REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 86 Kov-156/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Davoru Dubravici uz sudjelovanje Martine Jurica kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema I.okrivljeniku FA i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1.Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11, 144/12 i 56/15, - dalje u tekstu: KZ/11) a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-164/2024 od 18. ožujka 2024. godine, dana 18. lipnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Na temelju čl. 355. st. 1. t. 3 . Zakona o kaznenom postupku Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025., 13/2026. u daljnjem tekstu: ZKP/08) obustavlja se kazneni postupak protiv I.okrivljenika FA i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1., koji je pokrenut u povodu optužnice povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-164/2024.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je optužnicu broj KO-DO- 164/2024 od 18. ožujka 2024. godine prema I.okrivljeniku FA i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1.KZ/11.

2. Optužnica je I i II okr dostavljena na odgovor koji su putem branitelja dostavili odgovor.

3. I-okr je putem braniteljice dostavio odgovor u kojem u bitnom navodi da zbog okolnosti koje isključuju kazneni progon predlaže obustaviti kazneni postupak. I. okrivljenom se optužnicom ODO Zadar od 18.03.2024. g. stavlja na teret da je dana 3. studenog 2015., u Novalji, kao direktor II. okrivljene pravne osobe HADRIA d.o.o. iz Novalje, Zeleni put 7, OIB: 99530879287, sa ciljem da umanji porezne obveze tog društva i da opisano društvo djelomično izbjegne plaćanje istih prema državi, protivno odredbama članka 5. i 7. stavka 7. i 8. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/2004, 90/2005, 57/2006, 80/2010, 22/2012, 146/2008, 148/2013, 143/2014), podnoseći Poreznoj upravi, Područnom uredu Gospić, Ispostavi Gospić – Novalja, ispravak prijave poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. u kojoj je u tabeli II. pod rednim brojem 14. naveo kao rashod darovanja iznad propisanih svota iznos od 427.673,07 kuna koji se odnosi samo na dio od ukupnog darovanja od 1.842.126,57 kuna učinjenog ĐA za sportske aktivnosti u okviru natjecanja za Formulu u inozemstvu, iako se darovanje fizičkim osobama za sportske svrhe ne smatra porezno priznatim rashodom, čime je suprotno zakonskim odredbama uvećao poreznu osnovicu samo za iznos od 427.673,07 kuna, umjesto za cjelokupni iznos porezno nepriznatog rashoda od 1.842.126,57 kuna, čime je II. okrivljeno trgovačko društvo HADRIA d.o.o. djelomično izbjeglo plaćanje poreza na dodanu vrijednost za iznos od 282.890,70 kuna odnosno 37.546,05 eura, čime je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske za novčani iznos od 37.546,05 eura. Obrana međutim ističe da se ovdje radi o presuđenoj stvari, odnosno o okolnosti koja isključuje kazneni progon. Naime, rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 18.05.2016. g., posl. br. K-DO-11/16, na temelju čl. 206. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku, odbačena je kaznena prijava MA i SA protiv između ostalog i I. okrivljenog KA, zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. i 2., čl. 291. st. 1. i 2. te čl. 256 . st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Dokaz: preslika rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od ¸

18.05.2016.

g., posl. br. K-DO-11/16 Iz str. 3. obrazloženja citiranog rješenja, proizlazi da je I. okr. KA prijavljen da je kao direktor i odgovorna osoba društva Hadria d.o.o., a na nagovor ĐA, u cilju da društvo izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost te umanji poreznu obvezu plaćanja poreza na dobit te tako izbjegne djelomično plaćanje poreza na dobit, a ĐA izbjegne plaćanje poreza na dohodak, u poslovnim knjigama društva netočno kao porezno priznatu donaciju prikazao u devizna plaćanja izvršena društvu Fortec Motosposts Ltd, Alvis Waz, Rozal Oak Industrial Estate, Davenhants, Northans, NN 118PG u iznosu od 577.500,00 HRK te devizna plaćanja ĐA u iznosu od 1.280.000,00 kn, što ukupno iznosi 1.857.500,00 kn, te na temelju takvog unosa u poslovnim knjigama podnio netočne porezne prijave nadležnim poreznim tijelima, sve iako je znao da se ne radi o humanitarnoj ili umjetničkoj svrsi, da se plaćanje servisa i dijelova za trkaći auto smatra donacijom u stvarima te se obračunava PDV, da iznos donacije znatno nadmašuje 2% ukupnog prihoda društva, da se donacija može dati samo u Hrvatskoj, a ne uplatom u inozemstvo te da navedena plaćanja ne ispunjavaju i druge zakonom propisane uvjete da bi smatrale zakonom priznatim troškom, a smanjena i neutvrđena porezna obveza je velikih razmjera, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisanog i kažnjivog po čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Kada se usporedi činjenični opis kaznenog djela iz optužnice ODO Zadar od 18.03.2024. g. te činjenični opis sadržan u rješenju ŽDO Velika Gorica od 18.05.2016. g., razvidno je da je djelo opisano u optužnici ODO Zadar već bilo predmetom razmatranja te da je u odnosu na isto ŽDO Velika Gorica donijelo meritornu odluku o odbačaju kaznene prijave s obzirom da nema osnovane sumnje da je KA počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, odnosno isto kazneno djelo s istovjetnim činjeničnim opisom koje mu se stavlja na teret ovom optužnicom ODO Zadar, te da ne postoji osnovana sumnja da bi KA počinio druga kaznena djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti. Obrana napominje da je ŽDO Velika Gorica u postupku razmatralo sve okolnosti predmetne donacije pa je tako: − na str. 13. obrazloženja rješenja ŽDO Velika Gorica navelo da ničim nije potkrijepljeno da je namjera KA bila upravo da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza, da je davao netočne podatke pa da stoga nema osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Čak štoviše, ŽDO Velika Gorica je konstatiralo da knjiženje donacije iznad 2% ukupnog prihoda kao porezno nepriznati rashod upravo ukazuje na to da KA kao uprava TD HADRIA d.o.o. ne želi neistinito prikazati niti visinu donacije niti ukupni prihod tvrtke HADRIA d.o.o. Dakle, predmetno kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. Kaznenog zakona je već bilo predmetom razmatranja u ranije provedenom kaznenom postupku te je ŽDO Velika Gorica donijelo meritornu odluku o odbačaju kaznene prijave. Stoga svako daljnje vođenje ovog postupka predstavlja kršenje načela „ne bis in idem“ koje u svojoj suštini predstavlja srž prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao i čl. 31 st. 2 Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom. Obrana posebno ukazuje da se postupak za kazneno djelo za koje je osoba već pravomoćno oslobođena ili osuđena u skladu sa zakonom nikako ne može strogo formalistički i usko gledati kroz prizmu pravomoćne osuđujuće ili oslobađajuće sudske presude, a da je tome tako potvrđuje recentna odluka Suda Europske Unije u Luxembourgu u predmetu C-726/21 od 12.10.2023. g., povodom zahtjeva za prethodnu odluku koju je uputio Županijski sud u Puli – Pola u kaznenom postupku protiv GR, HS, IT. Sud EU je u navedenoj odluci konstatirao da primjena načela ne bis in idem podliježe dvama uvjetima, odnosno, s jedne strane, postojanju prethodne pravomoćne odluke (uvjet „bis”) i, s druge strane, tomu da se ranija odluka i naknadni progoni ili odluke odnose na ista djela (uvjet „idem”). Ni članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ni čl. 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (SL 2000., L 239, str. 19) (dalje u tekstu: CISA) ne sadržavaju posebne naznake o elementima koje treba uzeti u obzir u okviru razmatranja uvjeta „idem“ tako da se uzimanje u obzir činjenica navedenih u obrazloženjima postupnih akata koji potječu iz druge države članice ne može odmah isključiti u okviru takvog razmatranja. Slijedom navedenog, Sud EU je konstatirao u t. 58. obrazloženja da je u okviru ocjene poštovanja načela ne bis in idem iz članka 54. CISA-e, nacionalni sud druge države članice, poput suda koji je uputio zahtjev, dužan uzeti u obzir ne samo činjenice navedene u izrekama postupovnih akata koje je dostavila prva država članica nego i činjenice navedene u obrazloženjima tih akata kao i sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosi raniji kazneni postupak koji se vodio u prvoj državi članici i koji je okončan pravomoćnom odlukom. Također je utvrđeno kako nacionalna sudska praksa koja nacionalnom sudu nalaže da uzme u obzir samo informacije sadržane u točno određenim dijelovima postupovnih akata, u ovom slučaju u izrekama tih akata, isključujući pritom sve druge informacije koje bi taj sud mogao dobiti od tijela države članice kojoj je podnesen zahtjev za pružanje relevatnih informacija, ne jamči korisni učinak čl. 57. CISA -e. Što se uvjeta „bis“ tiče, sud EU je u t. 67. obrazloženja presude konstatirao da je u odnosu na raniju odluku kojom se okončava kazneni progon potrebno uvjeriti se da je ta odluka donesena nakon ocjene o meritumu predmeta (vidjeti po analogiji presudu od **.**.2016., F, C-486/14, EU:C:2016:483, t. 42. i navedenu sudsku praksu). U ovom konkretnom slučaju, kao i slučaju iz presude Suda EU, nesporno proizlazi da je postupak obustavljen na temelju prikupljenih činjenica i dokaza slijedom čega se odluka treba smatrati utemeljenom na meritumu, odnosno navedena odluka o odbačaju kaznene prijave nije donesena iz procesnih razloga već nakon što je ŽDO Velika Gorica utvrđivalo činjenice i provodilo dokaze. Stoga ona ujedno i predstavlja pravomoćnu ocjenu o nedostatnosti dokaza koja isključuje svaku mogućnost da predmet bude ponovno otvoren na osnovi istog skupa indicija. (vidjeti t. 69. i 70. obrazloženja presude Suda EU od 12.10.2023., broj C-726/21). Stoga je Sud EU u t. 80. obrazloženja konstatirao da su sudovi dužni uzeti u obzir, u okviru razmatranja uvjeta „idem“, ne samo činjenice navedene u izrekama postupovnih akata koje je dostavila prva država članica nego i činjenice navedene u obrazloženjima tih akata kao i sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosi raniji kazneni postupak koji se vodio u prvoj državi članici i koji je okončan pravomoćnom odlukom. Kada se usporede činjenični opis kaznenog djela iz optužnice ODO Zadar od 18.03.2024. g. te činjenični opis sadržan u rješenju ŽDO Velika Gorica od 18.05.2016. g., razvidno je da je djelo opisano u optužnici ODO Zadar već bilo predmetom razmatranja od strane ŽDO Velika Gorica prije donošenja meritorne odluke o odbačaju kaznene prijave, a koja je donesena na temelju svih utvrđenih činjenica i podataka te izvedenih dokaza. Pritom je do odbačaja kaznene prijave došlo nakon analiziranja svih činjenica i dokaza te je ŽDO Velika Gorica utvrdilo da nema osnovane sumnje da je I. okrivljeni KA davao netočne podatke pa da stoga nema osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona. Dakle, u postupku koji je rezultirao rješenjem ŽDO Velika Gorica o odbačaju kaznene prijave te u ovom konkretnom postupku, postoji isti činjenični supstrat, pri čemu je ŽDO Velika Gorica već ušlo u sam meritum slijedom čega je vidljivo da ponovni postupak protiv KA kakav se ovdje vodi predstavlja eklatantno kršenje pravnog načela ne bis in idem propisanog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao jednog od temeljnih načela kaznenog postupka. U odnosu na same učinke odluka Suda Europske unije, valja napomenuti da je isti osnovan Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije te da sukladno praksi Suda EU interpretativne presude djeluju erga omnes što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojemu je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. Primjerice, Sud EU je u svojoj presudi od 27. ožujka 1963. (28 do 30/62, Da Costa, Recueil, str. 75.) zaključio da nema obveze nacionalnog suda (protiv čijih odluka nema pravnog lijeka u nacionalnom pravu) da postavi prethodno pitanje osobito kad je postavljeno pitanje materijalno identično pitanju koje je već bilo predmetom prethodne odluke u analognom slučaju. Ovakav stav zauzet je i u predmetu 283/81, Srl CILFIT, u kojemu je navedeno da je sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka u nacionalnom pravu dužan, kad se pred njim postavi pitanje prava Zajednice, ispuniti svoju obvezu obraćanja, osim ako utvrdi da postavljeno pitanje nije bitno ili da je dotična odredba Zajednice već bila predmetom tumačenja. Iz navedenih odluka proizlazi zaključak da se učinak interpretativne odluke Suda EU odnosi se i na sve ostale nacionalne sudove država članica, a ne samo na sudove države članice iz koje potječe postavljeno prethodno pitanje. Erga omnes učinak presuda Suda EU usporediv je s učinkom Ustavnog suda u državama članicama čiji je doseg širi od predmeta na koji se odnosi presuda. Presuda Suda EU, zbog svog erga omnes učinka, transformira bilateralne odnose, između Suda EU i nacionalnog suda koji je uputio zahtjev, u multilateralne odnose između Suda EU i svih nacionalnih sudova pred kojima se pojavljuje sporno pravno pitanje. Sumirajući navedeno, interpretativne presude Europskog suda djeluju erga omnes i ex tunc, pa se stoga gore opisana odluka ima primijeniti i u ovoj pravnoj stvari. Navedenom presudom koja se kao pravo ima direktno i u potpunosti primjenjivati u svim postupcima koji se vode u svim zemljama članicama EU dakle i u Republici Hrvatskoj, sud jasno navodi da se u okviru ocjene poštovanja načela „ne bis in idem“ trebaju uzeti u obzir ne samo činjenice navedene u dispozitivu optužnice koju su podigla nadležna tijela druge države članice kao i u izreci pravomoćne presude donesene u toj državi (što je do sada bio stav sudova i nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj), nego i činjenice navedene u obrazloženju te presude i one na koje se odnosio istražni postupak, ali koje nisu navedene u optužnici kao i sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosi raniji kazneni postupak koji se vodio u drugoj državi članici i koji je okončan pravomoćnom odlukom. Kako je dakle Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici pravomoćnom odlukom o odbačaju kaznene prijave broj K-DO-11/16 od 18.05.2016. g. protiv ovdje okrivljenika za kazneno djelo iz čl. 256 st. 1 i 3 KZ koje je predmetom i ovog kaznenog postupka, obuhvatilo sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosio taj raniji postupak te je nakon razmatranja svih činjenica obrazložilo razloge zbog kojim smatra da se u postupanju I. okr. TA (kao i pravne osobe) ne ostvaruju obilježja kaznenih djela zbog kojih je kaznena prijava podnesena, ali niti drugih kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, slijedom čega je kaznena prijava odbačena i postupak je meritorno okončan, obrana je stava da se u konkretnom slučaju okrivljenicima ne može ponovno suditi za to isto kazneno djelo za koje je postupak pravomoćno okončan. S obzirom na navedeno, a kako se u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari, braniteljica okrivljenog predlaže Naslovnom sudu obustaviti kazneni postupak na temelju čl. 344. st. 1. t. 6. u svezi s čl. 355. st. 1. t. 3. ZKP-a.

4. II.okr je po branitelju dostavilo odgovor na optužnicu koji je u bitnom identičan odgovoru na optužnicu I.okr.

5. Čl. 355. st. 1. t. 3. ZKP propisano je da će u postupku odlučivanja o potvrđivanju optužnice vijeće rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice ako ustanovi da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, Čl. 19b. st. 6. propisano je da u postupku za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudac pojedinac ima ovlasti optužnog vijeća i predsjednika optužnog vijeća.

6. Analizom činjeničnog opisa djela koje se I i II okr stavlja na teret sud utvrđuje da je isti u bitnom identičan opisu kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 za koje je Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici rješenjem broj K -DO-11/16 od 17. svibnja 2016. odbacilo kaznenu prijavu temeljem čl. 296. st. 1. t. 5. ZKP/08.

7. U obrazloženju odbačaja kaznene prijave navedenog rješenja ŽDO Velika Gorica se navodi .“ Što se tiče djela kaznene prijave u kojoj se navodi da je I-prijavljenik HA bez ikakvog poslovnog i razumnog razloga i interesa, protivnom poreznim propisima dao bespovratnu fiktivnu donaciju svom mldb. sinu ĐA tako što je 26. svibnja 2014. godine odobrio i za njega uplatio društvu Fortec Motosposts Ltd, Alvis Waz, Rozal Oak Industrial Estate, Davenhants, Northans, NN 118PG iznos od 577.500,00 kuna, a dana 05.07.2014. odobrio protivnom poreznim propisima i propisima o deviznom poslovanju na račun sina otvoren kod banke u Engleskoj uplatio iznos od 1.280.000,00 što ukupno iznosi 1.857.500,00 kuna smatram da također ne postoji osnovana sumnja da bi prijavljenik počinio kazneno djelo kako mu se to prijavom stavlja na teret. Tijekom kriminalističkog istraživanja pribavljena je sva relevantna dokumentacija koja se odnosi na donaciju ĐA (nalog banci i dr.) iz koje je vidljivo u koju svrhu je novac doznačen. Isplata je knjižena na temelju odluke o donaciji koja prileži spisu. Ta odluka donesena je od strane uprave druš tva. Temeljem članka 7. stavka 7. Zakona o porezu na dobit koji uređuje povećanje poreza na osnovice odnosno porezno nepriznate rashode propisuje da se darovanjem iz stavka 1. točke 10 Zakona o porezu na dobit smatra darovanje u novcu ili u naravi učinjenom u tuzemstvu za između ostalog sportske svrhe. Ta sredstva ne mogu bi veća od 2% prihoda ostvarenih u prethodnoj godini. Kako je ukupni prihod tvrtke HADRIA d.o.o. tijekom 2013. bio u iznosu od 64.141.605,00 kuna to je očigledno da je donacija isplaćena u većem iznosu od propisanih 2% ukupnog prihoda. Međutim, pravilno je ista knjižena kao porezno nepriznati rashod. Dakle, počinitelj kaznenog djela utaja poreza ili carine iz članka 256. Kaznenog zakona dužan je da u cilju da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegnu plaćanje poreza ili carine daje netočne ili nepotpune podatke o dohodcima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činidbe koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze pa zbog toga dode do smanjenja utvrdivanja porezne ili carinske obveza u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna. Kako ničim nije potkrijepljeno da je namjera prijavljenika KA bila upravo da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza, da je davao netočne podatke smatram da nema osnovane sumnje da bi počinio ovo kazneno djelo. Čak štoviše knjiženje donacije iznad 2% ukupnog prihoda kao porezno nepriznati rashod upravo ukazuje na to da HA kao uprava trgovačkog društva HADRIA d.o.o. ne želi neistinito prikazati niti visinu donacije niti ukupni prihod tvrtke HADRIA d.o.o.. Iz priloženih slika i obavijesnog razgovora sa ČA razvidno da se isti bavi automobilizmom i to Formulom 2 te da tom prilikom i reklamira i tvrtku HADRIA d.o.o.“.

8. Analizirajući navedeno sud je uvažavajući praksu Suda EU (C-726/21 „t. 54. u okviru ocjene poštovanja načela ne bis in idem treba uzeti u obzir ne samo činjenice navedene u dispozitivu optužnice koju su podigla nadležna tijela druge države članice kao i u izreci pravomoćne presude donesene u toj državi članici nego i činjenice navedene u obrazloženju te presude i one na koje se odnosio istražni postupak, ali koje nisu navedene u optužnici, kao i sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosi raniji kazneni postupak koji se vodio u toj drugoj državi članici i koji je okončan pravomoćnom odlukom „) prihvatio navode obrane da je Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici pravomoćnom odlukom o odbačaju kaznene prijave broj K-DO-11/16 od 18.05.2016. g. obuhvatilo sve relevantne informacije o materijalnim činjenicama na koje se odnosio taj postupak te je nakon razmatranja svih činjenica obrazložilo razloge zbog kojim smatra da se u postupanju I. okr. TA ne ostvaruju obilježja kaznenih djela zbog kojih je kaznena prijava podnesena, ali niti drugih kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, slijedom čega je kaznena prijava odbačena i postupak je meritorno okončan . Slijedom svega navedenog sud primjenom načela „ne bis in idem“ smatra da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon te je obustavilo postupak protiv I-okr a budući se čl. 3., 4. i 5. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela temelj odgovornosti pravnih osoba temelji na krivnji odgovornih osoba valjalo je obustaviti i postupak protiv II-okr pravne osobe.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru, 18. lipnja 2026. godine

Sudac

Davor Dubravica

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 3 (tri) dana, računajući od dana primitka pismenog otpravka rješenja, žalba se podnosi pismenim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane, ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 344. st. 2. ZKP/08).

Dostaviti:

1. ODO Zadar na broj K-DO-164/2024

2. I okr VA

3. II okr Hadria d.o.o.

4. Braniteljica Ana Šoštarec, odvjetnica u Zagrebu