Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-83/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrijani Gotal Rendić odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika InTolerant d.o.o., OIB: 18039007621, iz Trnovca, Radnička ulica 94, zastupanog po punomoćniku Petru Petriču odvjetniku u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i prijedloga za odgodu prijenosa, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 324/2025-5 od 26. ožujka 2025., 18. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/2025-5 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/2025-5 od 26. ožujka 2025. preinačava pod točkom II. izreke i u tom dijelu rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika InTolerant d.o.o. od 30. siječnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva po zahtjevu za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice poslovni broj OV -4137/2024 od 9. rujna 2024.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2017/2025 od 15. srpnja 2025. pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku iz Varaždina od poslovnim brojem broj OV-4137/2024 od 9. rujna 2024., izvan žalbenog razloga propisanog člankom 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje - OZ). Pod točkom II. izreke odgođen je prijenos zaplijenjenih sredstava, te je naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika InTolerant d.o.o. u postupku izravne naplate temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku iz Varaždina od poslovnim brojem broj OV 4137/2024 od 9. rujna 2024., do pravomoćnog okončanja ovog ovršnog postupka, odnosno do okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen temeljem zaključka poslovni broj Ovr-324/2025-5 od 26. ožujka 2025. ispravljenog zaključkom poslovni broj Ovr-324/2025-9 od 24. srpnja 2025.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u dijelu pod točkom II. izreke pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da ovršenik nije uspio učiniti vjerojatnim da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, osim štete koja je uobičajena posljedica provedbe svakog ovršnog postupka, pa tako i ovoga, jer samo paušalno navodi da bi štetu pretrpio a ne konkretizira u čemu bi se šteta sastojala niti bilo čime osim pukim tvrdnjama ne dokazuje svoje navode. Osporava i stajalište prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj ne bi eventualno mogao vratiti sredstva ovršeniku, ako bi ovaj uspio u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u dijelu pod točkom I. izreke pobija ovršenik „iz svih žalbenih razloga“. U žalbi navodi da je neosnovano shvaćanje suda prvog stupnja da je ovršenik u konkretnom slučaju podnio žalbu nakon proteka roka, jer da je prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim podnesen u roku od 8 dana, koji rok se u konkretnom slučaju primjenjuje, a za koji ističe da nije podnesen samo iz razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. OZ-a, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već i iz razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7., 8., 9. i 10. OZ-a pa da je u parnicu trebao biti upućen iz svih nabrojanih razloga. Podnosi i prijedlog za ispravak zaključka donesenog istovremeno s pobijanim rješenjem. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, a žalba ovršenika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja i žalbe ovršenika te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje; ZPP) u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, koje odredbe se supsidijarno primjenjuju u ovršnom postupku temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Obrazlažući pobijano rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, sud prvog stupnja navodi da je ovršenik podnio podnesak naslovljen kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa, a koji da je sud u dijelu proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ocijenio žalbom nakon proteka roka te ocijenivši da je ovršenik prijedlog podnio zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 9. OZ-a odbio navedeni prijedlog, a u odnosu na navedeni žalbeni razlog zaključkom, temeljem odredbe članka 53. i članka 55. stavak 1. OZ-a, uputio da u roku od petnaest dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koji je istaknuo u prijedlogu.

8. Ovakvu pravnu ocjenu i stajalište prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a ovršenik ju žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

9. Naime, neosnovano ovršenik smatra da ga je trebalo uputiti u parnicu i u odnosu na druge žalbom istaknute razloge kojima navodi da nije vidljiva osnova potraživanja, da je iznos na bjanko zadužnici proizvoljno upisan te da ovršenik nema dugovanja prema ovrhovoditelju slijedom čega da ne postoji ni pravo na naplatu kamata, po svom sadržaju predstavljaju osporavanje postojanja i visine tražbine radi čije je naplate podnesen zahtjev za izravnu naplatu. Stoga je, i prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvi navodi svode na tvrdnju da tražbina ne postoji zbog čega ih je pravilno podveo pod razlog iz članka 50. stavak 1. točke 9. OZ-a.

10. Jednako tako, ni navod da je protiv osobe koja je u ime ovršenika potpisala bjanko zadužnicu podnesena kaznena prijava te da joj je nakon potpisivanja prestala prokura ne predstavlja poseban žalbeni razlog na koji se ovršenik poziva obzirom da sama činjenica podnošenja kaznene prijave nema utjecaja na dopuštenost provedene izravne naplate, dok okolnost da je prokura prestala nakon potpisivanja zadužnice ne dovodi u pitanje valjanost već poduzete radnje. Naime, iz stanja spisa i navoda samog ovrhovoditelja proizlazi da je bjanko zadužnica izdana 9. rujna 2024., a da je prokura prestala temeljem odluke skupštine društva od 10. siječnja 2025. Stoga ovaj navod u svojoj biti također predstavlja osporavanje osnove na kojoj ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje, a ne postojanje nekog drugog žalbenog razloga propisanog OZ-om.

11. Ovdje valja napomenuti da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavlja poseban pravni institut iz članka 210. stavak 2. OZ -a kojim je izričito propisana odgovarajuća primjena odredaba članka 50. i članka 53. OZ -a, zbog čega eventualna pogrešna kvalifikacija predmetnog prijedloga kao žalbe nakon proteka roka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, obzirom da je prvostupanjski sud navode ovršenika ocijenio prema mjerodavnim zakonskim odredbama.

12. Slijedom navedenog, žalba ovršenika ukazuje se neosnovanom pa ju je valjalo, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odbiti i pobijano rješenje potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

13. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da ovršenik tvrdi da bi provedbom ovrhe pretrpio ogromnu kako materijalnu, tako i nematerijalnu, nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu jer da se radi o izuzetnom visokom novčanom iznosu, koji da neće biti u mogućnosti namiriti iz sredstava koja su mu nužna za daljnje poslovanje jer da ne bi bio u mogućnosti isplatiti plaće svojim zaposlenicima niti namirivati sve ostale tekuće obveze pa tako ni troškove administracije, održavanja zgrada i opće režijske troškove, troškove najma prostora te sve ostale troškove koji predstavljaju izdatke koje ovršenik ima u procesu stvaranja proizvoda ili usluga i njihovog plasiranja na tržište , u prilogu čemu dostavlja rekapitulaciju plaće za obračun plaće za prosinac 2024. iz kojeg je vidljivo da su sredstva potrebna za isplatu plaća zaposlenicima u pros incu 2024. iznosila 11.602,41 EUR, a čime navodi da dokazuje da bi njegovo daljnje poslovanje bilo ugroženo jer da prvenstveno neće imati sredstava za isplatu plaće svojim zaposlenicima.

14. Prvostupanjski je sud obrazlažući pobijano rješenje u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaključio da bi za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta ukoliko bi došlo do prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, a ukoliko bi se proglasilo da je ovrha nedopuštena u parničnom postupku na koji je ovršenik upućen zaključkom, jer bi bilo ugroženo poslovanje ovršenika, a vezano uz podmirenje tekućih obveza, posebno obveze vezane uz plaće zaposlenika. Nadalje zaključuje da bi mogla nastati teško nadoknadiva šteta u slučaju da se izvrši prijenos zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju s obzirom da je iznos tih sredstava 13.272,28 EUR pa da može doći do situacije da ovrhovoditelj ne bi mogao vratiti navedeni iznos ovršeniku u slučaju uspjeha u parnici na koju je upućen ovim zaključkom slijedom čega je sud usvojio prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

15. Međutim, takav stav prvostupanjskog suda suprotan je primjeni materijalnog prava sadržanog u članku 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, kako to s pravom ističe ovrhovoditelj u žalbi.

16. Sukladno odredbi članka 210. stavak 2. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavak 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, sukladno s odredbom članka 210. stavak 2. na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

17. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članka 65. stavak 1. točke 1. – 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

18. U odnosu na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, treba ukazati da je ovršenik morao dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen. Dakle, uspjeh eventualne protuovrhe isključivo ovisi o imovinskom stanju ovrhovoditelja te je stoga od izravnog utjecaja nedostatak imovine ovrhovoditelja s vjerojatnošću nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršeniku, u slučaju uspjeha u povodu pokrenutog parničnog postupka.

19. Suprotno tome, ovršenik u prijedlogu za odgodu nije niti ukazivao na nedostatnost imovine ovrhovoditelja, već nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu veže uz otežano svakodnevno poslovanje koje će dovesti do nemogućnosti isplate plaće radnicima. Pritom sama rekapitulacija plaće za prosinac 2024. nije dostatna da bi se učinilo vjerojatnim da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući da iz iste ne proizlazi financijsko stanje ovršenika niti se može zaključiti da bi upravo provedba ovrhe dovela do nemogućnosti isplate plaća i ugrožavanja poslovanja.

20. Ovdje valja istaknuti i da usvajanjem prijedloga za odgodu sukladno odredbi članka 210. stavak 1. OZ-a dolazi do odgode ovršne radnje prijenosa, a ne i zapljene novčanih sredstava ovršenika, u kojem slučaju ovršenik predmetnim novčanim sredstvima također ne bi mogao raspolagati.

21. Stoga, kako ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, to je na temelju odredbe članka 380. točke 3. OZ-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke i pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Budući da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, to mu je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a trebalo dosuditi trošak za sastav žalbe. Prema Tbr. 13. toč. 1., u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25 - dalje: OT) ovrhovoditelju prema vrijednosti predmeta spora (13.272,28 EUR) za sastav žalbe pripada pravo na trošak u visini od 250 bodova. S obzirom na vrijednost boda u visini od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), ovrhovoditelju pripada pravo na iznos od 500,00 EUR što uvećano za iznos od 25 % na ime PDV-a iznosi 625,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja, dok trošak sudske pristojbe – prema odluci suda nije dovoljno određen, u smislu odredbe članka 164. stavak 1. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

U Karlovcu 18. lipnja 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić