Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-998/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja DI, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 18. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11636, URBROJ: 511-01-212-26-12 od 19. veljače 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Danielu Ćukušiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a i za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/11636, URBROJ: 511-01-212-26-12 od 19. veljače 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Navodi da osporeno rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje te se ne može ispitati, čime je povrijeđeno pravo tužitelja na učinkovitu pravnu zaštitu, kao i da je tuženik postupao protivno načelu pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a te povrijedio i pravo tužitelja na saslušanje. U konkretnom slučaju, tuženik nije omogućio tužitelju da se učinkovito očituje o svim relevantnim okolnostima, niti je pažljivo i nepristrano ispitao sve odlučne činjenice, osobito u pogledu aktualnog sigurnosnog stanja u Nepalu i objektivnih zapreka u pribavljanju dokumentacije, čime je pobijano rješenje doneseno protivno pravu Europske unije. Strah tužitelja od povratka osobito je izražen do održavanja predstojećih izbora početkom ožujka 2026. godine, kada, prema dostupnim informacijama i recentnim iskustvima, postoji razuman i objektivno utemeljen rizik od nove eskalacije nasilja uz napomenu da je i osporavanim rješenjem utvrđeno da su u rujnu zabilježeni protesti sa smrtnim ishodima. Predlaže vještačenje po vještaku medicinske struke na okolnost proživljene traume uslijed međukastinskog terora i utjecaja na psihološko zdravlje tužitelja. Tužitelj nije imao mogućnosti iskazivati na materinjem jeziku-nepalskom, već na srodnom jeziku-hindi, tužitelj ne vlada dovoljno jezikom na kojem je vođen postupak, nije provedena nikakva provjera stvarnog stupnja razumijevanja a navodne nedosljednosti u iskazu korištene su kao temelj za ocjenu nevjerodostojnosti. Predlaže da mu se odobri besplatna pravna pomoć, odgodi izvršenje rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora i da sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Smatra da je u postupku izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, a u odnosu na navode tužitelja o jezičnoj barijeri ističe da je postupak vođen uz osiguranje prevođenja na jezik koji tužitelj razumije time da tužitelj nije isticao da ne razumije prijevod niti je zatražio drugog prevoditelja ili vođenje postupka na drugom jeziku. Čak štoviše potvrdio je razumijevanje komunikacije pa činjenica da se postupak nije vodio na materinjem jeziku tužitelja ne znači daje došlo do povrede njegovih prava. Navodi o strahu zbog političkih nemira ocijenjeni su kao općeniti i nedovoljno konkretizirani te nevjerodostojni te tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje osobnog i individualiziranog rizika u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Tim više što je sam tužitelj naveo da je došao turistički i s namjerom zarade u Europu, čime je potvrdio da se ne radi o strahu od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla već pretežito ekonomskim i osobnim motivima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i kao i zahtjev za odgodom izvršenja osporenog rješenja jer žalba ne odgađa izvršenje rješenja sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Na ročištu stranke nisu imale dokaznih prijedloga i predložile su zaključenje rasprave.

7. Sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud. Naime, tuženik je utvrdio da je tužitelj 22. prosinca 2025. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, u kojem je naveo da je zemlju podrijetla Nepal napustio u kolovozu 2023. radi ekonomskih razloga kako bi se mogao brinuti o svojoj obitelji, kao i da mu je otac ubijen i da ubojica prijeti i njemu. Nadalje, prilikom saslušanja 16. veljače 2026. tužitelj je potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla iz zahtjeva, izjavio da je došao u Republiku Hrvatsku radi turističkog boravka i privremenog rada, a kao razloge međunarodne zaštite naveo je strah od povratka u zemlju podrijetla zbog političke nestabilnosti, prosvjeda, opće sigurnosti i prijetnji upućenih njemu i njegovoj obitelji jer pripada kasti D radi čega je zajedno sa sestrom izložen ponižavanju i diskriminaciji u svakodnevnom životu. U odnosu na političke prilike u Nepalu, tuženik je analizirao procjenu budućeg rizika izvršio uvid u studiju International Labour Organization iz 2020. o kojoj je izvijestio United Nation Development programme (UNDP) koja je pokazala da većina migranata spremna je na povratak u slučaju zaposlenja, te vijesti AP News, AlJazzera i Reuters koje upućuju da masovni prosvjedi i tzv. Gen Z protest 2025. doveli su do smijene vlasti i normalizacije političkom procesa te da se zemlja priprema za parlamentarne izbore u ožujka 2026. Jednako tako i da na području gdje tužitelj živi ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo te da tužiteljeva obitelj živi na istoj adresi ni nema problema niti sa tijelima vlasti niti trećima. U odnosu na navode tužitelja kako je nakon smrti svog oca dobio prijetnje, tuženik je ocijenio dokaze koje je tužitelj priložio i ocijenio da navodi o politički motiviranom ubojstvu oca, prijetnjama obitelji i osobnoj ugroženosti temelje se pretežito na onome što mu je majka ispričala, dakle na neizravnim saznanjima i nisu potkrijepljeni dokazima -ispravama, činjenicama i datumima. Slijedom navedenog tuženik je ocijenio da razlozi traženja međunarodne zaštite nisu izneseni dosljedno, precizno i uvjerljivo niti su potkrijepljeni konkretnim dokazima, radi čega je njegov iskaz ocijenjen nevjerodostojnim. Pored toga ocijenjeno je da je tužitelj dobrovoljno napustio zemlju podrijetla u kolovozu 2023. radi ekonomskih i turističkih razloga i došao je u Republiku Hrvatsku temeljem dozvole za boravak i rad. Policijska postaja Samobor utvrdila da je tužitelj od 11. veljače 2025. u nezakonitom boravku jer mu je istekla dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj a zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio tek 22. prosinca 2025. Sve navedeno upućuje da se radi o razlozima napuštanja zemlje podrijetla koji nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite.

12. Dakle, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom ispitnom postupku u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojem je saslušan, postavljana su mu mnogobrojna pitanja i omogućeno mu je da se izjasni na zapisnik o svemu što smatra bitnim, dakle tuženik je proveo saslušanje sukladno odredbi članka 35. Zakona. Što se tiče navoda tužitelja da nije postupak vođen na materinjem jeziku, valja reći da je tužitelj već prilikom podnošenja zahtjev za međunarodnu zaštitu 22. prosinca 2025. i saslušanja 16. veljače 2026. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite imao opunomoćenika Daniela Ćukušića koji je bio prisutan i nije imao nikakvih prigovora na Zapisnik a i sam tužitelj je izjavio da nema primjedbi na zapisnik i da se razumije sa prevoditeljem za hindi jezik, dakle tuženik je osigurao prevođenja na jezik koji tužitelj razumije i koji je jezik napisao da prihvaća da se vodi postupak u Informacijama tražiteljima međunarodne zaštite. Tužitelj nije isticao da ne razumije prijevod niti je zatražio drugog prevoditelja ili vođenje postupka na drugom jeziku pa činjenica da se postupak nije vodio na materinjem jeziku tužitelja ne znači daje došlo do povrede njegovih prava.

13. Nakon toga, tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te donio odluku nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta i pravilno ocijenilo da ne postoje razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelja povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, sa prijetnjom kazne ili smaknućem, da će biti izložen mučenju nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje životu tužitelja zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, sve u smislu članaka 20. i 21. Zakona. Dakle, ocijenjeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila. Tužitelj u tijeku ovog upravnog spora nije iznio nikakve nove činjenice niti dostavio dokaze koji bi upućivali da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj bio izložen ozbiljnoj nepravdi i proganjanju bilo upućivali na bitnu povredu pravila postupka.

14. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

15. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

18. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika u postupku odobrenja međunarodne zaštite, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji odnosno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a uvećano za PDV.

19. Prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe nije osnovan.

20. Odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), a da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.), sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki (stavak 3), o odgodnom učinku sud odlučuje rješenjem (stavak 4.), a protiv rješenja o odgodnom učinku može se izjaviti žalba (stavak 5.).

21. Sud je riješio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za odobrenje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima niti je tužitelj dokazao da ispunjava uvjete za odobrenje azila.

U Zagrebu 18. lipnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. tuženiku

3. U spis