Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1291/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, Osijek, protiv tuženice NHČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te tuženice i zamjenice njene punomoćnice Ivane Mandić, odvjetnice iz Osijeka, uz javnu objavu dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan, koji glasi:

„Tuženik NHČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 20.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 5.000,00 Eura tekućom od 16. rujna 2023. pa do isplate po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od 16. rujna 2023. do 29.12.2023., a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

- na iznos od 15.000,00 Eura tekućem od 2. listopada 2023. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima , koja se određuje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od 02. listopada 2023. do 29.12.2023., a od 30.12.2023 do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici NHČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 2.781,25 eura (dvijetisućesedamstoosamdesetjedaneurodvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 18. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciran ja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice dana 10. srpnja 2024. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci pod I., koju obrazlaže navodeći da je s tuženicom dana 16. rujna 2023. sklopio predugovor o kupoprodaji stana u [adresa] i garaže, upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 155.000,00 eur, da je bila ugovorena kapara od 5.000,00 eura, ali je tuženica tražila na ime kapare, nakon sklapanja ugovora, daljnji iznos od 15.000,00 eur, koji je u ime tužitelja isplatila njegova supruga 2. listopada 2023., da je dana 13. studenoga 2023. sklopljen kupoprodajni ugovor s cijenom stana od 135.000,00 eura, pri čemu nije naveden plaćeni iznos kapare niti suglasnost supruga tuženice za prodaju nekretnine, te je ugovoreno da se u slučaju da prodavatelj odustane od zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora ili ukoliko je isti kriv za raskid ugovora, kupcu vraća kapara. Tuženica i njezin suprug su odustali od ugovora i vratili iznos od 20.000,00 eur, ali niti nakon poziva nisu vratili dvostruki iznos kapare, koji se traži tužbom.

2. Sud je donio presudu zbog ogluhe pod brojem P-625/2024-4 od 27. kolovoza 2024., koja je povodom žalbe tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4955/2024-4 od 2. rujna 2025. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer je tužitelj namiren za uplaćeni dio. Iz predugovora je razvidno da je kapara ugovorena na iznos od 5.000,00 eura, a 20.000,00 eura po sklapanju kupoprodajnog ugovora. Dakle, kapara je ugovorena samo u iznosu od 5.000,00 eura, iznos koji je vraćen na ime tužitelja zajedno sa dijelom uplaćene kupoprodajne cijene od 15.000,00 eura, a sve nakon što je tužitelj odustao od Ugovora.

4. U ponovljenom postupku radi utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao parnične stranke, te svjedokinju JH, izvršio je uvid i pročitao posebni izvadak iz zemljišne knjige (list 5.-6. spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. rujna 2023. (list 7.-10.), potvrdu o transakciji od 2.10.2023. i 6.12.2023. (list 11. i 18. spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. studenog 2023. (list 12.-16.) i prepiske poruka (list 83.-84. spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka BH, jer je tužitelj na ročištu od dana 14. svibnja 2026. odustao od tog dokaznog prijedloga.

5. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/25.).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 20.000,00 eura sa zateznim kamatama, na ime povrata dvostruke kapare zbog odustanka od prodaje stana koji je predmet Predugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 16. rujna 2023.

8. Među strankama nije sporno:

- da su tužena kao prodavatelj (vlasnica stana) i tužitelj kao kupac dana 16.09.2023. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnine – stana 5 koji se nalazi na 2. katu u zgradi u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] od 630m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su tužena kao prodavatelj i tužitelj kao kupac dana 13.11.2023. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana 5 koji se nalazi na 2. katu u zgradi u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] od 630m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je kupac platio tuženici iznos od 5.000,00 eura prije nego je zaključen Predugovor o kupoprodaji nekretnina,

- da je JH dana 2.10.2023. uplatila na račun tuženice iznos od 15.000,00 eura,

- da je BH dana 6.12.2023. uplatio na račun JH iznos od 20.000,00 eura s naznakom „povrat uplate (kapare) JH ..za kupovinu stana prema ugovoru, odustajanje od prodaje, povrat sredstava od N“.

9. Među parničnim strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno koji iznos kapare su stranke ugovorile i je li tuženica dužna platiti tužitelju dvostruki iznos kapare zbog odustanka od kupoprodaje.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prvo zaključen Predugovor o kupoprodaji predmetnog stana u kojem je ugovorena cijena od 155.000,00 eura, nakon kojeg je zaključen Ugovor o kupoprodaji stana u kojem je cijena ugovorena u iznosu od 135.000,00 eura, te je na ime kapare za stan prvo uplaćeno prodavatelju 5.000,00 eura, a nakon toga još 15.000,00 eura, a koji iznos je u konačnici bio vraćen na tekući račun njegove supruge JH. Napominje da on i supruga nisu odustali od kupoprodaje toga stana, već je od kupoprodaje odustala tuženica i njezin sada bivši suprug BH. Kada je na tekući račun njegove supruge uplaćen iznos od 20.000,00 eura koji su platili na ime kapare, tada je u biti bilo jasno da prodavatelj odustaje od kupoprodaje stana, a prije toga je putem poruka BH naslućivao da bi odustao od kupoprodaje. Predugovor je sastavila tuženica, a 5.000,00 eura na ime kapare su on i supruga platili prilikom sklapanja Predugovora o kupoprodaji. Na inzistiranje tuženice; i prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora, još je plaćeno također na ime kapare i daljnji iznos od 15.000,00 eura na račun tuženice. Nakon uplate 15.000,00 eura pa do sklapanja Ugovora o kupoprodaji je prošlo malo više od pola mjeseca. Nikakvih dogovora između njega, supruge i tužene i njenog tadašnjeg supruga nije bilo vezano za odustanak od kupoprodaje. Osim 20.000,00 eura njemu i supruzi, nikakva drugi novčani iznos tužena i njen suprug nisu platili vezano za predmetnu kupoprodaju stana. Pročitao je Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 16.09.2023., te ni on ni supruga nisu tražili da se izmjeni čl. 4 i čl. 7. Predugovora. Ne može se točno sjetiti sadržaja e-mailovi koje je razmjenjivao s tuženicom prije potpisivanja Predugovora, ali napominje da je više komunicirao putem WhatsApp poruka sa BH vezano za kupoprodaju predmetnog stana.

10.1. Iz iskaza tuženice proizlazi su ona i njen sada bivši suprug BH komunicirali vezano za kupoprodaju predmetnog stana sa tužiteljem i njegovom suprugom, nakon čega je potpisan Predugovor, kao i Kupoprodajni ugovor. Iako je ona napisala te ugovore, isti su sastavljeni isključivo u dogovoru sa tužiteljem i njegovom suprugom s kojima su ona i tadašnji suprug BH komunicirali, i usmeno i pisanim putem. Nakon potpisivanja Predugovora je plaćena kapara od 5.000,00 eura, nakon čega ona nije inzistirala da se plaćaju na ime kapare daljnji novčani iznosu, već su 15.000,00 eura samoinicijativno uplatili tužitelj i njegova supruga, ali to je bilo na ime kupoprodajne cijene, a ne kapare. Njen tadašnji suprug više nije htio da se stan prodaje, ali ona nije razgovarala vezano za odustanak od prodaje tog stana, već je htjela da se stan proda, međutim, njen tadašnji suprug je vratio iznos od ukupno plaćenih 20.000,00 eura tužitelju i ne zna što je on točno komunicirao s istim vezano za odustanak od prodaje. Napominje da je tužitelj potpisao i Predugovor i Ugovor o kupoprodajni nekretnine nakon što su on i supruga pročitali te ugovore i odobrili sadržaj istih, a koji je i kreiran sukladno dakle dogovoru sa istima. Tužitelj nije tražio izmjenu čl. 4. i čl. 7. Predugovora o kupoprodaji od 16.09.2023. . Vidjela je da je tužitelj pročitao taj predugovor prije potpisivanja i poznato joj je da je kapara u tom predugovoru u čl. 4. ugovorena u iznosu od 5.000,0 eura. Svaka varijanta i Predugovora i Ugovora je slana prije konačnog potpisivanja putem e-maila tužitelju i neke manje stavke su se sukladno prigovorima istog mijenjale prije konačne verzije predugovora i ugovora. Ona osobno nije vraćala tužitelju nikakve novčane iznose vezano za kupoprodaju predmetnog stana. Nije joj poznato niti da bi njen bivši suprug BH tužitelju uplaćivao bilo kakve novčane iznose osim 20.000,00 eura, vezano za kupoprodaju predmetnog stana.

10.2. Iz iskaza svjedokinje JH proizlazi da su predmetni stan u [adresa], ona i suprug, ovdje tužitelj, našli preko oglasa, te su se našli radi dogovora oko kupoprodaje s tuženicom i njenim tadašnjim suprugom BH i postigli dogovor oko kupoprodajne cijene stana i da kapara iznosi 5.000,00 eura koju su platili. Kada su se nakon toga ponovno našli, dogovor je bio da se na ime kapare uplati još 15.000,00 eura i koji iznos su ona i suprug uplatili na tekući račun tuženice. Kako je bivši suprug tuženice BH odustao od kupoprodaje stana, izvršio je povrat ukupnog iznosa kapare od 20.000,00 eura na njen tekući račun. Potpisali su Predugovor i Ugovor za predmetni stan sukladno obrascu ugovora koji im je dala i sastavila tuženica. U predugovoru je bila navedena cijena stana 155.000,00 eura, dok je u kupoprodajnom ugovoru kupoprodajna cijena bila navedena 135.000,00 eura. Nije bilo dogovora nikakvih sa tuženom i njenim bivšim suprugom vezano za eventualni odustanak od kupoprodaje i plaćenom kaparom. Osim 20.000,00 eura nije bilo ništa plaćeno, a niti izvršen povrat vezano za predmetni stan. Koliko se sjeća, ona i tužitelj su prije potpisivanja Predugovor pročitali i imali su povjerenja u tuženu i njenog bivšeg supruga. Ni ona ni tužitelj nisu tražili izmjenu čl. 4 i čl. 7. tog predugovora. Poznat joj je sadržaj e-mailova koji su priloženi u spisu i koje je tužitelj razmjenjivao sa tuženicom.

10.3. Čitanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između tuženice kao prodavatelja i tužitelja kao kupca dana 16. rujna 2023. (list 7.-10.), sud je utvrdio da je čl. 4. ugovorena kupoprodajna cijena predmetnog stana u iznosu od 155.000,00 eura, da će kupac kupoprodajnu cijenu isplatiti prodavatelju na način da će se već uplaćeni iznos od 5.000,00 eura na ime kapare uračunati u konačnu isplatu kupoprodajne cijene, da se daljnji iznos od 15.000,00 eura kupac obvezuje platiti na dan sklapanja i potpisa konačnog kupoprodajnog ugovora a preostali iznos od 135.000 eur izravno na račun založnog vjerovnika Zagrebačka banka d.d. Člankom 7. je ugovoreno da, ukoliko prodavatelj odustane od zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora odnosno ukoliko je isti kriv za raskid predugovora ili konačnog kupoprodajnog ugovora, vratit će kupcu iznos kapare iz članka 3. stavka 2. točke 1. predugovora (uz napomenu da se vjerojatno radi o omašci u navođenju članka, jer u članku 3. nije definiran iznos kapare, već u članku 4. stavku 2. točka 1. je predviđen iznos kapare od 5.000,00 eur). Predugovor je potpisan od strane tuženice, BH i tužitelja.

10.4. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. studenog 2023. (list 12.-16.), sud je utvrdio da je u čl. 4. ugovorena kupoprodajna cijena od 135.000,00 eura, na ugovoru su potpisi tužene, BH i tužitelja pod OV -14034/2023 i OV-1403872023 ovjereni od strane javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića dana 17.11.2023.

10.5. Iz potvrda o transakciji od 2.10.2023. i 6.12.2023. (list 11. i 18. spisa) proizlazi da je JH uplatila tuženici 15.000,00 eura dana 2.10.2023., a da je BH izvršio uplatu 20.000,00 eura dana 6.12.2023. na račun JH s naznakon „Povrat uplate (kapare) JHza kupovinu stana prema ugovoru, odustajanje od prodaje, povrat sredstava od N“.

10.6. Iz prepiske poruka (list 83.-84. spisa) proizlazi da je BH **.**.2023. naveo da zbog određenih obiteljskih problema postoji velika mogućnost da do prodaje stana neće doći i da tužitelj stopira sve radnje, te da navodi da je vratio (uplatio nazad) kaparu za stan.

11. Iskaz svjedokinje JH sud nije cijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je kapara bila dogovorena u iznosu od 20.000,00 eura, jer je ta tvrdnja suprotna priloženoj materijalnoj dokumentaciji - Predugovoru o kupoprodaji nekretnine (čl. 4. i 7.).

12. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da su parnične stranke u čl. 4. Predugovora o kupoprodaji od dana 16. rujna 2023. ugovorile kupoprodajnu cijenu stana od 155.000,00 eura, da je iznos kapare ugovoren u visini od 5.000,00 eura, koja je u trenutku sklapanja predugovora već plaćena, da su daljnji iznos od 15.000,00 eura ugovorili da se ima platiti na dan sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora samom prodavatelju, a preostali iznos od 135.000,00 eura založnom vjerovniku Zagrebačka banka d.d., nakon čega će se sklopiti i konačni ugovor . Člankom 7. je ugovoreno da će u slučaju prodavateljevog odustanka od prodaje ili krivnje za raskid pred/ugovora, isti vratiti ugovorenu kaparu iz čl. 4. (5.000,00 eura). Također je utvrđeno da je JH – supruga tužitelja platila na račun tuženice iznos od 15.000,00 eura dana 2.10.2023., te da je u Ugovoru o kupoprodaji od 13. studenog 2023. cijena stana navedena u iznosu od 135.000,00 eura, dakle umanjena za ukupno plaćenih 20.000,00 eura (5.000,00 + 15.000,00 eura). Iz iskaza stranaka i saslušane svjedokinje, utvrđeno je da između stranaka nije bilo nikakvih dogovora vezano za odustanak od kupoprodaje niti o visini iznosa koji bi se u slučaju odustanka vratio. Također je utvrđeno da do prodaje stana nije došlo jer je sada bivši suprug tuženice - BH odustao od prodaje stana i da je izvršio povrat uplaćenih 20.000,00 eura na račun tužiteljeve supruge JH dana 6.12.2023. pod oznakom „povrat uplate (kapare), povrat sredstava“.

13. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Prema odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

14.1. Prema odredbi čl. 11. Zakona o obveznim odnosima, sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je ovim Zakonom određeno, ako iz pojedine odredbe ovoga Zakona ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

14.2. Prema odredbi čl. 303. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze (stavak 2.). Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare (stavak 3.)

14.3. Prema odredbi čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

14.4. Prema odredbi čl. 307. Zakona o obveznim odnosima, kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora (stavak 1.). U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu (stavak 2.).

14.5. Prema odredbi čl. 319. Zakona o obveznim odnosima, odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (stavak 1.). Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom (stavak 2.).

14.6. Prema odredbi čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

15. Naime, u konkretnom slučaju, kapara je Predugovorom izrijekom određena u članku 4. i iznosi 5.000,00 eura. Taj je iznos predan u trenutku sklapanja Predugovora, čime su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za nastanak kapare. Iznos od 15.000,00 eura, koji je tužitelj naknadno uplatio prodavatelju nije kapara, taj iznos nije predan pri sklapanju Predugovora, nije označen kao kapara ni u jednoj odredbi Predugovora, već je izrijekom ugovoren kao dio kupoprodajne cijene koji se plaća na dan sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora. To potvrđuje i način na koji je preostala kupoprodajna cijena iskazana u Ugovoru o kupoprodaji iznosom od 135.000,00 eura, koji predstavlja ostatak cijene od 155.000,00 era, umanjen za ukupno plaćenih 20.000,00 eura (5.000,00 + 15.000,00), što nedvojbeno ukazuje da su oba iznosa bila uračunata u kupoprodajnu cijenu, sukladno članku 303. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljev argument da je kapara iznosila 20.000,00 eura, ne može se prihvatiti niti temeljem isplatne oznake „povrat uplate (kapare)" navedene u nalogu za plaćanje pri povratu, jer se pravna narav nekog iznosa određuje prema odredbama ugovora, a ne prema naknadnim opisima plaćanja koji ne mogu mijenjati sadržaj ugovornog odnosa. Naime, odredbom članka 7. Predugovora, stranke su dobrovoljno i izrijekom uredile jedinu relevantnu posljedicu prodavateljevog odustanka, a to je povrat iznosa kapare iz članka 4., dakle povrat iznosa od 5.000,00 eura. Odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuju posljedice kapare (čl. 303., čl. 304. i čl. 307.) dispozitivne su naravi. U konkretnom slučaju stranke su upravo i ugovorile posljedicu odustanka, a to je povrat (jednostrukog) iznosa kapare u članku 7. Predugovora. Stoga sam opis transakcije koju je BH naznačio kao „Povrat uplate (kapare) JHza kupovinu stana prema ugovoru, odustajanje od prodaje, povrat sredstava od N“, ne znači da su stranke Predugovora dogovorile kaparu u iznosu od 20.000,00 eura i nije pravno relevantan za utvrđivanje visine kapare koja je jasno ugovorena u čl. 4. Predugovora. Pored navedenog, povrat iznosa od 20.000,00 eura bio je povrat svega što je tužitelj platio, dakle i kapare (5.000,00 eura) i dijela kupoprodajne cijene (15.000,00 eura), a što je u skladu s odredbom čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, nesporno je utvrđeno da stranke u ugovornom odnosu nisu ugovorile pravo odustanka, ni klauzulu o povratu dvostruke kapare u sklopljenom Predugovoru o kupoprodaji, a niti je takve eventualne dogovore mogao imati BH koji nije ugovorna strana, već je samo potpisom na Predugovoru kao tadašnji bračni drug prodavateljice kao vlasnice stana, potvrdio da je upoznat i suglasan s prodajom stana. Stoga iznos od 15.000,00 eura nije ugovoren kao kapara, već je ugovoren kao dio kupoprodajne cijene koji se plaća na dan sklapanja konačnog kupoprodajnog ugovora. Činjenica da je prodajna cijena stana naknadno u Ugovoru o kupoprodaji ugovorena u iznosu od 135.000,00 eura (po odbitku ukupno plaćenih 20.000,00 eura) samo potvrđuje da su oba iznosa uračunata u kupoprodajnu cijenu, a što je upravo sukladno čl. 303. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koji predviđa da se u slučaju ispunjenja ugovora, kapara uračunava u ispunjenje obveze. Naime, da su oba iznosa doista bila kapara, ne bi se uračunavala u kupoprodajnu cijenu na opisani način. Upravo kasnije naznačena cijena stana od 135.000,00 eura (155.000,00 - 20.000,00) potvrđuje da su oba plaćanja bila predujam/akontacija kupoprodajne cijene, od kojih samo prvotnih 5.000,00 eura ima karakter kapare. Nadalje, u ovom postupku je nesporno utvrđeno da klauzula o odustanku i odustatnini nije ugovorena, jer iz iskaza stranaka i svjedokinje proizlazi da nije bilo nikakvih dogovora vezano uz odustanak od kupoprodaje ni o povratu kapare u slučaju odustanka izvan onoga što piše u čl. 7. Predugovora o kupoprodaji, već je zajednička namjera stranaka bila ta da u slučaju da prodavatelj odustane od sklapanja Ugovora o kupoprodaji, odnosno ukoliko je isti kriv za raskid Predugovora/Ugovora - vraća kaparu, te ništa drugo nije ugovoreno osim navedenog. Slijedom navedenog, kako su ugovorne strane u čl. 7. Predugovora, odredile posljedice prodavateljevog odustanka i koji isključuje svaki drugi zahtjev, to nema mjesta primjeni čl. 304. st. 2. i čl. 307. Zakona o obveznim odnosima u konkretnom slučaju. Pored navedenog, treba dodati i to da bez izričite ugovorne klauzule o odustanku, pravo na dvostruku kaparu po ovoj osnovi uopće ne postoji (čl. 303. st. 3. Zakona o obveznim odnosima).

15.1. Slijedom navedenog, povratom iznosa od 20.000,00 eura, obveza iz čl. 7. Predugovora je u cijelosti ispunjena, jer je tužitelju vraćena i kapara i dio kupoprodajne cijene, čime je ispunjena i ugovorna obveza povrata kapare i zakonska obveza povrata svega plaćenog sukladno odredbi čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan , kao pod I. izreke.

16 . Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Tuženica je podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška od 2.781,25 eura, koji je osnovan i sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava žalbe od 625,00 eura (Tbr. 10.t.1.), podneska od dana 27.01.2026. od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od dana 27.01.2026. i 14.05.2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude dana 18.06.2026. od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 556,25 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćnici tuženice