REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: Pr-26/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ĐŠ, Denisu Bajsu i Toniju Orestu Draškoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OSNOVNA ŠKOLA DR. FRANJO TUĐMAN, Zagrebačka 41, Šarengrad (Ilok) radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti odvjetničkog vježbenika PŠ iz odvjetničkog ureda Marka Cvrkovića, odvjetnika u Vukovaru, kao zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, ravnateljice ČŠ, 28. svibvnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je Odluka tuženika OSNOVNA ŠKOLA DR. FRANJO TUĐMAN, Šarengrad (Ilok), Zagrebačka 41, OIB 48702965827 Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2196-80-01-25-1 od 07.05.2025. godine nedopuštena i nepravilna.

II. Nalaže se tuženiku OSNOVNA ŠKOLA DR. FRANJO TUĐMAN, Šarengrad (Ilok), Zagrebačka 41, OIB 48702965827 da tužitelju ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (slovima:šestodvadesetipeteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 18. lipnja 2025. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN br.29/2024., nastavno: TKU), da je kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražio od tuženika dana 30.4.2025.godine, sukladno čl.43. st.1. toč. 9. TKU-a, korištenje 1 dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9.svibnja 2025.godine. Nadalje navodi da je tuženik Odlukom od 07.05.2025.godine Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2196-80-01-25-1 odbio navedeni zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom jer on nije suglasan sa Dopisom Ministarstva rada od 18.04.2025. godine. U navedenom Dopisu Ministarstva rada Klasa: 110-01/25- 01/106, Ur.broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine navodi se kako radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust iz slijedećih razloga: 1) Prema čl.98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članu povjerenstva treba omogućiti da sindikalne aktivnosti obavlja u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe te članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove, a sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije; 2.) Prema čl.86.st.4. Zakona o radu radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada; 3.) Čl.43.st.1. toč.9. TKU- a predstavlja sadržajno isti članak prethodno važećeg TKU-a (Temeljnog kolektivnog ugovora z službenike i namještenike, NN br.556/2022.) gdje je Povjerenstvo za tumačenje TKU-a dalo tumačenje broj 106/22.) u kojem se navodi kako se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje samo na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti.

1.1. Tužitelj tvrdi da Odluka tuženika kojom se odbija Zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva Klasa: 110-01/25-01/106, Ur.broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani. Naime, tužitelj tvrdi da Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja i/ili tumačenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. Nadalje, Ministarstvo rada se poziva na irelevantne odredbe TKU-a i Zakona o radu (dalje: ZOR-a). Tužitelj pojašnjava da se u konkretnom slučaju ne radi o pravima sindikalnih povjerenika iz čl.98.TKU-a, kao niti o pravu zaposlenika temeljem čl.86.st.4. ZOR-a. Radi toga, potpuno su bespredmetni navodi Ministarstva rada kako predmetno pravo podrazumijeva samo sindikalne aktivnosti u smislu čl.86.st.4.ZOR-a. Sasvim suprotno, u čl.43.st.1.toč.9. TKU-a riječ je o potpuno novom pravu, povoljnijem pravu koje su ugovorne strane TKU-a ugovorile sukladno čl.9. i čl.192. ZOR-a i koje pravo nije postojalo u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike (NN br.56/2022.) Naime, odredba ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a na koju se poziva ovdje tužitelj nisu istovjetne budući je odredba novog TKU-a dopunjena na način da sada jasno obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti». Iz navedenog slijedi kako su stranke novim TKU-a tim i takvim proširenjem učinile nespornim da se navedeno pravo na plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje zaposlenika u svim sindikalnim aktivnostima, uključivo i aktivnost sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu.

1.2. Nesporno je kako je prosvjed organiziran od strane sindikata sindikalna aktivnost, ali je Ministarstvo rada, pozivajući se na pogrešne odredbe TKU-a i ZOR-a te raniju, sadržajno drugačiju odredbu KU izvelo potpuno pogrešan i promašen zaključak da se sudjelovanje u prosvjedu ne može smatrati sindikalnom aktivnosti za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust. Tužitelj je protiv Odluke tuženika od 7.5.2025. godine Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2196-80-01-25-1 kojim se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom podnio dana 21.05.2025.godine Zahtjev za zaštitom prava, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Tužitelj navodi kako Vlada RH do sada nije nikada sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalnoj aktivnosti, a radnik temeljem navedene odredbe TKU-a može godišnje za te aktivnosti iskoristiti tek 2 dana plaćenog dopusta slijedom čega se ne radi o neograničenom i za poslodavca štetnom pravu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je među strankama nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojega se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 29/2024, dalje u tekstu: TKU). Nadalje, nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev za korištenje 1 dan plaćenog dopusta radi sudjelovanju u sindikalnoj aktivnosti

— sindikalnom prosvjedu koji se održava u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića dana 9. svibnja 2025. godine. Tuženik je Odlukom Klasa: 113-03/25-01/3, Urbroj: 219680-01- 25-1 od dana 7.5.2025. odbio zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom pozivajući se na Zakon o radu te dopis Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25-01/106, Urbroj: 524-03-/1-25-2.

2.1. U odnosu na navode tužitelja da Odluka tuženika kojom odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani prvenstveno jer Ministarstvo nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter, tuženik navodi da Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u svome dopisu nije tumačio TKU već je isto izložilo pravnu osnovu ugovaranja pojedinih odredbi u TKU. Naime, da bi neka odredba mogla biti ugovorena kolektivnim ugovorom ista mora biti u skladu sa Zakonom o radu. U tome smislu Ministarstvo je izložilo koji je zakonski temelj ugovaranja takve odredbe u TKU, a sve kako bi se mogao sagledati kontekst i ratio ugovaranja takve odredbe. S tim u vezi napominje se da članak 86. stavak 1 . Zakona o radu utvrđuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe (sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl.). Također, iz članka 86. stavak 2. istoga Zakona proizlazi pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Nadalje, stavak 4. istoga članka posebno ureduje pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja za potrebe sindikalnog rada - pod uvjetima i u trajanju određenom kolektivnim ugovorom.

2.2. Tuženik citira odredbu članka 43. stavka 1. TKU koja određuje slučajeve u kojima zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana te tvrdi da je iz stipulacije navedene odredbe jasno na koje sindikalne aktivnosti se odredba odnosi, dakle one aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada. U navedenoj odredbi nema mjesta tumačenju da bi se odredba odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca. Niti nije za očekivati da bi predstavnici poslodavaca imali intenciju, prilikom sklapanja TKU, ugovoriti odredbu kojom bi financirali aktivnost usmjerenu protiv njega. Na navedeno poslodavce ne obvezuje niti jedan propis ili preporuka Europske unije niti hrvatsko zakonodavstvo.

2.3. Tuženik napominjemo kako Ministarstvo rada u svome dopisu nije ulazilo u tumačenje TKU-a već u davanje mišljenja o odredbama Zakona o radu, dok je tužitelj u svojoj tužbi upravo pristupio tumačenju predmetne odredbe TKU-a. Napominje kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU na svojoj 18. sjednici razmatralo zahtjev Sindikata za tumačenjem predmetne odredbe te zauzelo slijedeći stav: "Na 18. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, održanoj 6. svibnja 2025. godine, Povjerenstvo je donijelo zaključak da će se iz zapisnika s pregovaračkih sastanaka Vlade RH i sindikata javnih službi koji su prethodili potpisivanju TKU-a iz 2024. godine (NN br. 29/24) pokušati utvrditi stvarna volja ugovornih strana u kontekstu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a. Na zahtjev gđe Ž, predsjednice Povjerenstva, Samostalni sektor za socijalno partnerstvo dostavio je zapisnik s prvog sastanka pregovaračkih odbora Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi za pregovore o sklapanju novog TKU-a, uz napomenu da ne raspolažu sa zapisnicima sa sastanaka stručne radne skupine koja je dogovarala tekst novog TKU-a. Prisutni članovi Povjerenstva za tumačenje TKU-a utvrdili su da u dostavljenom zapisniku nema sadržaja koji se odnosi na članak 43. stavak 1. točku 9. TKU-a. Nadalje, konstatirano je da nema službenih zapisnika sa sastanaka stručne radne skupine te da Povjerenstvo ne može utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana. Budući da predstavnici sindikalne strane smatraju da je ugovorna volja stranaka bila drugačija od onoga što tvrde predstavnici Vlade RH u Povjerenstvu, isto će se ispitati i utvrditi tijekom sljedećih pregovora za izmjene TKU- a."

2.4. Tuženik napominje da je kao javna ustanova koja obavlja javnu službu korisnik sredstava Državnoga proračuna i financira se iz istoga. Osim što je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao tijelo države uprave u čijem je djelokrugu davanje očitovanja u vezi s primjenom propisa kojima su uređeni radni odnosi i ostvarivanje prava iz radnog odnosa dalo očitovanje kako ne postoji obveza poslodavca odobriti radniku plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu usmjerenom protiv poslodavca u organizaciji sindikata, jednakog je stava bilo i tuženikovo resorno ministarstvo, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.

2.5. Slijedom svega navedenoga, a obzirom da nije utvrđeno pravo zaposlenika na plaćeni dopust za sindikalnu aktivnost — prosvjed isto pravo nije niti moguće konzumirati.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao najavu odsutnosti s radnog mjesta (plaćeni dopust) (list 5 spisa), Odluku tuženika od 28.05.2025. godine (list 6 spisa), Dopis Ministarstva Klasa: 110-01/25-01/106 od 18.04.2025. godine (list 7-8 spisa, (list 20-21 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 21.05.2025.godine (list 13-14 spisa), odredbe TKU.

3.1. Na ročištu održanom 28. svibnja 2026. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje predstavnika Pregovaračkog odbora Vlade RH koji je sudjelovao u pregovorima o sklapanju TKU kao nepotreban, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje predstavnika Sindikata iz tog pregovaračkog odbora budući da iste dokaze nije bilo potrebno izvoditi radi utvrđenja činjeničnog stanja s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju te njihovim saslušanjem sud ne bi utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke jer isti imaju različita stajališta o navedenoj pravnoj stvari, kao i iz razloga što bi njihovim saslušanjem došlo do nepotrebnog odugovlačenja ovog parničnog postupka.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika OSNOVNA ŠKOLA DR. FRANJO TUĐMAN, Šarengrad (Ilok), Zagrebačka 41, OIB 48702965827 Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2196-80-01-25-1 od 07.05.2025. godine.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojega se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 29/2024, dalje u tekstu: TKU).

6.1. Također je nesporno da je tužitelj podnio zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanju u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koji se održavao u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića dana 9. svibnja 2025. godine, u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a kako to i slijedi iz pročitanog dopisa tužitelja tuženiku - najave odsutnosti s radnog mjesta (plaćeni dopust) (list 5 spisa).

6.2. Nesporno je da je povodom tog zahtjeva tuženik Odlukom (list 6 spisa) Klasa: 113-03/25-01/3, Urbroj: 219680-01-25-1 od dana 7.5.2025. odbio zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom pozivajući se na Zakon o radu te dopis Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike klasa: 110-01/25-01/106, urbroj: 524-03-/1-25-2 (list 7-8, 20-21 spisa).

6.3. Nesporno je da je protiv citirane odluke tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava od 21.05.2025.godine (list 13-14 spisa) na koji tuženik nije odgovorio.

7. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na korištenje jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja na prosvjedu u organizaciji sindikata čiji je član.

8. Uvidom u dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25-01/106, Urbroj: 524-03-1-25-2 od 18. travnja 2025. (list 7-8, 20-21 spisa) koji je dopis upućen Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih jasno proizlazi da je čl. 98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članovima povjereništva omogućeno da sindikalne aktivnosti obavljaju u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe, a da članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove dok sindikalni povjerenik, odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sindikalne sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije. U navedenom dopisu Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je mišljenja da se organiziranje prosvjeda ne smatra sindikalnom aktivnošću za koje je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu. Također je mišljenja da je prosvjed moguće organizirati izvan radnog vremena, ali ne i na teret poslodavca i da se organiziranje prosvjeda u radno vrijeme ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust tj. poslodavac nije dužan odobriti takav zahtjev zaposlenika.

9. Odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022 i 64/2023) utvrđeno je pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće - plaćeni dopust - za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i slično. Također je odredbom čl. 86. st. 2. istoga Zakona utvrđeno pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Odredbom čl. 86. st. 4. istoga Zakona posebno je uređeno pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada pod uvjetima u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

10. Nadalje, odredbom čl. 43. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN 29/2024 – dalje: TKU) propisano je da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust između ostalog, radi sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima do dva radna dana.

11. Nadalje odredbom iz čl. 192. st. 1. ZR je propisano da se kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom iz čl. 192. st. 2. ZR je propisano da pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru se primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovog Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Čl. 194. st. 1. ZR je propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članove udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Konačno odredbom iz čl. 9. st. 1. ZR je propisano da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom, a čl. 9. st. 3. ZR je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da se kolektivnim ugovorom može ugovoriti i pravo na plaćeni dopust drugačije nego što je to propisano zakonom.

12. Nesporno je da je pravo na korištenje plaćenog dopusta vezano za sindikalne aktivnosti propisano različito u čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24 u odnosu na odredbu iz čl. 86. st. 4. ZR, a to prvenstveno što je u TKU/24-a navedeno da se plaćeni dopust može odobriti i za druge sindikalne aktivnosti. Sukladno odredbi čl. 194. st. 1. ZR-a koja propisuje da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile kao i odredbu čl. 9. st. 3. ZR-a koja, sud smatra kako je u konkretnom slučaju odredba iz čl. 43. st. 1. toč 9. TKU/24 za radnika povoljnije pravo u odnosu na odredbu iz čl. 86. st. 4. ZR-a.

13. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj 30. travnja 2025. podnio zahtjev za korištenje jednog dana plaćenog dopusta za dan 9. svibnja 2025. radi sudjelovanja na prosvjedu te da joj tuženik taj zahtjev nije odobrio sukladno tumačenju i uputi Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.

14. Sindikalni prosvjed je oblik javnog okupljanja koji organizira sindikat s ciljem zaštite i promicanja prava i interesa radnika, te spada pod kategoriju mirnog okupljanja i javnog prosvjeda prema Zakonu o javnom okupljanju ("Narodne novine" broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12 i 114/22), a njegova svrha je javno izražavanje i promicanje socijalnih, gospodarskih ili drugih radničkih ciljeva.

15. Sindikalne aktivnosti odnosno aktivnosti koje organizira i provodi sindikat predstavljaju sve oblike organiziranog djelovanja sindikata u svrhu zastupanja i zaštite prava radnika, a u što nedvojbeno spada i sindikalni prosvjed. Osnovano tužitelj navodi da su stranke TKU-a ugovorile plaćanje dopusta zaposlenicima i za sve "druge sindikalne aktivnosti" izvan sindikalnih susreta, seminara, obrazovanja, a pri čemu nisu ničim ograničile koje bi to bile sve sindikalne aktivnosti.

16. Sporno je ima li član sindikata pravo na plaćeni dopust toga dana kada je sudjelovao u prosvjedu kojega organizira sindikat. Činjenica jest da je sindikat kojeg je član tužitelj sudjelovao kao stranka prilikom donošenja TKU/24 koji je proširio pravo na plaćeni dopust i na druge sindikalne aktivnosti slijedom čega sud smatra da sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu koji organizira sindikat kojeg je tužitelj član je sudjelovanje u sindikalnoj aktivnosti budući da prosvjed također predstavlja sindikalnu aktivnost.

16.1. Naime, u citiranoj odredbi iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24 nije točno određeno koje aktivnosti bi predstavljale druge sindikalne aktivnosti, a u vezi toga ne postoji niti valjano tumačenje od strane nadležnog povjerenstva, a imajući u vidu da sindikalne aktivnosti obuhvaćaju svako organizirano djelovanje radnika radi zaštite i promicanje interesa članova sindikata, to sud smatra da bi u te sindikalne aktivnosti ulazili i prosvjedi koje organizira sindikat.

16.2. Obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu u kojem je sudjelovao tužitelj dana 9. svibnja 2025., a koji prosvjed se prvenstveno organizirao radi zaštite interesa članova obrazovnih sindikata uključujući i sindikat tužitelja, predstavlja sindikalnu aktivnost za koju tužitelju pripada pravo na plaćeni dopust u smislu odredbe iz čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU/24.

17. Budući da je tuženik u svojom Odlukom Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj:

2196-80-01-25-1 od 07.05.2025. godine zauzeo stav da tužitelj nema pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu organiziranom 9. svibnja 2025. od strane sindikata čiji je tužitelj član, to je predmetna odluka tuženika ocijenjena nedopuštenom i nepravilnom.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) u visini od 250 bodova odnosno jednokratne nagrade sukladno Tbr.7.t.2. Tarife, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, uvećano za PDV od 25% odnosno 125,00 eura što sveukupno iznosi 625,00 eura.

18.1. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 18. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika