REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-336/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ĆS (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176), Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, dana 18. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 510,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.12.2020. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 778,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (18.6.26.) do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s ostankom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.891,88 eura.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je tužitelj dana 29.11.2018. godine nastradao kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a krivnjom osiguranika tuženika koji je upravljalo vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Nije nadalje sporno da je tužitelj u tom štetnom odgađaju pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega).

1.2. Nije sporno da je tuženik u mirnom postupku, po upućenom zahtjev tužitelja dana 17.12.2020. godine, tužitelju isplatio iznos od ukupno 2.243,00 eura.

2. Tužitelj smatra da mu pripada daljnji iznos od 1.298,96 eura sa osnove neimovinske štete i daljnji iznos od 300,32 eura sa osnove potrebe za tuđom pomoći i njegom, a sa kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom i to prema konačno postavljenom, sniženom tužbenom zahtjevu.

3. Tuženik navode tužitelja osporava, smatra da je isplatom u mirnom postupku štetu namirio u cijelosti pa tijekom postupka predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a posebno se protivi tijeku kamata.

3.1. Tuženik se sniženju tužbenog zahtjeva (djelomično povlačenju) protivio.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju, u zdravstveni karton, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem i saslušan je tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

4.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Sud je proveo dokaza vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću, koji se svoj konačni nalaz i mišljenje dao nakon što je sud prihvatio prijedlog tuženika i zatražio cjelokupni zdravstveni karton tužitelja.

5.1. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijevog koljena, natučenje desnog ramena, natučenje prsnog koša, natučenje oba ručna zgloba. Tijek liječenja obuhvatio je pregled u Centru za hitnu medicinu i neurološku i kiruršku obradu uz rtg snimanje i ct mozga i vratne kralježnice. Tužitelju je ordiniran elastični zavoj, analgetici, imobilizacija vrata, oblozi, držanje noge na povišenom i mirovanje.

5.2. Daljnji tijek liječenja obuhvatio je ponovni dolazak tužitelja u bolnicu i to već idući dan, jer je kod kuće ponovno povraćao, obavljen je pregled i dalje ordinirano kao i kod prvog prijema (5.1.). Nakon toga uslijedio je tijek liječenja koji je obuhvaćao preglede po kirurgu, neurologu, fizijatru, uz višestruko provođenje fizikalne terapije, rtg, mr, fsvk, fssk, eku snimanja. Liječenje je dovršeno 18.7.2019. godine, a uključivalo je i liječenje akupunkturom.

5.3. U prvom nalazu i mišljenju, a prije nego je vještak izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, ali nakon obavljenog pregleda tužitelja vještak je dao nalaz i mišljenje pod pretpostavkom da tužitelj prije utuženog štetnog događaja nije imao tegobe od strane vratne kralježnice, jer mu je to i tužitelj izjavo na pregledu.

5.4. Međutim, taj navod tužitelja nije istinit, jer je vještak nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja našao upise od 2009. godine pa nadalje iz kojih je utvrđeno da je tužitelj znatno prije ovog događaja imao tegobe i provodio liječenje te bio na dugotrajnom bolovanju zbog tegoba s vratnom kralježnicom. Vještak dalje navodi da su evidentirane i promjene u smislu hernie diskusa na slabinskoj kralježnici i to prije utuženog štetnog događaja. Od 2009 godine do štetnog događaja najveći broj posjeta tužitelja njegovom liječniku je upravo vezan za tegobe s kralježnicom, zapisana su dugotrajna bolovanje (npr. od 7.3.2010. do 28.4.2011. godine) i provođenje fizikalne terapije zbog tegoba s vratnom kralježnicom; upisan je i podatak o ranijoj trzajnoj ozljedi vratne kralježnice 2015. godine te provođenju dijagnostičkih pretraga i provođenje istih terapija kao i nakon ozlijede u ovom štetnom događaju. Zbog toga, navodi vještak, dugotrajnost liječenja koje je tužitelj proveo nakon ovog događaja nije posljedica samo ozljede u utuženom štetnom događaju već ranije postojećeg oštećenja kralježnice. Vještak navodi da je tužitelj zadobio ozljedu na već ranije degenerativno promijenjenu i oštećenu kralježnicu.

5.5. U svojem usmenom očitovanju vještak je posebno, jasno i logično objasnio da se postotak smanjenja životnih aktivnost ne može temeljiti na subjektivno doživljenoj težini ozlijede niti prema trajanju liječenja, nego na objektivnim mjerljivim konačno zaostalim funkcijskim ispadima i udjelu predmetnog štetnog događaja na iste. Konačna ocjena vještaka od 2%, kako vještak objašnjava, nije posljedica njegove nedosljednosti već uvida u cjelokupnu dokumentaciju time što je zdravstveni karton bio onaj koji je dao cjelovitu sliku o ranijem zdravstvenom stanju tužitelja. Sud posebno ističe da je kompetencija vještaka utvrđena iz njegovo mišljenja, a prije nego mu je dostavljen zdravstveni karton, jer je jasno naveo da ukoliko tužitelj prije ovog događaja nije imao tegoba od strane vratne kralježnice onda je ozljeđivanje u utuženom događaju bilo okidač za kliničko očitovanje ranije postojećih promjena na kralježnici i dodatnog oštećenja na već ranije promijenjenu kralježnicu. Dakle, vještak je pregledom tužitelja i uvidom u medicinsku dokumentaciju vezanu samo uz utuženi štetni događaj utvrdio da je tužitelj morao imati od radnije promjene na kralježnici, a tužitelj je tu činjenicu neistinito negirao vještaku. Teško da je zaboravio da je na bolovanju zbog vratne kralježnice bio više od godine dana. Vještak je naveo da ostale zadobivene ozlijede nisu ostavile trajne posljedice, jer se radilo o natučenjima. Ozljedu koljena tužitelj je imao i prije ovdje utuženog štetnog događaja, a ovaj štetni događaj ne prati medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na dodatna oštećenja.

5.6. Cijeneći sve utvrđeno vještak iznosi konačni nalaz i mišljenje te se utvrđuje da je tužitelj tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4-5 dana, srednje 7- 8 dana i manjeg 6 tjedana, dok povremeni bolovi ulaze u smanjenje životne aktivnosti koje vještak cijeni sa 2% i radi se o posljedicama pretrpljene trzajne ozlijede vrata i utvrđenim smanjenim opsegom pokreta, kako je to izmjerio i u nalazu opisao vještak. Primarni strah je kod tužitelja bio jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta trpio je 1-2 dana, srednjeg oko 4 dana i manjeg intenziteta oko 4 tjedna. Konačno, tužitelju je tuđa pomoć i njega trebala 60 sati.

6. Imajući u vidu posebno utvrđeno pod 5.4.-5.5. iskaz tužitelja se u odlučnim činjenicama za rješenje ovog spora nije mogao prihvatiti. Subjektivne poteškoće o kojima iskazuje tužitelj ne prate medicinsku, objektivnu dokumentaciju, njegovu kliničku sliku i utvrđene trajne posljedice pa sud utvrđuje da se radi o preuveličavanju posljedica procijenjenih na samo 2%.

6.1. Sadržaj iskaza tužitelja upućivao bi na teške posljedice, koje onemogućavaju osnovni život tužitelja, što sud nije mogao prihvatiti. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da on gotovo nije sposoban za samostalni život, što ne odgovara objektivnom zdravstvenom stanju tužitelja.

6.2. Zbog toga se nije moglo prihvatiti da tužitelj više ne može roniti, plivati, da se ne može okrenuti u vožnji, da ima problema oko promatranja prostora u kretanju kao pješak, da ne može voziti bicikl, da ne može ići u kino, kazalište, na koncerte, da ne može kuhati, jer ne može dugo stajati, a općenito ne može ni dugo sjediti; da ne može koristiti lijevu ruku, da ima bolove u oba koljena.

6.3. Radi se o posljedicama koje minimalno opterećuju tužitelja u svakodnevnom životu.

7. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, a usmeno dodatno obrazložen i pojašnjen, na koji ni tužitelj nakon usmenog očitovanja nije imao prigovora ni primjedbi, sud nastavno primjenjuje odredbu Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO). Povreda prava osobnosti propisana je odredbom čl. 19 ZOO, a činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100 ZOO) propisane su čl. 1100 st. 2 ZOO, a koji propisuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

6.2. Povezujući dva gore navedena čl. ZOO-a, imajući u vidu činjenice utvrđene u točki 5.1.-5.2. i 5.6. ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti da se tužitelju dosudi daljnji iznos pravična novčana naknada te imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2 i čl. 19 ZOO- a ovaj sud nalazi da pravična novčana naknada cjelokupne štete iznosi za neimovinsku štetu 2.400,00 eura, a za tuđu pomoć i njegu 353,40 eura. Naime, tužitelju je pomoć pružala supruga, kako je utvrđeno njegovim saslušanjem, a sud nalazi da je primjereni iznos za tu naknadu 5,89 eura po jednom satu i pri tome cijeni stvarnu cijenu koštanja usluge pomoći u kući na tržištu, koja višestruko premašuje dosuđeni iznos.

6.3. Od ukupnog iznosa primjerene naknade u iznosu od 2.753,40 eura valja odbiti plaćeni iznos od 2.243,00 eura i tužitelju dosuditi iznos od 510,40 eura. Ostatak zahtjeva do zatraženih ukupno 2.402,28 eura nije osnovan te je tužitelj za iznos od 1.891,88 eura odbijen.

6.4. Naime, tuženik se pravovremeno protivio sniženju tužbenog zahtjeva pa je sud kao visinu zahtjeva uzeo onaj u tužbi i to 2.402,28 eura, a kako je tužitelju dosuđen iznos od 510,40 eura ukupno je odbijen za 1.891,88 eura.

6.5. Tijek kamata određen je od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što je u skladu s odredbom čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa tuženik tijeku kamata neosnovano prigovora.

7.. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, NN 148/11, 25/13, 70,19, 80/22 – u daljnjem tekst ZPP).

7.1. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika te sud primjenom odredbe čl. 155 ZPP-a tužitelju dosuđuje trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe, obrazloženih podnesaka od 5.7.22, 6.4.23, 11.3.26, roč. 18.3.25, 19.5.26. po 200,00 eura; za roč. 17.3.26. i podnesak od 15.2.24. po 50,00 eura ili ukupno 1.500,00 eura, što je uvećano za 375,00 eura PDV-a, 35,23 eura pristojbe na tužbu i 70,46 eura na ovu presudu, dakle ukupno 1.980,69 eura.

7.2. Tužitelj je sa osnovom zahtjeva uspio 100%, a sa visinom 21% pa je njegov uspjeh 60,50%, a uspjeh tuženika 39,50% te tuženik ima tužitelju naknaditi 21% uspjeha (60,5-39,50) tj. 415,94 eura.

7.3. Trošku je pribrojen i trošak medicinskog vještačenje u iznosu od 362,35 eura, koji je tužitelju priznat u cijelosti, tako da ukupan trošak iznosi 778,29 eura, na koji temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a teče od dana donošenja ove presude, a odluka o kamatnim stopama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a.

U Zagrebu, 18. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.