Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-275/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Tanje Dujmović, u kaznenom predmetu protiv optuženika UM iz [adresa], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona i dr., po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-96/2025 od 20. lipnja 2025., nakon javne rasprave 16. travnja 2026., održane u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću, MM te optuženika i branitelja Matije Smiljanića, odvjetnika u Zagrebu, kao zamjene za braniteljicu Ljiljanu Smiljanić, odvjetnicu u Gospiću te oštećenog OM, dana 21. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Opt. UM, sin U i ČM rođene M, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], grad Gospić, državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 400,00 eura, sa završenom višom prometnom školom, oženjen, o tac dvoje punoljetne djece, sa činom narednika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i medaljama "Bljesak" i "Oluja", srednjih imovinskih prilika, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i traktora marke "IMT", godina proizvodnje 1960., neosuđivan, nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

I. što je,

1) dana 24. veljače 2025. oko 13:40 sati u Ličkom Osiku, grad Gospić, na katastarskoj četici broj 1499/6, k. o. [katastarska općina], u cilju da ustraši OM, prijetećim tonom rekao imenovanom: „ postavit ću ti mine na njivu“, a što je kod OM izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

2) dana 25. veljače 2025. u [adresa], grad Gospić, u prostoru bivše vulkanizerske radionice, protivno Zakonu o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja („Narodne novine“ broj: 70/17, 141/20 i 114/22) bez ovlaštenja držao sredstva za iniciranje eksplozivnih tvari, i to 27 komada detonatorskih kapisli broj 8 i 250 centimetara detonatorskog štapina,

dakle, posjedovao eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno,

II. čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela, i to jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11) te jedno kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, opisano i kažnjivo po članku 331. stavka 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11, optuženiku UM se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11 utvrđuje mu se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se primjenom članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku UM izriče se uvjetna osuda, na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 54. u vezi sa člankom 58. stavak 1. i 2. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku UM u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme uhićenja i pritvora od 24. veljače 2025. do 26. veljače 2025.

VI. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), oštećenik OM sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnični postupak.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP-a, optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote u iznosu od 150,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, optužnicom broj KO-DO-96/2025 od 20. lipnja 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću, posl.br. Kov-87/2025-10 od 02. listopada 2025. (str. 133 - 135 spisa), teretilo je optuženika UM za počinjenje u stjecaju kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje i kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, sve činjenično i pravno opisano kao u izreci presude.

2. Žrtva OM u postupku je sudjelovao u svojstvu oštećenika u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice, te je postavio imovinskopravni zahtjev prema optuženiku u iznosu od 3.000,00 eura, na ime pretrpljenog straha (str. 173 spisa).

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik UM je iskazao kako se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret optužnicom, a pozvan da osobno ili po branitelju točno odredi koji dio optužnice poriče i iz kojih razloga, optuženik se po branitelju u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice očitovao kako ne negira da je u inkriminirano vrijeme bio u inkriminiranom mjestu, ali da negira da bi prijetio oštećeniku, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice, da ne negira da su u njegovom prostoru pronađene eksplozivne tvari, ali negira da bi ih on tu spremio i svjesno držao.

4. U dokaznom postupku ispitan je oštećenik OM kao svjedok (str. 175 – 177 spisa), ispitani su svjedoci ĆM (str. 177 – 178 spisa) i ĐM (str. 207 spisa), pročitani su zapisnik Policijske postaje (dalje: PP) Gospić od 24. veljače 2025., o zaprimanju kaznene prijave OM (str. 11 – 12 spisa), zapisnik PP Gospić od 25. veljače 2025., o pretrazi doma i drugih prostorija optuženog (str. 25 – 31 spisa), potvrda PP Gospić od 25. veljače 2025. o privremenom oduzimanju predmeta od optuženog (str. 32 spisa) i kupoprodajni ugovor od 23. svibnja 2002., čija preslika je zadržana u spisu (str. 184-180 spisa), Prije ispitivanja optuženika, pročitani su podaci iz prekršajne i kaznene evidencije za istog (str. 70 - 71 spisa).

5. Ispitan na završetku dokaznog postupka, u odnosu na kazneno djelo prijetnje optuženik UM je iskazao (str. 179 – 180 spisa) kako je toga dana u to vrijeme došao na lice mjesta odnosno na navedenu njivu. Rukom je mahnuo oštećeniku da zaustavi traktor. Kad se isti zaustavio prišao je traktoru, u kojem trenutku je supruga svjedoka ĆM uzela vile ili lopatu, nije siguran, te potrčala prema njemu, govoreći mu da će ga ubiti. U tom trenutku ĆM je uzeo za ruke svoju suprugu JM i povukao je oko 10 metara dalje od traktora odnosno od njega. Za to vrijeme, dok se ĆM udaljavao sa svojom suprugom na udaljenost od oko 10 metara, optuženik i on su razgovarali. Za to vrijeme traktor je radio, a i njegov automobil je bio upaljen. Rekao je oštećeniku da je to njegova zemlja, a oštećenik mu je na to odgovorio da je njegova. Optuženik je iskazao kako on tu zemlju obrađuje od 2002. i da mu nikada nitko zbog toga nije prigovorio, pa niti sam oštećenik. Te prilike oštećeniku nije uputio nikakve prijeteće riječi. Nakon što mu je oštećenik odgovorio da je zemlja njegova, udaljio se sa lica mjesta.

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice, optuženik je iskazao kako nije niti znao da te stvari stoje u tom prostoru koji je nekad bio vulkanizerska radionica, a njemu služi kao skladište. Tu je kroz cijelo vrijeme rata bila vojska i to je moglo ostati iza njih. NM iz [adresa] mu je rekao mu je dobro poznato kako je to završilo u toj kući. Pored toga, vrata te prostorije uvijek su otvorena i bilo tko je mogao doći i tamo to ostaviti, za vrijeme dok nije kod kuće.

Na upit branitelja zašto bi ga ĐM te prilike napala na toj njivi , optuženik je odgovorio kako smatra da je to zato što je protiv nje odnosno njene obitelji podnio kaznenu prijavu zbog nepropisnog odlaganja otpada.

Optuženik je pri ispitivanju odgovarao samo na pitanja svoga branitelja.

6. Nakon ispitivanja optuženika dopunjen je dokazni postupak, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice ispitivanjem svjedokinje JM, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice, na okolnosti pretrage izvršene u domu optuženika ispitani su svjedoci CM (str. 207 – 208 spisa), ZM (str. 208 – 209), KM (str. 209 – 210 spisa) i GM (str. 210 spisa).

7. Analizom iskaza optuženika UM te usporedbom istog sa dokazima provedenim u postupku, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik UM svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenih kaznenih djela, pa je za ista proglašen krivim.

8. U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, u postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog prikupljenim i provedenim dokazima, kako je isti dana 24. veljače 2025. oko 13,40 sati u [adresa], grad Gospić, bio na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je bio u kontaktu i razgovarao sa oštećenikom OM, kao i da je predmet razgovora bio o tome tko je vlasnik navedene zemljišnoknjižne čestice. U odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ /11, osnovom iskaza optuženika, u tom dijelu sukladnog provedenim dokazima, u postupku nije bilo sporno da je dana 25. veljače 2025. po policijskim službenicima PP Gospić izvršena pretraga njegove obiteljske kuće i drugih prostorija koje koristi na adresi u [adresa], grad Gospić, te da je u prostoru bivše vulkanizerske radionice pronađeno 27 detonatorskih kapisli broj 8 i 250 centimetara detonatorskog štap ina, koji su od istog privremeno oduzeti.

9. U postupku je bilo sporno, u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optuženice, budući je optuženik UM to u cijelosti negirao, da li je isti dana 24. veljače 2025. oko 13,40 sati, oštećeniku OM rekao „postaviti ću ti mine na njivu“, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice bilo sporno da li je optuženik svjesno držao eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno, budući je isto to negirao.

10. Obranu optuženika UM kako 24. veljače 2025. oko 13,40 sati nije oštećeniku OM uputio prijeteće riječi navedene u optužnici, već da se udaljio kad je oštećenik rekao da je zemlja njegova, kao i da nije znao da se pretragom pronađene eksplozivne tvari nalaze u prostoru bivše vulkanizerske radionice na imanju koje je kupio, a koji prostor on koristi kao skladište, sud je cijenio suprotnom provedenim dokazima i time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

11. Naime, suprotno iskazu optuženika, oštećenik OM ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi je iskazao (str. 175-177 spisa), u bitnom sukladno iskazu kojeg je prethodno dao pri ispitivanju u svojstvu svjedoka u PP Gospić, po nalogu ODO u Gospiću, dana 17. travnja 2025., kako je inkriminiranog dana sa traktorom orao na zemljišnoknjižnoj čestici 1499/6 k. o. [katastarska općina], koju je uz druge čestice naslijedio u ostavinskom postupku iza svog pok. oca i koje je suvlasnik sa svojim tetkama, očevim sestrama i svojim sestričinama. Kako je iskazao, od 2023. godine više je puta upozoravao optuženika, direktno i preko trećih osoba, da se makne sa njegove zemlje, jer je isti dolazio i obrađivao tu zemlju bez ikakvog osnova, tvrdeći da ju je kupio od AM, što nije istina, jer je ta zemlja bila u vlasništvu njegove obitelji, odnosno njegovog pok. oca, kojeg je on naslijedio, te očevih sestara. O tome je prije inkriminiranog događaja već jednom razgovarao osobno sa optuženikom, kada je optuženik sve „papire“ kojima je raspolagao rašio po haubi automobila, ali niti iz jednog nije proizlazilo da bi on tu česticu kupio od AM, što nije niti moguće, jer isti nikada nije niti bio vlasnik iste. Na njegova upozorenja optuženik nije reagirao tako da se 2024., koliko se sjeća, obratio i policiji, pri čemu je dobio uputu ako dođe do nekakvog sukoba na njegovog zemlji da onda pozove policiju. Nije pokrenuo nikakve zemljišnoknjižne odnosno vlasničke postupke protiv optuženika, budući je imao zdravstvene i obiteljske probleme.

Kako je svjedok iskazao, inkriminiranog dana oko 12,00 sati je otišao traktorom uzorati tu zemlju i uspio je napraviti 2-3 brazde kad je na lice mjesta automobilom došao optuženik. Izašao je iz automobila, došao ispred njegovog traktora i raširio ruke, zaustavljajući ga, a u ruci je držao neke papire. Zaustavio je traktor i otvorio vozačku kabinu , pri čemu je optuženik prišao i ruku sa papirima pružio u kabinu, mašući istima, pri čemu su mu se i rasuli, govoreći mu da je to njegova zemlja. Optuženik je bio ljut i rekao mu je da će mu tu postaviti mine. On je odmah izvadio mobitel iz džepa i nazvao broj 112 odnosno policiju, što je optuženik vidio i u „sekundi“ se okrenuo i otrčao u svoje vozilo te se udaljio sa lica mjesta. U trenutku kad mu je optuženik rekao da će mu postaviti mine na njivu, na udaljenost i od oko 2 metra od njih nalazio se ĆM zvani „ O“.

Kako je odgovorio, ĆM, kad je čuo što mu je optuženik rekao, samo je stajao kao ukopan. Osobno se zbog optuženikovih riječi uznemirio i osjetio je strah, jer se „živom čovjeku sve desi“ pa nije mogao isključiti mogućnost da optuženik učini to čime prijeti, a obzirom da je došao iz drugog sela i zauzeo njegovu zemlju bez ikakvog pitanja. Svjedok je na upit odgovorio kako je te prilike supruga ĆM, ĐM, bila udaljena oko 30 metara od njih i da nije mogla čuti što se govori, tim više jer su se pored nje nalazile još dvije osobe, koje su rastavljale neko vozilo, koristeći brusilicu.

12. Nadalje, ĆM ispitan u svojstvu svjedoka, u bitnom je iskazao (str. 177 - 178 spisa) kako je inkriminiranog dana od svoje kuće vidio kao OM ore njivu na udaljenosti od oko 30 metara od njegove kuće. Otišao je tamo kako bi vidio može li se orati, je li blato, jer mu je i samom trebalo nešto uzorati, za što bi zamolio oštećenika. Na njivi je bio oko 3-5 minuta, kad je na lice mjesta došao optuženik sa osobnim vozilom te je pozvao oštećenika da izađe iz traktora, ali ga je oštećenik pozvao da on priđe njemu. Čuo je kako optuženik tada govori „to je moje“ te je oštećeniku pokazivao neke papire, a oštećenik mu je odgovorio da je to njegovo, na što je optuženik rekao „to ću ja morat minirat“. Oštećenik je tada izvadio mobitel i pozvao policiju, a optuženik je otišao u automobil i udaljio se. Kad je optuženik to rekao, on osobno na to nije reagirao jer ga se to ne tiče, a nije obraćao pažnji niti na to kako je oštećenik reagirao, ali može reći da je optuženik prvi otišao sa lica mjesta, a odmah potom oštećenik, koji je rekao da mora ići u policiju.

Svjedok je odgovorio kako je njegova supruga ĐM bila na udaljenosti od oko 10 metara, sa još dvije osobe, po prezimenu Č i Ć, ali da smatra da oni s te udaljenosti nisu mogli čuti razgovor između optuženika i oštećenika jer isti nisu vikali. Svjedok je odgovorio i kako je on prilikom kupnje zemlje na tom području izašao na lice mjesta sa geodetom te da su se te prilike i optuženik i oštećenik nešto raspravljali oko zemlje, ali da nije obraćao pažnju, jer ga nije zanimalo.

Svjedok je na upit odgovorio kako članovi njegove obitelji i on nisu u nikakvom sukobu niti sudskom sporu sa optuženikom, da se ne sjeća da li je trak tor radio ili bio ugašen, ali da je on u svakom slučaju bio jako blizu pa je čuo što govore.

13. U odnosu na ovo kazneno djelo u postupku je u svojstvu svjedoka ispitana i ĐM koja je iskazala (str. 207 spisa) kako je po primitku poziva saznala zbog čega se poziva u sud, ali da ona o tome događaju ne zna ništa, da ništa nije čula i da ne želi „ulaziti“ u nikakve probleme između optuženika i oštećenika. Kako je odgovorila, ona je te prilike od te livade na kojoj se nalazio njen suprug ĆM, kao i optuženik i oštećenik, bila udaljena oko par stotina metara. Nije mogla reći kako je u odnosu na optuženika i oštećenika stajao njen suprug. Misli da je optuženi na lice mjesta došao automobilom, ali nije sigurna. Sa optuženikom nije u nikakvom sukobu niti zavadi. Kako je iskazala, ima zdravstvene probleme psihičke prirode.

14. Sukladno navedenom, obranu optuženika UM, kako inkriminirane prilike nije prijetio oštećeniku, već da se udaljio sa lica mjesta kad mu je oštećenik rekao da je zemlja njegova, sud je cijenio suprotnom ne samo iskazu oštećenika OM već i njemu sukladnom iskazu svjedoka ĆM, za kojeg svjedoka optuženik nije negirao da je bio prisutan na licu mjesta.

Međutim, optuženik je negirao da bi svjedok ĆM mogao čuti što su te prilike oštećenik i on razgovarali, iskazavši kako je te prilike svjedokova supruga ĐM sa lopatom ili vilama potrčala prema njemu govoreći mu da će ga ubiti, kako smatra zato što je podnio prijavu protiv nje i njene obitelji zbog nepropisnog odlaganja otpada, pa da ju je suprug ĆM odveo od njih na udaljenost od oko 10 metara, a da su pored toga u to vrijeme radili i traktor i njegov automobil. Međutim, ocjena je suda kako su i svjedok OM i svjedok ĆM iskazivali određeno, u bitnom podudarno i neposredno uvjerljivo, kao i da je svjedok ĆM na poseban upit odgovorio kako članovi njegove obitelj i on nisu u nikakvom sukobu ili sudskom sporu sa optuženikom, pri čemu dokazi koji bi upućivali na suprotno nisu predočeni, a ocjena je suda, sve da je optuženik svjedoka i/ili članove njegove obitelji i prijavio zbog nepropisnog odlaganja otpada, kako ta okolnost sama po sebi ne upućuje da bi svjedok, koji je prethodno propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, pri ispitivanju iskazivao neistinito.

Slijedom izloženog, iskazi svjedoka OM i ĆM prihvaćeni su u cijelosti, pri čemu je ocjena suda i kako se ne nalazi životnim niti logičnim, da bi svjedok OM, koji je iskazao da je i prije inkriminiranog događaja više puta upozoravao optuženika, direktno i preko trećih osoba, da se makne sa njegove zemlje te jednom s istim i razgovarao o vlasništvu predmetne parcele, ne odlučujući se na tužbu niti ga je ikada ranije prijavio zbog prijetnje ili bilo kojeg drugog djela, odjednom lažno prijavio optuženika da mu je inkriminirane prilike uputio riječi „postavit ću ti mine na zemlju“ te pored toga nagovorio i ĆM na lažno svjedočenje.

Naime, isti je nesumnjivo svjestan da na takav način ne može riješiti pitanje vlasništva sporne čestice, koje će između njih i dalje biti sporno te će ga morati riješiti kroz odgovarajući parnični postupak.

Nadalje, da su svjedoci OM i ĆM iskazivali neistinito u odnosu na optuženika „jer su dobri“, onda bi zasigurno i svjedokinja ĐM, koju je odnosno čiju je obitelj optuženik, kako je iskazao, prijavio zbog nepropisnog odlaganja otpada i za koju tvrdi da je u dobrim odnosima sa oštećenikom, po toj logici također iskazala da je optuženik prijetio oštećeniku, ali svjedokinja je iskazala kako nije čula njihov razgovor.

Osim toga, ocjena je suda, kako se ne nalazi životnim niti da bi optuženik došao na lice mjesta, koje mu očito nije u blizini, obzirom da je došao sa automobilom, kako bi oštećeniku samo rekao da je ta zemlja njegova, bez ikakve ljutnje, te da bi se u trenutku kad je oštećenik rekao da je zemlja njegova, samo okrenuo i udaljio sa lica mjesta, već je naprotiv, sukladno iskazu oštećenika životno da je optuženik došao na lice mjesta nezadovoljan jer je oštećenik traktorom orao zemlju za koju optuženik smatra da ju je kupio i da je njegova te da je u situaciji kad oštećenik nije prihvatio njegove navode i „papire“ reagirao na način da je zaprijetio oštećeniku da će postaviti mine na njivu.

15. Slijedom svega izloženog, sud je iskaz optuženika UM cijenio suprotnim provedenim dokazima te neživotnim i nelogičnim, te time očito usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti, dok je osnovom bitno sukladnih, neposredno uvjerljivih i okolnosnih iskaza svjedoka OM i ĆM, u postupku cijenio utvrđenim da je optuženik UM dana 24. veljače 2025. oko 13,40 sati, prijetećim tonom, s ciljem da ga uplaši, rekao oštećeniku OM " Postavit ću ti mine na njivu“, a kakve riječi svakako predstavljaju prijetnju smrću i kao takve su bile prikladne kod oštećenika izazvati osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost, a čega je optuženik kao odrasla osoba nesumnjivo bio svjestan, ali je to očito i htio, čime su u njegovom postupanju s izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela.

Naime, kazneno djelo prijetnje postoji i onda kad počinitelj nema namjeru ostvariti je , odnosno bitno je da su prijeteće riječi takve da su s obzirom na konkretne okolnosti objektivno bile prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost.

Sud je u tom dijelu cijenio kako je inkriminirane prilike oštećenik OM, vezano za pitanje vlasništva i posjeda zemlje, a koje je između njih sporno, od deset godina mlađeg optuženika UM primio prijetnju smrću, pri čemu se cijeni da bi u takvim okolnostima izgovorene riječi kod svake prosječne osobe izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti, a kakav osjećaj je očito osjetio i sam oštećenik, koji je isti tren telefonom pozvao policiju te potom odmah i otišao u PP Gospić prijaviti počinjenje kaznenog djela prijetnje na njegovu štetu .

16. U odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11, obranu optuženika kako nije znao da se u njegovom spremištu, bivšoj vulkanizerskoj radionici nalazi 27 komada detonatorskih kapisli i 250 cm detonatorskog štapina te da ta prostorija uvijek stoji otvorena, pa je bilo tko kad njega nema kod kuće mogao to donijeti, također je cijenjena suprotnom provedenim dokazima, a pored toga i neživotnom i nelogičnom, te time usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

17. Naime, kako proizlazi iz kupoprodajnog ugovor, optuženik je navedeno imanje kupio 2002., a pri ispitivanju u ODO je iskazao kako ga uređuje od 2005. te tamo živi od 2008. godine. Dakle, do dana pretrage i pronalaska eksplozivnih tvari od vremena uređivanja imanja odnosno od vremena kada je počeo tamo živjeti, prošlo je 20 odnosno 17 godina, pa je potpuno neživotno da optuženik kroz sve to vrijeme koliko je „uređivao“ kupljeno imanje ne bi vidio i znao da se u toj prostoriji nalaze te eksplozivne tvari.

Naime, kako proizlazi iz iskaza optuženika, prostorija u kojoj su predmeti pronađeni je ranije bila vulkanizerska radionica, u skladu s čime je sud u činjeničnom opisu i naznačio da su predmeti pronađeni u prostoru bivše vulkanizerske radionice, ne dirajući time u identitet optužbe i djela, a pored toga iz iskaza ispitanih svjedoka CM i ZM, policijskih službenika koji su sudjelovali u pretrazi, proizlazi da je u vrijeme pretrage u tom prostoru bilo svakakvog alata, automobilskih dijelova i slično, pa je logično da se radi o prostoru u kojem je optuženik više boravio odnosno više se istim koristio, pospremao ga i slično, u odnosu na neke druge dijelove doma odnosno dvorišnih prostorija.

Nadalje, ocjena je suda, premda su eksplozivne tvari pronađene u nekoj vrećici koja je bila prašnjava i požutjela od stajanja, kako je ta vrećica stajala na polici, pa se ne nalazi životnim niti vjerojatnim da optuženik u 20 godina nikada nije pogledao što se nalazi u toj prostoriji i na toj polici, jer je sam iskazao kako su imanje kupili 2002., nakon čega su ga uređivali, pa je onda logično da su pregledali stvari koje se nalaze u prostorijama imanja kojeg su kupili, kako bi vidjeli što će baciti, a što zadržati, posebice u odnosu na stvari na policama, jer su mu police u garaži svakako trebale kako bi nakon useljenja na njih stavio i neke svoje stvari, koje se uobičajeno drže u garaži, a cijenjeno je i kako se kroz to vrijeme koliko je optuženik vlasnik tog imanja na toj vrećici sa eksplozivnim tvarima svakako mogla nakupiti i prašina i mogla je i požutjeti.

U odnosu na navode optuženika da je u toj kući tijekom rata boravila vojska pa da su navedeni predmeti mogli ostati iza njih, ocjena je suda kako da je i tako, to ne ekskulpira optuženika kaznene odgovornosti, budući mu se niti ne stavlja na teret nabavljanje eksplozivnih tvari već njihovo posjedovanje.

U odnosu na navod optuženika da je ta prostorija uvijek bila otvorena, pa da je bilo tko mogao doći i u njoj ostaviti te predmete, ocjena je suda kako je takav navod u potpunosti proizvoljan i neživotan.

18. Slijedom izloženog, ocjena je suda kako je optuženik UM, koji je navedeno imanje kupio 2002. godine, te ga uređivao od 2005. i na njemu počeo živjeti 2008. godine, svakako kroz to vrijeme uočio da se na polici u prostoru bivše vulkanizerske radionice nalazi 27 komada detonatorskih kapisli broj 8 i 250 cm detonatorskog štapina, pri čemu je po ocjeni suda indikativno i što je OM dana 24. veljače 2025. zaprijetio baš riječima da će mu postaviti mine na njivu. Optuženik je kao bivši policijski službenik nesumnjivo svjestan da se radi o eksplozivnim tvarima čije je posjedovanje građanima zabranjeno, čime su u njegovom postupanju sa izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11, pa je za isto oglašen krivim.

19. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, na strani optuženika olakotnim je cijenjena njegova dosadašnja kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost (str. 78-81 spisa), kao i okolnost da se radi o obiteljskom čovjeku, ocu dvoje punoljetne djece i odlikovanom sudioniku Domovinskog rata, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Slijedom izloženog, obzirom na vrstu i visinu kazni propisanih zakonom za kaznena djela za koja je proglašen krivim te cijeneći okolnosti utvrđene na strani optuženika, koje utječu da kazna za istog po vrsti i mjeri bude lakša, bez posebnih otegotnih okolnosti, ocjena je suda kako je utvrđivanje kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako u stjecaju počinjeno djelo te osuda optuženika na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, primjerena težini kaznenih djela i utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika te da je osnovano očekivati da će se takvom vrstom i mjerom kazne kod do sada neosuđivanog optuženika u potpunosti ostvariti ciljevi specijalne prevencije, utjecajem na istog da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, kao i da će se takvom vrstom i mjerom kazne istodobno postići i primjeren generalnopreventivni učinak, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

20. Na temelju članka 54. u vezi sa člankom 58. stavak 1. i 2. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku UM u izrečenu kaznu zatvora uračunati će se vrijeme uhićenja i pritvora od 24. veljače 2025. do 26. veljače 2025.

21. Oštećenik OM sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti je upućen u parnični postupak, budući bi odlučivanje o istom znatno produljilo trajanje kaznenog postupka.

22. Budući je oglašen krivim, optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 150,00 eura, čija visina je određena obzirom na složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženika, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

U Gospiću 21. travnja 2026.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima kaznenog postupka (čl. 464. st. 4. ZKP-a).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj K-DO-96/2025

2. Opt. UM, [adresa]

3. Braniteljica opt., odvj. Liljana Smiljanić, Gospić

4. Oštećenik OM, [adresa]