REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj Pn-1704/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, ULICA GRADA VUKOVARA 282, Zagreb, kojeg zastupa Ivica Ćosić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja KP, Su-50/12 i zz punomoćnika tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice iz Zagreba, dana 18. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 10.484,56 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 18. lipnja 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 26.8.2025. godine navodi da je osiguranik tužitelja HP stradao u prometnoj nezgodi dana 30.9.2006. koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika TP upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KS-184/07 od 26.1.2009. okrivljenik TP proglašen je krivim za prometnu nesreću. Radi posljedica prometne nesreće osiguraniku tužitelja HP priznato je pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 744734 od 11.5.2011. koja je nastala zbog ozljede na radu (predmetna prometna nesreća). Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi štetu te je tako tužitelj u razdoblju od 1.9.2022. do 30.6.2025. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 10.484,56 EUR što predstavlja štetu za tužitelja. Slijedom izloženog pozivajući se na odredbe čl. 161-170 Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže da mu sud pruži zaštitu na način naveden u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja, prometne nezgode od 30.9.2006., činjenicu da je do štetnog događaja došlo krivnjom vozača vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] koji je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te da je osiguranik tuženika HP u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je otišao u invalidsku mirovinu prema rješenju tužitelja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjive odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Vezano uz navedeno poziva se na stajalište zauzeto od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kao i odluku donesenu između istih stranaka povodom istog štetnog događaja i istovrsnog regresnog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare s obzirom su kod pravomoćnih rješenja tužitelja kojima je svom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu protekli svi subjektivni i objektivni zastarni rokovi do podnošenja predmetne tuže dok izvršene isplate odnosno obračuni tužitelja nemaju svojstvo javne isprave i ne dokazuju izvršene isplate. Slijedom svega izloženog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Valja reći da nije osnovan prigovor zastare budući ista nije mogla nastupiti temeljem čl. 245 Zakona o obveznim odnosima (ranije čl. 392 ZOO-a). Navedeno imajući u vidu vrijeme izvršenih isplata od strane tužitelja točnije u predmetnom slučaju nije mjerodavno vrijeme donošenja rješenja kojim je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, već vrijeme izvršenih isplata.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ks-184/07 od 26.1.2009., presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-441/09, zapisnik o očevidu, rješenje tužitelja od 11.5.2011., prijava o ozljedi na radu, obračun isplata, vještačenja osiguranika tužitelja te podneske stranaka.
4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kojim potražuje naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.
6. Izvršen uvid u naprijed spomenutu dokumentaciju potvrđuje navode tužitelja da je osiguranik tužitelja HP stradao u prometnoj nesreći dana 30.9.2006. koju je skrivio osiguranik tuženika TP koji je upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je odgovornost istog utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ks-184/07 od 26.1.2009. Izvršen uvid u rješenje tužitelja od 11.5.2011. potvrđuje navode tužitelja da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
7. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva točnije da li se u konkretnom slučaju na utvrđenje postojanja visine obveze tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj ili odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kako to smatra tuženik.
8. Vezano uz navedeno Vrhovni sud Republike Hrvatske ujedinio je svoje pravno stajalište izrazivši pravni stav na način da sud odluku o traženju naknade štete HZMO-a s osnova mirovna koju isplaćuje svojem osiguraniku i koju potražuje od osiguravajućeg društva po osnovi police obveznog osiguranja od autoodgovornosti treba donijeti primjenom odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o osiguranju u prometu (primjerice tako Rev 12/22 od 12.1.2022., Rev 68/19 od 1.3.2022.).
9. Zbog navedenog utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, dalje ZOOP. Odredbom čl. 27 st. 1, st. 2, st. 3, st. 4 Zakona o obveznom osiguranju o prometu propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajući se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Obveza tuženika postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovne utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, u odnosu na koju okolnost tužitelj ne predlaže dokaze, već svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 161 – 170 Zakona o mirovinskom osiguranju.
10. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se u ovoj pravnoj stvari kao što je ranije rečeno trebaju primijeniti odredbe ZOOP-a ili točnije odredba čl. 27 st. 1, 2, 3 i 4. Obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovne koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a u ovom postupku tužitelj na kojemu je na temelju odredbe čl. 219 st. 1 ZPP-a teret dokazivanja nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27 ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa točnije nije dokazao da postoji razlika između mirovne utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
11. Odluka o parničnom trošku tuženika temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu 200,00 EUR, ročište 11.6.2026. 200,00 EUR ili ukupno 400,00 EUR te 25% PDV-a 100,00 EUR ili ukupno 500,00 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 18. lipnja 2026.
Sudac:
Vesna Horvat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po pun.
