REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7886/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 01. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja UL dipl. iur. i punomoćnice tuženika Lidije Klepo, odvjetnice, dana 18. lipnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, svotu od 7.129,97 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2026.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da se dana 15. svibnja 2008. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao osiguranik tužitelja GL, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika ŠL upravljajući osobnim vozilom registarskih znaka [registarska oznaka]. Tužitelj navodi da se protiv osiguranika tuženika vodio kazneni postupka u kojem je proglašen krivim za navedenu prometnu nesreću, nadalje da je osiguranik tužitelja vodio postupak naknade štete pred Općinskim sudom u Zaboku pod brojem P-71/09 u kojem je donesena presuda kojom je utvrđena odgovornost tuženika, koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 1891/11. navodi se da je osiguraniku tužitelja IL, radi posljedica ozljeđivanja u spomenutoj prometnoj nesreći priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala 50% zbog ozljede na radu (prometna nesreće od 15.05.2008.g.) i 50% zbog bolesti, te da isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. Tužitelj navodi da je od 01.01.2023. do 30.11.2025. isplatio ukupnu svotu od 14.259,94 eura, od čega potražuje 7.129,97 eura (50% s osnova ozljede na radu). Predlaže da se sukladno čl., 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju donesen presuda kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.129,97 eura, sa zateznom kamatom tekućom o podnošenja tužbe do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te uzročno posljedičnu vezu između isplaćene mirovine i predmetne prometne nezgode. Ističe se da se nezgoda nije dogodila na prometnici već na gradilištu za vrijeme izvođenja građevinskih radova . Navodi se da su oba sudionika nezgode radnici iste građevinske tvrtke, koji su u vrijeme nezgode bili na svojim radnim mjestima, pa slijedom toga, tuženik ne može odgovarati po polici autoodgovornosti već osiguratelj može biti u obvezi jedino ako je s odgovornom osobom imao sklopljenu policu odgovornosti iz djelatnosti. Ističe da je postojanje i opseg obveze tuženika kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09, dalje: ZOOP), po kojoj obveza tuženika postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se ovdje nije ispunilo jer je uzrok umirovljenja osiguranika tuženika upravo ozljeda na radu. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zapisnika o očevidu, prijave o ozljedi na radu, presude Općinskog suda u Zaboku kojom se izdaje kazneni nalog, obavijest o isplati štete, rješenja HZMO o priznavanju prava na invalidsku mirovinu, presude Općinskog suda u Zaboku, presude Županijskog suda u Zagrebu, obračuna isplaćene mirovine.
4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Nije sporno da je kod osiguranika tužitelja zbog ozljede na radu (u predmetnom štetnom događaju) nastala profesionalna nesposobnost za rad (50 % zbog ozljede na radu a 50% zbog bolesti), te da je tužitelj rješenjem priznao svom osiguraniku GL pravo na invalidsku mirovinu.
6. Sporno je pitanje je li tužitelj pretrpio štetu radi isplate invalidske mirovine svom osiguraniku i ima li pravo na naknadu štete od osiguratelja štetnika. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Tužitelj se poziva na čl. 161 do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji propisuje da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj navodi da je to izvorno pravo, čime se sprječava primjena čl. 27. ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja.
8. Tuženik tvrdi da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu i kada su mu izvršene isplate mirovine.
9. U ovoj pravnoj stvari, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, treba primijeniti odredbe ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naglašava se da osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (kada su ispunjene propisane pretpostavke), naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
10. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/22 od 25. listopada 2022.g., zauzet je pravni stav da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, pa je u takvoj pravnoj stvari potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a.
11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu, u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP- a, propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
12. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
13. Prema tome, obveza tuženika za naknadu eventualne štete tužitelju, postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj (prometna nezgoda), za koji je odgovoran tuženik, kao osiguravatelj stvarnog štetnika.
14. U ovom slučaju, osiguraniku tužitelja se isplaćuje invalidska mirovina radi ozljede na radu, pa ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Stoga, tužitelj ne trpi štetu isplatom invalidske mirovine i nema pravo na naknadu štete od strane tuženika.
15. Tužitelj nije predlagao provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, smatrajući da se radi samo o pravnom pitanju, a tuženik je na ročištu odustao od tog dokaznog prijedloga. Uz ostalo, tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva, a teret dokaza da postoji razlika u isplaćenoj mirovini, je na strani tužitelja.
16. Nije prihvaćena tvrdnja tužitelja da se u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, kao kasniji zakon, s obzirom da je obveza tuženika kao osiguratelja motornog vozila štetnika regulirana odredbama ZOOP -a koji je lex specialis.
17. S obzirom na utvrđenje da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da stranka koja uspije u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška, a troškovi se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
19. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu -100 bodova, pristup na ročište 01. lipnja 2026.g. – 100 bodova, što je 200 bodova, odnosno 400,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 100,00 eura, sveukupno 500,00 eura. Dosuđene su tuženiku zatezne kamata koje teku od 18. lipnja 2026.g. odnosno od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 18. lipnja 2026. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka , a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju
- pun. tuženika
