REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1728/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju FŽ, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja BŽ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tuženika, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju DŽ iznos 2.220,00 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto dvadeset) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.004,00 EUR od 4. prosinca 2024. do isplate,

- 216,00 EUR od 18. lipnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DŽ za iznos 750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2024. do isplate te u dijelu kojim potražuje zatezne kamate koje na iznos 2.004,00 EUR teku od 30. kolovoza 2024. do 3. prosinca 2024., a na iznos 216,00 EUR od 30. kolovoza 2024. do 17. lipnja 2026.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju DŽ trošak parničnog postupka u iznosu 1.425,00 EUR (slovima: tisuću četiristo dvadeset pet) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja DŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 1.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. prosinca 2024. navodi da je 17. lipnja 2024., za vrijeme radnog vremena kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., Uprava šuma Podružnica Slatina, Šumarija Ćeralije na radnom mjestu šumara, zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Naime, za vrijeme obavljanja poslova sječe i izrade lančanom motornom pilom ozlijedio je lijevu nogu na način da je, uslijed zakrčenosti prostora s kojeg se odvijao rad, zapeo lijevom nogom za granu oborenog stabla te pao na tlo. Navedena ozljeda je priznata tužitelju kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. S obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, tuženik je pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelj je zbog jakih bolova na dan nastanka štetnog događaja primljen na hitni bolnički prijem Opće bolnice u Virovitici nakon čega je pregledom od strane kirurga utvrđeno postojanje otoka dorzuma lijevog stopala, bolnost fibularne strane distalne potkoljenice nešto iznad maleola te reducirani pokreti, dijagnosticirana mu je fractura fibulae I sin, postavljena mu je potkoljenična longeta, ordinirano mu je strogo mirovanje, držanje noge na povišenom i uzimanje analgetika. Na pregledima 16. srpnja 2024. i 21. kolovoza 2024. utvrđeno je postojanje otoka lijevog gležnja, naloženo mu je držanje noge na povišenom, hod s jednom štakom, vježbe jačanja noge, uzimanje analgetika, odnosno postepeno opterećenje noge uz provođenje fizikalne terapije i daljnje kontrole. Navodi da mu je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva isplatio nesporni iznos 3.000,00 EUR po osnovi neimovinske i imovinske štete, ali predmetni iznos ne smatra odgovarajućim obeštećenjem s obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda, duljinu i tijek liječenja. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 4. ožujka 2026. predlaže naložiti tuženiku po osnovi naknade neimovinske štete isplatu iznosa 2.754,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (30. kolovoza 2024.), po osnovi naknade imovinske štete isplatu iznosa 216,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (30. kolovoza 2024.) te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. prosinca 2024. ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da je isplatom nespornog iznosa 3.000,00 EUR u cijelosti i pravično naknadio štetu tužitelju, s obzirom na dokumentaciju i sudsku praksu u istovjetnim slučajevima, posebno ako se uzme u obzir da je iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu vidljivo da je tužitelj zadobio prijelom samo lisne kosti (fibule), uz propisanu terapiju nošenjem imobilizacije i analgeticima po potrebi, a da je nakon obavljene fizikalne terapije na svakom idućem kontrolnom pregledu kod tužitelja evidentirano poboljšanje, iz čega proizlazi da je liječenje tužitelja bilo urednog tijeka te da se u potpunosti oporavio od zadobivene ozljede. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku i neimovinsku štetu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama.

3. Budući da je tužitelj podneskom od 4. ožujka 2026. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 19. svibnja 2026.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odštetnog zahtjeva (list 4-5 spisa), dopisa tuženika (list 7-13 spisa), Prijave o ozljedi na radu (list 14-17 spisa), medicinske dokumentacije (list 18-31 spisa), police osiguranja s privitkom (list 36-38 spisa), izvoda iz transakcijskog računa (list 39 spisa), Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 40-41 spisa), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr. med. (list 60-62 spisa).

5. Tužitelj je na ročištu održanom 10. lipnja 2025. odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje tužitelja i pribavu spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, slijedom čega sud navedene dokaze nije izvodio.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

8. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18; dalje: ZZR) propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću, dr. med. 12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 15. veljače 2026. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 17. lipnja 2024. zadobio prijelom lijeve lisne kosti iznad gležnja, koja ozljeda mu je utvrđena na dan štetnog događaja u Općoj bolnici Virovitica, da je proveo konzervativno liječenje imobilizacijom, mirovanjem, a potom fizikalnom terapijom, da je liječenje tužitelja završeno 4. prosinca 2024. zadnjim pregledom kirurga, da postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda, provedenog liječenja i zaostalih posljedica, da je tužitelj ozljedu zadobio indirektnim djelovanjem sile na fiksirano stopalo koje je ostalo zaglavljeno između grana drveta, a nakon toga je uslijedio pad, odnosno gibanje tijela prema naprijed uz rotacijsku silu na donji dio lisne kosti, da s obzirom na otok gležnja i stopala koji se u medicinskoj dokumentaciji bilježi i dva mjeseca po ozljeđivanju (nalaz kirurga 21. kolovoza 2024.) vrlo je izvjesna i ligamentna ozljeda lijevog gležnja, da u dostavljenoj dokumentaciji nema podataka koji ukazuju da je tužiteljevo ranije zdravstveno stanje utjecalo na predmetnu ozljedu i provedeno liječenje, a time ni zaostale posljedice, da se trajne posljedice zbog zadobivene ozljede u štetnom događaju očituju u obliku povremenih bolova osobito pri opterećenju, dužem hodanju i stajanju u području lijevog gležnja, da se javljaju i bolovi pri promjeni vremena, da je moguć i blaži otok pri duljem stajanju iako isti nije stalno izražen, da je funkcija tj. pokretljivost stopala u lijevom gležnju blaže ograničena, da smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica predmetne ozljede iznosi 5%, da je primarni strah u trenutku neposredne ugroženosti i istodobnog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah, kao posljedicu tjelesne ozljede, umjerenog do jakog intenziteta tužitelj trpio dva dana, umjereni oscilirajući strah do sedam dana, a slabiji oscilirajući strah do šest tjedana, da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio četiri dana, srednjeg intenziteta do 10 dana, a manjeg do 10 tjedna, da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od četiri tjedna tri sata dnevno kroz razdoblje imobilizacije longetom i hoda s dvije štake, a potom dodatno još 10 tjedana tri puta tjedno po dva sata zbog nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora (hodao je s jednom štakom dulje od sedam tjedana, a nakon odbacivanja štake se otežano kretao), da se pomoć odnosila na nabavku i pripremu hrane, pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti te odlazak liječniku radi ostvarivanja zdravstvene zaštite.

13. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje vještaka.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Stipančića budući da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja i pregleda tužitelja.

15. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO.

16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi intenzitet i trajanje straha kod tužitelja od 51 dana, od čega je tužitelj devet dana trpio jaki i umjereni strah, a intenzitet i trajanje bolova od 84 dana, od čega je tužitelj dva tjedna trpio jaku i bol srednjeg intenziteta, da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje se očituju u povremenim bolovima osobito pri opterećenju, dužem hodanju i stajanju u području lijevog gležnja, da se javljaju i bolovi pri promjeni vremena, da je moguć i blaži otok pri duljem stajanju iako isti nije stalno izražen, da je funkcija tj. pokretljivost stopala u lijevom gležnju blaže ograničena, da je zbog navedenog smanjena životna aktivnosti tužitelja za 5%, da je tužitelj proveo liječenje imobilizacijom, mirovanjem i fizikalnom terapijom, s obzirom na dob tužitelja u trenutku nastupa štetnog događaja (23 godine) te činjenicu da radi na radnom mjestu šumara, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u ukupnom iznosu 4.500,00 EUR.

18. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. godine.

19. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO, tužitelju za 144 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" broj: 118/18, 120/21, 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" broj: 132/25) koja iznosi 1.050,00 EUR bruto, iznosila 6,23 EUR neto, tužitelju je, u granicama postavljenog zahtjeva, dosuđen ukupno zatraženi iznos 720,00 EUR (144hx5,00 EUR).

20. S obzirom da je tuženik 30. rujna 2024. tužitelju isplatio iznos 3.000,00 EUR, od čega iznos 2.496,00 EUR po osnovi neimovinske štete, a iznos 504,00 EUR po osnovi imovinske štete, koja činjenica nije bila sporna tijekom postupka, tužitelju je po osnovi neimovinske štete dosuđen daljnji iznos 2.004,00 EUR, a po osnovi imovinske štete daljnji iznos 216,00 EUR.

21. Odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

22. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 4. prosinca 2024., ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje na iznos neimovinske štete teku od dana završetka liječenja, odnosno od 4. prosinca 2024., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 30. kolovoza 2024.

23. Zatezne kamate na iznos imovinske štete dosuđene su tužitelju od dana donošenja presude s obzirom da troškovi tuđe pomoći, koju su tužitelju pružali ukućani besplatno, predstavljaju materijalnu nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a na temelju odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

25. Tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos 750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2024. do isplate te u dijelu kojim potražuje zatezne kamate koje na iznos 2.004,00 EUR teku od 30. kolovoza 2024. do 3. prosinca 2024., a na iznos 216,00 EUR 30. kolovoza 2024. do 17. lipnja 2026. odbijen je kao neosnovan jer je zatražen u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

26. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO.

27. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu 2.970,00 EUR.

29. Tužitelju je dosuđen trošak sastava Odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 32), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 20. siječnja 2025. (kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu) i od 4. ožujka 2026. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i konačno uredio tužbeni zahtjev) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 10. lipnja 2025. i 19. svibnja 2026. od 2x100 bodova (Tbr. 9/1), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 1. 500,00 EUR.

30. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 75% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 25%. Uzimajući u obzir omjer 100:75% u odnosu na 0:25%, tužitelj je uspio u sporu 87,5%, a tuženik 12,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 75%, a što odgovara iznosu 1.125,00 EUR.

31. Tužitelju je, također, dosuđen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

32. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

33. Tužitelju, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 10. srpnja 2025. (kojim moli produljenje roka), od 11. srpnja 2025. (u prilogu kojeg dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja), od 10. prosinca 2025. i od 8. travnja 2026. (kojima požuruje rad suda) budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da na isto nije pristupio.

34. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

35. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku