Poslovni broj: P-2013/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ADRIANA TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika.

1. IZ, 2. [adresa]. ČZ I 4. FZ, svi odsutna i nepoznata boravišta, svi zastupani po privremenoj zastupnici Tijani Sigel, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 16. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice tuženika, a koja presuda je objavljena dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ADRIANO DONDA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnina oznake z.č.br. 1968/1 (pašnjak i oranica, 1374 m2) i z.č.br. 1968/2 (pašnjak i oranica, 227 čhv), obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka. Tužitelji su po pravomoćnosti ove presude, temeljem iste, ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, svaki u ½ dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su sa tuženicima upisani kao suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. 1968/1 pašnjak i oranica 1374 m2 i čest. 1968/2 pašnjak i oranica 227 čhv, obje kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel Rijeka. Stvarno stanje da ne odgovara upisu u zemljišnim knjigama. To stoga što su oni jedini stvarni vlasnici i posjednici utuženih nekretnina. Oni su knjižne i izvanknjižne udjele stekli kupoprodajom koje je izvršena sa ranijim vlasnicima nekretnina. Tužitelj TZ svoj suvlasnički dio da je stekao kupnjom od BZ **.**.2002. dok je LZ svoj suvlasnički udio kupio od njezine strine RZ **.**.2002. Njih dvije su bile jedine posjednice i vlasnice tih nekretnina. U kupoprodajnim ugovorima da je navedeno da se izvanknjižno vlasništvo prijepora prodaje u cijelosti. Predmet prodaje da su bile pored utuženih i susjedne nekretnine kat. oznake 1968/3, 1967/4 i 1968/4 koje su sve spojene u jedinstvenu parcelu oznake 1967/4 u naravi kuća i dvorište. Te nekretnine da su u zakonitom, poštenom i od nikoga osporavanom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika kontinuirano preko 100 g. Prijepor da je ranije posjedovala ŽZ( prabaka BZ i bana ŠZ, pok. supruga C) koje su osobe ove nekretnine prodale tužiteljima. Nakon smrti MZ prijepor da je nastavila posjedovati njezina kćer ĆZ a nakon njezine smrti te i susjedne nekretnine stekla su njezina djeca pok. KZ JZ. Nakon smrti KZ te nekretnine naslijedila je njegova supruga RZ koja ih je pak prodala CZ, prvotužitelju. JZ je pak Ugovorom o darovanju od 27.02.2018. g. te nekretnine darovala kćeri BZ koja ih je prodala tužitelju DZ. Na kupljenim susjednim nekretninama tužitelji su se upisali vlasnicima u pojedinačnim ispravnim postupcima gdje su također upisane osobe bili tuženici. Slijedom navedenog a radi usklađenja zemljišno-knjižnog sa stvarnim stanjem predlažu donošenje odluke kao u izreci.

2. Tuženicima koji su odsutna i nepoznata boravišta postavljen je privremeni zastupnik u osobi Tijane Sigel, odvjetnice u Rijeci.

3. Privremena zastupnica tuženika osporila je tužbu i tužbeni zahtjev dok se ne dokaže osnovanost istog. Istaknula je u odgovoru na tužbu da posjed tužitelja nije zakonit jer da nemaju valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u odnosu na čitavu nekretnine već samo na suvlasničke dijelove na kojima su već upisani. Njihov posjed da nije pošten jer su znali da su na predmetnim suvlasničkim dijelovima upisani tuženici. Navode da zakoniti ni pošteni posjednici nisu ni njihovi prednici. Tužitelji da nisu dokazali da bi ove nekretnine u cijelosti pripadale njihovim prednicima u cijelosti niti da bi se takav posjed nasljeđivao ili prenosio. Smatraju da se ne može primijeniti institut dosjelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu i saslušao tužitelje i svjedoke BZ , JZ , HZ i ZZ . Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka NZ i GZ kao nepotreban i nepravovremen. Druge dokaze stranke nisu predlagale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelji ovom tužbom traže da ih sud utvrdi suvlasnicima nekretnine kat. oznake 1968/1 i 1968/2 k. o. [katastarska općina] svakog u po jednoj polovini dijela koje pravo vlasništva da su stekli kupoprodajom i dosjelošću budući su kupili nekretninu od knjižnih i vanknjižnih vlasnika koji su je sami i putem prednika koristili dugi niz godina.

7. Iz zk. izvadka za utuženu nekretninu proizlazi da su tužitelji upisani kao suvlasnici to prvotužitelj CZ u 1/16 dijela a drugotužitelj TZ u 27/432 dijela. Na preostalim dijelovima kao suvlasnici su upisani tuženici.

8. Tužitelji su priložili kupoprodajne ugovore pa je tako sud utvrdio da je tužitelj CZ kupio svoj suvlasnički dio utuženih nekretnina od RZ **.**.2020. ( kupoprodajni ugovor-l.s. 10 ) i to u cijelosti dakle i knjižni i vanknjižni dio prodavatelja što je posebno određeno u čl. 3. st. 2. istog ugovora. Naime izričito jer određeno citiranim člankom da je predmet prodaje pored knjižnog vlasništva i prodaja izvaknjižnog vlasništva na nekretninama opisanim u čl. 1. st. 1. u cijelosti. Drugotužitelj TZ je pak kupoprodajnim ugovorom od 22. rujna 2020. g. od prodavateljice BZ stekao svoj suvlasnički dio i to kako knjižni udio tako i vanknjižni udio kako je to određeno u čl. 3. st. 2. tog ugovora.

9. Iz iskaza svjedoka BZ slijedi da je prodala svoj dio tužitelju DZ, dobila ga je od majke JZ darovanjem, radi se o većoj nekretnini; a njezina majka da je to dobila od svoje majke pok. ĆZ zajedno sa bratom, Nekada su se tamo igrali kao djeca a u naravi se radi o livadi. Svjedok JZ potvrdila je da je darovala ovaj teren svojoj kćeri BZ, da se radi o livadi, da ga je dobila od svoje majke ĆZ koja je umrla 1998 koja ga je pak dobila od svoje majke, njezine none koja je živjela tamo; da je koristila taj teren kao vrt a majka je nekada držala kokoši. Ovaj isti teren naslijedila je sa bratom no njezina šogorica je prodala svoj dio CZ; od kada zna za sebe ovaj teren je bio u posjedu njezine obitelji.

10. Svjedok HZ iskazao je da su ove nekretnine pripadale ĆZ, majci JZ, u naravi da se radi o livadama koje su sada zapuštene a nekada su to bili vrtovi u kojima su se uzgajale određene kulture, sadilo se i kosilo se. Sada je to prodano tužiteljima a ne zna tko su osobe upisane u zemljišnim knjigama. Naveo je da postoji samo jedan ČZ u njihovom kraju koji nema veze sa ovim nekretninama. I svjedok ZZ koji živu blizu prijepora iskazao je da su te nekretnine pripadale JZ koja ih je valjda dobila od majke. Oni da su se na tim terenima kao djeca igrali a za tuženike nije nikada čuo, on je rođen 1978. g. i od kada zna za sebe teren je pripadao JZ.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka slijedi da su se utužene nekretnine nekada koristile kao vrtovi s obzirom da se u naravi radi o livadama koje su sada zapuštene; da su se na njima uzgajale određene kulture te su se BZ i ZZ igrali kao djeca na njima, da su pripadale OZ i njezinom bratu koji su ih dobili od majke sada pok. ĆZ. Da su ovu nekretninu koristili JZ i njezina majka potvrdili su saslušani svjedoci ZZ i HZ koji su nesrodni sa strankama odnosno prodavateljima nekretnine. Saslušani svjedoci nemaju saznanja o osobama koje su ostale upisane u zemljišnim knjigama tj. o tuženicima te nisu iskazali da bi netko od susjeda osporavao pravo vlasništva bilo tužiteljima bilo njihovim prednicima .

12.Iz provedenih dokaza te iskaza svjedoka koji imaju saznanja o korištenju utužene nekretnine proizlazi da su u posjedu tužitelji od 2020 g. kada su ih kupili .Njihov posjed je zakonit jer su stupili u posjed kupoprodajom. Činjenica što su kupili nekretnine kao dijelom izvanknjižno vlasništvo ne znači sama po sebi da su nepošteni jer su kupili čitave čestice .Tome u prilog ide i činjenica što su ujedno kupili i susjedne čestice a ne samo utužene. Na susjednim nekretninama su se upisali vlasnicima u ispravnom postupku o čemu su sudu dostavili dokaz (( l.s. 25 ). Tužitelj TZ koji živi na tom predjelu iskazao je da je od JZ kupio kuću u kojoj živi pa da mu je poznata sva pravna situacija oko tih terena koji su pripadali njezinoj obitelji. Naveo je da je ove nekretnine obitelj JZ koristila kao vrtove i za odlaganje drva što je osobno vidio pa je odlučio i kupiti ih. Raspitivao se i o tuženicima ali nitko u kraju da nije znao za njih.

13.Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelji u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina sami i putem pravnih prednika preko 20 godina. Tužitelji su stupili u posjed ovih nekretnina 2020. g. , kupili su ih od BZ koja ih je dobila darovanjem od majke JZ odnosno od RZ koja ih je naslijedila od supruga, pok. ŠZ , brata JZ. Kako su JZ i njezin pok. brat naslijedili te nekretnine zajedno sa ostalim nekretninama od majke, pok. Natalije Brezigar 2001. g. a saslušani svjedoci su potvrdili da su pripadale pok . ĆZ to je onda jasno da s bileu u posjedu obitelji ŠZ. Nadalje sukladno uputi Županijskog suda u Puli u Rješenju posl br. Gž- 761/2025 od **.**.2025. pok. SZ je donošenjem Rješenja o nasljeđivanju posl .br. O- 2250/2014 iza smrti njezinog supruga ŠZ doznala da isti nije bio vlasnik utuženih nekretnina za cijelo već u suvlasničkom omjeru pa je onda u odnosu na preostali suvlasnički dio nepošteni posjednik. No do tog vremena su njezini prednici već stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka. Naime, da bi stekli pravo vlasništva dosjelošću potrebno je da su koristili nekretninu kao pošteni posjednici barem od 1994. g. Ako je pok. ŠZ rođen 1955. g. onda je jasno da je već za njegova života do 2015. g. protekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću; tim više kada se to poveže sa iskazom svjedoka JZ , rođene 1959. g. koja je iskazala da je od kad pamti taj teren u posjedu njezine obitelji. Svjedok JZ iskazala je da je predmetnu nekretninu dobila od majke pok . ĆZ, majke pok . KZ, umrle 1997. g. koju je naslijedila sa bratom KZ ( l.s.19 -Rješenje o nasljeđivanju od 9. studenog 1998. g.). JZ je također iskazala da je njezina majka ĆZ dobila te nekretnine od none pa je jasno da su korištene i prije 1997. g.

14. Pok. ŠZ i JZ su neprekidno, samostalno i isključivo posjedovali predmetne nekretnine tijekom zakonom propisanog vremena izvršavajući sve vlasničke ovlasti kao da je njezini vlasnici. Iz provedenih dokaza proizlazi da se nitko od upisanih suvlasnika niti njihovih pravnih sljednika tijekom tog razdoblja a i kasnije nije protivio posjedu tužitelja i njihovih prednika niti je poduzimao radnje kojima bi ostvarivao suvlasnička prava. U prilog navedenom govori i činjenica što su u zemljišnim knjigama upisani tuženici čije adrese su nepoznate i nitko od sudionika postupka i saslušanih svjedoka ne zna za njih niti su njihova prezimena opstala u tom predjelu. Okolnost da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici koji su nepoznata boravišta sama po sebi ne isključuje poštenje posjeda barem u odnosu na prednika pok. RZ i JZ. Nije utvrđeno da bi njihovi prednici znali ili morali znati da im ne pripada pravo na predmetni suvlasnički dio niti da je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja. Sama spoznaja o zemljišno-knjižnom stanju ne znači nužno i svijest da posjedniku ne pripada pravo posjedovati dio nekretnine. Pok. ŠZ je posjedovao čitavu nekretninu sam i putem prednika isključujući ostale upisane suvlasnike i to od svoje mladosti ( barem od 1975. g. ) do 2015. g. JZ je također bila u posjedu barem od smrti majke Natalije Brezigar 1997. g. a i ranije putem pravnih prednika. Pošten posjed je morao početi 1994. g. što je ovdje slučaj. Kako je već navedeno pok . ĆZ koja je posjedovala ove nekretnine preminula je 1997. g. što znači su se nekretnine posjedovale putem prednika RZ i JZ još od 1994. g. pa nadalje. Za nekretnine u privatnom vlasništvu i i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima za izvanrednu dosjelosti zahtijevao je rok od 20 godina . Rok je istekao 2014. g. pa su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva dosjelošću 2014. g. ili najkasnije njezinim istekom. Dakle, pok. ĆZ je posjedovala ove nekretnine 1994. g. kada je na snazi bio ZOVO. Da su ove nekretnine pripadale ĆZ sjeća se i svjedok HZ. Kako je njezin posjed dalje nastavljen 1997. g. putem sina pok. ŠZ i kćeri JZ i trajao je neprekidno dvadeset godina, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su ispunjene krajem 2014. g. Kasnije saznanje RZ **.**.2015. g. o činjenici se njihov posjed više ne može smatrati poštenim nije od utjecaja na već stečeno pravo vlasništva dosjelošću .

15. Za rješenje ovog spora pored odredbi ZOVO--a relevatne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09– dalje: ZVDSP):

Prema čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP-a

"(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja."

Stavak 3. istog članka propisuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Prema čl. 160.st. 1. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

Sukladno čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Prema odredbama ZVDSP-a čl. 11. st. 2. posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Prema čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno

16.Temeljem izloženog ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je temeljem odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vezi s čl. 388. st. 2 .i 3 istog zakona trebalo tužbeni zahtjev usvojiti.

17. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su tužitelji savjesni posjednici s obzirom da su kupili nekretnine 2020. g. Tužitelj TZ je kupio i kuću od iste obitelji i vidio je da koriste i prijeporne nekretnine pa onda nije imao razloga sumnjati u činjenicu da se radi o izvanknjižnom vlasništvu prodavatelja. Tužitelji i njihovi prednici su nesmetano koristili prijepor i koriste ga i danas.

18.Zbog izloženog je odlučeno kao u izreci.

.

U Rijeci, 18. lipnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. tužitelju po pun

2. tuženicima po privremenoj zastupnici.

U Rijeci, 18.6.2026. g.