REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-892/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja AŽ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika EŽ, dipl. pravnice, punomoćnice po zaposlenju, dana 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 platiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 510,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. prosinca 2023. pa do isplate, određenim do dana 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate određenim za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 206,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. prosinca 2023. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 platiti tužitelju ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zakonske zatezne kamate na iznos od 804,00 EUR za razdoblje od dana 20. prosinca 2023. pa do 16. kolovoza 2024. određenim do dana 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do 16. kolovoza 2024. određenim za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.730,00 EUR za razdoblje od dana 20. prosinca 2023. pa do 12. siječnja 2024.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.349,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. lipnja 2026. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.11.2023. kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] nastradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio LŽ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016250709568. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je trpio fizičke bolove i strah, smanjena mu je životna aktivnost te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.
2. Tužitelj se obratio tuženiku u izvansudskom postupku sa odštetnim zahtjevom po kojem mu je tuženik na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete dana 12.1.2024 isplatio iznos od 1.700,00 EUR te dana 16.8.2024. daljnji iznos od 804,00 EUR. Na ime nespornog dijela naknade imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom je tuženik isplatio tužitelju dana 12.01.2024. iznos od 30,00 EUR. Isplaćenim iznosom tuženik nije tužitelju u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu. Stoga tužbenim zahtjevom od dana 30.4.2025. tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 730,00 EUR na ime naknade neimovinske štete uvećano za zatezne kamate tekuće od 20.12.2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 20,00 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 20.12.2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj od tuženika potražuje i isplatu zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od ukupno 1.730,00 EUR tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.12.2023. do isplate 12.1.2024. te isplatu zateznih kamata na iznos od 804,00 EUR tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.12.2023. pa do isplate 16.8.2024. Potražuje i naknadu parničnog troška uvećano za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže Potvrdu MUP o prometnoj nezgodi 24.11.2023., medicinsku dokumentaciju za tužitelja, odštetni zahtjev od dana 20.12.2023. i tuženikov odgovor na odštetni zahtjev od dana 12.1.2024.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. Osporava visinu naknade neimovinske i imovinske štete. Ističe da je tužitelj u utuženom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Tužitelju je pruženo odgovarajuće liječenje, primjereno njegovim potrebama i konkretnim ozljedama. Na osnovu tužiteljeve medicinske dokumentacije, tuženik mu je isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.534,00 €, koja isplata u ovome predmetu nije sporna. Tuženik osporava svaku dalje potraživanu naknadu štete jer je istu tužitelju već naknadio. U cijelosti osporava tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.730,00 EUR od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.12.2023. pa do dana plaćanja 12.1.2024. U konkretnom slučaju riječ o šteti koja je nastala u prometnoj nesreći te se na odnos između stranaka primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Odredbama članka 12. tog Zakona propisan je rok za slanje obrazložene ponude i isplate po istoj od 60 dana. Tuženik je nesporni iznos isplatio prije isteka navedenog roka pa tužitelj na taj iznos nema pravo na zateznu kamatu. Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 15 dana. U prilogu odgovora na tužbu tuženik kao dokaz prilaže svoj odgovor na odštetni zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj je u cijelosti ostao kao tužbe i tužbenog zahtjeva. Neosnovanim drži tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva te predlaže da se na tu okolnost provede medicinsko vještačenje i sasluša tužitelj. Neosnovanim smatra i tuženikovo osporavanje tijeka zateznih kamata te se s tim u svezi poziva na čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i ističe da je tužitelju šteta nastala u štetnom događaju dana 24.11.2023., svoj odštetni zahtjev je tužitelj postavio dana 20.12.2023. te je od tada tuženik bio upoznat sa svim odlučnim činjenicama.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete te imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, nastale uslijed ozljeda koje je zadobio kao vozač osobnog vozila u prometnoj nezgodi dana 24.11.2023. Nesporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost. Nesporno je i da je tuženik tužitelju u mirnom postupku s osnova naknade neimovinske štete isplatio iznos od 1.700,00 EUR dana 12.1.2024. i iznos od 804,00 EUR dana 16.8.2024., kao i da mu je s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dana 12.01.2024. isplatio iznos od 30,00 EUR. Sporno je opravdavaju li pretrpljena neimovinska šteta i imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege tužiteljev zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa naknade štete, kao i tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi, ali i isplaćeni iznos neimovinske i imovinske štete. Radi utvrđivanja spornih okolnosti sud je pregledao naprijed pobrojanu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i odgovor na tužbu, odredio je provođenje medicinskog vještačenja te je saslušao tužitelja ČŽ. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovan.
6. Radi utvrđivanja sporne visine neimovinske i imovinske štete sud je rješenjem poslovni broj Pn-892/2025-6 od dana 23.10.2025. odredio provođenje medicinskog vještačenja. Za vještaka je imenovan prof. dr. sc. August Mijić, specijalist kirurg, kojem je dano u zadatak da se na temelju spisa priležeće medicinske dokumentacije, uvida u zdravstveni karton tužitelja i osobnog pregleda tužitelja, očituje na okolnosti postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, a sve s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju dana 24.11.2023.
7. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. August Mijić je dana 7.1.2026., nakon pregleda medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje. Utvrđuje da je u štetnom događaju dana 24.11.2023. tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i natučenje slabinske kralješnice. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 2% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu (radi se o pogoršanju na od prije promijenjenu vratnu kralješnicu). Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženja nema. Tuđa pomoć druge osobe je tužitelju bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba.
8. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na opisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića jer je jasan i pregledan te je sudski vještak u cijelosti ispunio postavljeni zadatak.
9. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od dana 14.1.2026. povisio tužbeni zahtjev. Navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka proizlazi opravdan ukupni iznos naknade štete od 2.528,38 EUR, od kojih 2.168,38 EUR neimovinske i 360,00 EUR imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Konkretno, vođeno kriterijem bolova iznos od 945,81 EUR, po kriteriju straha iznos od 923,94 EUR i po kriteriju trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 298,63 EUR. S naslova imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 360,00 EUR.
10. Obzirom na opće poznatu gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj uvjetovanu globalnim procesima, uvođenjem novčane jedinice eura u platnom prometu, visokoj stopi inflacije i promjenama potrošačkih cijena u posljednjih pet godina do danas, kao i na protek vremena i okolnosti od posljednjih promjena Orijentacijskih kriterija donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5.3.2020. i 15.6.2020. tužitelj predlaže da sud uzme u obzir stopu inflacije koja je prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od lipnja 2020. do studenoga 2025. iznosila 33,3 % dok je prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u 2020. iznosila 897,60 EUR (6.763,00 kn), a u 2025. iznosi 1.456,00 EUR što iznosi 61,65%, pa bi sukladno navedenome kriterije iz 2020. godine trebalo povećati za 48,95% (68% + 29,9% = 97,9 %, 97,9 %:2=48,95%). Radi svega navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka te zbog pada vrijednosti kriterija iz 2020. godine na način da konačno potražuje 2.890,45 EUR na ime neimovinske štete (2.168,38 EUR uvećano za 33,3% zbog stope inflacije) i 360,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, ukupno iznos od 3.250,45 EUR. Kako je tuženik dana 12.1.2024. kao nesporni dio neimovinske štete isplatio iznos od 1.700,00 EUR i imovinske štete zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći iznos od 30,00 EUR te dana 16.8.2024. daljnji iznos od 804,00 EUR na ime neimovinske štete, tužitelj konačno potražuje iznos od 386,45 EUR na ime neimovinske štete i 330,00 EUR na ime imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. U cijelosti ostaje kod zahtjeva za isplatom zateznih kamata na nesporno isplaćene iznose naknade štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate.
11. Sud dopušta opisanu preinaku temeljem čl. 191 st. 1 ZPP-a budući tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove potražuje povišene novčane iznose kao rezultat provedenog medicinskog vještačenja bez kojeg, bez svoje krivnje, nije mogao točno procijeniti opseg pretrpljene neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći i njegom jer za to nema stručnog znanja, a zbog čega je i predložio provođenje vještačenja.
12. Preinaka uslijed inflatornih okolnosti također predstavlja opravdani razlog zatraženom povišenju (konačno specificirani tužbeni zahtjev od dana 14.1.2026.). To stoga što inflacija, nesporno, smanjuje vrijednost novca, a kako je u konkretnom slučaju upravo novac satisfakcija za pretrpljenu štetu, to naknada iste neće ispuniti svoju svrhu ukoliko visina ne bude usklađena sa realnim troškovima života. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti pravičnu novčanu naknadu, sve temeljem čl. 1045. i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a), koju tužitelj, cijeneći okolnosti slučaja, potražuje svojim dopuštenim, preinačenim zahtjevima. Sud je, s druge strane, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan utvrditi jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, imati na umu cilj kojemu služi ta naknada te posebno voditi računa da se zatraženom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a) već da ista odgovara jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha.
13. Pred sudom je dana 26.5.2026. održano ročište za glavu raspravu na kojem je saslušan tužitelj ČŽ čiji iskaz sud prihvaća kao iskren. Tužitelj je istaknuo da mu je tijekom liječenja bila potrebna pomoć i njega, ponajviše kod donošenja stvari, lijekova, pripreme hrane. Pomoć mu je prvenstveno pružala supruga, no i cijela obitelj je bila angažirana. I danas osjeća posljedice tog štetnog događaja, redovito pije analgetike, ima znatno jače i češće glavobolje, bolove u vratu. Također je počeo uzimati puno više lijekova za srce i tlak.
14. Pravni temelj za potraživanje tužitelja je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska štete s osnova tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužitelj ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu, u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od utuženih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu sa njenom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).
15. Cijeneći rezultate provedenog medicinskog vještačenja, kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud utvrđuje da je primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 2.100,00 EUR. Sud je cijenio težinu zadobivenih ozljeda (trzajna ozljeda vratne kralješnice i natučenje slabinske kralješnice) te činjenicu da su iste dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 2%. Cijenjeno je da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, kao i njegovo trajanje. Uzete su u obzir nelagode koje je osjećao prilikom nošenja Schanzovog ovratnika (dva tjedna) i odlazaka na pregled fizijatru (šest puta) i neurologu (dva puta) te na fizikalnu terapiju za vratnu kralješnicu. Uzeto je u obzir da nije bilo potrebe za bolničkim liječenjem, kao i da je tužitelj i prije predmetnog štetnog događaja imao medicinski evidentirane promjene na kralješnici. Cijenjene su zaostale posljedice u vidu jačih zatiljnih glavobolja te bolnih i ograničenih kretnji vrata uz trnjenje obje ruke i obje noge. Uzimajući u obzir stopu inflacije koja je prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od lipnja 2020. (donošenje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske) pa do siječnja 2026. (konačno postavljen tužbeni zahtjev) iznosila 33,3 %, a koje povišenje tužitelju pripada iz razloga obrazloženih u točci 12. ovog obrazloženja, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.793,00 EUR. Budući je tuženi, nesporno, isplatio tužitelju na ime neimovinske štete ukupan iznos od 2.504,00 EUR, to mu je dužan isplatiti i daljnjih 289,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 20.12.2023. pa do isplate. Sa preostalim zatraženim iznosom od 97,45 EUR je tužitelj odbijen jer zatraženo ne opravdava utvrđeno činjenično stanje prema provedenom medicinskom vještačenju.
16. Tužitelju je nakon ozljeđivanja bila potrebna pomoć i njega nestručne osobe u ukupnom trajanju od 60 sati koju su mu pomoć pružali članovi obitelji. Sukladno čl. 223 st. 1 ZPP-a sud kao primjerenu cijenu sata nestručno pružene pomoći i njege određuje iznos od 4,50 EUR. Kako je tužitelju pomoć i njega bila potrebna ukupno 60 sati to mu po ovoj osnovi pripada pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 270,00 EUR. Budući je tuženi, nesporno, isplatio tužitelju na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 30,00 EUR, to mu je dužan isplatiti daljnji iznos od 240,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 20.12.2023. pa do isplate. Sa preostalim zatraženim iznosom od 60,00 EUR je tužitelj odbijen jer je isti previsoko postavljen obzirom na vid i trajanje nestručne pomoći i njege.
17. Ukupno dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete tužitelju iznosi 510,00 EUR, dok je tužitelj odbijen sa ukupnim iznosom od 206,45 EUR. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prema odredbi čl. 12. st. 1 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva (1.) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili (2.) utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. U st. 4 istog članka određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tužitelj se tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom dana 20.11.2023. Nakon pregleda medicinske dokumentacije liječnik- cenzor tuženika dao je svoj mišljenje te je prema istome tuženik isplatio tužitelju iznos od 1.700,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 30,00 EUR naime imovinske štete, što nije sporno a i vidljivo je iz tuženikovog odgovora na odštetni zahtjev (list 40 spisa). Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženik svoju obvezu prema tužitelju djelomično ispunio u roku od 60 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva čime je postupio sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 12.st. 1 i st. 4 ZOOP-a slijedom čega tužitelj nema pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.730,00 EUR počevši od 20.11.2023. te je sa istim odbijen. Daljnji nesporni iznos naknade neimovinske štete od 804,00 EUR je tuženik isplatio tužitelju dana 16.8.2024. pa se na navedenu uplatu ima primijeniti naprijed citirana zakonska odredba čl. 12. st. 4 ZOOP-a jer tuženik nije izvršio obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva pa mu je sud na iznos od 804,00 EUR dosudio zatezne kamate počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20.12.2023. pa do isplate 16.8.2024.
18. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od oko 71 % pa je omjer uspjeha tužitelja 85,5 %, a omjer uspjeha tuženik 14,5%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 71%. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 28 ), tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 9.6.2025. , 14.1.2026. u iznosu od po 75 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1), podnesaka od 23.7.2025., 29.10.2025. u iznosu od po 18,75 bodova za svaki (Tbr. 8.t.4), zastupanja na ročištima 23.10.2025. i 26.5.2026. u iznosu od po 75 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9.t.3). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54) i 25 % PDV- a od 275,00 EUR, trošak tužitelja iznosi 1.375,00 EUR. Obzirom na omjer uspješnosti od 71 % tužitelju pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 976,25 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbi na tužbu (13,27 EUR) i presudu (60,00 EUR) pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.349,52 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18.6.2026. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
U Zagrebu 18. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
Pun. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu (60,00 EUR)
Tuženiku