Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-105/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ULF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Gradske plinare Zagreb d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 20985255037, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1576/2025-32 od 27. listopada 2025., dana 18. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1576/2025-32 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke obvezana je tuženica priznati tužitelju radni staž počevši od 1. studenog 2006., te o tome izdati potvrdu, a u protivnom će potvrdu zamijeniti navedene presuda. U točki II. izreke odlučeno je o parničnom trošku na način da je naloženo tuženici da tužitelju s ovog osnova isplati iznos od 1.125,00 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. listopada 2025. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženica se posebno poziva na žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 282. stavak 1. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ukine pobijanu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženice uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži priznati mu kontinuitet radnog staža počevši od 1. studenoga 2006. te izdati potvrdu o tako priznatom radnom stažu.

6. Prije svega je za napomenuti kako ispitujući pravilnost prvostupanjske pobijane presude te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 282. stavak 1. ZPP-a na koju se u žalbi posebno poziva tuženica.

7.2.1. Odredba članka 282. stavak 1. ZPP-a propisuje da će nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7.2.2. Odredba članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR) propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

7.2.3. Odredba članka 133. st. 2. ZR-a propisuje ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, da radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7.3. U ovom postupku tužitelj ne osporava niti zahtijeva poništenje bilo koje pojedinačne odluke tuženice, već zahtijeva da mu tuženica prizna kontinuitet radnog staža od 1. studenoga 2006. i izda potvrdu koja sadržava podatak o tako utvrđenom kontinuitetu. Predmet spora stoga nije ocjena zakonitosti ili valjanosti odluke poslodavca, već osnovanost zahtjeva kojim tužitelj traži priznanje kontinuiteta radnog staža i izdavanje odgovarajuće potvrde.

7.4. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju ne radi se o ostvarivanju sudske zaštite protiv odluke poslodavca u smislu članka 133. stavaka 1. i 2. ZR-a, zbog čega prethodno podnošenje zahtjeva za zaštitu prava nije procesna pretpostavka za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Stoga prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a u vezi s člankom 282. stavkom 1. ZPP-a kada je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

8. Nakon razmatranja žalbe tuženice za reći je slijedeće.

9.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj od 1. studenoga 2006. neprekidno radio unutar sustava povezanih društava Zagrebačkog holdinga d.o.o. te da se razdoblja rada ostvarena kod pojedinih društava unutar tog sustava, sukladno internim aktima i ustaljenoj praksi, imaju priznati kao kontinuitet radnog staža.

9.2. Podatak o kontinuitetu radnog staža tužitelja od 1. studenoga 2006. predstavlja činjenicu od značaja za njegov radnopravni status.

9.3. Poslodavac je prema odredbi članka 5. Zakona o radu dužan voditi evidenciju o radnicima, dok su sadržaj i način vođenja te evidencije uređeni Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca („Narodne novine“, broj 55/24.). Budući je u ovom postupku utvrđeno postojanje kontinuiteta radnog staža tužitelja od 1. studenoga 2006., navedena činjenica predstavlja podatak relevantan za njegov radnopravni status.

9.4. Nadalje, prema odredbi članka 130. stavka 1. ZR-a radnik ima pravo zahtijevati izdavanje potvrde o vrsti poslova koje obavlja i trajanju radnog odnosa. Kako je u ovom postupku utvrđeno da se tužitelju priznaje kontinuitet radnog staža od 1. studenoga 2006., pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici izdavanje potvrde koja sadržava podatak o tako utvrđenom kontinuitetu radnog staža.

9.5. Neosnovano tuženica ističe da tako utvrđeni kontinuitet radnog staža može predstavljati isključivo prethodno pitanje za ostvarivanje nekog drugog prava iz radnog odnosa. Naime, iako ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa može ovisiti o duljini radnog staža, to ne znači da postojanje ili nepostojanje kontinuiteta radnog staža ne može biti samostalni predmet spora među strankama. Okolnost da utvrđeni kontinuitet radnog staža može biti relevantan i za ostvarivanje drugih prava iz radnog odnosa ne isključuje mogućnost sudske zaštite u slučaju spora o postojanju takvog kontinuiteta niti predstavlja razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, ocijenjenih u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da se na tužitelja primjenjuje Odluka Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007. o priznavanju radnog staža radnicima koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Holdinga, prema kojoj se radni staž ostvaren prije i nakon takvog prelaska priznaje i smatra radom kod poslodavca u kontinuitetu.

11.1. Naime, iz podataka sudskog registra proizlazi da je Zagrebački holding d.o.o. jedini član društva tuženice. Prema odredbi članka 475. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23.; dalje: ZTD), ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje drugo društvo ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj, dok se prema stavku 2. istoga članka pretpostavlja da je društvo koje se nalazi u većinskome sudjelovanju ovisno o društvu koje u njemu ima većinski udio.

11.2. Slijedom navedenoga, sama okolnost da je tuženica zasebna pravna osoba ne isključuje njezinu pripadnost sustavu povezanih društava Zagrebačkog holdinga d.o.o. niti primjenu internih akata donesenih za društva obuhvaćena tim sustavom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se Odluka Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007. odnosi i na tuženicu.

11.3. Neosnovano se tuženica poziva na svoj status vertikalno i horizontalno integriranog subjekta te na odredbe članaka 473. i 475. ZTD-a o odnosima vladajućeg i ovisnog društva. Predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti korporativnog upravljanja, već učinak akata donesenih na razini sustava Zagrebačkog holdinga d.o.o. na radnopravni status tužitelja. U postupku je utvrđeno da su pravila o priznavanju kontinuiteta radnog staža bila donesena na razini sustava te da su se u praksi primjenjivala na radnike koji su tijekom zaposlenja prelazili između društava obuhvaćenih tim sustavom.

12.1. Žalbeni navodi o ništetnosti odnosno pravnoj nevaljanosti Odluke Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007. ostali su na razini paušalnih tvrdnji, bez navođenja konkretnog pravnog temelja njezine ništetnosti. Ujedno, iz provedenih dokaza, uključujući Odluku Zagrebačkog holdinga d.o.o. o postupanju pri zapošljavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni ugovora o radu radnika ZGH d.o.o. i društava u vlasništvu ZGH d.o.o. od 18. veljače 2019., ne proizlazi da bi navedena Odluka od 16. travnja 2007. bila stavljena izvan snage ili da bi njezina primjena bila isključena u odnosu na radnike koji su tijekom zaposlenja prelazili između povezanih društava.

12.2. Nije odlučno ni to što tuženica ističe da u vrijeme donošenja navedene Odluke nije bila osnovana kao društvo, budući da se akti doneseni radi uređenja radnopravnih odnosa unutar sustava povezanih društava mogu primjenjivati i na društva osnovana nakon njihova donošenja.

13. Neosnovan je žalbeni navod da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženice svojom voljom sklapanjem ugovora o radu pa da je time isključen kontinuitet radnog staža. Naime, sama okolnost sklapanja ugovora o radu s tuženicom ne isključuje mogućnost priznavanja kontinuiteta prethodno ostvarenog radnog staža ako takvo priznanje proizlazi iz akata i ustaljene prakse primjenjivane unutar sustava povezanih društava. Stoga navedena okolnost nije od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Naposljetku, ni žalbenim navodima kojima tuženica osporava značaj dopisa Grada Zagreba od 27. studenoga 2008. nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju kontinuiteta radnog staža tužitelja, budući da taj zaključak nije utemeljen isključivo na sadržaju navedenog dopisa, već na cjelokupnom rezultatu provedenog dokaznog postupka. Time navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Odluka o parničnom trošku pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 18. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi