REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-2062/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška, zastupana po punomoćniku po zaposlenju ZŽ, dipl. iur. iz [adresa], radi isplate – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 12. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CŽ, odvjetničkog vježbenika iz Slavonskog Broda i za tuženika punomoćnika ZŽ, dipl. iur., dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška da tužitelju UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike neisplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 12. studenog 2021., isplati iznos od 2.498,03 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, i to:

- za siječanj 2018. na iznos od 14,82 EUR počev od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- za ožujak 2018. na iznos od 31,15 EUR počev od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- za travanj 2018. na iznos od 32,63 EUR počev od 16. svibnja 2018. pa do isplate - za svibanj 2018. na iznos od 78,18 EUR počev od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- za lipanj 2018. na iznos od 116,46 EUR počev od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- za srpanj 2018. na iznos od 65,58 EUR počev od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- za kolovoz 2018. na iznos od 59,58 EUR počev od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- za rujan 2018. na iznos od 123,94 EUR počev od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- za listopad 2018. na iznos od 104,27 EUR počev od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- za studeni 2018. na iznos od 46,72 EUR počev od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 77,78 EUR počev od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos 117,34 EUR počev od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 97,22 EUR počev od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 118,20 EUR počev od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 168,25 EUR počev od 16. svibnja 2019. pa do isplate

- za svibanj 2019. na iznos od 99,49 EUR počev od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 175,09 EUR počev od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 61,67 EUR počev od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 104,77 EUR počev od 16. rujna 2019. pa do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 86,12 EUR počev od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 29,49 EUR počev od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 21,53 EUR počev od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 43,18 EUR počev od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos 49,13 EUR počev od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 278,49 EUR počev od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 184,86 EUR počev od 16. travnja 2020. pa do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 85,41 EUR počev od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 24,57 EUR počev od 16. srpnja 2020. pa do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 1,95 EUR počev od 16. rujna 2020. pa do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 0,15 EUR počev od 16. studenog 2020. pa do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos 0,01 EUR počev od 16. veljače 2021. pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška tužitelju UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti troškove parničnog troška u iznos od 2.076,26 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

2. U tužbi navodi da je kod tuženog zaposlen temeljem ugovora o radu na radnom mjestu doktora medicine, specijalist nefrologije Odjel opće interne medicine, Zdravstvena jedinica za dijalizu.

2.1. Ističe da je u navedenom razdoblju plaća koju je primao regulirana, između ostalih propisima, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR/14); Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18); Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12), te temeljem kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 – dalje TKU/17).

2.2. Odredbe čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

2.3. Tužitelj navodi da je pregledom isplatnih lista i evidencija rada ustanovljeno da prilikom obračuna plaće tužitelju nisu obračunati niti isplaćeni dodatci na plaću sukladno KU/13 i KU/18, pogrešno primjenjujući odredbe istog, odnosno da su prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju obračunati dodatci na plaću samo za redovno radno vrijeme, dok za prekovremene sate i dežurstva nisu obračunati dodaci na plaću. Zaključno navodi da tužitelju od 1.siječnja 2018. do dana podnošenja tužbe nisu plaćani dodaci za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada i dežurstava i to dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada, za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, za minuli rad, položajni dodaci te drugi dodaci.

2.4. Nadalje, prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 tužitelj je u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada od 25%. Tuženik mu za vrijeme prekovremenog rada nije obračunavao ovaj dodatak te mu stoga pripada pravo na naknadu ovog dijela plaće.

2.5. Nadalje, prema čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno čl. 59.a KU/13, od 1. listopada 2015. tužitelju pripada dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje od 4%. Jednako tako, prema članku 58. KU/18 svi zdravstveni djelatnici imaju pravo na dodatak na plaću od 4% od osnovne plaće. Jednako kako je i ranije navedeno, tužitelju nije obračunat niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4% u utuženom razdoblju.

2.6. Također, tužitelju nije isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Kako tužitelju nisu isplaćeni svi dodaci na plaću tako mu niti naknada za godišnji odmor nije dobro obračunata te mu pripada pravo na razliku naknade za godišnji odmor.

2.7. Sukladno čl. 54. st. 1. TKU-a, dodaci se međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati.

2.8. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu neisplaćene plaće od 1. siječnja 2018. do dana podnošenja tužbe koje pravo temelji i na sudskoj praksi u pravnim pitanjima iznijetim u tužbi.

2.9. Navodi da tužitelj ne raspolaže posebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio. Neovisno o tome, platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Slijedom iznijetog, tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku i zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su ovdje parnične strane u ugovornom odnosu temeljem potpisanog ugovora o radu.

3.1. Protivi se prijedlogu tužitelja da sud zatraži od tuženika evidencije o prisutnosti na radu, budući da je tužitelj uz isplatu svake plaće za utuženo razdoblje dobio i mjesečni obračun plaće, koji sadržava iste parametre kao i evidencija o prisutnosti na radu. Nadalje tužitelj je dobio primjerak rješenja o plaći i rješenja o korištenju godišnjeg odmora.

3.2. Osporava traženje tužitelja pozivom na članak 60. KU/13. kojim je bilo normirano pravo na uvećanje osnovne plaće za radni staž u javnim službama te se je navedena odredba primjenjivala do listopada 2015.

3.3. Navodi da je tuženik tužitelju tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaće sukladno odredbama kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Ističe da Zakon o radu samo ureduje pravo na plaću, no samu plaću konkretizira Zakon o plaćama u javnim službama (,,Narodne novine,, broj: 27101. i 29/09.) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (,,Narodne novine broj: 25/13.,27113.......9/18). Navodi da se pod osnovnom plaćom podrazumijeva plaća na koju radnik ima pravo za redovan rad, u punom radnom vremenu uz uobičajene radne uvjete, u koju nisu uključeni posebni dodaci, da člankom 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće. uvećan za 0.5 %o za svaku navršenu godinu radnog straža. a koji se elementi množe te sačinjavaju plaću radnog mjesta u javnim službama - osnovnu plaću.

3.4. Nadalje, navodi da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da Zakon o plaćama u javnim službama u članku 9. normira posebne dodatke na plaću za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a kolektivni ugovori specificiraju dodatke na osnovnu plaću: stimulaciju, uvećanja plaće, dodatka na posebne uvjete rada i položajne dodatke.

3.5. Poziva se na odredbe članka 47. stavka 2. KUll3. i smatra da se svi dodatci obračunavaju na osnovnu plaću, odnosno samo i isključivo osnovu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se trebalo primijeniti i na pojedine druge dodatke, odnosno uvećanja. Navedeno smatra izričitim uređenjem, iskazom suglasnosti volje stranaka kolektivnog ugovora( KU/13)

3.6. Ukazuje da temeljem odredbe članka 321. Zakona o obveznim odnosima da u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne strane povjere nekom trećem tumačiti ugovor, a koja se ovlast može primijeniti slijedom odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu, odredbom članka 18. KU/13 je predviđeno osnivanje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora koje daje obvezujuća tumačenja kolektivnog ugovora, u formi zaključaka. Poziva se na zaključke broj : 58., 95. a) i 106. a).

3.7. Osporava tužitelju iz istih razloga pravo i na razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

3.8. Ističe da je tuženik provjerio evidencije o prisutnosti na radu za tužitelja za utuženo razdoblje te je utvrdio da su tužitelju isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad koji su bili evidentirani, sukladno odredbama KU i TKU. Istakao je da se podatci iz evidencije unose u registar zaposlenih a da obračun plaća prema navedenim podatcima izrađuje Centralni obračun plaća (COP).

3.9. Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i obvezati tužitelja, naknaditi tuženiku parnični trošak.

4. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

5. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2014. bio u radnom odnosu sa tuženikom na poslovima doktora medicine, specijalist nefrologije, nastavljen kod tuženika počev od 1. listopada 2017. temeljem Ugovora o radu od 20. travnja 2018.

6. Sporno je da li mu je u periodu od 1. siječnja 2018. do dana podnošenja tužbe (15. studenog 2021.) pravilno obračunavata plaća. Sporna je pasivna legitimacija tuženika. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. svibnja 2014. (str. 10-12 spisa), Ugovora o radu od 20. travnja 2018. (str. 13-14 i 23-24 spisa), u Dodatak Ugovora o radu od 27. siječnja 2020. (str. 15 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 25-27 spisa), u evidencije radnog vremena, u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade te u nalaz i mišljenje vještaka Mirne Tot Nužda od 10. veljače 2026. (str. 273-287 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

10. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju počev od 1. siječnja 2018. do 15. studenog 2021. bio u radnom odnosu kod tuženika, slijedom čega je u navedenom periodu tuženik i pasivno legitimiran u ovome postupku.

11. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan radniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

12. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

13. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

14. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

15. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

16. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

17. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

18. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

19. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

20. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

21. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

22. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

23. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

24. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

25. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

26. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

27. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

28. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

29. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

30. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 1 . siječnja 2018. do 12. studenog 2021.

31. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda.

33. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada u periodu od 1. siječnja 2018. do 12. studenog 2021. ukupno 2.498,03 eura.

33. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim postavilo uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete od 1. siječnja 2018. do 1. veljače 2021. skupa sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno 2.498,03 eura.

34. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka, kako je to i navedeno u odgovoru na tužbu, što je sud odbio iz razloga kako je to prethodno i obrazloženo.

35. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

36. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

37. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

38. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

39. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

40. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

41. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

42. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud odbio kao neosnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina. Tužitelj je tužbu podnio 15. studenog 2021., a prvo potraživanje tužitelja se odnosi na razliku plaće za mjesec siječanja 2018. koje dospijeva u veljači 2018. ili unutar roka od pet godina.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega mu sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

45. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.498,03 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava podneska za dostavom dokumentacije u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32/1 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 13.7.2022. kao očitovanja na odgovor na tužbu i podneska od 6.3.2026. kao očitovanja na nalaz vještaka, za svaki u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa ročištima 5.9.2022. i 12.5.2026. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od zatraženih 100,00 eura (Tbr.9/3 Tarife) ili ukupno 1.300,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 325,00 eura, ukupno 1.625,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 451,26 eura.

46. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.076,26 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

47. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 18. lipnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. OD Rački i kolege, Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu,

2. Opća bolnica Nova Gradiška, Nova Gradiška, J. J. Strossmayera 17A.