Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-304/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 1. lipnja 2026. broj K-235/2026-7, u sjednici održanoj 18. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog LB.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 1. lipnja 2026. broj K- 235/2026-7, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, produljen je istražni zatvor protiv optuženog LB, kojemu se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. veljače 2026. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi OB, po braniteljici, odvjetnici Vlatki Ostrognaj, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor optuženiku.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako uvodno u žalbi nisu naznačene žalbene osnove po kojima optuženik pobija rješenje prvostupanjskog suda, iz sadržaja žalbe, točnije iz žalbene tvrdnje da se "iz obrazloženja rješenja ne može utvrditi da postoje zakonski razlozi za određivanje istražnog zatvora" proizlazi da optuženi OB u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a tvrdeći da ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama.
5.1. Međutim, suprotno izloženoj paušalnoj tvrdnji optuženika, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju iznio razloge o svim činjenicama koje se, kod odluke o istražnom zatvoru, ukazuju odlučnima. Naime, prvostupanjski je sud u točki 7. obrazloženja, šturim, ali za ovaj stadij kaznenog postupka, nakon što je već potvrđena optužnica, dostatnim razlozima obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi OB počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. koje mu je potvrđenom optužnicom stavljeno na teret. Ujedno, prvostupanjski je sud u točki 8. obrazloženja, iznio jasne i određene razloge zbog kojih smatra da na strani optuženika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od bijega, jasnim i valjanim razlozima je obrazložio zbog čega mjeru istražnog zatvora nalazi nužnom za otklan janje te opasnosti, kao i razloge zbog kojih smatra da produljenjem istražnog zatvora nije narušeno načelo razmjernosti propisano odredbom članka 122. stavkom 2. ZKP -a.
6. Nije u pravu optuženi OB kada, tvrdnjom da nije bio svjestan da se radi o ilegalnom prijevozu migranata, odnosno o osobama kojima nije bilo dozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, pobija zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
6.1. Naime, kao što je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, osnovana sumnja da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 9. ožujka 2026. broj KO-DO-97/2026 i to iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika iz koje proizlazi da je 16. veljače 2026. u mjestu Staženjevac bilo zaustavljeno vozilo marke Opel Insignia, poljskih registarskih oznaka, kojim vozilom je upravljao optuženik, a na stražnjem sjedalu zatečene su jedna muška i jedna ženska osoba bez osobnih dokumenata, kao i iz iskaza ispitanih svjedoka AB i DB, iz kojih proizlazi da su dobivali upute o lokacijama na kojima će ih vozač pokupiti te iz njihovih navoda da ih je optuženik fotografirao, a tijekom vožnje je koristio navigaciju na temelju čega će može zaključiti da je imao informaciju kuda ih mora prevesti. Stoga, tvrdnjama kako nije bio svjestan da se radi o ilegalnom prijevozu osoba koje nemaju dozvolu za kretanje u Republici Hrvatskoj, optuženi OB nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je ovdje ispunjena opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika da nije sklon činjenju kaznenih djela, da nema namjeru kriti se, niti pobjeći, pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na činjenicu da je optuženi OB državljanin Bjelorusije, kojeg ni jedna životna okolnost ne vezuje za Republiku Hrvatsku u koju je došao da bi činjenjem kaznenog djela ostvario imovinsku korist, a sada je suočen s optužbom za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, da na strani optuženika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost da će, bude li pušten na slobodu, napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a.
8. Činjenica da optuženik živi i radi u Poljskoj, koja je država članica Europske unije, pa da bi se u slučaju bijega njegova nazočnost u postupku mogla osigurati izdavanjem europskog uhidbenog naloga, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, ne otklanja, niti ne umanjuje opasnost od bijega, jer je, uostalom, postojanje rješenja o primjeni mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, pretpostavka za izdavanje europskog uhidbenog naloga.
9. Nije u pravu optuženi OB kada u žalbi tvrdi da se opasnost od bijega može s uspjehom otkloniti mjerama opreza privremenog oduzimanja putne isprave ili "zabrane napuštanja teritorija Republike Hrvatske". Naime, s obzirom na karakter kaznenog djela za počinjenje kojega je osnovano sumnjiv i činjenicu da okolnosti kaznenog djela upućuju na zaključak da je optuženik jedna od karika krijumčarskog lanca, kojemu su poznati putevi i načini ilegalnog prelaska državne granice, kraj činjenice da u Republici Hrvatskoj optuženik nema prijavljeno boravište (time da mjera zabrane napuštanja teritorija Republike Hrvatsko nije propisana ZKP-om), to je s pravom prvostupanjski sud ocijenio da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora ovdje opravdana i nužna, jer se drugim, blažim mjerama, ne može ostvariti svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a.
10. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog LB po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Varaždin, 18. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
