Poslovni broj Ovr-1044/2026-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Adriani Puž, kao sucu pojedincu, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste GI, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B 2 kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Bašović, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 18. lipnja 2026. godine
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 10.lipnja 2026.godine iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 Ovršnog zakona.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 10.lipnja 2026.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističući da je ovrhovoditelj dana 21.travnja 2026.godine pokrenuo postupak izravne naplate putem Financijske agencije, a temeljem zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Nataši Šuran dana 23. svibnja 2013. u Opatiji pod brojem OV-3465/13. Ističe da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave koja je javnobilježnički akt i prema kojem tražbina zastarijeva za deset godina. Navodi da je zastara tražbine počela teći danom javnobilježničke potvrde zadužnice, tj. danom 23. svibnja 2013.godine te je desetogodišnji zastarni rok nastupio dana 23. svibnja 2023. godine, dakle prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu u kojem periodu je zastara neprekidno tekla. Smatra da nije došlo do prekida zastare, što je razvidno iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje obzirom su sve evidentirane stavke duga po toj osnovi za plaćanje - bez iznimke označene napomenom "obustava/opoziv vrste duga", s naplaćenim iznosom od 0,00 EUR po
svakoj stavci i preostalim iznosom duga za naplatu i zapljenu od 0,00 EUR. Osim toga, smatra da su pljenidba i prijenos po predmetnoj zadužnici nedopušteni i iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti naplatu u iznosu koji premašuje iznos iz ovršne isprave, sukladno odredbi članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona. Navodi da zadužnica OV-3465/13 glasi na iznos od 33.410,30 kuna, što je 4.433,82 EUR, dok se putem Financijske agencije zahtijeva naplata ukupnog iznosa od 8.113,93 EUR, i to troškova od 152,63 EUR, kamata od 3.714,60 EUR i glavnice 4.246,70 EUR. Predlaže se donijeti rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos određen na temelju ranije navedene zadužnice pod OV-3465/13, naložiti povrat zaplijenjenih sredstava i obustavu svih daljnjih radnji pred Financijskom agencijom, uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 250,00 eura.
2.Ovrhovoditelj se podneskom od 16.lipnja 2026.godine očitovao na prijedlog ovršenika smatrajući isti neosnovanim. Pojašnjava da je raniji vjerovnik predmetnu zadužnicu dostavio na provedbu FINA-i dana 25.03.2014. godine kada je prvi put prekinut zastarni rok koji je trajao sve do isknjiženja navedene zadužnice dana 4.kolovoza 2018.godine sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što je i stav sudske prakse (Vrhovni sud RH, posl. br. Revd 647/2022-2 od 15.02.2023.). Ovrhovoditelj nadalje ističe da je nakon isknjiženja zastarni rok počeo teći iznova te od isknjiženja predmetne zadužnice pa do novog zahtjeva za izravnu naplatu dana 21.04.2026. godine nije protekao desetogodišnji zastarni rok propisan zakonom. Nadalje, ističe da je točno da je predmetna zadužnica vraćena ovrhovoditelju na njegov zahtjev, međutim to je učinjeno zbog isknjiženja iste sukladno odredbi čl. 12. ZPONS-a pa smatra da povrat zadužnice nije bio posljedica odustanka ovrhovoditelja od naplate niti na bilo koji drugi način utječe na pravnu valjanost ili ovršnost predmetne tražbine, već je učinjena iz razloga sprječavanja uništenja osnove za plaćanje od strane FINA-e prema čl. 21 st. 3 ZPONS-a. Dalje nastavlja da je time stečena i oznaka „obustava/opoziv vrste duga" uz naplaćeni iznos od 0,00 EUR jer nije došlo do naplate u razdoblju duljem od 6 mjeseci, a predmetna zadužnica je bila zavedena u redoslijedu naplate duže od 3 godine, sukladno čl.12. ZPONS. Ovrhovoditelj u potpunosti osporava navode ovršenika o neosnovanosti zahtjeva za izravnu naplatu. Obrazlaže da od dospijeća tražbine, koje je nastupilo 15 dana nakon 28. 02. 2014. godine, na predmetnu tražbinu teku zakonske zatezne kamate u periodu više od 10 godina do trenutnog iznosa predmetnog duga. Stoga, ovrhovoditelj ni ne traži naplatu iznosa koji bi premašivao iznos iz ovršne isprave protivno odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona, već iznos koji u potpunosti odgovara glavnici uvećanoj za iznos zakonskih zateznih kamata obračunatih za razdoblje od dospijeća do namirenja, što je ovrhovoditelj ovlašten tražiti sukladno zakonu. Ističe da je predmetna zadužnica aktivirana na ispravan iznos, da je zahtjev za izravnu naplatu u potpunosti osnovan i zakonit, da je ovrhovoditelj bio aktivan u postupku naplate predmetnog dugovanja jer je poduzimao radnje koje dovode do prekida zastare, zbog čega predlaže odbiti prijedlog ovršenika.
3. Izvršen je uvid u presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 21.travnja 2026.godine, u zadužnicu ovjerenu dana 23.svibnja 2013.godine kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije broj OV-3465/2013, u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom
naplate, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, u zahtjev PBZ d.d. Zagreb od 24.ožujka 2014.godine za postupanje po zadužnici te u otkaz ugovora o kreditu od 28.veljače 2014.godine.
4.Odredba članka 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe. Ovdje je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
5. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 21.travnja 2026.godine sukladno važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS). U vrijeme izdavanja navedene zadužnice na snazi je odredba čl. 214 st. 1. OZ-a koja propisuje da dužnik može ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku.
6. Ovršenikovi prigovori glede zastare odgovaraju žalbenim razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a, koje činjenice sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ - a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku pa je valjalo zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a. Nadalje, ovršenik sukladno odredbi čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ-a navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti naplatu u iznosu koji premašuje iznos iz ovršne isprave jer smatra da ovrhovoditelj potražuje veći iznos od onog na koji glasi zadužnica (4.433,82 eura) zbog čega je i u pogledu tog razloga ovršenik upućen na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.
7.U izreci rješenja valjalo je odbiti zatraženi zahtjev za naknadu troška ovršenika jer je ovršenik povodom svojih zahtjeva upućen u parnicu te će se tek po okončanju tog postupka moći donijeta odluka o trošku ovršenika ovisno o uspjehu u sporu, slijedom čega je ustvari preuranjeno odlučivati o postavljenom trošku u okviru ovog ovršnog postupka.
U Opatiji, 18. lipnja 2026.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
Protiv rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. ovrhovoditelju
2. pun ovršenika uz podnesak ovrhovoditelja od 16.6.2026.godine sa prilozima i uz rješenje o pristojbi na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 201,14 eura
