaza tužiteljice JM u bitnome proizlazi, da tuženika poznaje preko njegove majke s obzirom da su radile zajedno, da je ona govorila da njezin sin ima zdravstvenih problema, jednom prilikom kada je bila sa njom kod kuće da je njezin sin tražio da mu ona pozajmi 2.000,00 kuna jer da mu to treba za platiti odvjetnika jer da vodi neke sudske sporove, kasnije je govorio da ima zdravstvenih problema i da mu novac treba za lijekove a da čeka i odlazak na rad u Kuvajt, pa je tražio tako više pozajmica, zbroj svih pozajmica iznosi 48.500,00 kuna upravo onoliko koliko je gospodin SM upisao u ugovor koji je on sam sačinio, taj ugovor je pročitala i potpisala i nije imala primjedbi, gospodin se obvezao u roku tri mjeseca vratiti pozajmicu, sjeća s eda je pozajmicu trebao vratiti do 01. 05. 2021., kasnije je tražila povrat pozajmice, ali da je on stalno govorio neka ona ništa ne brine i da će joj on pozajmicu vratiti, budući je govorio da mu treba za lijekove i za odlazak u Kuvajt, nastavio je pozajmljivati novac od gospodina ĆM, jer ona više nije imala novaca da mu pozajmi, ona mu nije pozajmljivala novac uz kamatu, financijski je pomagala i majku tuženika, naročito kada je njezin sin završio u bolnici, novac bi davala gotovinski na ruke, sjeća se da je vidjela i da je gospodin ĆM pozajmljivao novac i davao gotovinski na ruke tuženiku.

7.Ocjenom provedenih dokaza,svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužiteljica dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tz. Iskaz tužiteljice sud cijeni istinitim, vjerno je iskazivala o komunikaciji s tuženikom, kojeg je upoznala preko njegove majke, da su majka i tuženik govorili, da ima tuženik zdravstvene probleme i da mu novac treba za lijekove, a kasnije za plaćanje odvjetnika, da će novac vratiti jer da očekuje posao u Kuvajtu. Kako su dogovarali rok povrata novca i koji je unesen u ugovor, a to je 1. svibnja 2021., koji nije ispoštivan, ustala je tužbom za povrat pozajmljenog novca koji iznos je upisao tuženik u ugovor o kratkoročnoj pozajmnici i uvjeravao je da neka ne brine za povrat pozajmice, jer da će istu vratiti, što nije učinio, a kasnije je nastavio pozajmljivati novac od gospodina ĆM. Istinitost iskaza tužiteljice potvrđen je i uvidom u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br.1/21 od 12.2.2021., koji su potpisale parnične stranke i tuženik ovjerio potpis kod Javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić u [adresa], pod posl.br.Ov-915/21. Iskaz tužiteljice glede izvršenih pozajmica sukladan je iskazu svjedoka ĆM koji je vjerno iskazivao o pozajmljivanju novca tuženiku od strane tužiteljice, da je bio svaki put prisutan prilikom pozajmljivanja novca jer je partner tužiteljice i ima neposredna saznanja o pozajmicama, da je tužiteljica novac pozajmljivala bez kamata, a kada je počeo pozajmljivati novac od njega, da su dogovorili, da se pozajmljuje uz kamatu, da su sačinjavali ugovore o pozajmicama, nešto mu je vraćeno novca ,ali, uglavnom nije u velikoj mjeri, pa je ustao tužbom i on za povrat novca. Nakon što su svjedoku prezentirani na uvid ugovori na listu 21-42 spisa, svjedok je iskazao da su to sve ugovori o pozajmici između njega i tuženika i da nemaju nikakvu poveznicu s pozajmicom od tužiteljice. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica i tuženik su zaključili ugovor o zajmu, a prema odredbi čl.499 Ugovora o zajmu, obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca ,odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Međutim, tuženik nije dokazao da je izvršio povrat pozajmice, osim što paušalno navodi da nije pozajmljivao novac od tužiteljice, nego od ĆM, dok iz naprijed provedenih dokaza proizlazi utvrđenje, da je pozajmio utuženi iznos od tužiteljice, kako je već naprijed obrazloženo, sudu je uvjerljivi iskaz tužiteljice koji je potvrđen i naprijed navedenim ugovorom o kratkoročnoj pozajmici, a sukladan je i iskazu svjedoka CM, čiji iskaz sud cijeni istinitim, sud nije utvrdio da bi svjedok bio zainteresiran za ishod spora, već je decidirano iskazao da svi naprijed navedeni ugovori odnose se na drugu pozajmicu između njega i tuženika.

8.Sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu na utuženo potraživanje ,sve prema odredbi čl.29 st.1 ZOO-a,visina kamatne stope propisana je odredbom čl.29 st.2 i 8 ZOO-a.

9. Na temelju svega iznesenog sud je presudio kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 ZPP-a, sud je tužiteljici dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice prema troškovniku na listu 81 spisa i to za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200 eura tbr. 7/1 tarife, trošak sastava dva obrazložena podneska po punomoćniku odvjetniku, svaki podnesak 200 eura tbr 8/1 tarife (podnesak od 6.4.2023. i 9.10.2024.), trošak pristupa na dva ročišta po punomoćniku odvjetniku, svako ročište 200 eura tbr 9/1 tarife (ročište 11.11.2025. i 24.3.2026.), sve uvećano za 25% PDV-a za iznos od 250 eura, trošak pristojbe na tužbu 55,41 eura i trošak pristojbe na presudu 55,41 eura što ukupno iznosi 1.360,82 eura.

11. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u podnesku tužiteljice i kroz primjenu odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a i odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate.

U Opatiji, 18. lipnja 2026.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika