Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-42/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić, kao članice vijeća, u pravnoj tužiteljice KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lani Humljak Gugić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1575/2023-21 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1575/2023-21 od 13. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II, III i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1575/2023-21 od 13. ožujka 2025. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.164,24 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.435,76 eur sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 560,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.190,00 eur sa zatraženim kamatama.".

2. Navedenu presudu u odbijajućem dijelu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga, a pobija i odluku o trošku u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova pa proizlazi da tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točkama II i IV izreke. Tužiteljica tvrdi da je dokazala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade trebao uzeti u obzir činjenicu da je tužiteljica mlada osoba kojoj će ožiljak iznad desnog oka predstavljati trajnu povredu osobnosti, nelagodu i naruženje. Navodi da sud nije mogao odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.435,76 EUR, jer je ona nakon medicinskog vještačenja snizila zahtjev na 1.800,00 EUR, radi čega smatra da je odluka u odbijajućem dijelu pogrešna i nezakonita. Smatra da ima pravo na naknadu štete i to za strah u iznosu od 500,00 EUR, za naruženje u iznosu od 1.000,00 EUR i za fizičke bolove u iznosu od 300,00 EUR, odnosno ukupno 1.800,00 EUR. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u svojoj žalbi prvostupanjsku presudu pobija u pogledu odluke o parničnom trošku, zbog pogrešne primjene odredbi članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– dalje ZPP). Navodi da je tuženik u pogledu pravne osnove uspio sa 30% (u okviru suodgovornosti tužiteljice), a da je u pogledu visine uspio sa 69,4 % (suđeno 1.164,24 EUR, potraživano 3.600,00 EUR), pa da bi kada se navedeni omjeri obračunaju u skladu s formulacijom iz članka 154. stavak 2. ZPP-a svaka stranka trebala snositi svoj trošak. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o trošku, a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed ozljede na radu koja se dogodila 13. ožujka 2023. kada je nastradala kao radnica osiguranika tuženika.

8. Tijekom postupka nisu bili sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, a sada u žalbenom postupku stranke ne osporavaju odgovornost i osnov. Slijedom toga proizlazi da je u žalbenom postupku ostala spora visina štete i trošak postupka.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica KO bila radnica osiguranika tuženika Fun park Biograd d.o.o.,

- da se štetni događaj dogodio 13. ožujka 2023.,

- da je poslodavac tužiteljici dao zadatak da s prozorskog izloga skine naljepnicu strugačem za prozore koji ima nož od skalpela,

- da je strugač zapeo o naljepnicu uslijed čega se tužiteljici ruka odbila prema glavi te se je strugačem udarila iznad desnog oka uslijed čega je zadobila posjekotinu na čelu,

- da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednje jake bolove dva dana i manje bolove deset dana,

- da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, a zatim sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana, te kasniji strah deset dana,

- da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti,

- da joj je bila potrebna pomoć druge osobe po jedan sat dnevno kroz dvanaest dana,

- da je tužiteljici nastalo naruženje manjeg stupnja uvijek uočljivo trećim osobama.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje stranke u žalbi nisu osporavale pa proizlazi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, slijedom čega se ukazuje neosnovanim žalbeni navod tužiteljice da je pobijana presuda paušana u cijelosti.

10.1. Naime, neosnovano osporava tužiteljica da prvostupanjski sud pri ocjeni naruženja nije uzeo u obzir da je tužiteljica mlađa osoba te da je prvostupanjski sud trebao cijeniti da visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti tužiteljice treba iznositi utuženih 1.800,00 EUR, obzirom da iz obrazloženja jasno proizlazi da je sud upravo i zaključio da pretrpljene fizičke boli opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 300,00 EUR, da utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha opravdavaju dosudu novčane naknade u iznosu od 500,00 EUR, te da utvrđeno naruženje opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.000,00 EUR, dakle u cjelokupnom utuženom iznosu. Prvostupanjski sud je utvrdio i obrazložio suodgovornost tužiteljice u omjeru od 30%, što tužiteljica u žalbi ne osporava, pa ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da je tužiteljica u situaciji kada joj poslodavac nije osigurao zaštitnu opremu i dao jasne upute o korištenju predmetnog sredstva za rad zaista trebala upotrijebiti pojačanu pažnju prilikom obavljanja zadanog radnog zadatka, što je u konkretnom slučaju izostalo. Nadalje, sud je dosuđeni iznos umanjio i za odbitnu franšizu od 10%, koja također među strankama nije sporna niti se osporava u žalbi. Na taj način je sud od ukupno prihvaćenog cjelokupnog potraživanja iz specificiranog zahtjeva od 1.800,00 EUR došao do dosuđenog iznosa od 1.164,24 EUR (umanjen za suodgovornost 30% i odbitnu franšizu 10%). Prema tome, neosnovano i paušalno tužiteljica u žalbi prigovara visini dosuđene pravične novčane naknade zbog povrijeđenog prava osobnosti. Visinu dosuđene naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege tužiteljica u žalbi nije osporavala.

11. Neosnovan je i žalbeni razlog da sud nije mogao odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 2.435,76 EUR jer je tužiteljica nakon medicinskog vještačenja snizila zahtjev na 1.800,00 EUR, obzirom da se tuženik podneskom od 14. siječnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 3. siječnja 2025. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu na isplatu iznosa od 3.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. travnje 2023. pa do isplate, uvažavajući pritom pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijeto na III sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. pod brojem SU-IV-16/2021- 8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.".

12. Kada se radi o žalbama stranaka u odnosu na odluku o parničnom trošku, žalba tužiteljice se temelji samo na pretpostavci odnosno prijedlogu da bi tužiteljici trebalo dosuditi viši iznos naknade štete pa da bi onda i trošak koji joj je dosuđen bio veći. Ovakav žalbeni navod je drugostupanjski sud ocijenio paušalnim i neosnovanim.

12.1. Kada se radi o žalbi tuženika na odluku o trošku, ista je neosnovana jer tuženik pokušava dva puta umanjiti uspjeh tužiteljice, odnosno suodgovornost za koju je umanjena visina predlaže uračunati kao neuspjeh u pogledu pravne osnove. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. i članak 155. ZPP-a i dosudio tužiteljici trošak vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ali imajući u vidu i da u pogledu dijela tužbenog zahtjeva s kojim tužiteljica nije uspjela u sporu u iznosu od 1.716,00 EUR (povučeni dio tužbenog zahtjeva nakon specifikacije tužbenog zahtjeva čemu se tuženik protivio) tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi. Radnje priznate kao potreban trošak stranke nisu niti osporavale.

13. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članak 368. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke.

14. Zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na čanak 166. ZPP-a jer nisu uspjeli sa svojim žalbama.

U Karlovcu 18. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić