REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-6140/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LUMINA METAL d.o.o., Zagreb, Nemčićeva 7, OIB: 53102987955, zastupanog po opunomoćeniku Davoru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva ulica 5, OIB: 18683136487, zastupan po ZE, službenoj osobi, radi poreza na dodanu vrijednost, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/320, URBROJ: 513- 04-23-2 od 9. studenog 2023.

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/14-01/90, URBROJ: 513-07-01-23-69 od 31. svibnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/320, URBROJ: 513- 04-23-2 od 9. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I -471- 02/14-01/90, URBROJ: 513-07-01-23-69 od 31. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati PDV-e za razdoblje od 1. prosinca do 31. prosinca 2023. u iznosu od 7.357.249,93 kn, zbog čega mu je naloženo plaćanje obveze PDV-a u navedenom iznosu uz pripadajuće kamate i provedbu odgovarajućeg knjiženja u poslovnim knjigama.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da mu je neosnovano uskraćeno pravo na odbitak PDV-a. Poziva se na presudu ovog suda broj UsI-1101/16-16 od 16. siječnja 2020. kojom je u ovoj stvari poništeno ranije doneseno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-471-02/15-01/529, URBROJ: 513-04/16-2 od 10. veljače 2016. Prema stavu tužitelja, porezna tijela na kojima je teret dokazivanja u ponovljenom postupku nisu iznijela niti jedan novi dokaz koji bi ukazivao na to da je tužitelj znao ili morao znati za nepravilnosti, odnosno prijevarno postupanje dobavljača kao trećih osoba. U osporenim rješenjima na žalbene navode nije u cijelosti i potpuno odgovoreno, s time da su porezna tijela odustala od utvrđenja da je tužitelj trgovao investicijskim zlatom i da su transakcije bile fiktivne. Smatra pogrešnim pristup poreznih tijela kojim mu se na teret stavlja brisanje drugih društava i neosnovano tvrdi da bi tužitelj, bez ikakvog objektivnog dokaza, znao ili morao znati da postoji prijevarno postupanje na strani dobavljača kao trećih osoba. Posebno ukazuje da je u poslovni odnos stupio s društvima PALIĆ AURUM d.o.o. i KRIAL d.o.o., čiji je solidarni jamac bilo društvo PALIĆ AURUM d.o.o. Prije početka poslovanja konzultirao je uglednog poreznog savjetnika, posjetio je poslovne prostorije Palić aurum d.o.o., a u prisutnosti odvjetnika s FE je utvrđivan poslovni model suradnje. Nije mu bilo poznato postojanje bilo kakvih nepravilnosti ili prijevarnog postupanja na strani trećih osoba u ranijim fazama lanca isporuke zlata. Nadalje, tužitelj opovrgava tvrdnje poreznog tijela da je ostvario prenisku razliku u cijeni i obrazlaže da je u svezi spornih transakcija ostvario neto maržu u uobičajenom iznosu, a potom i dobit od cca 50.000,00 eura na osnovi poslovanja u prosincu 2013., što je znatno iznad prosjeka u drugim djelatnostima. Uz navedeno, u tužbenim navodima prigovara se da je protekao rok u kojem je dopušteno provođenje poreznog nadzora u smislu članka 117. Općeg poreznog zakona i da je nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, priklopljeni su povezani spisi (predmeti Us I-1101/16 i Us I-2982/21) te je održana rasprava 20. travnja 2026.

6. Sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13; dalje: ZPDV) oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

Prema članku 58. stavku 1. ZPDV-a porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

7. Prema članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Prema članku 108. stavku 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

Sukladno članku 108. stavku 6. OPZ-a, ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

Prema članku 197. stavku 1. OPZ-a postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

Prema članku 197. stavku 2. OPZ-a, iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je nad tužiteljem proveden porezni nadzor obračuna, evidentiranja, prijave i plaćanje PDV-a za razdoblje od 1. prosinca do 31. prosinca 2013., o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I -471-02/14-01/90, URBROJ: 513-07-24-01-15-24 od 10. srpnja 2015. Potom je doneseno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I -471- 02/14-01/90, URBROJ: 513-07-24-01-15-23 od 11. rujna 2015. (dalje: rješenje Porezne uprave od 11. rujna 2015.) kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV- e. Žalba tužitelja odbijena je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/15-01/529, URBROJ: 513- 04/16-2 od 10. veljače 2016. U pokrenutom upravnom sporu presudom ovog suda broj Us I-1101/16-16 od 16. siječnja 2020. poništeno je navedeno drugostupanjsko rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nastavno je rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/15- 01/529, URBROJ: 513-04-20-18 od 3. ožujka 2020. uvažena žalba tužitelja i poništeno je rješenje Porezne uprave od 11. rujna 2015. U ponovljenom postupku sastavljen je zapisnik o obavljenom nadzoru KLASA: UP/I-471-02/14-01/90, URBROJ: 513-07-01— 22-66 od 26. rujna 2022. (dalje: zapisnik od 26. rujna 2022.), nakon čega su donesena u ovom predmetu osporena rješenja.

9. Iz zapisnika od 26. rujna 2022. proizlazi da je tužitelj u prijavi PDV -K za 2013. iskazao obvezu PDV-a od 17.772,33 kn i pretporez od 7.380.538,34 kn, na osnovi čega je iskazao razliku za povrat od 7.362.766,01 kn. Pretporez je iskazan na osnovi dva ulazna računa dobavljača Palić aurum d.o.o. za nabavu 54.368,20 g zlata (ukupno iskazani PDV-e 2.911.685,14 kn) i osam ulaznih računa dobavljača Krial d.o.o. za nabavu 83.391,40 g zlata (ukupno iskazani PDV-e 4.445.564,79 kn). Ulazni računi se odnose na isporuke u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2013. Tužitelj je talijanskom kupcu CHIMET S.p.A. izdao pet (izlaznih) računa za isporuku 137.682,41 g lom zlata finoće 999/1000 u ukupnom iznosu od 30.307.958,68 kn, bez obračuna PDV -a.

10. Porezna tijela osporavaju tužitelj pravo na odbitak pretporeza po predmetnim ulaznim računima jer da je tužitelj znao ili morao znati da sudjeluje u isporukama koje su kod njegovih dobavljača povezane s nepravilnostima i prijevarnim radnjama.

11. Iz zapisnika od 26. rujna 2022. proizlazi da se na početku lanca isporuka zlata nalaze društva 5R d.o.o., Tadija Markić j.d.o.o., Rudar d.o.o., Srce Metala j.d.o.o., Mal press d.o.o. Ta društva fakturiraju zlato daljnjim dobavljačima (npr. društvo 5R prema Mješovita trgovina Tomić j.d.o.o., a oni prema GJURO 2 d.o.o.), odnosno izravno prema neposrednim dobavljačima tužitelja (npr. društvo Rudar d.o.o. prema Krial d.o.o.). Tako se u lancu isporuka javljaju još i društva Mješovita trgovina Tomić j.d.o.o., GJURO 2 d.o.o., Verto Erudito d.o.o., SUBEO IN j.d.o.o., EKOLOŠKI OTPAD j.d.o.o., ILIJEV METALI j.d.o.o., koja fakturiraju zlato prema neposrednim dobavljačima tužitelja (Palić aurum d.o.o. i Krial d.o.o.). Kod svih navedenih društva porezna tijela su utvrdila niz nepravilnosti – društvo 5R d.o.o. nema vjerodostojnu dokumentaciju o nabavi zlata (npr. dobivena je potvrda od talijanskih tijela o nevjerodostojnosti otkupnih blokova od talijanskih državljana vezano za otkup zlata, a to se odnosi na 96% vrijednosti cjelokupnog otkupa zlata od građana), a ostala društva ili nisu u sustavu PDV-a ili ne podnose prijave PDV-a ubrzo nakon prosinca 2013. ili ne plaćaju iskazane porezne obveze, uz nedostupnost tih društava poreznim tijelima, ne posluju na adresi sjedišta te nemaju značajniju imovinu i zaposlenike. U svakom slučaju, dobavljači u lancu isporuka ne raspolažu vjerodostojnom dokumentacijom iz koje se može utvrditi na koji način su nabavili zlato, a riječ je uglavnom o novosnovanim društvima (nedugo prije prosinca 2013., npr. društva Mješovita trgovina Tomić j.d.o.o., GJURO 2 d.o.o., SUBEO IN j.d.o.o. EKOLOŠKI OTPAD j.d.o.o., ILIJEV METALI j.d.o.o.) ili postojećim društvima koja prethodno nisu bila značajnije aktivna, s time da im je oznaka djelatnosti različita od trgovine zlatom (npr. posluživanje pića, računalno programiranje i sl.). Pri tome, roba (zlato) se nabavlja bez da je opterećena PDV-om, a dalje se fakturira uz iskazani PDV-e, što daje pravo na odbitak PDV-a društvima u daljnjem lancu isporuke, a koja ili ne podnose porezne prijave ili, ako ih podnose, ne plaćaju PDV-e u korist državnog proračuna. Dalje roba dolazi do tužitelja koji ju isporučuje u drugu državu članicu uz oslobođenje od PDV-a prema članku 41. stavku 1. toč. a) ZPDV-a (što tužitelju posljedično omogućuje traženje povrata ulaznog PDV-a, dok nitko od prethodnih dobavljača PDV-e nije uplatio). Sve navedeno je detaljno izloženo u zapisniku od 26. rujna 2022. i konkretnim dokazima nije dovedeno u sumnju.

12. Prvo je sporno pitanje je li tužitelj znao ili mogao znati za nepravilnosti i povezanost s prijevarnim radnjama u odnosu na društva koja se javljaju kao dobavljači u lancu isporuke zlata. Prema ocjeni suda, tužitelj nije poduzeo mjere koje se opravdano mogu očekivati u poslovanju, a na što ukazuje i porezno tijelo u prvostupanjskom rješenju. Tužitelj je stupio u poslovni odnos isporuke zlata koji uključuje iznimno visoke novčane iznose, zbog čega je u takvoj situaciji razumno očekivati barem minimalnu provjeru dobavljača od kojih se nabavlja zlato (npr. poslovno iskustvo dobavljača u svezi navedene robe, uspostavu kontakta s odgovornim osobama, provjera poslovnih adresa i prostorija dobavljača, javno dostupnih financijskih i bonitetnih izvještaja). Evidentno je da tužitelj to nije učinio u odnosu na društva koja se javljaju u lancu isporuka prema neposrednim dobavljačima, već se ograničio na kontakt sa neposrednim dobavljačima (Palić aurum d.o.o. i Krial d.o.o. povezanih putem osnivača i odgovorne osobe FE). U odnosu na te neposredne dobavljače, ispravno porezno tijelo ukazuje da tužitelj nema relevantnu poslovnu dokumentaciju o stvarno održanim sastancima s neposrednim dobavljačima i stvarnom sadržaju komunikacije/poslovnih provjera prema tim dobavljačima (npr. nema nikakvog dokaza o zakazivanju sastanka, bilješkama sa sastanka, nastavnom poslovnom komuniciranju), dok postoji iscrpna poslovna dokumentacija o komunikaciji u odnosu na tužiteljevog talijanskog kupca. Dakle, nema vjerodostojnih dokaza o stvarnoj komunikaciji i njezinom sadržaju s neposrednim dobavljačima te stvarno provedenim provjerama, dok se tužitelj očigledno olako oslonio na navode odgovorne osobe neposrednih dobavljača FE (koji je u predmetu UsI-1101/16 iskazivao da osobno poznaje svoje dobavljače koji su zlatari i ljudi koji imaju isporuke zlata, što očigledno nije točno s obzirom na društva koja se javljaju u lancu isporuke, a na to ispravno ukazuje i porezno tijelo u prvostupanjskom rješenju) i nije dalje provjeravao ili tražio informacije o prethodnim dobavljačima u lancu isporuke. Sama činjenica da su, prema navodima FE u predmetu UsI-1101/16, njegovi dobavljači poslovna tajna, ne oslobađa tužitelja od odgovornosti, već je na njemu da snosi posljedice rizika uspostave suradnje u kojoj se lišava mogućnosti (barem minimalne) provjere stvarnog porijekla robe i uključenih dobavljača u lancu isporuka. Takvim pristupom sam se doveo u situaciju rizika, odnosno u situaciju da vlastitom neopreznošću propusti uočiti moguće nepravilnosti i rizičnost poslovanja s društvima uključenim u lanac isporuka. U tom pravcu, postojalo je više indicija koje su ukazivale na rizičnost poslovanja s društvima uključenim u lanac isporuka (npr. da se kao dobavljači pojavljuju novoosnovana trgovačka društva bez poslovne povijesti, trgovačka društva koja obavljaju djelatnosti koje nemaju veze s isporukama zlata ili trgovačka društva bez zaposlenih) i nalagale potrebu provjere tih dobavljača, koje nedvojbeno nisu provedene. Uvažavajući izloženo, opravdano je porezno tijelo zaključilo da je tužitelj mogao znati za povezanost s prijevarnim radnjama u odnosu na društva koja se javljaju kao dobavljači u lancu isporuke zlata.

13. Kod izloženog stanja stvari, s obzirom da se tužitelj svojim propustom doveo u vezu s lancem prijevarnih radnji koje su omogućile neosnovano korištenje prava na odbitak ulaznog PDV-a (detaljno naprijed obrazloženo pod toč. 11.), nema pravo na odbitak pretporeza u smislu članka 58. stavak 1. ZPDV-a, jer je bio uključen u postupanja koja dovode do zlouporabe tog prava.

14. Suprotno tužbenim navodima, javnopravna tijela su postupajući u izvršenju presude ovog suda broj Us I-1101/16-16 od 16. siječnja 2020. prikupila nove podatke, uključujući i izjave odgovorne osobe tužitelja te dokumentaciju o poslovnoj suradnji s dobavljačima, nakon čega su provela i detaljno analizirala lanac isporuka zlata, kao i razloge zbog kojih smatraju da je tužitelj znao ili morao znati za prijevarne radnje u lancu isporuke.

15. Daljnje je sporno pitanje vezano uz zastaru prava na utvrđenje porezne obveze i dopustivost provođenja poreznog nadzora.

16. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi (npr. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz-28/2021-6 od 25. svibnja 2021., toč. 21. i 22.) u svezi primjene članka 197. OPZ-a i odredbi OPZ-a na postupke u tijeku na dan njegovog stupanja na snagu, u pogledu zastare primjenjuju se odredbe OPZ-a o zastari.

17. U konkretnom slučaju zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. S obzirom da je obveza u smislu članka 30. stavka 1. ZPDV-a nastala u prosincu 2013. kada su izvršene predmetne isporuke zlata od neposrednih dobavljača (Palić aurum d.o.o. i Krial d.o.o.) prema tužitelju , to je zastara prava na utvrđenje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2014. sukladno članku 108. stavku 1. i 2. OPZ-a. U konkretnom slučaju postupak utvrđenja porezne obveze je okončan 9. studenog 2023. donošenjem osporenog rješenja tuženika. U periodu od 1. siječnja 2014. do 9. studenog 2023. proteklo je 9 godina 10 mjeseci i 8 dana, što znatno prelazi propisani zastarni rok od 6 godina. Uvažavajući odredbu članka 108. stavka 6. OPZ-a treba uzeti u obzir da zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka pred sudom. U konkretnom slučaju radi utvrđenja predmetne porezne obveze tužitelja vođen je upravni spor pred ovim sudom pod brojem Us I-1101/16. Taj spor je započet podnošenjem tužbe 11. travnja 2016. (članak 22. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/2017 i 110/2021; dalje: ZUS), a okončan je donošenjem presude 16. siječnja 2016. Dakle, postupak pred sudom je trajao 3 godine 9 mjeseci i 4 dana pa se ukupno proteklo vrijeme zastare (9 godina 10 mjeseci i 8 dana) ima umanjiti za navedeni period trajanja sudskog postupka. Time se dobiva pravno relevantni period utvrđenja porezne obveze od 6 godina 1 mjesec i 4 dana, a taj period prelazi propisani zastarni rok iz članka 108. stavka 1. OPZ-a. Kod takvog stanja stvari, valja prihvatiti tužiteljev prigovor zastare i utvrditi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik propustio utvrditi da je nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze, što ima za posljedicu njezin prestanak u smislu članka 26. OPZ-a. Napominje se da u konkretnom slučaju nije protekao rok dopustivosti vođenja poreznog nadzora, jer se ovdje radi o utvrđenju porezne obveze u svezi prijevarnih radnji (članak 117. stavak 3. toč. 3. OPZ-a) i u trenutku okončanja poreznog nadzora sastavljanjem zapisnika (26. rujna 2022.) očigledno nije protekao šestogodišnji zastarni rok.

18. Uvažavajući izloženo, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio nezakonitim te je valjalo temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao pod točkom I. izreke, čime je ova stvar riješena.

11. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom II. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 2.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Davor Galetović, [adresa] Zagreb, Nemčićeva 7

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,

Zagreb, Katančićeva 5